REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-515/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ŽĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Jasmina Jusufhodžića, odvjetnika, tuženika osobno i punomoćnice tuženika Lee Ivanković, odvjetnice, 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. tužitelja ŽĆ i 2. tužiteljice ŽĆH koji glasi:

''1) Utvrđuje se da je svaki od tužitelja suvlasnik nekretnine u 1/10 dijelova, a da je tuženik suvlasnik u 8/10 dijelova nekretnine u [adresa], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 830 m2.

2) Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana izda tužiteljima isprave podobne za upis njihovog prava suvlasništva, a u suprotnom će upis u zemljišnu knjigu biti izvršen na temelju sudske presude po njezinoj pravomoćnosti.''

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev 1. tužitelja ŽĆ i 2. tužiteljice ŽĆH koji glasi:

''1) Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom da će ova presuda zamijeniti ugovor o diobi nekretnine ako ga tuženik ne pristane dobrovoljno sklopiti s tužiteljima, sklopi s tužiteljima ugovor o diobi nekretnine sljedećeg sadržaja:

TUŽITELJI, s jedne strane,

i TUŽENIK, s druge strane

sklapaju

UGOVOR O DIOBI SUVLASNIČKE ZAJEDNICE

PREDMET UGOVORA

Članak 1.

Ugovorne strane suglasne su da:

- je predmet ovog Ugovora dioba njihove suvlasničke zajednice zasnovane na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. o. [katastarska općina], k.č.br.

6118/725, [adresa] površine 830 m2

- se dioba suvlasničke zajednice provodi na temelju ovog ugovora koji je utvrđen pravomoćnom sudskom presudom, koja presuda se nalazi u privitku ovog Ugovora i čini njegov sastavni dio, bez parcelacijskog elaborata i drugih isprava koje će eventualno biti potrebno ishoditi za provedbu upisa u zemljišnoj knjizi.

- svaka strana ovog ugovora ima pravo u ime drugih strana zatražiti i ishoditi kod nadležnih tijela isprave podobne za provedbu diobe suvlasničke zajednice u zemljišnoj ili drugoj javnoj knjizi, kao i zatražiti i ishoditi ovjeru ovog Ugovora ili poduzeti bilo koju drugu radnju kod javnog bilježnika koja je potrebna za realizaciju ovog Ugovora.

NAČIN DIOBE

Članak 2.

Ovim Ugovorom TUŽITELJI i TUŽENIK, kao ugovorne strane, međusobno uređuju suvlasničke odnose i suglasno razvrgavaju suvlasništvo na nekretninama označenim u članku 1. ovog Ugovora, na način da:

-ad 1) iz dijelova nekretnine označene u članku 1. ovog Ugovora formira se nova nekretnina koju čine sljedeći dijelovi: 1) dvorište površine 504 m2 i 2) pomoćna zgrada površine 112 m2, tako da je svaki tužitelj suvlasnik u 1/10 dijela, a tuženik u 8/10 dijela novoformirane nekretnine;

-ad 2) preostali dio nekretnine označene u članku 1. ovog Ugovora, koju čini stambena zgrada ([adresa]) površine 214 m2, ostaje jedini dio nekretnine označene u članku 1. ovog Ugovora, alternativno, formira novu nekretninu, koja nekretnina je vlasništvo tuženika u cijelosti.

Ugovorene strane su suglasne da će, prema potrebi, služnost puta odnosno druge načine pristupa nekretninama pod ad 1) i ad 2) ovog članka urediti naknadno posebnim ugovorom.

POSEBNA UTANAČENJA

Članak 3.

Ugovorne strane prihvaćaju i preuzimaju nekretnine iz članka 2. ovog Ugovora u svoje (su)vlasništvo, stječu posjed i pravo korištenja s danom pravomoćnosti presude iz članka 1. ovog Ugovora, te se obvezuju, svaka do njoj pripadajućeg dijela plaćati sve porezne obveze i druge doprinose.

TABULARNA IZJAVA-CLAUSULA INTABULANDI

Članak 4.

Ugovorne strane suglasne su s odredbama ovog Ugovora i utvrđuju da je svaka od njih bezuvjetno ovlaštena isključivo i samo temeljem ovog Ugovora, bez ikakve daljnje dozvole i suglasnosti, pokrenuti sve potrebne sudske i druge postupke radi uknjižbe prava vlasništva na svoja imena u odnosu na navedene nekretnine, odnosno izvršiti uknjižbu prava vlasništva, uz istovremeno (eventualno) brisanje toga prava s imena prijašnjih vlasnika.

