P Ob-341/2024-30
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupane po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Atili Čokoliću, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog u odnosu na spor o roditeljskoj skrbi po posebnoj skrbnici JU, dip. iur. u Centru za posebno skrbništvo – Podružnica Osijek, a u odnosu na uzdržavanje po majci i zz SU te po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, radi spora o roditeljskoj skrbi i povišenja uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave dana 9. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice, koja presuda je objavljena dana 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se odluka Općinskog suda u Osijeku broj R1-191/2010-7 od 5. listopada 2010. kojom je mlt. ĐU rođen **.**.2010. u [adresa] u izvanbračnoj zajednici oca ĆU i majke CU povjeren na odgoj i čuvanje majci CU iz [adresa] s kojom će živjeti te kojom je određeno da će se susreti i druženja oca ĆU i djeteta MU odvijati na način da otac ima pravo viđati i boraviti s djetetom dva puta tjedno u vremenu od 10,00 do 12,00 sati u kući i okruženju gdje dijete živi na način da ista sada glasi:
Mlt. ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2010., stanovat će i nadalje s majkom CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb i samostalno zastupati mlt. MU u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta, dok će otac ostvarivati osobne odnose s mlt. ĐU jedan puta mjesečno u trajanju od dva sata uz prethodnu najavu majci i mlt. MU.
II. Mijenja se odluka Općinskog suda u Osijeku broj P-2247/10-18 od 25. listopada 2011. preinačena odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4738/2012 kojom je tuženik ĆU obvezan je na ime uzdržavanja maloljetnog ĐU isplaćivati svakomjesečni iznos od 950,00 kuna počev od 1. travnja 2010. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti dospjele obroke odjednom, a dospijevaju će najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na način da se nalaže tuženiku ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime uzdržavanja mlt. ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi mjesečni iznos od 252,56 eura (dvjestopedesetdvaeurapedesetšestcenti) na račun majke i zakonske zastupnice mlt. ĐU, CU otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], počevši od dana podnošenja tužbe 9. kolovoza 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali uvjeti, dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 30-og u mjesecu za odnosni mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku do dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, za koje se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna kamatna stopa koju je europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke 20. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika, a uz sudjelovanje mlt. djeteta, podnijela 9. kolovoza 2024. tužbu u kojoj navodi kako su ona i tuženik roditelji mlt. MU rođenog **.**.2010. Ističe da otac ne viđa dijete iako stanuje u susjedstvu . Dodaje tijekom postupka da mlt. ĐU ide na instrukcije, da ona s djetetom živi u iznajmljenom stanu, dok čini nespornim da tuženik nije vlasnik nekretnina. Najprije predlaže u tužbi da sud donese presudu kako će mlt. ĐU stanovati (i nadalje) s njom kao majkom te da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu djeteta, odgoj i obrazovanje djeteta, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom, zastupa dijete u njegovim osobnim i imovinskim pravima i interesima, zastupa ga u odnosu na prijavu prebivališta ili boravišta, ishođenja osobnih dokumenata za dijete (predavanje zahtjeva i preuzimanje osobne iskaznice i putovnice), izbor ili promjenu vjerske pripadnosti te upis djeteta u školu. Ujedno u tužbi predlaže da dijete s ocem ostvaruje osobne odnose jedan puta mjesečno u trajanju od dva sata uz prethodnu najavu majci i mlt. MU. Što se tiče uzdržavanja predlaže da se tuženiku naloži da doprinosi za uzdržavanje djeteta od 252,56 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe. Tijekom postupka uređuje tužbu pojašnjavajući da traži izmjenu prijašnjih odluka ovog suda broj R1-191/2010-7 od 5. listopada 2010. i P- 2247/10-18 od 25. listopada 2011. s tim da navodi da traži samostalno ostvarivanje prava na roditeljsku skrb i samostalno zastupanje mlt. MU u vezi s bitnim osobnim pravima.
2. Tuženik ne spori da je mlt. ĐU zajedničko dijete stranaka kao i da je s tužiteljicom postigao dogovor da ista ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb. Ističe da je plaćao uzdržavanje za dijete sukladno prijašnjoj odluci. Sada je u mirovini koja iznosi 686,39 eura te je svako povišenje troškova ujedno pitanje njegove osobne egzistencije. Ističe da tužitelj prima dječji dodatak, kao i da majka mora doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja razmjerno njenoj plaći. Zbog malih mirovinskih primanja i nesposobnosti za svaki daljnji rad, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti.
