REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1760/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnice tuženika, 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 5.529,49 EUR (pet tisuća petsto dvadeset devet eura i četrdeset devet centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 4.202,27 EUR od 5. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 663,61 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate i

- na iznos od 663,61 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate, prema stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 2.011,58 EUR (dvije tisuće jedanaest eura i pedeset osam centi) sa zateznim kamatama od 20. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 5. srpnja 2023. navodi da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. studenog 2022. na križanju Ulice sv. Leopolda Mandića i Tesličke ulice. Ističe da je spomenuto vozilo u njenom vlasništvu. Pojašnjava da je vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka] PC oduzeo prednost spomenutom osobnom automobilu registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŽC. Tužiteljica upućuje na to da je vozilo kojim je upravljao PC u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika Policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužiteljica pojašnjava da je 13. studenog 2019. s Autoškolom Radar sa sjedištem u [adresa], sklopila ugovor o najmu predmetnog vozila kojim je spomenutoj autoškoli isto iznajmila, a da se autoškola obvezala plaćati joj mjesečnu najamninu u iznosu 5.000,00 kn. Navodi da zbog nemogućnosti korištenja vozila za najam trpi imovinsku štetu u pogledu izgubljene zarade i to u iznosu 663,61 EUR (663,61 EUR) od dana štetnog događaja nadalje. Pojašnjava da joj je tuženik ponudio 6.902,04 EUR (52.000,00 kn) za popravak automobila, no da joj navedeni iznos nije isplatio, zbog čega tužiteljica nije imala pravo na popravak vozila, odnosno nabave drugog vozila u cilju umanjenja štete. Stoga traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici isplati 663,61 EUR mjesečno i to od 17. studenog 2022. nadalje sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od dospjelosti do isplate te dalje, kako daljnji mjesečni iznosi dospijevaju, od desetog u tekućem mjesecu do isplate. Također, tužiteljica traži i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. Ističe da je tužiteljici isplatu 6.902,04 EUR ponudio po osnovi naknade totalne štete na vozilu te da joj je spomenuti iznos isplaćen 14. srpnja 2023. Navodi da joj je isplaćeno i 443,00 EUR po osnovi izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja vozila tijekom razdoblja od 20 dana, a da je izračun naknade štete po toj osnovi sačinio sukladno cijeni dana po ugovoru o najmu vozila (20 dana x 22,15 EUR = 443,00 EUR). Navodi da je isplatom 443,00 EUR tužiteljici u cijelosti isplatio štetu koja joj je nastala zbog izgubljene zarade. Tuženik upućuje na to da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta, da popravak njezinog vozila nije isplativ te da je izvjesno da se njeno vozilo neće niti popraviti pa navodi da tužiteljica nema pravo na isplatu iznosa kojeg potražuje u ovom postupku. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Podneskom od 7. svibnja 2024. tužiteljica je učinila nespornim da joj je tuženik 14. srpnja 2023. isplatio 6.901,59 EUR po osnovi štete na vozilu te 443,00 EUR po osnovi izgubljene zarade. Tužiteljica navodi da joj je nesporni iznos isplaćen tek osam mjeseci nakon štetnog događaja pa da nije mogla poduzeti mjere u cilju otklanjanja štete i ponovne zarade po osnovi najma vozila (primjerice popravkom ili kupnjom novog vozila) prije kolovoza 2023. Tužiteljica navodi da joj je stoga tuženik dužan isplatiti naknadu štete za razdoblje od devet mjeseci u iznosu 5.972,49 EUR, odnosno, kad se iznos štete umanji za nesporno plaćeni iznos od 443,00 EUR, da joj je tuženik u obvezi isplatiti ostatak iznosa od 5.529,49 EUR. Stoga tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici isplati 5.529,49 EUR sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2023. do isplate.

4. U tijeku postupka tužiteljica dodatno pojašnjava da je nastala šteta posljedica činjenice da je tuženik odugovlačio s isplatom naknade štete na vozilu.

5. Punomoćnik tuženika je na ročištu održanom 13. listopada 2025., unatoč tome što je i dalje osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva (list 87 spisa).

6. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde o primitku najma (list 4 spisa), izvida štete (list 6-7, 29-32 spisa), ponude autoservisa (list 8-9 spisa), potvrde Policijske uprave Zagrebačke (list 10-11 spisa), ugovora o najmu vozila (list 12-14 spisa), dopisa tuženika (list 15-17, 89-61 spisa), sporazuma o namirenju (list 18-19 spisa), zbrojnog naloga za prijenos (list 26 spisa), elektroničkih pošta (list 27 spisa), odštetnog zahtjeva (list 28 spisa), ponude (list 62-64 spisa), uvidom u fotografije (list 33-58 spisa) i odštetni spis tuženika broj ST1051/2204666 (list 99-123 spisa) te dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje RC (list 85-86 spisa).

