Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1804/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja PPK VALPOVO d.o.o., OIB: 12875096243, Antuna Branka Šimića 27, Valpovo, zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru OI i po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, protiv tuženika PROMIX d.o.o. iz Belišća, A.G. Matoša 10, OIB: 42354759611, zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1166/2024 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1166/2024 od 16. listopada 2025. u točkama I i II izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da:

„ I. U cijelosti se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " I. Proglašava se nedopuštenom ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine određena Rješenjem Općinskog suda u Osijeku Stalna Služba u Valpovu, broj Ovr- 2580/2024 od 10. lipnja 2024. godine u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku PROMIX D.O.O., OIB: 42354759611, A.G.Matoša 10 , Belišće (Grad Belišće) naknaditi tužitelju PPK VALPOVO D.O.O., OIB:12875096243, Antuna Branka Šimića 27, Valpovo (Grad Valpovo) troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju PPK VALPOVO d.o.o., OIB: 12875096243, Antuna Branka Šimića 27, Valpovo, naknaditi tuženiku PROMIX d.o.o. iz Belišća, A.G. Matoša 10, OIB: 42354759611, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži i naknadu troškova postupka kao i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe tužitelja predlažući da se žalba odbije kao neosnovana te traži i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-2580/2024 i to iz razloga što tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi tvrdi da je ispunjenje tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u ovrsi koja se odnosi na predaju tuženiku u posjed spornog djela kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] preko kojeg prolazi industrijski željeznički kolosijek, prestalo ili je tražbina zabranjena, izmijenjena ili na drugi način je onemogućena zbog toga što je tužitelj na spornom dijelu je stekao pravo stvarne služnosti.

6. Naime, kod suda prvog stupnja u tijeku je ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-2580/2024 koji se vodi radi ispunjenja tražbine ovrhovoditelja ovdje ovršenika temeljem ovršene isprave presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-94/2023, a kojom je naloženo tužitelju da preda u posjed tuženiku dio katastarske čestice [katastarska čestica] na kojoj se nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka te je sud prvog stupnja u tom ovršnom postupku zaključkom uputio tužitelja na parnicu, radi žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22, 06/24; dalje OZ), odnosno iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a jer da je tužitelj u ovršnom postupku tvrdio da je dosjelošću stekao pravo služnosti na predmetnoj nekretnini.

7. Sud prvog stupnja navodi da je sve te činjenice tužitelj isticao u postupku koji se vodio kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-94/2023, u kojem je donesena presuda da je tužitelj dužan predati u posjed predmetnu nekretninu na kojoj se nalazi predmetni kolosijek, a svi ti prigovor koje tužitelj isticao u tom postupku su odbijeni kao neosnovani, slijedom čega da je neosnovan zahtjev za proglašenje nedopuštenim ovrhe u predmetu suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr- 2580/2024.

8. Naime, sud prvog stupnja navodi da ni u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti koja se sastoji u tome da ima pravo na spornom dijelu nekretnine koristiti položeni industrijski željeznički kolosijek te ga koristiti za dobavu robe na i iz svoje nekretnine, da je kolosijek sagrađen 1971., dakle, prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima pa da se za stjecanje prava služnosti dosjelošću primjenjuju pravila Opće građanskog zakonika (OGZ-a) sukladno odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 16. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije Službeni list FNRJ broj 86/46, odnosno čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91).

9. Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da bi tužitelj kao posjednik prava služnosti stekao pravo služnost mora se raditi o poštenom posjedu i mora biti ispunjeno određeno vremensko razdoblje posjedovanja u smislu paragrafa 1470. OGZ-a, što znači da tužitelj kao posjednik nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvršavati sadržaj služnosti. U konkretnom slučaju kao nesporno je utvrđeno da je pravni prednik tužitelja ... iz ... od ... 2. studenog 1970. dobio odobrenje za građenje predmetnog industrijskog kolosijeka na rok od 10 godina te je 8. srpnja 1971. izdana i uporabna dozvola kojom je odobrena privremena upotreba industrijske pruge u dvorišnom krugu ... (strana 34. i 38. spisa Trgovačkog suda).

10. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da je pravni prednik tužitelja znao da je izgradnja i korištenje industrijskog kolosijeka privremenog karaktera i u trajanju od 10 godina i da ta činjenica nije mogla ostati nepoznata niti tužitelju jer je znao da je industrijski kolosijek u cijelosti nezakonito sagrađen, pa je zbog toga još 24. lipnja 2013. podnio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje predmetnog kolosijeka, a koje rješenje Upravni odjel za prostorno uređenje graditeljsko Osječko-baranjske županije donio 25. svibnja 2015.

11. Stoga budući da su tužitelj i njegov pravni prednik istekom desetogodišnjeg roka koji im je odobren za privremenu upotrebu spornog kolosijeka postali nepošteni posjednici još tijekom 1981. zaključuje da isti nisu mogli steći predmetno pravo služnosti dosjelošću, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi da je nedopuštena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine koja je određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod poslovnim brojem Ovr- 2580/2024 od 10. lipnja 2024.

12. Budući da u zaključku suda prvog stupnja se navodi da je tužitelj upućen na parnicu iz razloga što tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten protiv ovdje tužitelja kao ovršenika pokrenuti ovrhu u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-2580/2024, zaključuje da se radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

13. Navodi da se to odnosi na pasivnu, odnosno aktivnu legitimaciju koja proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P- 94/2023 od 20. listopada 2023. iz koje proizlazi da je tužitelju naloženo da preda u posjed tuženiku sporni dio nekretnine na kojoj se nalazi industrijski kolosijek te da u ovom postupku utvrđeno da se tužitelj i dalje nalazi u posjedu tog dijela nekretnine te da je taj žalbeni razlog za proglašenje ovrhe nedopušten u cijelosti neosnovan.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te je trošak odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, kada navodi da sud prvog stupnja ne utvrđuje temeljem provedenog dokaznog postupka činjenicu da li je tužitelj stekao pravo stvarne služnosti uporabe navedenog kolosijeka temeljem čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZV) pa se stoga presuda u tom pravcu ne može ispitati niti utvrditi da li je pravilno primjenjeno materijalno pravo.

16. Naime, odredbom čl. 229. st. 1. ZV-a je propisano da stvarna služnost se osniva na temelju zakona dosjelošću ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio dok st. 2. je propisano da posjed mora biti istinit sadržaj prava služnosti se ne smiju izvršavati zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

17. Naime, tehnička dokumentacija koja je od strane nadležnih tijela izdana za gradnju i uporabu objekta i njihova privremenost niti trajnost ne može biti od utjecaja na postojanje prava stvarne služnosti pa tako niti na poštenje posjednika tog prava, a niti na činjenicu da je posjed bio dozvoljen u trajanju od 10 godina. Navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-6040/2016 od 8. veljače 2017.

18. Stoga sud prvog stupnja nije utvrdio relevantne činjenice koje tužitelj navodi u žalbi da je tužitelj od izgradnje do danas stalno u posjedu navedene stvarne služnosti i da mu nikada vlasnici, a i tuženik nisu zabranili posjed te sud prvog stupnja iako navodi da je izvršio uvid u pisani iskaz CI i DI ne daje obrazloženje da li je koristio navedene izjave kao dokaze ili ne, niti navodi razloge pa se u tom pravcu presuda suda prvog stupnja ne može ispitati.

19. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka na nedvojbeni način utvrditi da li je tužitelj za vrijeme važenja ZV-a izvršavao posjed stvarne služnosti spornog kolosijeka i o kojoj stvarnoj služnosti se radilo i da li se to pravo izvršavalo i nakon što je zemljište bilo društveno vlasništvo i da li je tužitelj izvršavao sadržaj prava pravne služnosti preko 20 godina do pokretanja parničnog postupka pod poslovnim brojem P- 94/2023 kod Trgovačkog suda u Osijeku u kojemu je podnesena tužba radi ispražnjenja predmetne nekretnine na kojoj se nalazi i predmetni kolosijek jer je samim podizanjem te tužbe tužitelj je postao nepošten posjednik.

20. Slijedom obrazloženo žalbu tužitelja je trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 20. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Svjetlana Pražić