3. Radi zaštite prava i interesa mlt. MU imenovana mu je posebna skrbnica JU. Posebna skrbnica je zakazala razgovor s mlt. MU za 21. siječnja 2026., no majka ju je izvijestila kako dijete neće doći jer odbija razgovor. Majka navodi da nema adekvatnih mehanizama natjerati dijete da dođe na razgovor obzirom da se radi o djetetu od šesnaest godina. Ujedno je mlt. ĐU na prijedlog posebne skrbnice da se razgovor obavi telefonskim putem na telefonu majci govorio da se makne i da ne želi razgovarati. Stoga posebna skrbnica izvještava sud da je mlt. ĐU odbio iznijeti svoje mišljenje vezano za ovaj postupak.
3.1. Tužiteljica smatra kako činjenica što dijete nije željelo dati mišljenje govori da ne želi imati kontakt s ocem niti se izjašnjavati o svom osobnom mišljenju prema ocu.
3.2. Tuženik navodi da očito mlt. ĐU ne podržava ovu tužbu te je to razlog zašto se ne želi očitovati i davati ikakve izjave.
3.3. Ovdje valja napomenuti da će sukladno odredbi čl. 360. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/2015, 98/2019 i 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ) u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. Dakle, pravo je djeteta to mišljenje ne izraziti, a odbijanje razgovora s posebnom skrbnicom sud nije tumačio niti kao podržavanje majčinog zahtjeva niti kao protivljenje istom. Osim toga, sukladno čl. 5. ObZ-a sudovi koji odlučuju o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit pa i neovisno o izraženom djetetovom mišljenju.
4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: izvješće o obveznom savjetovanju, elektronički zapis matice rođenih, rješenje ovoga suda R1-191/10, spis ovoga suda P-2247/10, račun sa str. 24 spisa, uvjerenje MUP-a od 9. prosinca 2024., liste plaća za tužiteljicu CU, podnesak HZMO, dokaze o plaćanju sa str. 54-60 spisa, zapisničku izjava majke kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek (dalje HZSR PU OS) od 8. ožujka 2024. godine, Viber poruke, mišljenje stručnog tima HZSR PU OS od 9. rujna 2025., ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao tužiteljicu i tuženika. Stranke su nakon ovako provedenog dokaznog postupka bile suglasne da se glavna rasprava zaključi te nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je osnovano da majka samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb i samostalno zastupa mlt. MU u vezi s njegovim bitnim osobnim pravima. Ujedno je ocijenjeno osnovanim da se izmijeni prijašnja odluka i u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta kao i da se izmijeni ranija odluka o uzdržavanju na način da je tuženik dužan doprinositi uzdržavanju mlt. MU u iznosu od 252,56 eura počevši od podnošenja tužbe. Pritom se naglašava da iako tužiteljica u samoj tužbi nije navela da traži izmjenu prijašnjih odluka, već je isto navela kasnije tijekom postupka, sud niti nije vezan zahtjevima stranaka sukladno čl. 409. st. 2. ObZ-a.
6. Iz elektroničkog zapisa matice rođenih, rješenja ovoga suda broj R1-191/10 te spisa ovoga suda broj P-2247/10 je utvrđeno kako su stranke roditelji mlt. ĐU rođenog **.**.2010. Rješenjem broj R1-191/10 od 5. listopada 2010. je određeno kako se mlt. ĐU povjerava na odgoj i čuvanje majci, uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem dva puta tjedno u vremenu od 10,00 do 12,00 sati u kući i okruženju gdje dijete živi. Uzdržavanje djeteta od strane oca je određeno u predmetu P-2247/2010 u visini od 950,00 eura mjesečno počevši od 1. travnja 2012. (i to presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4738/2012 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2247/2010). Iz obrazloženja odluka u kojima je određena obveza uzdržavanja slijedi kako je tuženik tada imao mirovinu 3.000,00 kuna odnosno 398,17 eura, nije bio vlasnik nekretnina, a od pokretnina je u vlasništvu imao vozilo 1998. godište.
7. Iz izvješća o obveznom savjetovanju od 29. travnja 2024. je utvrđeno da su stranke u navedenom postupku sporazumno dogovorile da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb.
