REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 149 Pn-2482/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja BB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz j.t.d. u Zagrebu, Baruna Trenka 7/I, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicama i odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi povećanja rente, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 20. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Mijenja se iznos rente dosuđen presudom Općinskog suda u Sisku broj P -1015/09 od 12. studenoga 2010., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-1050/11 od 26. listopada 2011. te se naleže tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 tužitelju BB, OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa rente od 1.575,00 kn mjesečno plaćati iznos od 340,18 EUR mjesečno, počevši od 15. listopada 2021. pa do 31. kolovoza 2023., a od 1. rujna 2023. nadalje iznos od 439,96 EUR, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom, a dospijevajući do najkasnije 5. -og u mjesecu, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.285,87 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog u toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-1050/2011 od 26. listopada 2011. dosuđena tužitelju renta u iznosu od 1.575,00 kn mjesečno koja mu je potrebna za pomoć druge osobe iza teških tjelesnih ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik. Ova renta dosuđena je za tuđu pomoć od 5 sati dnevno po cijeni sata od 15 kn, ali umanjeno za suodgovornost tužitelja u omjeru od 30 %. Cijena od 15 kn po satu tuđe pomoći više nije dovoljna za namirenje ove štete pa tužitelj traži da se renta povisi na 25 kn po satu. Računajući da je tužitelju potrebna renta od 18.250 sati godišnje, podijeljeno sa 12 mjeseci, proizlazi 152 sata mjesečno x 25,00 kn = 3.800,00 kn umanjeno za 30 % suodgovornosti, odnosno 1.140,00 kn, traži se povišena renta od 2.660,00 kn. Predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da se mijenja presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1015/09 od 12. studenoga 2010. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž - 1050/11 od 26. listopada 2011. te da je tuženik dužan tužitelju umjesto iznosa od 1.575,00 kn mjesečno plaćati iznos od 2.660,00 kn mjesečno počevši od 15. listopada 2021. pa nadalje, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a dospijevajući do najkasnije 5. -og u mjesecu, kao i da mu tuženik troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud donese presudu kao u toč. I. izreke.

1.1. U tijeku postupka još navodi kako je tužitelju dosuđena renta za tuđu pomoć po cijeni sata od 15 kn prije punih deset godina, a od tada su se ekonomske prilike drastično promijenile te je došlo do znatnog poskupljenja energenata, režijskih troškova, hrane, prijevoza, a zagarantirana minimalna plaća također je znatno povišena.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 10. rujna 2025. tužitelj je nakon provedenog vještačenja povećao tužbeni zahtjev. Dopuštena je preinaka tužbe prema navedenom podnesku tužitelja temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a), imajući na umu da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tužitelj je tek u cijelosti upoznat sa cijene sata tuđe pomoći i njege od dana podnošenja ove tužbe nakon što je vještak izradio nalaz i mišljenje). Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako se nisu izmijenile okolnosti koje je sud imao na umu prije donošenja odluke čija se izmjena traži tužbenim zahtjevom, pa ni pretpostavke iz odredbe čl.1096. Zakona o obveznim odnosima (znatnije promijenile okolnosti). Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u presudu i rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1050/11 od 26. listopada 2011. (stranica 4-10 spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Sisku posl.br. P-1015/2009 od 12. studenog 2009. (stranica 29-35 spisa), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (stranica 47-50 spisa), usmeno saslušao stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića (stranica 83-85 spisa) te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1015/09.

4. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Sisku posl.br. P-1015/2009 od 12. studenog 2009., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž - 1050/11 od 26. listopada 2011., između ostalog, ovdje tuženiku (tamo I. tuženiku) i II. tuženoj OB naloženo solidarno tužitelju plaćati mjesečnu rentu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.575,00 kn počevši od 12. studenog 2010. pa nadalje sa zateznim kamatama, s time da isplata dospijeva do 5. u mjesecu za tekući mjesec, dospjele obroke u roku od 15 dana, a buduće obroke kako budu dospijevali, i to za 150 sati potrebne tuđe pomoći i njege mjesečno po cijeni od 15 kuna po satu. Sporno je da li su se u konkretnom slučaju znatnije promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke glede cijene jednog sata tuđe pomoći i njege.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. ZPP, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Uvidom u priklopljeni spis predmeta Općinskog suda u Sisku posl.br. P- 1015/2009, utvrđeno je da je predmetni postupak započet tužbom tužitelja podnesenom 9. veljače 2006. kod tog suda protiv I tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, ovdje tuženika i II tužene OB, radi naknade štete, povodom prometne nesreće koja se dogodila 12. kolovoza 2004. na cesti između Žažine i Sela u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a u kojoj je ozlijeđen, a u kojoj su nesreći sudjelovali tužitelj te II . tužena OB. U toj parnici vođenoj radi naknade štete na spomenutom sudu utvrđen je tužiteljev doprinos nastanku nezgode i njenih posljedica u omjeru od 30 %, tužitelju je, između ostalog, utvrđena trajna potreba za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 5 sati dnevno (150 sati mjesečno) te je utvrđena cijena sata tuđe pomoći i njege 15 kuna pa je, uzevši u obzir tužiteljev doprinos, sukladno tome prvostupanjskom presudom koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1050/11 od 26. listopada 2011., između ostalog, ovdje tuženiku (tamo I. tuženiku) i II. tuženoj OB naloženo solidarno tužitelju plaćati mjesečnu rentu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.575,00 kn počevši od 12. studenog 2010. pa nadalje sa zateznim kamatama, s time da isplata dospijeva do 5. u mjesecu za tekući mjesec, dospjele obroke u roku od 15 dana, a buduće obroke kako budu dospijevali.

7. Radi utvrđivanja visine cijene sata tuđe pomoći i njege od dana podnošenja ove tužbe provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da su cijene neto sata tuđe pomoći i njege NKV radnika u gradu [adresa] iznosile kako slijedi: o 19,26 kn, odnosno 2,56 EUR u studenome 2010. te 24,41 kn, odnosno 3,24 EUR u listopadu 2021. Ako sud utvrdi da tužitelju pripada pravo na povišenje rente od listopada 2021., tada ukupna neisplaćena renta za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od listopada 2021. do zaključno kolovoza 2023. iznosi ukupno 26.526,15 kn, odnosno 3.520,62 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika). Počevši od 1. rujna 2023. renta na ime tuđe pomoći i njege iznosi 2.753,10 kn mjesečno, odnosno 365,40 EUR (povećanje za 1.178,10 kn, odnosno 156,36 EUR u odnosu na mjesečnu rentu koju tužitelj prima).

7.1. Radi prigovora tuženika istaknutih na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, sud je usmeno saslušao vještaka. U svom usmenom saslušanju taj vještak je naveo da u odnosu na prigovore tuženika sa raspravnog zapisnika od 3.12.2024., a koji se odnose na metodologiju izračuna cijene sata i usklađivanja visine za područje grada [adresa] na temelju opće prosječne stope povećanja za RH, navodi kako se radi o uobičajenoj metodologiji imajući u vidu da se podaci Državnog zavoda za statistiku RH o prosječnim mjesečnim neto plaćama razvrstanim po županijama i po stručnoj spremi objavljuju s razmakom od cca 1,5 godinu od godine na koji se neki podatak odnosi pa su tako primjerice u vrijeme izrade nalaza i mišljenja posljednji poznati podaci bili objavljeni za 2021. Uobičajeni metodološki pristup u takvim situacijama je usklađivanje takvih podataka sa podacima o promjeni prosječne plaće na razini RH jer je taj podatak poznat već istekom veljače jedne godine za prošlu godinu. S obzirom da su u međuvremenu objavljeni podaci za 2022. i 2023. sačinio je izračun na temelju tih podataka za isto razdoblje koje je bilo obuhvaćeno ranijim nalazom i mišljenjem pa izračune predaje sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku. Prema tim podacima mišljenja je kako pod pretpostavkom prava na povišenje rente od listopada 2021. , tada bi neisplaćene razlike od listopada 2021. do zaključno kolovoza 2023. iznosile ukupno 4.272,62 EUR, a počevši od 1. rujna 2023. renta na ime tuđe pomoći i njege bi iznosila 3.314,85 kn, odnosno 439,96 EUR, što je povećanje u odnosu na rentu koja se prima za mjesečni iznos od 230,92 EUR. Dakle ovaj izračun je napravljen na temelju objavljenih podataka za 2022. i 2023.

