Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1719/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Oliver Obrovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. KVZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Aetsveld 56, kojeg zastupa JVZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice DV, iz [adresa], radi utvrđenja neistinitosti i pravne nevaljanosti usmene oporuke, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 2. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, 1. tuženika, ujedno i punomoćnika 2. tuženika, u odsutnosti umješača na strani tužitelja, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da isprava o usmenoj izjavi posljednje volje pok. GV čiji sadržaj je Općinski sud u Opatiji proglasio na zapisniku O-36/92 od 24. ožujka 1993. kao usmenu oporuku ostaviteljice od 19. svibnja 1977. nije punovažna, istinita i pravno valjana oporuka sada pok. GV, te da to pismeno ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II Tuženi 1. JVZ i 2. IV su dužni tužiteljici ŽV naknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 18.385,96 Eur, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1.Tužiteljica, sada pok. UV, u tužbi od 3. svibnja 1993. navodi da se iza njezine majke, a bake tuženika RV, pok. GV, umrle **.**.1977. vodi kod ovog suda ostavinski postupak pod posl. br. O-36/92, u kojem je dana 24. ožujka 1993. donijeto rješenje o prekidu postupka, a ona je upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja neistinitosti i pravne nevaljanosti usmene oporuke ostaviteljice od 19. svibnja 1977. Tvrdi da isprava koju je sud proglasio kao usmenu oporuku ne predstavlja istinitu i pravno valjanu oporuku ostaviteljice. Svjedok sporne oporuke da je bio LV, suprug sestre tuženikove supruge. Kako da su navodnom usmenom oporukom kao oporučni nasljednici navedena i djeca tuženika, taj svjedok da u odnosu na njih ne može biti svjedokom oporuke (čl. 73 st.2 Zakona o nasljeđivanju, dalje ZN-a), te da je oporuka u tom dijelu ništava (čl. 74 ZN-a).

2.Tuženik osporava tužbu. Ističe da tužbom nisu obuhvaćene sve osobe koje bi trebale biti na tuženoj strani, tj. da bi trebali biti obuhvaćeni i njegovi sinovi jer im je nekretnina dana na doživotno uživanje.

3.Općinski sud u Opatiji je dana 16. lipnja 1994. pod posl. br. P -168/1993-23 donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev. Po žalbi tuženog je presuda ukinuta i vraćena na ponovni postupak. Iz ukidne odluke proizlazi da je potrebno saslušati svjedoka ČV, te stranke, zatražiti zdravstveni karton oporučiteljice i saslušati liječnika oporučiteljice prije otpuštanja iz bolnice, eventualno provesti medicinsko vještačenje, sve radi utvrđenja ponašanja i zdravstvenog stanja oporučiteljice u vrijeme sastava usmene oporuke, da li su postojale iznimne prilike prilikom sastava usmene oporuke.

4. Općinski sud u Opatiji donio je presudu dana 17. travnja 2000. pod posl. br. P - 319/96-74 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Po žalbi tuženika ukinuta je presuda rješenjem od 7. svibnja 2003. posl. br. Gž-2403/00-2 Županijskog suda u Rijeci. Iz ukidne odluke proizlazi da je sud propustio analizirati izjave LV i OV, tj. da li se sadržajno uopće radi o izjavi posljednje volje ostaviteljice ili tek o obećanju nasljedstva u korist tuženika, da li je u kontekstu utvrđenih prilika postojala uopće svijest i volja oporučiteljice da dana 19. svibnja 1977. oporučuje svoju posljednju volju.

5. Općinski sud u Opatiji ponovo je donio presudu 1. ožujka 200. pod posl. br. P - 491/03-91 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Po žalbi tuženika ukinuta je presuda rješenjem posl. br. Gž-1913/04-2 od dana 14. studenog 2007.Iz ukine odluke proizlazi da sud nije cijenio da li izjava volje evidentirana u pismenoj ispravi koju su sačinili svjedoci LV i pok. [adresa]. ispunjava u pogledu forme sve zahtjeve koje postavlja takva izjava volje ima elemente, da je treba razlikovati od obećanja nasljedstva u korist tuženika.

6.Sud je proveo dokaze saslušanjem tuženog (list 13-16 spisa), svjedoka LV (list 34-36 spisa), svjedoka EV (list 63 spisa), pročitano je uvjerenje KBC Rijeka (list 71 spisa), saslušani su svjedoci ZV (list 72 - 73 spisa), PV (list 83-84 spisa), AV (list 90 spisa), DVZ(list 91 spisa), VV (list 107 spisa), pročitano je pismo BV (list 108 spisa), dopunski je saslušan svjedok LV (list 176 spisa), pročitani su ugovori o podstanarstvu, izvršeni su uvidi u spise Općinskog suda u Opatiji posl. br. RII-35/93, P-324/87, presudu od 19.2.1987.,ukidno rješenje od 5. svibnja 1987., odluke u spisu P-277/78, u spis O-36/92.

7. U tijeku postupka umrla je tužiteljica UV pa je sud donio rješenje o prekidu parničnog postupka dana 18. veljače 2008. pod posl. br. P -762/07-98.