8. Iz računa sa str. 24 spisa je razvidna uplata tužiteljice u iznosu od 200,00 eura za listopad 2024. CUH.
9. Uvidom u uvjerenje MUP-a, Policijske uprave OBŽ od 9. prosinca 2024. je utvrđeno kako je tuženik evidentiran kao vlasnik osobnog vozila M1 jaguar XJ8 3.3. EXECUTIVE, godina proizvodnje 1998. koje je odjavljeno u studenom 2023. i na kojem nema tereta.
10. Iz lista plaća za tužiteljicu u periodu od srpnja do studenog 2024. je utvrđeno da je ostvarila prosječnu mjesečnu neto plaću od oko 950,00 eura. Tuženik je u tom periodu ostvario mirovinu 673,73 eura mjesečno što slijedi iz podneska Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. prosinca 2024.
11. Uvidom u dokumente o plaćanju sa str. 54-60 spisa sud je utvrdio visinu uplata tužiteljice Edukos centru znanja d.o.o. u Osijeku kojima je ista uplatila u siječnju i veljači 2024. ukupno 120,33 eura.
12. Iz zapisničke izjave tužiteljice kod HSZR PU OS od 8. ožujka 2024. i Viber poruke je razvidno kako se ona kao majka obraća jer joj je potrebna suglasnost za prijavu sinovog boravišta i izradu osobne iskaznice te da će ubuduće zatražiti samostalnu roditeljsku skrb kako bi u kasnijim pravnim radnjama za dijete izbjegla otežano postupanje s očeve strane.
13. Stručni tim HZSR PU OS daje svoje mišljenje 9. lipnja 2025. Isti su tijekom svog postupanja utvrdili kako mlt. ĐU stanuje s majkom. U školskoj godini 2024./2025. završava prvi razred Elektrotehničke i prometne škole Osijek, smjer vozač motornih vozila.
13.1. Tužiteljica je 1982. godište te je zaposlena kao prodavačica s mjesečnom plaćom od 900,00 do 1.000,00 eura. Druge prihode ne ostvaruje te nema nekretnina niti pokretnina. Mlt. ĐU i tužiteljica stanuju u iznajmljenom stanu površine 42 m2 za koji tužiteljica najam plaća 200,00 eura mjesečno. Mlt. ĐU ostvaruje dječji doplatak te prima 126,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja.
13.2. Tuženik je 1965. godište. Zajedno s bratom i majkom stanuje u kući koja je u obiteljskom vlasništvu. U mirovini je od 2008. koja mjesečno iznosi oko 650,00 eura te ne ostvaruje druge prihode. Mjesečno izdvaja 126,00 eura za uzdržavanje mlt. MU. Nema nekretnina, a od pokretnina posjeduje automobil Citroen C3 star dvadeset i tri godine. Nije kreditno zadužen. Ima problema s jetrom, gušteračom i kroničnim upalama ušiju i sinusa te se liječi se po psihijatru zbog PTSP-a. Osim mlt. MU nema druge djece.
13.3. Mlt. ĐU je rođen u izvanbračnoj zajednici stranaka koja je prekinuta na početku tužiteljičine trudnoće te su donesene dvije sudske odluke (gore već opisane) prema kojima mlt. ĐU treba stanovati s majkom, uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem kao i da je otac dužan plaćati uzdržavanje 950,00 kuna. Mlt. ĐU ne pohađa izvannastavne aktivnosti. U evidenciji je HZSR PU OS od 2021. u predmetu nasilja među vršnjacima, a tijekom 2022. u predmetima intervencije na zahtjev, usluga savjetovanja i pomaganja te zaštite djece s traumatskim iskustvom. Mlt. MU je bilo priznato pravo na socijalnu uslugu smještaja kao djetetu s problemima u ponašanju radi multidisciplinarne procjene pri Centru za pružanje usluga u zajednici Osijek, a gdje je boravio tijekom studenog 2023. Pohađao je i poludnevni boravak pri Centru za nestalu i zlostavljanu djecu. Rješenjem HZSR PU OS od 6. veljače 2025 . roditeljima je određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na mlt. MU u trajanju od jedne godine te je iz izvješća voditelja mjere vidljivo je kako je majka surađivala i prihvaćala savjete. Otac nije iskazao interes za uspostavljanjem kontakta niti je sudjelovao u provođenju mjere. Iz izvješća srednje škole koju ĐU pohađa je razvidno da nastoji redovito izvršavati svoje školske obveze, miran je i povučen tijekom nastave te je prihvaćen od strane vršnjaka.