POTPISNI DIO:

2) Tuženik ima pravo u roku od 15 dana pravomoćnosti ove presude umjesto sklapanja ugovora o diobi nekretnine iz točke I. izreke ove presude isplatiti svakome od tužitelja iznos od 30.000,00 EUR, čime se oslobađa obveze sklapanja ugovora o diobi nekretnine i stječe isključivo pravo na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 830 m2.''

III. Nalaže se 1. tužitelju ŽĆ i 2. tužiteljici ŽĆH naknaditi tuženiku MĆH parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. travnja 2026. pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužitelja ŽĆ i 2. tužiteljice ŽĆH za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.700,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 22. siječnja 2024. navode kako su djeca i nasljednici pokojne MĆ, dj. JĆ umrle **.**.2002., iza koje je proveden ostavinski postupak te je doneseno rješenje o nasljeđivanju od 17. listopada 2007. kojom je utvrđena ostavinska imovina, te su tužitelji postali suvlasnici za cijelu njezinu ostavinsku imovinu, svaki u ½. Navode kako su došli do saznanja da osim raspoređene imovine rješenjem o nasljeđivanju, postoji i imovina ostaviteljice koju čini obiteljska kuća u [adresa]., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 830 m2, a koju čini dvorište površine 504 m2, pomoćna zgrada površine 112 m2 i stambena zgrada, [adresa], površine 214 m2, za koju nekretninu je kao vlasnik u cijelosti upisan tuženik, njihov rođak-bratić. Ističu kako je pokojna JĆH bila baka tužitelja i tuženika, majka pokojne MĆ te je rješenjem o nasljeđivanju iza njezine smrti od 17. listopada 1967. u ostavinskom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom III u Zagrebu, poslovni broj O-484/67, njezina kćerka MĆ, majka tužitelja, naslijedila 1/5 dijela nekretnina bez kuće, obiteljske kuće u [adresa], dakle 1/5 dvorišta površine 504 m2 i pomoćne zgrade površine 112 m2, a koje nekretnine su sada u cijelosti upisane na tuženika. Predlažu da se utvrdi njihovo suvlasništvo u dijelu nekretnine u [adresa]., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 830 m2, i to 1/5 dvorišta površine 504 m2 i 1/5 pomoćne zgrade površine 112 m2, odnosno da svaki od tužitelja bude suvlasnik u 1/10, kao i da se naloži tuženiku da im u roku od 15 dana izda ispravu podobnu za upis njihova prava, u protivnom će upis u zemljišnim knjigama biti izvršen na temelju ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. SĆH, posl. broj: O-484/67 proizlazi da ostavinsku imovinu iza iste čine obiteljska kuća u [adresa] (kao vanknjižno vlasništvo), nekretnine navedene u posjedovnom listu br. 218 k. o. [katastarska općina] i polog od 53.460 dinara. Nasljednicima pok. SĆH proglašeni su njezine kćeri SĆ i ČĆ, te sin ČĆH. Na ostavinskoj raspravi iza pok. SĆH, održanoj **.**.1967. SĆ i prednica tužitelja, ČĆ, dale su nasljedničke izjave: „Mi pak SĆ i ČĆ, kćerke, očitujemo se na ostavinu temeljem zakona i tražimo samo od zemlje dio koji nas po zakonu pripada, tj. svaka po 1/5 dijela ovih nekretnina, a u kuću ne diramo, i neka pripadne bratu.“ U skladu s navedenim, SĆ i ČĆ, prednica tužitelja, naslijedile su samo nekretnine navedene u posjedovnom listu br. 218 k. o. [katastarska općina]. Činjenicu da ČĆ, prednica tužitelja, nije naslijedila predmetnu nekretninu niti na istu polagala kakva stvarna prava, jasno dokazuje i rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČĆ, posl. broj: O-3656/2007 iz kojeg je vidljivo da su ostavinsku imovinu iza iste činili dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stan broj 5 na V katu desno na adresi [adresa], izvanknjižno vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] Šušnjar Gornji II k. o. [katastarska općina] te pravo korištenja groba na groblju Miroševac. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te obvezati tužitelje na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 12. veljače 2025. tužitelji su preinačili tužbu na način da predlažu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je svaki od tužitelja suvlasnik nekretnine u 1/10 dijelova, a tuženik u 8/10 dijelova te kojom se nalaže tuženiku da im izda isprave podobne za upis njihovog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, a u suprotnom će upis biti izvršen na temelju ove presude. Tužitelji su postavili i podredni zahtjev koji predlažu prihvatiti u slučaju ako sud nađe prvotno postavljeni zahtjev neosnovanim, a sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/12, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Tim zahtjevom predlažu naložiti tuženiku da sklopi s tužiteljima ugovor o diobi nekretnine, pod prijetnjom da će ova presuda zamijeniti ugovor o diobi nekretnine ako ga tuženik ne pristane dobrovoljno sklopiti s tužiteljima.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 21. veljače 2025. dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 12. veljače 2025. Naime, tužitelji su sukladno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužbu preinačili do zaključenja prethodnog postupka, a unatoč tuženikovom protivljenju preinaci sud je preinaku dopustio jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.