7.2. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, tako i usmeno očitovanje vještaka te izračun koji je predan na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

8. Odredbom čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) je propisano da se naknada štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme; te se takva novčana renta plaća mjesečno unaprijed. Na temelju odredbe čl. 1096. ZOO sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Dakle, temeljna pretpostavka da za postupanje po navedenoj odredbi jest da su se znatnije promijenile okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri donošenju prijašnje odluke i da postoji oštećenikov zahtjev za povećanje rente. Jesu li se znatnije promijenile okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri donošenju prijašnje odluke o renti, ocjenjuje se od slučaja do slučaja, a oštećenik može tražiti povećanje rente samo od dana podnošenja tužbe, dakle za ubuduće.

9. Sud je na temelju provedenog vještačenja utvrdio da su se okolnosti od donošenja prijašnje odluke doista znatnije promijenile, s obzirom na povišenje cijene sata tuđe pomoći i njege sa 15,00 kuna (utvrđena cijena sata tuđe pomoći i njege u prijašnjoj presudi kojom je dosuđena renta) na 24,41 kn (razdoblje od listopada 2021. do prosinca 2021.), na 27,15 kn (razdoblje od siječnja do prosinca 2022.), odnosno na 31,57 kn (razdoblje od siječnja 2023.), utvrđeno je dakle da je cijena usluge pružanja tuđe pomoći porasla pa dosuđeni mjesečni iznos od 1.575,00 kn više ne odgovara potrebama tužitelja. Stoga je temeljem navedenog, a primjenom odredbe čl. 1096. ZOO valjalo ubuduće povećati rentu (tako i VSRH u Rev-811/1999-2 od 26. rujna 2002., Rev 3/04-2 od 22. siječnja 2004., Žs u Splitu u Gž-2251/2023-3 od 24. travnja 2025.), i to prema konačno postavljeno tužbenom zahtjevu tužitelja od 10.9.2025. koji je on temeljio na izračunu vještaka (list 86) koji je predan na glavnoj raspravi od 9.9.2025. i njegovim navodima sa te rasprave, a koji izračun je vještak sačinio imajući u vidu da su u međuvremenu (od izrade nalaza i mišljenja vještaka pa do navedene glavne rasprave) objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku RH o prosječnim mjesečnim neto plaćama razvrstanim po županijama i po stručnoj spremi za 2022. i 2023. te da je vještak taj izračun sačinio upravo na temelju tih podataka, a za isto razdoblje koje je bilo obuhvaćeno ranijim nalazom i mišljenjem te imajući u vidu da se ti podaci objavljuju s razmakom od cca 1,5 godinu od godine na koji se neki podatak odnosi pa su tako primjerice u vrijeme izrade nalaza i mišljenja posljednji poznati podaci bili objavljeni za 2021., dakle vještak nije raspolagao novijim podacima za 2022. i 2023. godinu u vrijeme izrade pisanog nalaza i mišljenja. Iako bi prema tom izračunu tužitelju pripadao veći iznos nego što potražuje (za razdoblje od siječnja do prosinca 2022. pripadao bi mu povećani mjesečni iznos rente od 378,36 EUR, a za razdoblje od siječnja 2023. pa nadalje pripadao bi mu iznos od 439,96 EUR), tužitelju je dosuđeno kako je zatražio.