13.4. HZSR PU OS je za potrebe davanja mišljenja obavio razgovor s oba roditelja. Tuženik navodi da od rođenja nije u kontaktu s djetetom, vidio ga je nekoliko puta. Po rođenju ga je išao vidjeti u bolnicu te navodi da je tada protjeran. Nema brojeve tužiteljice i djeteta, ali zna gdje žive. Zna koju je osnovnu školu pohađao i koju školu sada pohađa. Nije suglasan da majka ostvaruje samostalno roditeljsku skrb, iako je u postupku obveznog savjetovanja rekao da je s istim suglasan. Ipak, generalno navodi kako će se sa svime složiti i sve potpisati. Upitan je li nekada odbio dati suglasnost vezano za mlt. dijete, navodi kako ga nitko nikada nije niti tražio, već je jedino bio na razgovoru kod HZSR PU OS vezano uz isto. Uvidom u evidenciju HZSR PU OS je utvrđeno kako se majka nekoliko puta obraćala radi nemogućnosti ishođenja suglasnosti za promjenu prebivališta/boravišta. Tužiteljica pak navodi da mlt. ĐU ne pozna oca, nemaju nikakav kontakt te niti ona nema kontakt s tuženikom. Odnos oca i djeteta nije se izgradio jer niti jedna strana nije poticala kontakte. Jednom prilikom je upitala mlt. MU želi li upoznati oca, on je rekao da ne želi.
13.5. Zaključak je stručnog tima da mlt. ĐU odrasta u jednoroditeljskoj obitelji s majkom koja adekvatno o njemu skrbi u pogledu zadovoljenja primarnih potreba djeteta te od rođenja djeteta samostalno skrbi o djetetu. Otac ne ostvaruje osobne odnose s djetetom niti je sudjelovao u njegovu odgoju i svakodnevnom životu cijeli djetetov život. Otac izvršava svoju zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja, no kontakt i emocionalna veza između njega i djeteta nije uspostavljena. S obzirom na dugotrajnu odsutnost oca iz svakodnevnog života djeteta, kao i na činjenicu da je majka kroz cijeli život djeteta samostalno skrbila o djetetu, mišljenje je HZSR PU OS kako je opravdano i u najboljem interesu djeteta da majka potpuno samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ĐU.
14. Tužiteljica iskazuje da mlt. ĐU ima petnaest godina i nikada nije upoznao oca. Zna kako se zove i gdje stanuje budući da mu je ona rekla. Dok je bila trudna s MU, unatoč tome što su se tuženik i ona razišli, zamolila ga je da se nađu i on se nije pojavio. Tuženiku su prijašnjom odlukom određeni susreti s MU koje ona nije branila, međutim on nije pokazao inicijativu pa dijete tuženika ne pozna. Imala je teškoća u ostvarivanju roditeljske skrbi da joj je primjerice prilikom putovanja u inozemstvo trebala tuženikova suglasnost koju on nije dao. Pojašnjava kako joj je tuženikova sestrična dala nekakav tuženikov broj mobitela, tuženik ima nekoliko brojeva i na tri broja mu je slala poruke s upitom da je potrebna suglasnost da odvede dijete na izlet, a na poruke nitko nije odgovorio. Mora prijavljivati djetetovo prebivalište kad obnavlja ugovor o najmu te uvijek traži suglasnost od HZSR, a oni su već dugi niz godina upoznati s tim da tuženik ne sudjeluje u djetetom životu pa joj suglasnost i daju. Kada se ĐU upisivao u srednju školu, u prijavi su naveli sve podatke o ocu te nije bilo