5. U tijeku postupka sud je izveo sve po strankama predložene dokaze pa je tako pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 6-7), smrtne listove (list 8 i 10), rodni list (list 9), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-484/1967 Općinskog suda III u Zagrebu od 17. listopada 1967. (list 11-13), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-3656/2007,

UPP/OS-94/2007 javnog bilježnika Janka Žitka od 17. listopada 2007. (list 14-15), prijedlog sa zapisnika sastavljenog kod Općinskog suda u Zagrebu 1982. godine (list 16), dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženiku od 12. svibnja 2023. (list 17-18), zapisnik s ročišta održanog 4. listopada 1967. u predmetu Općinskog suda III u Zagrebu posl. br. O-484/67 (list 24-25), izvadak iz BZP-a zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 42), darovni ugovor od 26. travnja 2011. (list 43-45), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-5643/20 od 13. listopada 2000. (list 46-47), rješenje posl. br. Z-30002/12 od 9. srpnja 2015. (list 51-52), zaključak Sekretarijata za komunalne poslove građevinarstvo i saobraćaj od 22. rujna 1969. (list 53-55), dopis od 25. rujna 1975. (list 59), rješenje Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 24. veljače 1975. (list 60-62), rješenje Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 12. listopada 1976. (list 69-71), rješenje o izvedenom stanju od 27. veljače 2014. (list 72-75), izvadak iz zemljišne knjige (list 76-77), građevinsku dozvolu od 11. travnja 1983. (list 78-79), odobrenje za građenje privremenog objekta od 5. listopada 1971. (list 80-82), rješenje Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj od 24. listopada 1967. (list 83-84), prijepis posjedovnog lista br. 5987 (list 105-108), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OĆH (list 109-111), OĆ (list 111), GĆ (list 111-112), ŠĆ (list 112-113), LĆ (list 113), izvršen je uvid u spis ovog suda posl.br. O-484/67, izveden je dokaz saslušanjem prvotužitelja ŽĆ (list 126-127), drugotužiteljce ŽĆH (list 127-128) i tuženika (list 129).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio kako su tužbeni zahtjev tužitelja, kao i podredni tužbeni zahtjev neosnovani.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretnini. Predmet spora je i podredno postavljeni zahtjev radi nalaganja tuženiku da s tužiteljima sklopi ugovor o diobi suvlasničke zajednice, kojeg će u protivnom zamijeniti ova presuda.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisan vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] dvorište površine 504 m2, pomoćna zgrada površine 112 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 214, ukupne površine 830 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka.

9. Sporno je imaju li tužitelji pravo suvlasništva te nekretnine.

10. Uvidom u smrtni list utvrđeno je da je prednica tužitelja MĆ umrla **.**.2002. Uvidom u rodni list utvrđeno je da se prednica tužitelja MĆ djevojački prezivala JĆ, a da joj je majka bila JĆH. Uvidom u smrtni list utvrđeno je da je JĆH umrla **.**.1962.

11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-484/1967 Općinskog suda III u Zagrebu od 17. listopada 1967. utvrđeno je da je isto doneseno nakon provedene ostavinske rasprava iza pok. SĆH. Istim je utvrđeno kako njezinu ostavinsku imovinu sačinjavaju: a) obiteljska kuća u [adresa] kao vanknjižno vlasništvo, b) nekretnine navedene u posjedovnom listu br. 218 k. o. [katastarska općina], c) polog od 53.460 stara din, u spisu kod Općinskog suda III Zagreb, br. R1-479/66. Njezinim nasljednicima proglašeni su temeljem zakon i nagodbe te odreknuća: 1. SĆ, kći, 2. ČĆ, kći koje nasljeđuju svaka po 1/5 dijela nekretnina bez kuće te po 1/5 dijela gotovine navedene pod c), 3. ČĆH, sin koji nasljeđuje svu preostalu imovinu. Iz obrazloženja tog rješenja nadalje proizlazi kako su se kćerke ostaviteljice FĆ i LĆ odrekle nasljedstva u korist brata GĆH dok su kćerke VĆ i ČĆ tražile samo po 1/5 dijela nekretnina bez kuće i po 1/5 dijela gotovine koja se nalazi u sudskom pologu.

12. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-3656/2007, UPP/OS-94/2007 javnog bilježnika Janka Žitka od 17. listopada 2007. utvrđeno je da je isto doneseno nakon dovršene ostavinske rasprave iza MĆ, a njezinim nasljednicima proglašeni su ŽĆ i ŽĆH, ovdje tužitelji. Predmetna nekretnina koja je predmet spora, nije utvrđena kao dio ostavinske imovine pok. ČĆ.