10. U odnosu na navode tuženika da je ranijom pravomoćnom presudom tužitelju renta dosuđena na bazi cijene 1 sata od 15,00 kn, iako je u to vrijeme cijena sata rada NKV radnika iznosila 19,26 kn te da prema stavu pozitivne sudske prakse tužitelj ima pravo na povišenje rente samo za iznos za koji je cijena sata rada narasla od perioda kada je prva presuda donesena do trenutka kada se traži povećanje rente, odnosno do trenutka utuženja u ovom postupku, kao i da to konkretno znači da je svaki mjesečni iznos povišenja rente koju tužitelj traži od utuženja nadalje potrebno umanjiti za 44,73 kn, odnosno 6,09 EUR, a koji iznos predstavlja razliku od cijene sata koja je utvrđena ranijom presudom (15,00 kn) i cijene na koju je tužitelj imao pravo (19,26 kn), a radi se o 15 sati mjesečno umnoženo sa 4,26 kn i umanjeno za 30 % doprinosa tužitelja, valja napomenuti kako ovaj sud takvo stajalište iz kojeg bi proizlazilo da je odlučno kolika je bila stvarna cijena sata rada pri određivanju cijene sata tuđe pomoći, a ne cijena sata prema kojoj je dosuđena renta prema ranijoj presudi ne može prihvatiti. Naime, iz ranije citirane presude proizlazi da je sud navedenu cijenu jednog sata utvrdio u iznosu od 15,00 kn pa je stoga upravo navedenu činjenicu imao na umu pri donošenju iste. Naime, takvim proizvoljnim tumačenjem tuženika (iako o tome dostavlja praksu Žs u Bjelovaru) tužitelj bi bio doveden u nepovoljan položaj i time bi u cijelosti bili zanemareni učinci koje pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Sisku posl.br. P-1015/2009 od 12. studenog 2009. proizvodi te utvrđenja koja proizlaze iz te presude i tužiteljevo pravo na povećanje rente bi bilo svedeno na hipotetsku situaciju (iznos cijene sata koji bi tužitelj mogao potraživati i koji bi mu eventualno bio dosuđen, a nije mu dosuđen ovršnom ispravom-sudskom presudom). Valja tuženiku ukazati da je tom presudom, između ostalog, tužitelju dosuđena mjesečna renta po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.575,00 kn, i to za 150 sati potrebne tuđe pomoći i njege mjesečno po cijeni od 15 kuna po satu, a ne po cijeni od 19,26 kn (na koji iznos bi tužitelj eventualno imao pravo prema nalazu vještaka Ručevića sačinjenom u ovom postupku) pa je sud kod ocjene da li su se okolnosti od donošenja prijašnje odluke doista znatnije promijenile, s obzirom na povišenje cijene sata tuđe pomoći i njege imao u vidu cijenu sata od 15,00 kuna, koja je utvrđena u prijašnjoj presudi kojom je dosuđena renta, a ne hipotetsku cijenu sata od 19,26 kn koju bi tužitelj eventualno mogao potraživati i koja bi mu eventualno bila dosuđena. Stoga su takvi navodi tuženika u cijelosti neosnovani i nisu uzeti u obzir. Vezano za prigovor tuženika da je u cijelosti iscrpljen limit osiguranja valja napomenuti kako je taj prigovor istaknut paušalno i nije ničim dokazan.

11. Uzgredno se napominje da iako je presudom Općinskog suda u Sisku posl.br. P-1015/2009 od 12. studenog 2009. utvrđena solidarna odgovornost I tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, ovdje tuženika i II tužene OB za štetni događaj te je istima naloženo solidarno plaćanje mjesečnog iznosa rente tužitelju, kao i da tužitelj tužbom nije obuhvatio drugog solidarnog dužnika (OB), već samo ovdje tuženika kao jednog od solidarnih dužnika, ovaj sud je mogao na plaćanje povećanog iznosa rente obvezati i samo jednog od solidarnih dužnika, dakle ovdje tuženika, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. ZOO. Tom odredbom je propisano kako svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Smisao je te odredbe da daje tužitelju ovlaštenje da utuži oba solidarna dužnika odjednom ili svakog posebno i protiv svakog od njih ishodi pravomoćnu presudu, s time da svoju tražbinu može namiriti samo od jednog. Stoga je dopušteno samo ovdje tuženika, kao jednog od solidarnih dužnika, obvezati na naknadu cjelokupnog povišenog iznosa rente (tako i VSRH u Rev-811/1999-2 od 26. rujna 2002.).

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 8.11.2021., 9.12.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 6. travnja 2023., 3. prosinca 2024., 9. rujna 2025. i 4. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat mu je i trošak sastavljanja podneska od 29.1.2024. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ne više od 25 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku , budući da istim tužitelj uređuje tužbeni zahtjev pa se dakle ne radi o obrazloženom podnesku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje navedenog podneska tužitelj je odbijen. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 %. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 258,28 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 258,28 EUR te trošak uplate predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 331,81 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

12.1. Tužitelju nije priznat sastavljanja podnesaka od 17.10.2022., 29.11.2022., 25.1.2023., 15.3.2023., 21.11.2023., 29.3.2024., 8.7.2024. kojima požuruje sud u postupanju jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 18.4.2023. kojim izvještava sud kako je uplatio predujam za vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 16.7.2024. kojim izvještava sud kako je uplatio sudsku pristojbu na tužbu, budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 10.5.2025. je podnesak s tim danom ne postoji u spisu.

U Zagrebu, 20. travnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 258,28 EUR

2. tuženiku po punomoćniku