7. S obzirom na to da su odgovornost osiguranika tuženika i visina nesporne u ovom postupku, sud nije izvodio dokaze prometnim i financijskim vještačenjem koji su predloženi na navedene okolnosti.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Tužiteljica je tužbeni zahtjev u tužbi postavila za isplatu budućih davanja koji se ponavljaju u smislu čl. 36. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), odnosno u mjesečnom iznosu od 663,61 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je tužiteljica podneskom od 7. svibnja 2024. (list 72 spisa) specificirala tužbeni zahtjev na način da je iznos koji potražuje od tuženika iskazala u konačnom iznosu od 5.529,49 EUR sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2023. do isplate, navodeći da tužiteljica više ne trpi štetu po osnovi izgubljene zarade pa da je moguće istu konačno specificirati u pogledu iznosa.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa po osnovi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, odnosno zbog toga što tužiteljica, pošto joj je u prometnoj nesreći od 17. studenog 2022. (koju je prouzročio osiguranik tuženika PC) uništen automobil, isti nije mogla iznajmljivati Autoškoli Radar na temelju ugovora o najmu vozila od 13. studenog 2019. Tužiteljica navodi da je štetu po navedenoj osnovi trpjela tijekom razdoblja od studenog 2022. do srpnja 2023., odnosno tijekom razdoblja od devet mjeseci.

11. Među strankama nije sporno da se 17. studenog 2022. doista dogodila prometna nesreća te da je za nastanak iste odgovoran PC čije je vozilo u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika. Nije sporno niti da je automobil u vlasništvu tužiteljice oštećen u tom štetnom događaju. Nesporna je i visina tužbenog zahtjeva te činjenica da je tuženik tužiteljici naknadio imovinsku štetu na vozilu, a da joj je po osnovi izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja vozila isplatio 443,00 EUR. S druge strane sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik doista u obvezi tužiteljici isplatiti utuženi iznos po osnovi izgubljene zarade , s obzirom da tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije pravovremeno isplatio iznos naknade štete na vozilu.

12. Kako bi se utvrdilo da li je tuženik pravilno i pravovremeno postupao po odštetnom zahtjevu tužiteljice za naknadu štete na vozilu ili je u postupanju istog u tom smislu došlo do ikakvog propusta, a što bi posljedično dovelo do imovinske štete u pogledu izgubljene zarade isplatu koje tužiteljica traži u ovom postupku, potrebno je sagledati kronologiju postupanja po tom istom zahtjevu.

12.1. Iz prijave štete ST10-1051/2204666 (list 117-119 spisa), koji dokument je dio odštetnog spisa tuženika, proizlazi da je ŽC tuženiku prijavio štetni događaj 21. studenog 2022.

12.2. Iz izvida štete broja spisa ST10/1051/2204666 (list 6-7 spisa) proizlazi da je 21. studenog 2022. izvršen pregled oštećenog vozila registracijske oznake [registarska oznaka] te da su tom prilikom utvrđeni dijelovi koje je potrebno zamijeniti (držač reg. pločice, obloga branika, rešet zraka bran pr i d branik, pokr omče za vuču pr itd.), dijelovi za popravak (ul-zvuč senzor un d kontrola, dovod zraka pr go kontrola i upr uređaj zr jastuk reset) i dijelovi koje je potrebno lakirati (prednji poklopac, bočna stranica pr d i obloga branika pr) te da je utvrđeno da popravak vozila nije rentabilan, odnosno da se radi o totalnoj šteti te da je upitna rentabilnost popravka vozila , no da je potrebno obvezno dostaviti ponudu popravka radi utvrđenja visine štete.

12.3. Nadalje, iz ponude autoservisa (list 8-9 spisa) proizlazi da je ista pribavljena (na ime tužiteljice) 13. prosinca 2022.

12.4. Iz dopisa tuženika od 29. prosinca 2022. (list 15-17 spisa) proizlazi da je tuženik obavijestio tužiteljicu da je utvrdio obvezu naknade štete, da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta te da obveza tuženika za naknadu štete na vozilu iznosi 6.902,04 EUR (52.000,00 kn). Tuženik je tužiteljici uz predmetni dopis dostavio i prijedlog sporazuma o namirenju te ju je pritom upozorio da je, neovisno o prihvaćanju i zaprimanju potpisanog prijedloga sporazuma, obvezan izvršiti isplatu iznosa naknade štete. Tuženik je dopis istog sadržaja uputio i punomoćnici tužiteljice

21. lipnja 2023. (list 59-61 spisa).