13. Čitanjem prijedloga sa zapisnika sastavljenog kod Općinskog suda u Zagrebu 1982. godine (neutvrđenog datuma), utvrđeno je da je isti podnio ČĆH, kao predlagatelj, protiv prednice tužitelja ČĆ i SĆ, kao protustranki, radi diobe, a navodi se kako je ČĆH suvlasnik u 3/5 dijela iza pok. SĆH, dok su protustranke suvlasnice u 1/5 dijela nekretnina obiteljske kuće u [adresa], odnosno zemlje upisane u posjedovnom listu 218 k. o. [katastarska općina] oko 1.200 čhv.

14. Čitanjem zapisnika s ročišta održanog 4. listopada 1967. u predmetu Općinskog suda III u Zagrebu posl. br. O-484/67 utvrđeno je da su na tom ročištu bili prisutni svi nasljednici pok. SĆH, njezina djeca FĆ, SĆ, RĆ, ČĆH i ČĆ. Prisutni su izjavili da je pokojna bila faktična vlasnica kuće u [adresa] koja se sastoji od jednog jednosobnog stana. Osim toga bila je vlasnica jednog jutra zemlje u selu Hreljiću, a imala je novac uložen kod suda na njezino ime u spisu R1-479/66. Tom prilikom SĆ i ČĆ dale su nasljedničku izjavu kojom traže ''samo od zemlje dio koji nas po zakonu pripada, tj. svaka po 1/5 dijela ovih nekretnina, a u kuću ne diramo, i neka pripadne bratu. Isto tako tražimo i dio onog novca koji je položen kod suda.''

15. Čitanjem izvatka iz BZP-a broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako su tuženik, svjedokinja OĆH, DĆ te tužitelji suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] Dugi lakat oranica površine 4696 m2.

16. Čitanjem darovnog ugovora od 26. travnja 2011. utvrđeno je da je istim OĆH svom sinu, a ovdje tuženiku, između ostalog, darovala obiteljsku stambenu zgradu u [adresa], upisanu u A kao zk. tijelo XIV, zajedno s pripadajućim pravom korištenja dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj čestici je ta zgrada izgrađena, a sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Čitanjem rješenja ovog suda, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-30002/12 od 9. srpnja 2015. utvrđeno je da je tim rješenjem, a sukladno odredbi čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) provedeno sjedinjenje zemljišta i upisane kuće na adresi [adresa], a sve s obzirom da je k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana kao društveno vlasništvo i zk tijelo AI, dok je kuća, odnosno obiteljska stambena zgrada bila upisana kao zk tijelo AXIV.

18. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu od 23. studenoga 1998., dakle, sa stanjem prije provedbe rješenja od 9. srpnja 2015. utvrđeno je kako su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bili upisani i to kao zk tijelo I k. č. br. [katastarska čestica] oranica, graba, pašnjak, močvara površine 7741 m2, a kao zk tijelo XIV obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na 199,1/145832,4 dijela k. č. br. [katastarska čestica]. Zemljište u AI uknjiženo je kao društveno vlasništvo, a kao vlasnik nekretnine u AXIV bio je upisan ČĆH. Također, ČĆH imao je pravo korištenja zemljišta upisanog u AI kao vlasnik zgrade upisane u AXIV.

19. U svom iskazu svjedokinja OĆH, majka tuženika, navodi kako je od svog supruga ČĆH naslijedila nekretninu na adresi [adresa], a nakon njegove smrti prije 25 godina. Kuća koju je naslijedila počela se graditi 1975., a sagradila ju je zajedno sa suprugom. Kad je došla živjeti na tu nekretninu 1963. na nekretnini je bila stara kuća površine 9x5 m. U njoj su živjeli dok su gradili njihovu kuću pokraj stare kuće. Nakon što su sagradili novu kuću, staru su srušili. Tu staru kuću njezin suprug je naslijedio od svoje majke AĆ. Ona je umrla 1962. Ostavinska rasprava je provedena kasnije, već je bila u braku sa svojim suprugom. Nije bila na raspravi, ali joj je suprug o tome govorio. Rekao joj je da se dogovorio sa svojim sestrama da su podijelili nekretninu, odnosno zemljište u Mlaki, a da je kuća pripala njemu. Njegova sestra ČĆ dobila je 1/5 zemljišta u Velikoj Mlaki, a koje zemljište se zove Dugi lakat kao i sestra TĆ dok je 3/5 tog zemljišta dobio njezin pokojni suprug. Ovih 60 godina koliko živi na toj adresi nitko nikad ni od nje ni od njezinog pok. supruga nije tražio ništa u vezi te nekretnine. Nekretninu je darovala svom sinu prije par godina.