teškoća s upisom. ĐU je relativno zdrav tako da osim redovitih pregleda, nije bilo potrebe za suglasnostima, a ona dijete vodi na redovite preglede. Tuženik nikada nije pokazao inicijativu da bi kontaktirao mlt. MU. Mlt. ĐU je ljut na oca, a i na nju, svakako da mu otac fali, međutim sada više oca ne želi upoznati. Nadalje iskazuje da u vlasništvu nema nekretnina niti vrjednijih pokretnina. S mlt. MU stanuje u stanu površine otprilike 45 m2 za koji plaća mjesečni najam 300,00 eura. Mjesečna neto plaća iznosi joj od 900,00 do 1,000,00 eura, a drugih prihoda osim plaće nema. Nije kreditno opterećena. Za režije mjesečno izdvaja oko 120,00 eura, a za hranu i higijenske potrepštine 300,00 do 400,00 eura. Ona i mlt. ĐU su zdravi te po tom pitanju nemaju izdataka. Mlt. ĐU pohađa drugi razred Elektrotehničke i prometne škole u Osijeku, smjer vozač. Za knjige je izdvojila oko 100,00 eura, a uz to još 50,00 do 60,00 eura za bilježnice, školski pribor i opremu za tjelesni. Još 30,00 eura je izdvojila za zaštitnu obuću koju ĐU mora nositi kada obavlja praksu, a kupila je i odjeću za praksu s tim da se iznosa ne sjeća. ĐU ne ide na slobodne aktivnosti. Mlt. ĐU ide u ožujku 2026. na ekskurziju u Poljsku što je platila 450,00 eura. Mlt. ĐU prima dječji doplatak 39,90 eura. Mlt. ĐU ne ide na instrukcije (išao je u osnovnoj školi). Tuženik redovito doprinosi uzdržavanju po prijašnjoj odluci, no izvan toga ništa nije djetetu poklonio niti dao. Mlt. ĐU nema u vlasništvu nekretnina niti vrjednijih pokretnina. Navodi da se ne može orijentirati kolike bi bile potrebe mlt. MU mjesečno. Dodaje da mu 5,00 eura dnevno daje za užinu i trudi mu se priuštiti sve da mu ništa ne nedostaje, a najveći trošak predstavlja hrana.
Na upit svoje punomoćnice odgovara da mlt. MU kupi dvoje patika godišnje, a jedan par košta oko 100,00 eura. Ljeti je za obuću izdvojila otprilike 30,00 eura. Zadnja zimska jakna koju je kupila za dijete koštala je od 80,00 do 100,00 eura. Za proljetnu jaknu je izdvojila 30,00 eura. Godišnje djetetu kupi pet do deset majici dugih rukava, a za jednu izdvoji otprilike 20,00 eura. Majice kratkih rukava kupuje na sniženju za 5,00 eura. Godišnje kupi pet donjih dijelova trenerki za po 20,00 eura. Dodaje da će mlt. ĐU na ekskurziji biti četiri do pet dana te će mu za džeparac dati oko 100,00 eura. Na upit punomoćnika tuženika je li pokazala inicijativu prema tuženiku osim onda kada je bila u drugom stanju s MU, odgovara da je na sudu kada je bio spor o roditeljskoj skrbi navela da se ne protivi tome da tuženik viđa dijete, a osim toga ga nije kontaktirala jer ne može nikoga prisiliti na nešto što ne želi. Na daljnji upit kako zna da tuženik ne želi viđati dijete, odgovara da je tuženik imao uređene osobne odnose, no ipak ih nije iskoristio, spontano je znala tuženika vidjeti u crkvi, a ni on nije pokazao inicijativu. Na daljnji upit odgovara da mlt. ĐU dobiva poklone od njezinih roditelja u smislu da mu daju novac za rođendane, kino, Božić i Uskrs. Roditelji joj ne pomažu financijski u troškovima režija i hrane.