12.5. Iz zbrojnog naloga za prijenos (list 26 spisa) vidljivo je da je tuženik isplatio 7.344,69 EUR na račun punomoćnice tužiteljice 14. srpnja 2023. te da je u opisu plaćanja navedeno "totalno+iz.zarada".

12.6. Iz elektroničke pošte i odštetnog zahtjeva (list 27-28 spisa) proizlazi da je punomoćnica tužiteljice uputila odštetni zahtjev tuženiku za isplatu naknade štete za izgubljenu zaradu 16. lipnja 2023.

12.7. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, a treba reći da stranke vjerodostojnost iste nisu uopće osporavale.

12.8. Na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je ŽC **.**.2022. prijavio nastanak štete na vozilu tuženiku, koji je zatim istoga dana pregledao vozilo na temelju čega je sastavljen izvid štete. Sud nalazi utvrđenim da je nedugo nakon toga (13. prosinca 2022.) na ime tužiteljice pribavljena ponuda za popravak automobila od autoservisa, a da je tužiteljicu tuženik 29. prosinca 2022. obavijestio o tome da priznaje svoju obvezu naknaditi joj štetu na vozilu. Sud nalazi utvrđenim i da je tužiteljica po punomoćnici tuženiku 16. lipnja 2023. uputila odštetni zahtjev, no ovaj put za naknadu štete zbog izgubljene zarade, da je tuženik potom ponovno tužiteljici (no ovaj put po njenoj punomoćnici) uputio dopis o priznanju svoje obveze naknade štete po osnovi štete na vozilu, a da je tuženik 14. srpnja 2023. (tek nakon podnošenja odštetnog zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade) tužiteljici (na račun punomoćnice) isplatio iznos naknade štete na vozilu i dio iznosa koji se odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade.

13. Iz ugovora o najmu vozila od 13. studenog 2019. (list 12-14 spisa) proizlazi da se tužiteljica obvezala Autoškoli Radar dati na korištenje (radi osposobljavanja kandidata za B kategoriju) svoje vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], a da se navedena autoškola obvezala tužiteljici isplaćivati najamninu u iznosu 5.000,00 kn mjesečno (čl. 11. ugovora) i to do 15. u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 13. ugovora). Iz ugovora proizlazi i da je isti sklopljen do kad jedna od ugovornih stranaka ne otkaže ugovor (čl. 15. ugovora).

13.1. Naprijed navedenu ispravu sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a vjerodostojnost koje tuženik nije osporavao.

13.2. Na temelju predmetnog ugovora, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica svoje vozilo iznajmljivala Autoškoli Radar, da je ta ista autoškola tužiteljici isplaćivala iznos najamnine od 15. u mjesecu za prethodni mjesec te da je isti ugovor sklopljen na neodređeno.

14. Sud je također radi utvrđenja relevantnih činjenica izveo i dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje RC (list 85-86 spisa).

14.1. Iz iskaza tužiteljice (list 85 spisa) proizlazi da je nakon nesreće njen suprug komunicirao s tuženikom oko toga koliko bi tuženik isplatio za štetu na automobilu. Pojasnila je da se njen suprug obratio tuženiku svega par dana nakon što je dobila ponudu na mail, da se ne sjeća točno nakon koliko dana, ali da se sjeća da se suprug svakako držao rokova za javljanje tuženiku, a da je čak njen suprug nakon maila fizički došao u poslovnicu tuženika. Iskazala je da je cijena popravka vozila bila puno veća od onog iznosa koje joj je tuženik ponudio, a da je i s mehaničarima također komunicirao njen suprug. Tužiteljica je iskazala da je predmetni automobil koristila za osobne potrebe, ali da ga je ujedno i iznajmljivala Autoškoli Radar na temelju sklopljenog ugovora na neodređeno te da je (prije no što se dogodila nesreća) planirala i dalje iznajmljivati svoj automobil toj autoškoli, koja joj je redovito isplaćivala iznose mjesečne najamnine. Tužiteljica je u svom iskazu navela i da joj je tuženik isplatio naknadu za štetu na vozilu tek sedam mjeseci nakon štetnog događaja, a da prije nego što joj je isplaćen iznos nikako nije bila u mogućnosti popraviti predmetno vozilo, odnosno pribaviti novo.