20. U svom iskazu svjedok OĆ navodi kako poznaje tuženika iz naselja Savica Šanci, prijatelj mu je više od 50 godina. Susjedi su, redoviti je gost u kući, dolazi najmanje jednom tjedno. Poznaje i njegovog pokojnog oca, često je dolazio kod njega kući. Nitko nikad osim tuženika i njegove obitelji nije tu živio. Tuženikov otac je vodio sve radove oko te kuće. Kad je počeo dolaziti već je bila sagrađena nova kuća. Nije mu poznato da bi tko ikad tvrdio da ima neka prava na toj kući. Sve oko kuće radili su tuženik i njegova majka nakon smrti tuženikovog oca, pritom misli i na rad i na financiranje troškova i radova.

21. Svjedok GĆ u svom iskazu navodi kako poznaje tuženika i cijelu njegovu obitelj, jer su susjedi. Sjeća se majke EĆ, umrla je 60-ih godina. Njezin sin EĆ je oduvijek na toj nekretnini, gradio je kuću, nitko drugi osim EĆ i njegove obitelji nisu bili na toj nekretnini. EĆ je i govorio da je majka to njemu ostavila. Zna da je EĆ imao sestre, poznavao ih je, ali one su otišle i udale se. Sjeća se i majke tužitelja MĆ, sjeća je se kad je bila djevojka dok je još tu živjela. EĆ i njegova supruga srušili su staru kuću i sagradili novu kuću. EĆ je imao zemlju iza ranžirnog kolodvora, između Buzina i Mičevca, ne zna točno koje je selo. Misli da je njegov dio jedan dio zemlje, a ne zna čiji bi bili drugi dijelovi. Pokazao mu je dokle da ore jer je imao traktor i pomagao mu je oko te zemlje. O ostavini koja je provedena 1967. nakon smrti majke EĆ, poznato mu je samo to da su Ivanove sestre Ž i NĆ, koje su bile njegove susjede i koje su kod njega dolazile, govorile da je sve dobio EĆ.

22. Svjedok ŠĆ navodi kako poznaje tuženika još iz djetinjstva, poznavao je i njegovog oca EĆ. Žive u istom naselju. Bio je tisuću puta u toj kući. Dolazi još uvijek, malo rjeđe, dolazi kad su rođendani i kakve prilike. Nije poznavao Ivanovu majku, a ni njegove sestre. Nije viđao Ivanove sestre na toj nekretnini. Ne zna kako je EĆ postao vlasnik te nekretnine. Zna da je bila stara kuća koja je oštećena u poplavi. EĆ je tada radio u Toplani, podigao je kredit i on i njegova supruga su pomalo gradili novu kuću. Kuća je građena 1974. ili 1975. ne zna točno. Nije sagrađena na mjestu stare kuće, a kad je nova napravljena, stara je srušena. Koliko mu je poznato nitko nikada nije tvrdio da bi bio vlasnik te nekretnine niti je postavljao takve zahtjeve prema tuženika ili njegovom ocu.

23. U svom iskazu svjedok LĆ navodi kako je tuženiku vjenčani kum kao i on njemu. Susjedi su oduvijek. Posjećuje ga. Prije dok je pok. tuženikov otac bio živ dolazio je skoro svaki dan. Poznavao je tuženikovog oca EĆ. Ne poznaje Ivanove sestre. Ne sjeća se da bi bila stara kuća, rođen je 1966. Nikad nije čuo da bi netko potraživao pravo vlasništva na toj nekretnini. Oko kuće uvijek radio EĆ, uvijek bi ga vidio oko kuće, bio je vrijedan. Tužitelje nikad nije vidio, ne poznaje ih.

24. U svom iskazu 1. tužitelj ŽĆ navodi kako je njegova sestrična DĆ pronašla zemlju u Bukevju koja je bila vlasništvo pok. bake SĆH te je pokrenut postupak radi naknadno pronađene imovine. Sudjelovao je u tom postupku i naslijedio je dio te zemlje u Bukevju. Vidio je rješenje o nasljeđivanju koje je bilo doneseno iza pok. bake SĆH pa je to malo proučavao. Vidio je da se njegova majka u tom postupku nije odrekla nekretnine koja je predmet ovog postupka. U rješenju piše da se odrekla kuće, ali ne i zemlje. Otišao je kod odvjetnika i odvjetnik je rekao da će on to prihvatiti i da je to čisto. Kad je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. bake bio je mali, imao je 3 godine. Kasnije nije s majkom o tome razgovarao. Nije ni sa kim od rodbine razgovarao o tom ostavinskom postupku i rješenju o nasljeđivanju, jer nisu bili baš u nekim bliskim odnosima. U rješenju o nasljeđivanju iza SĆH navodi se zemlja u Velikom Polju i majka se upisala kao korisnica u katastru, a nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju. U ostavinskom postupku sestra i on su prijavili što predstavlja ostavinsku imovinu iza mame, a ovu nekretninu nije prijavio jer nije za to znao dok mu sestrična to nije pokazala. Zemlja u [adresa] nije bila vlasništvo njegove bake u trenutku smrti. Zemlja je bila vlasništvo EĆ.