15. Tuženik ĆU iskazuje da ne ostvaruje osobne odnose s mlt. MU, a zadnji puta ga je slučajno sreo na ulici prije godinu dana, no nisu se pozdravili. On nije pozdravio dijete s obzirom da je situacija takva kakva jest. Kako bi objasnio zašto ne viđa dijete, iskazuje da mora ispričati cijelu genezu situacije te navodi da je tužiteljica doselila kod njega, živio je s bratom i roditeljima, ona je pitala kada će oni iseliti što oni nisu učinili, otplatio je tužiteljici nekakav dug od 60,000,00 kuna, a na to sve je ona njega izvrijeđala i iako joj je dao sedam dana da razmisli, ona mu je navela da nikada neće vidjeti dijete. Sve to odvijalo se prije šesnaest godina kada je tužiteljica bila trudna s mlt. MU. Došao je vidjeti dijete u bolnicu, sestre su mu dijete pokazale kada se rodilo, a prenijele su mu da je tužiteljica rekla: "Koji otac?". Dodaje da je tužiteljičin otac vrijeđao kako njega, tako i njegovoga oca te odgovor na pitanje suda zašto nije viđao dijete su loši međuljudski odnosi te ga je bio strah da uopće odlazi na adresu tužiteljice i djeteta. Bojao se ići tamo gdje stanuje tužiteljičin otac koji je nasilnik. Ne zna tko je razrednik mt. MU, ne zna ime liječnika djeteta. Zna da dijete prolazi s dobrim ili vrlo dobrim uspjehom. Iskazuje kako nije točno da ima više telefonskih brojeva i da nikad nikakve poruke od tužiteljice nije dobio. Kada je mlt. ĐU bio mali poslao je paket dječje hrane i garderobe te je tužiteljica tada na sudu izjavila da nije poslao adekvatnu hranu i da garderoba ne odgovara. Na upit suda je li ikada u proteku petnaest godina pokušao kontaktirati tužiteljicu kako bi ostvario osobne odnose sa djetetom, odgovara da nije jer u jednom periodu nije živio u [adresa], a dalje također nije pokazivao inicijativu jer je teško vratiti nešto što je krenulo nizbrdo. Također dodaje kako tužiteljica nije pokazala interes da on vidi dijete. Jednom je, prije deset godina, vidio MU na ulici s prijateljima, a tužiteljica je bila tamo te kada je uočila da on nailazi, odmah je pozvala dijete k sebi. Na upit suda iz kojeg razloga se protivi tome da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, odgovara da, ako je do sada funkcioniralo zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi, tako može i dalje te da svaki puta kada bi ga HZSR zvao ukoliko bi tužiteljica imala nekakve prijedloge, on se uredno odazvao i pred HZSR potpisao sve suglasnosti. U vlasništvu nema nekretnina niti ih je imao za vrijeme donošenja prijašnje odluke. Od pokretnina ima stari Peugeot star dvadeset godina. Stanuje s majkom koja je bolesna i bratom koji nema primanja. Njegova mirovina iznosi otprilike 700,00 eura neto, s tim da je za vrijeme donošenja prijašnje odluke bio zaposlen. Nije kreditno opterećen. Budući da stanuju u obiteljskoj kući, za njih troje režije iznose otprilike 400,00 do 500,00 eura zimi, a ljeti nešto manje jer se ne plaća grijanje. Za hranu izdvaja koliko može, a nakon što plati uzdržavanje za dijete i sve troškove, ne ostane mu ništa novaca. Plaća dopunsko zdravstveno osiguranje 120,00 eura godišnje, a nema drugih izdvajanja po pitanju zdravlja. Po potrebi na svoj trošak kupuje tablete Brufen. Osim mlt. MU nema drugih obveza uzdržavanja. Smatra da ne može doprinositi za uzdržavanje mlt. MU preko iznosa koji plaća sukladno prijašnjoj odluci, a što iznosi 126,00 eura mjesečno. Nije mu prihvatljivo da mlt. MU viđa dva puta tjedno od 10 do 12 sati i to isključivo u mjestu gdje mlt. dijete stanuje. Na upit suda ima li on prijedlog kako bi on viđao dijete, odgovara na klupi, u parku bez ikakvih pritisaka. Na daljnji upit kako bi se plaćanje 252,56 eura mjesečno za uzdržavanje mlt. MU odrazilo na njegov životni standard te i sada jedva preživljava.