14.2. Iz iskaza svjedokinje RC (list 86 spisa) pak proizlazi da je ista vlasnica i instruktorica u Autoškoli Radar, a koja autoškola je u trenutku kad je došlo do prometne nesreće, na temelju ugovora, koristila tužiteljičino vozilo za obuku kandidata. Pojasnila je da je postojala namjera da se predmetno vozilo na takav način koristi i dalje, no da nakon nesreće isto nije bilo moguće koristiti pa da je ugovor posljedično i raskinut.

14.3. Analizirajući i međusobno povezujući iskaz tužiteljice i spomenute svjedokinje s ostalim izvedenim dokazima i to prvenstveno s dokumentacijom koju su tijekom postupka dostavljale stranke, sud prihvaća iskaz tužiteljice i svjedokinje.

14.4. Tužiteljica je iskazivala logično i uvjerljivo, navodeći da je štetu tuženiku u biti prijavio njen suprug i da ju je tuženik obavijestio da će joj isplatiti naknadu štete na vozilu, no da je to učinio tek sedam mjeseci nakon nesreće, a u kojem dijelu je iskaz tužiteljice sasvim u skladu s utvrđenjima iz ranije spomenute dokumentacije. Treba reći da je sasvim logično i uvjerljivo da bi tužiteljica komunikaciju s tuženikom i mehaničarima u pogledu štete na vozilu prepustila svom suprugu, koji je u biti tim istim vozilom upravljao pa isti ima neposredna saznanja o štetnom događaju. Također, sasvim je logično da je tužiteljica računala da će na temelju ugovora o najmu u razdoblju nakon štetnog događaja ostvarivati zaradu po osnovi najamnine, s obzirom da je ugovor o najmu vozila doista sklopljen na neodređeno . Treba reći da je svjedokinja također uputila na to da je namjera autoškole bila i nadalje koristiti vozilo tužiteljice pa je u tom dijelu iskaz tužiteljice u skladu s iskazom svjedokinje. Sud kao logičan i uvjerljiv prihvaća i navod tužiteljice da nije bila u mogućnosti popraviti predmetno vozilo, odnosno pribaviti novo, dok joj tuženik nije isplatio naknadu štete. Treba reći da se, u pogledu iznosa naknade štete kojeg je tužiteljici isplatio tuženik, radi o iznosu koji nikako nije zanemariv (6.901,59 EUR). Kad se tome još doda da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je cijena popravka vozila bila puno veća od onog iznosa koje joj je tuženik ponudio te kasnije isplatio te da se radi o izvanrednom događaju, na koji po redovnom tijeku stvari niti jedna osoba ne računa, sasvim je logično i životno da je tužiteljica investiciji u pogledu popravka vozila, odnosno eventualne nabave novog, mogla pristupiti tek nakon što joj je tuženik isplatio dužni iznos.

15. U odnosu na navode tužiteljice da zbog (ne)postupanja tuženika prilikom isplate naknade štete na automobilu nije imala mogućnost koristiti svoj automobil za najam, upućuje se na čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) koji propisuje obveze odgovornog osiguratelja prilikom zaprimanja i obrade odštetnog zahtjeva, ali i prilikom isplate naknade nastale štete. Navedena odredba propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu - bilo obrazloženu ponudu, bilo utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva (st. 1.). Propisano je i da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva (st. 5.). Upućuje se i na čl. 12. st. 3. koji propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz tog istog članka.

16. Iz naprijed navedene kronologije događaja proizlazi da tuženik nije postupio po obvezama sukladno ranije navedenim odredbama ZOOP-a. Tuženik u prvom redu nije poštivao rokove propisane čl. 12. st. 5. ZOOP-a, a ne može se reći niti da je postupio sukladno čl. 12. st. 3. ZOOP-a, odnosno da nije aktivno i bez odugovlačenja poduzimao radnje radi isplate naknade štete na vozilu tužiteljici.

17. S druge strane iz dokaza izvedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužiteljica učinila bilo što, odnosno da bi bilo kakvim postupanjem spriječila tuženika da postupi po svojoj obvezi i isplati joj iznos imovinske štete po osnovi štete na vozilu ili da mu je isto na bilo kakav način otežala. Navodi tuženika da je tužiteljica trebala ranije zatražiti naknadu štete pa da bi zato novo vozilo imala ranije je sasvim promašen. Naime, zahtjev za naknadu štete na vozilu podnesen je ubrzo nakon štetnog događaja. Isplata naknade štete na vozilu trebala je, da je tuženik postupao sukladno ranije citiranim odredbama, biti izvršen puno ranije nego što je tužiteljica tražila naknadu štete za izgubljenu zaradu. Pritom je sasvim irelevantno kada je točno tuženiku podnesen odštetni zahtjev u pogledu naknade štete zbog izgubljene zarade, s obzirom da se radi o sasvim drugačijem vidu imovinske štete nego što je to šteta na vozilu. Ono što je odlučno jest da je tužiteljici nastala šteta zbog izgubljene zarade te da ista tome nije niti na kakav način doprinijela.