25. U svom iskazu 2. tužiteljica ŽĆH navodi kako je zajedno s majkom ČĆ bila na ostavinskoj raspravi koja je održana 1967. Imala je 10 godina i sjeća se te ostavinske rasprave. NĆ i FĆ, sestre njezine majke, odrekle su se svega u korist njihovog brata ČĆH. Njezina majka je rekla da se ne odriče ničeg osim kuće. To isto što je na ostavinskoj raspravi rekla njezina majka ponovila je i njezina sestra SĆ te se ni ona nije odrekla ničeg osim kuće. Njezina majka je odlazila s njezinim ocem u Šance kod svog brata ČĆH, ne u goste nego je tražila da joj da njezinu 1/5 te zemlje. On je to negirao. Ne odriče se ove zemlje kao što se nije odrekla ni njezina majka. Brat njezine majke ČĆH i njezina majka bili su na sudu 1982., ali ne zna točno o kojem se postupku radilo. Misli da je bilo vezano za kuću i zemlju u [adresa]. Tada su se dogovorili da majka ne dira kuću, ali traži 1/5 zemljišta. Za taj postupak joj je rekla majka. Ne zna točno koja je zemlja koja je upisana u posjedovnom listu br. 218 k. o. [katastarska općina], ali se sjeća da su obrađivali zemlju u Velikom polju, blizu američke ambasade, sadili su kukuruz i sl.

26. Tuženik u svom iskazu navodi da je neke stvari o ostavinskoj raspravi održanoj 1967. čuo od svojih roditelja tijekom godina. Nitko nikada nije tražio neki dio predmetnih nekretnina i nitko nikada nije dovodio u pitanje vlasništvo njegovog oca nad predmetnim nekretninama. Oni, uostalom, o tome nisu mogli niti raspravljati, jer je zemlja bila društveno vlasništvo i to do 2015. kad su to uspjeli raščistiti. Majka tužitelja je dolazila kod njih, a on nikad nije čuo da bi ona tražila od njegovog oca da joj da dio zemlje za koju ona smatra da joj pripada. Između njegovog oca i majke tužitelja vodio se postupak, a koliko je vidio po papirima, vodio se postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u odnosu na zemlju u Buzinu, jer je njegov otac htio biti jedini vlasnik svog dijela, odnosno svojih 3/5, a oni su dobili svoje dijelove. Predmetna nekretnina nije bila dio tog postupka. Predmetna nekretnina nije bila predmet niti jednog postupka. Imali su puno posla oko nekretnine, jer su htjeli riješiti to upisano društveno vlasništvo, vodili su postupak legalizacije, to je sve puno koštalo, dizali su kredite da bi to financirali. U tim postupcima nitko nikada nije imao nikakvih prigovora.

27. Čitanjem spisa ovog suda posl.br. O-484/67 utvrđeno je da se isti vodio povodom smrti SĆH. U istom se nalazi zapisnik s ročišta održanog 4. listopada 1967., a koji je već dostavljen u sudski spis i koji sadrži nasljedničke izjave, kao i rješenje o nasljeđivanju od 17. listopada 1967.

28. Sud je povjerovao iskazima svjedoka OĆH, OĆ, GĆ, ŠĆ i LĆ, jer su isti iskazivali iskreno i uvjerljivo o okolnostima koje su im poznate. Iako svjedoci OĆ, GĆ, ŠĆ i LĆ nemaju saznanja o provedenom ostavinskom postupku iza pok. SĆH, na temelju njihovih iskaza i iskaza svjedokinje OĆH sud je utvrdio da je kuću na adresi [adresa] sagradio ČĆH, zajedno sa svojom suprugom ŠĆH pokraj stare kuće u kojoj je živjela JĆH, koja stara kuća je nakon izgradnje nove srušena. Također je sud utvrdio da nitko do pokretanja ovog postupka nije osporavao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini ČĆH i njegovoj obitelji.

29. Sud je povjerovao iskazu tuženika, jer je isti iskazivao uvjerljivo i u skladu s drugim izvedenim dokazima, iskazima svjedoka i dokumentacijom u spisu. Sud je povjerovao iskazu 1. tužitelja, jer je isti iskazivao uvjerljivo i u skladu s drugim izvedenim dokazima.