8. Dana 2. lipnja 2008. sud je zaprimio izjavu ŠV i CV koji su izjavili da žele biti umješači u postupku na strani tužitelja obzirom da je tužiteljica UV svoj nasljedni dio na predmetnoj kući u [adresa] ustupila kupoprodajnim ugovorom umješačima i predala je u posjed kupcima. Taj ugovor da je osporavao RV, ali da je njegov tužbeni zahtjev odbijen.

9. Dana 5. travnja 2012. umješači ŠV i CV su obavijestili sud da su sklopili Ugovor o ustupanju prava i obveza (darovanje) s DV s kojim su prenijeli svoja prava i obveze temeljem Ugovora o kupoprodaji od 26.10.1984.na dijelu ostavinske mase pok. ostaviteljice GV.

10. Dana 25. listopada 2023. nastavljen je parnični postupak rješenjem pod posl. br. Pup-5/2023-4 te je pozvana KV da preuzme postupak kao nasljednik iza pok. UV.

11. Umro je i RV, pa je sud donio rješenje o prekidu parničnog postupka na zapisniku dana 15. veljače 2024. pod posl. br. P-2606/2023-4. Rješenje o nastavku postupka doneseno je 30. travnja 2024. pod posl. br. P-2606/2023-6, pozvani su JVZ i IV da preuzmu postupak kao nasljednici iza pok. NV.

12.U predmetu posl. br RII 35/93 nalazi se Isprava o usmenoj izjavi posljednje volje pok. GV koja je potpisana po svjedocima MV i ČV koju su isti dostavili sudu 9. rujna 1987. U istoj u bitnome izjavljuju da su posjetili oporučiteljicu u bolnici i da su je zatekli izmučenu i slabu, ali potpuno bistre svijesti. Bila da je postupno nesposobna da se kreće, piše, pa čak i jede, uslijed čega da je primala infuziju. Ona da se potužila da je molila sve redom "da joj dovedu" advokata ili bilježnika" radi sastava oporuke kojom "cjelokupnu svoju imovinu, nepokretnu i pokretnu, ostavlja svome K uz osiguranje prava svojih praunuka". Tražila je da joj dovedu advokata kako bi se sačinila željena oporuka. Obećali su joj da će doći sa napisanom oporukom kako bi je ona potpisala, a oni da se potpišu kao svjedoci.

12.1. Ova Isprava je proglašena kao usmena oporuka dana 24. ožujka 1993. na zapisniku kod Općinskog suda u Opatiji, te je na istome prekinut ostavinski postupak i nasljednica UV upućena na pokretanje parničnog postupka.

13. Nije u postupku saslušan svjedok HV, isti je umro **.**.1995.

14. Odredba čl. 78 st. 1 Zaklona o nasljeđivanju (.(Narodne novine 52/71,47/78 i 53/91) određuje da oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da napravi pismenu oporuku.

15. Tuženik RV izjavio je u bitnome da mu je MV rekao o razgovoru kojeg je baka (pok. GV) vodila sa njim i ČV i FV. Taj svjedok da nije znao što je pojam usmene oporuke pa da mu je tuženik objasnio. Nakon nekoliko dana da mu je MV rekao da su on i HV sastavili ispravu o usmenoj izjavi posebne volje bake tuženika.

16. Svjedok LV, u dobi od 41 godinu, u tazbinskom srodstvu sa tuženim RV (supruga svjedoka i supruga tuženog su sestre) u bitnome je izjavio 16.6.1994.i 1.3.2004. da kada je posjetio baku tuženog u bolnici 19. svibnja 1977., da je bila na infuzijama, liječila da se od karcinoma bronha. Bio da je sa ČV i njegovom majkom J (koja je kasnije umrla). Razgovarali da su normalno sa GV, da je bila sasvim pri sebi i govorila kako želi svu imovinu ostaviti tuženom, a njegovoj djeci, tj. njenim unucima uživanje, pa da je počela govoriti da joj dovedu nekog liječnika ili osobu koja će sve to zabilježiti i napraviti, odvjetnika, bilježnika. Oni da su joj obećali da će to napraviti kad dođu u Zagreb i da će se onda vratiti njoj da to potpiše. Rekla da je, da je to tražila od svih da joj to naprave, pod tim da je mislila na stranke, majku tuženog RV, ali da uopće nisu htjeli razgovarati ili poslušati. Izjavio je koje su točno bile njene riječi:" Molim Vas, dovedite mi advokate ili bilježnika, da mogu napraviti oporuku, jer nitko od mojih bližnjih ne želi o tome razgovarati, premda sam ih u više navrata molila da mi dovedu advokata, čak i moj unuk D, kojem će sve ostati, kao i uživanje njegovoj djeci, ne želi to učiniti."Tekst nazvan isprava o usmenoj izjavi posljednje volje pok. GV je na strojopisu pisao HV prepišavši sadržaj koji da je sastavio jedan poznanik svjedoka po zanimanju pravnik.Svjedok da je sa suprugom sklopio brak 1981., preko supruge da je upoznao tuženog.