18. Tužiteljica je tijekom postupka navodila da svoje vozilo nije mogla koristiti sve do kolovoza 2023., s obzirom na činjenicu da joj je tuženik naknadu štete na vozilu isplatio tek sredinom srpnja 2023. Sasvim je logično da je tome tako, s obzirom da popravak vozila ili nabava novog iziskuje ulaganje određenog vremena. Također, treba reći da tuženik tijekom postupka nije navedeno osporavao, odnosno nije navodio da je tužiteljica mogla i morala svoje vozilo popraviti (odnosno podredno nabaviti novo) i prije toga u tom smislu, već samo navodi da je tužiteljica odštetni zahtjev morala podnijeti ranije. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, s obzirom da od studenog 2022. pa do kolovoza 2023. nije mogla koristiti svoje vozilo za najam na temelju predmetnog ugovora o najmu vozila.

19. S obzirom da je tijekom postupka visina tužbenog zahtjeva postala nesporna (list 87 spisa), sud na navedene okolnosti nije izvodio predložene dokaze.

20. Dakle, tužiteljica na temelju čl. 1085. i čl. 1089. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) ima pravo na isplatu izgubljene zarade u iznosu 5.529,49 EUR s obzirom na to da, zbog štete na vozilu, nije mogla tijekom utuženog razdoblja koristiti svoje vozilo sukladno ugovoru o najmu vozila, a da je iznos mjesečne najamnine u tom smislu predstavljao dobitak koji je ona osnovano mogla očekivati prema redovnom tijeku stvari.

21. Treba reći da je ZOOP u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog izgubljene zarade. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tužitelja na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

21.1. Tužiteljica traži isplatu zateznih kamata od dana podnošenja tužbe (od 5. srpnja 2023.) do isplate pa sukladno naprijed navedenoj odredbi ZOOP-a, ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznose koji su sukladno ugovoru o najmu vozila dospjeli do podnošenja tužbe.

21.2. Što se tiče iznosa koji tužiteljica traži za lipanj i srpanj 2023., treba reći da je isto dospjelo tek nakon podnošenja tužbe, a da tužiteljica prema ocjeni ovog suda nema pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe za potraživanje koje je nastalo tek nakon toga. Tuženik kao odgovorni osiguratelj ne može biti u zakašnjenju s tražbinom koja još nije dospjela u trenutku podnošenja zahtjeva tuženiku pa se niti zatezne kamate ne mogu dosuditi kao svojevrsna kazna za nepravovremeno plaćanje tražbine za razdoblje prije nego što je tražbina dospjela. Identičan pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-137/2024 od 8. siječnja 2025. Iz ugovora o najmu vozila proizlazi da je najmoprimac dužan podmiriti najam vozila za prethodni mjesec do 15. u mjesecu (čl. 13. ugovora). Dakle, iznos najamnine kojeg bi tužiteljica primila od autoškole, u slučaju da nije bilo štetnog događaja, bi za lipanj 2023. dospio 15. srpnja 2023., a za srpanj 2023. bi dospio 15. kolovoza 2023. Stoga tužiteljica pravo na isplatu zateznih kamata koje traži na iznos od 663,61 EUR (tražbina za razdoblje lipnja 2023.) ima od 15. srpnja 2023. te na iznos od 663,61 EUR (tražbina za srpanj 2023.) ima od 15. kolovoza 2023.

21.3. Tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznose koje potražuje za razdoblje od studenog 2022. do svibnja 2023. (dakle u pogledu ostatka iznosa od 4.202,27 EUR), u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, od 5. srpnja 2023. do isplate.

21.4. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnicima stranaka (list 88, 95 i 97 spisa).

22.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava podneska od 6. svibnja 2024. u visini 100 bodova, zatim trošak sastava podneska od 18. prosinca 2023. u visini 25 boda (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na četiri ročišta, održana 6. lipnja 2024., 20. ožujka 2025. i 13. listopada 2025. i to u visini 100 bodova za svaki, odnosno ukupno 400 bodova (Tbr. 8/1 Tarife). Dakle, tužiteljici su nastali troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 725 boda, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV -a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.812,50 EUR. Također, tužiteljica ima pravo i na naknadu troškova za trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 99,54 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) i za presudu u iznosu 99,54 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od ukupno 2.011,58 EUR. Prihvaćen je i njen zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22.2. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka je pak odbijen.

22.3. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćnici

2. Tuženiku – po punomoćnici