30. Sud nije povjerovao iskazu 2. tužiteljice u dijelu u kojem je iskazivala da je njezina majka MĆ već i prije dolazila svom bratu ČĆH na predmetnu nekretninu te zahtijevala da joj on da njezin dio. Drugotužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz za tu svoju tvrdnju, a u tom dijelu njezin je iskaz suprotan iskazu 1. tužitelja, koji je iskazao da je njihova majka ponekad dolazila u goste svom bratu na predmetnu nekretninu. Suprotan je i iskazu tuženika i saslušanih svjedoka jer su svi svjedoci iskazali da nitko nikad nije osporavao ČĆH pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom ili svojatao neki dio nekretnine.

31. Sud nije povjerovao iskazu 2. tužiteljice ni u dijelu u kojem je navela da su se njezina majka i majčin brat ČĆH, kad su bili na sudu 1982., dogovorili da majka ne dira kuću, ali traži 1/5 zemljišta. Naime, iako iz prijedloga iz 1982. kojeg je podnio ČĆH radi diobe (razvrgnuća suvlasničke zajednice) proizlazi da je isti u tom prijedlogu naveo da su ČĆ, prednica tužitelja i SĆ suvlasnice obiteljske kuće u [adresa], niti iz jednog drugog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi ČĆ i SĆ bile suvlasnice obiteljske kuće. Dapače, iste su u nasljedničkim izjavama izričito izjavile da kuću ne diraju i neka pripadne bratu. Isto tako, tužitelji u ovom postupku nisu dokazali da bi taj postupak diobe (razvrgnuća suvlasničke zajednice) bio proveden, a nisu dokazali niti da bi bio okončan na način kako je to iskazala 2. tužiteljica i to tako da su se njezina majka MĆ i majčin brat GĆH dogovorili da njezinoj majci pripadne 1/5 zemljišta. Da taj postupak diobe (razvrgnuća suvlasničke zajednice) nije proveden, sud zaključuje i na temelju činjenice da su i nadalje kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] Dugi lakat, oranica, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je bila dio ostavine i predmet nasljeđivanja iza pok. SĆH i nadalje upisani svi nasljednici pok. SĆH. Također, da MĆ za života nije svojatala predmetnu nekretninu sud zaključuje i iz činjenice da ista nije bila sastavni dio njezine ostavinske imovine, kao i činjenica da su tužitelji, a kako su iskazali, nakon smrti majke, a tek kad je njihova sestrična inicirala pokretanje postupka radi naknadno pronađene imovine iza pok. SĆH, stekli saznanje o sadržaju rješenja o nasljeđivanju iz 1967. što ih je potaknulo na pokretanje ovog postupka.

32. Prema odredbi čl. 9. ZV-a pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnim čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

33. Tijekom postupka utvrđeno je kako je na zemljištu na kojem je izgrađena obiteljska kuća na adresi [adresa] bilo uspostavljeno društveno vlasništvo s pravom korištenja vlasnika kuće, a sve sukladno zakonskim propisima koji su to dopuštali i koji su vrijedili prije stupanja na snagu ZV-a kojim je uspostavljeno načelo jedinstva nekretnine iz citirane odredbe čl. 9. ZV-a. Zbog toga je, a sukladno odredbi čl. 367. ZV-a u odnosu na predmetnu nekretninu provedeno pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade. Uslijed navedenog, tužbeni zahtjev kako je bio postavljen u tužbi, nije bio usklađen s odredbom čl. 9. ZV-a na što su tužitelji upozoreni sukladno načelu otvorenog pravosuđenja na ročištu održanom 8. listopada 2024.

34. Tužitelji su zbog toga izmijenili svoj zahtjev te predlažu utvrditi da je svaki od njih suvlasnik u 1/10 dijela cijele predmetne nekretnine. Kako je već navedeno, iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-484/67 od 17. listopada 1967. proizlazi da su ostavinsku imovinu pok. SĆH sačinjavali a) obiteljska kuća kao vanknjižno vlasništvo, b) nekretnine u posjedovnom listu br. 218 k. o. [katastarska općina] i c) novčani polog. Kad je u rješenju, nadalje utvrđeno da ČĆ i VĆ nasljeđuju svaka po 1/5 dijela nekretnina bez kuće te po 1/5 dijela gotovine, sud zaključuje da su ČĆ i SĆ naslijedile svaka po 1/5 nekretnine navedene u posjedovnom listu br. 218 k. o. [katastarska općina], koja je navedena kao ostavinska imovina pod b). Ne proizlazi da bi navedene nasljednice naslijedile bilo koju drugu nekretninu, jer niti jedna druga nekretnina nije utvrđena u rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina pok. SĆH.