16. Imajući u vidu mišljenja stručnog tima HZSR PU OS dovedeno u vezu s iskazima stranaka, sud je ocijenio da je u interesu i za dobrobit mlt. MU da majka samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb i samostalno zastupa mlt. MU u vezi s njegovim bitnim osobnim pravima. Naime, iz provedenog postupka slijedi kako mlt. ĐU od rođenja stanuje s majkom, dok je otac u potpunosti odsutan iz djetetovog života, osim što doprinosi uzdržavanju. Tuženik u svom iskazu objašnjava događaje koji su se dogodili za vrijeme tužiteljičine trudnoće i koji su doveli do njihovog razilaska, no zapravo ne daje niti jedan objektivan argument zašto nije sudjelovao u djetetovom životu unazad petnaest godina. On sam navodi kako čak i prilikom spontanog susreta, s mlt. se MU niti ne pozdravi, ne zna ime djetetovog razrednika niti liječnika te iz cjelokupno provedenog postupka slijedi kako skrb o djetetu zapravo vodi majka. Čak i kada je HZSR PU OS odredio roditeljima mjeru stručne pomoći i potpore u veljači 2025. otac nije sudjelovao u provođenju te mjere te je i na ovaj način potvrdio svoju pasivnost u roditeljskoj ulozi. Tužiteljica je argumentirano iskazala kako je imala teškoća kod ishođenja suglasnosti prilikom putovanja s djetetom u inozemstvo kao i kod promjene djetetova prebivališta/boravišta, što je utvrđeno i iz navoda HZSR PU OS. Navedeno potvrđuje i sam tuženik iskazujući kako bi kada bi ga zvali u HZSR PU OS uvijek sve potpisao. Iz ovakvog iskaza slijedi da se tužiteljica morala obraćati HZSR PU OS radi ishođenja suglasnosti jer joj on očito suglasnosti nije pravovremeno dao, a bespotrebno odugovlačenje prilikom zastupanja djeteta je svakako protivno djetetovim interesima. S obzirom na navedeno, a i činjenicu odsutnosti tuženika kao oca iz svakodnevnog života djeteta o kojem cijeli život samostalno skrbi majka, sud je stava kako je u najboljem interesu djeteta da majka potpuno samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. MU te ga zastupa samostalno u vezi s njegovim bitnim osobnim pravima, a primjenom odredbi čl. 92., 96., 100. i 105. ObZ-a u vezi s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta i čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom.
17. Što se tiče ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, isti su određeni primjenom čl. 95. ObZ-a te je u tom je pravcu uvažen prijedlog majke. Unatoč tome što dijete nije do sada uopće ostvarivalo osobne odnose s ocem, ipak je po mišljenju suda osnovano da se odredi ostvarivanje osobnih odnosa jednom mjesečno po dva sata u kojem se eventualno može postupno uspostaviti makar minimalan odnos između oca i sina. Uostalom, i sam tuženik navodi kako ne želi ostvarivati osobne odnose sukladno prijašnjoj odluci.
18. Sukladno odredbi čl. 417. st. 3. ObZ-a upozoravaju se roditelji na dužnost omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem, a u slučaju nepoštivanja navedene obveze moguće je izricanje novčane kazne u iznosu do 3.980,00 eura, zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci, kao i mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.
19. Iz provedenih dokaza, kao i činjenica utvrđenih tijekom postupka, a uzimajući u obzir dob mlt. MU, njegov uzrast, te potrebe djece toga uzrasta sud ocjenjuje da su potrebe mlt. MU od podnošenja tužbe 300,00 eura mjesečno. Sud je imao u vidu da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju mlt. ĐU bio u dobi od jedne godine, a sada je u dobi od šesnaest godina te pohađa drugi razred Elektrotehničke i prometne škole u Osijeku za zvanje vozača. Dijete nema slobodnih aktivnosti, no majka je snosila sve troškove vezano za školu: od knjiga i bilježnica u ukupnom iznosu od oko 150,00 eura kao i troškove školske opreme jer se radi o strukovnoj školi u iznosu od 30,00 eura (zaštitna obuća) kao i odjeće. Pored navedenog, majka mlt. MU da po 5,00 eura dnevno za užinu te je snosila troškove školske ekskurzije u Poljsku koji koštaju 450,00 eura odnosno s džeparcem 550,00 eura. Notorno je da je djetetu potrebno obnavljati obuću i garderobu što također financira majka, a ista u svom iskazu nabraja primjerice koliko je platila majice, jakne, patike te sud smatra da je objektivno i životno da se djetetu kupi po dva para patika godišnje, zimska i proljetna jakna kao i majice i trenerke u iskazanim iznosima. Svi troškovi ocijenjeni su nužnim i primjerenim za dijete staro šesnaest godina te nisu luksuzni izdaci. Dakle, radi se o djetetu koje ima potrebe kao i druga djeca te dobi, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o zdravlju i iste su određene po životnom standardu tuženika.
20. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio tuženikove mogućnosti da doprinosi uzdržavanju mlt. djeteta te je uzeo u obzir činjenicu isti osim mlt. MU nema druge djece koje bi morao uzdržavati. Tuženik je vlasnik osobnog automobila, nije vlasnik nekretnina, nije kreditno opterećen, stanuje u kućanstvu sa svojom majkom koja prima mirovinu te nezaposlenim bratom te on prima mjesečnu mirovinu u visini od 673,73 eura. Sud je cijenio kako je odgovornost, obveza i prioritet svakog roditelja uzdržavati svoje maloljetno dijete te mu osigurati ono minimalno za dostojan život i razvoj. Majka mlt. MU nije kreditno opterećena, ima mjesečne prihode 900,00 do 1.000,00 eura od čega za režije izdvaja 120,00 eura, a za hranu 300,00 do 400,00 eura mjesečno. Ujedno majka plaća najam stana u kojem stanuje s mlt. MU 200,00 eura mjesečno. Primanja majke tužitelja nakon plaćanja najamnine stana su zapravo podjednaka visini tuženikove mirovine, dok režije terete obje stranke jednako kao i potrebni troškovi za hranu. Pokloni koje je mlt. ĐU dobio od tužiteljičine rodbine pa čak i da su u novčanim iznosima, ne mogu utjecati na tuženikovu obvezu uzdržavanja.
21. Na temelju provedenih dokaza sud je ocijenio kako su se od donošenja ranije odluke okolnosti promijenile toliko da opravdavaju zahtjev mlt. MU za povećanje iznosa uzdržavanja na iznos od 252,56 eura mjesečno smatrajući da je tuženik u mogućnosti plaćati iznos uzdržavanja u tom iznosu. Naime, prijašnjom je odlukom određeno uzdržavanje od 126,08 eura. Tuženik je tada primao mirovinu od 398,17 eura, a danas ima mirovinu 673,73 eura. Osim što je mirovina tuženika sada veća, valja naglasiti da je od donošenja prijašnje odluke prošlo petnaest godina, da mlt. ĐU sada kao tinejdžer srednjoškolac ima nedvojbeno veće potrebe nego ranije, a osim toga u međuvremenu je u Republiku Hrvatsku uveden je euro kao valuta i notorna je činjenica da su porasli troškovi života, školskog pribora, odjeće, obuće, prehrane te su od donošenja ranije odluke povećane potrebe mlt. MU obzirom na njegovu dob.
22. Prilikom odlučivanja o visini iznosa uzdržavanja sud je uzeo u obzir socijalne, obiteljske i radne prilike tuženika, potrebe djeteta i oca, te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja u smislu čl. 310. ObZ-a te je ocijenio kako su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke. Dakle, majka svoj doprinos uzdržavanju već daje kroz svakodnevnu skrb i brigu o djetetu. Uzdržavanje je dosuđeno počevši od podnošenja tužbe 21. ožujka 2025. sukladno čl. 306. ObZ-a.
23. Slijedom izloženog, a temeljem odredbi čl. 307., 310., 311., 313., 314., 316., 285. i 432. ObZ-a te čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao u točki II. izreke. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja sud je imao u vidu podatke o minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a navedeni su u Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine 75/25) te za dijete od 13 do 18 godina iznosi 290,00 eura.
24. Dječji doplatak ne predstavlja prihod djeteta niti ga se može tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati vlastitom uzdržavanju, takvim - da bi zbog njega valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i dužan je novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju. Ovakav pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1577/15, Rev-2350/14, Rev-543/16) kao i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-2490/2018 od 14. studenoga 2019. Naime, roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe članka 63. i 64. stavka 1. Ustava RH (NN 56/90, 135/97, 113/00,28/01, 76/10, 5/14) i čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta pa su oni prvi dužni uzdržavati svoju djecu, a država daje materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi (NN 138/23). Cijeneći ishod postupka koji je rezultirao usvajanjem tužbenog zahtjeva kao i sve okolnosti slučaja sud je tužiteljici dosudio jednokratnu nagradu u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 7. st. 3. Tarife) odnosno s PDV-om 500,00 eura.
26. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
27. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 20. travnja 2026.
SUTKINJA
VANDA HORVAT
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. Posebnoj skrbnici
Nakon pravomoćnosti:
Hrvatski zavod za socijalni rad,
Područni ured Osijek