16.1.Dodatno saslušan svjedok LV bitnome je izjavio da je sada pok. GV htjela da joj se donese tekst oporuke da ga potpiše.

17. Pok. GV boravila je u bolnici od 27.travnja 1977. do 27. svibnja 1977. kada je otpuštena kući, a umrla je nakon tri dana, 30. svibnja 1977.

18. Nije osnovan prigovor tuženika RV da su tužbom trebalo biti obuhvaćen i njegovi sinovi jer je od suda tužiteljica upućena da pokrene parnicu samo protiv tuženika.

19. Iz isprave koju su sastavili LV i HV, te iz iskaza svjedoka LV sud zaključuje da usmenom izjavom od 19. svibnja 1977. koju je dala sada pok. SV nije smatrala da izjavljuje usmenu oporuku, nije postojala kod nje svijest i volja da oporučuje, već je dala nalog da se sastavi oporuka kojom će ona ostaviti nasljedstvo svojem unuku NV, te pravo uživanja njegovim sinovima. Htjela je da netko drugi, npr. odvjetnik sastavi oporuku koju će ona potpisati.

20.Preostala dokumentacija i provedeni dokazi nisu odlučni za ishod postupka, pa ih sud nije posebno cijenio.

21. Samo uzgredno se napominje, a obzirom da nije odlučno za ishod postupka da u ovom postupku nije utvrđeno da ona ne bi ovo svjesno izjavila, da to ne bi bila njena volja, da nije mogla potpisati oporuku koju je netko drugi sastavio. Nisu postojale izvanredne prilike zbog kojih bi ona mogla toga dana samo usmeno oporučiti i da je upravo to i htjela učiniti. Pisana oporuka može biti privatna (vlastoručna ili oporuka pred svjedocima) ili javna (sastavljena po sudu, u to vrijeme nije bilo javnih bilježnika), ona je htjela očito da joj netko sastavi pisanu oporuku koju će ona potpisati. Dakle, obzirom da je utvrđeno da pok. SV dana 19. svibnja 1977. nije izjavila uopće usmenu oporuku, za koju ne bi bilo ni uvjeta, tj. nije bilo iznimne prilike zbog koje bi ona mogla sačiniti samo usmenu oporuku, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I presude.

22. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a dužni su tuženi platiti parnični trošak tužiteljice koja je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika i njegov je trošak propisan Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine 138/23). Tužiteljica je imala i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu, te trošak dolaska svjedoka LV. Obzirom da je postupak započeo u vrijeme druge valute od one koja je danas važeća (HRD, kuna), sud je iznose u kunama preračunao prema propisanom fiksnom tečaju u valtutu Eur. Punomoćnik tužiteljice je dio troška tražio u visini propisanoj u prije važećoj Tarifi koja je propisivala niže nagrade, a dio prema Tarifi koja je sada na snazi. Trošak sudske pristojbe na tužbu je 59,73 Eur i za presudu 59,73 Eur, trošak svjedoka iznosi 26,54 Eur.

22.1.Trošak sastava tužbe je 703,43 Eur (Tbr 7.toč.1), za zastupanje na 17 ročišta pripada joj trošak od 10.551,74 Eur (27.10.1993. -703,43 Eur, 19.1.1994.-703,43 Eur, 17.3.1994.- 351,71 Eur, 16.6.1994. - 703,43 Eur, 10.12.1996. -703,43 Eur, 19.5.1998. - 703,43 Eur, 11.3.1999.-703,43 Eur, 12.5.1999. -703,43 Eur, 29.6.1999.-703,43 Eur,, 23.9.1999.-175,85 Eur, 26.10.1999. -703,43 Eur, 6.12.1999.-175,85 Eur, 17.4..2000. - 703,43 Eur, 19.9.2000-703,43 Eur,10.9.2003. -703,43 Eur, 15.1.2004.-703,43 Eur, 1.3.2004.-703,43 Eur,(Tbr. 9. toč. 1,2,5), trošak sastava jednog podneska od 6.11.1996. je 13,27 Eur ( Tbr. 8 toč. 4), za sastav 2 žalbe trošak je 2.145,46 Eur (17.8.2000.-1.072,73 Eur, 6.4.2000. -1072,73 Eur) svi ovi iznosi uvećani za PDV od 22% od 2.951,06 Eur, za zastupanje na još 2 ročišta 1.500,00 Eur ( 15.2.2024. - 500,00 Eur, 2.4.2026.-1.000,00 Eur, Tbr, 9. toč. ), uvećano za PDV od 25% - 375,00 Eur. Dakle, ukupan osnovani trošak tužiteljice je 18.385,96 Eur. Sa preostalim dijelom zatraženog troška tužiteljica se odbija jer je previsoko zatražen, naime nije se na svim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, na dio ročišta je raspravljano o procesnim pitanjima pa tu pripada polovica nagrade, a dio se odgodio prije raspravljanja, pa je tu nagrada 25%.

U Opatiji, 20. travnja 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

1. tuženik , i kao pun. 2. tuženika

Umješač na strani tužitelja