35. Zemljište na kojem je sagrađena obiteljska kuća u [adresa] u trenutku kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju nije bila vlasništvo ostaviteljice, niti je mogla biti, jer je nad zemljištem bilo uspostavljeno društveno vlasništvo. Dakle, s obzirom da je zemljište na kojemu je sagrađena obiteljska kuća bilo u režimu društvenog vlasništva to nije moglo biti predmet nasljeđivanja.

36. Na temelju navedenog sud utvrđuje kako ČĆ (Ruža) Morović i SĆ nisu naslijedile zemljište na kojem je sagrađena obiteljska kuća, jer ono nije bilo niti je moglo biti predmet nasljeđivanja. Navedene nasljednice u svojim nasljedničkim izjavama izričito su rekle da kuću ne diraju i da ista pripadne bratu, kako je onda i odlučeno rješenjem o nasljeđivanju od 17. listopada 1967. kojim je ČĆH proglašen nasljednikom SĆH u odnosu na svu preostalu imovinu pa tako i na obiteljsku kuću u [adresa].

37. Prema odredbi čl. 367. st. 1. ZV-a, ako je do stupanja na snagu ovog zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade.

38. Kako je ČĆH nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva zgrade (obiteljske kuće na adresi [adresa]) te je bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik te zgrade upisane kao zk tijelo AXIV to su sukladno citiranoj zakonskoj odredbi njegovi nasljednici (jer je isti umro 2000.) stekli vlasništvo zemljišta na kojem je ta zgrada izgrađena, a sukladno načelu jedinstva nekretnine, kako je to i navedeno u rješenju ovog suda, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-30002/12 od 9. srpnja 2015.

39. Uslijed svega navedenog, sud smatra da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer njihova prednica ČĆ nije nasljeđivanjem stekla u vlasništvo suvlasnički dio obiteljske kuće (jer se istog odrekla u korist svog brata), a nije stekla niti suvlasnički dio zemljišta budući zemljište nije bilo ostavinska imovina pok. SĆH već društveno vlasništvo.

40. Zbog toga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže utvrditi da je svaki od tužitelja suvlasnik u 1/10 dijela nekretnine u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije osnovan niti zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužiteljima izda isprave podobne za upis njihovog prava suvlasništva, jer stranke nisu ni u kakvom obvezno pravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika na izdavanje takve isprave.

41. S obzirom da sud nije našao osnovanim tužbeni zahtjev radi utvrđenja da bi tužitelji bili suvlasnici predmetne nekretnine to svakako nije osnovan niti podredbni zahtjev radi nalaganja tuženiku da zaključi s tužiteljima ugovor o diobi suvlasničke zajednice, a kojeg će u protivnom zamijeniti ova presuda. Pritom treba reći da taj podredni zahtjev kojeg su tužitelji postavili sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a i o kojem bi sud trebao odlučivati tek ukoliko prvotno postavljeni zahtjev nađe neosnovanim, po svom sadržaju ne predstavlja podredni zahtjev. Naime, u situaciji kada je sud našao neosnovani zahtjev radi utvrđenja prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, to niti nije moguće provesti diobu suvlasničke zajednice, kako se to zahtjeva u podrednom zahtjevu, a kada stranke nisu suvlasnici.

42. U vezi s podrednim zahtjevom treba reći još i to da niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da bi sud mogao nalagati jednom od suvlasnika da s drugim sklopi ugovor o diobi suvlasničke zajednice, a isto tako niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da bi presuda suda mogla takav ugovor zamijeniti. Pravila razvrgnuća suvlasničke zajednice, bilo da se radi o dobrovoljnom razvrgnuću ili sudskom razvrgnuću (čl. 48. st. 23. ZV-a), propisana su odredbama čl. 47. – 56. ZV-a, a osnovanost zahtjeva tužitelja ne proizlazi niti iz jedne od navedenih zakonskih odredbi.

43. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku, a odmjeren je u skladu sa zahtjevom za trošak postavljen na ročištu održanom 5. ožujka 2026. te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora od 1.350,00 EUR. Kao potreban tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 20. veljače 2025. i 17. veljače 2026. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 8. listopada 2024., 21. veljače 2025., 26. rujna 2025. i 5. ožujka 2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife) odnosno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 Tarife (1.400,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (350,00 EUR), ukupno iznosi 1.750,00 EUR.

44. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podneska od 26. rujna 2025., jer isti nije bio potreban za ovaj postupak prema čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja troškovnika, jer za ista nema pravo prema odredbama Tarife.

45. Tuženiku su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od donošenja ove presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

46. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom postupku to je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 1.700,00 EUR.

47. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. travnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnici tuženika