REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-1040/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno tajništvo, Sektor za parnične i upravne sporove, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove H [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/II 560-01/25-01/237, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 2. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/237, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 2. listopada 2025. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I - 560-01/24-01/117, URBROJ: 512M2-01-04-08-25-3 od 9. rujna 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti p ričuvnom sastavu 204. brigade HV „R“ za razdoblje od 1. rujna 1991. do 20. studenog 1991.
2. Tužiteljica u tužbi navodi kako su u obrazloženju pobijanog rješenja navedene pogrešne zakonske odredbe te se pogrešno primijenilo materijalno pravo. Ističe kako iz neobjašnjivog razloga nije bila evidentirana od strane službenih osoba te se slijedom te činjenice zahtjevom obratila Područnom odjelu za poslove obrane Vukovar kako bi joj se utvrdio status. Napominje kako je i sudionik rata u skladu s člankom 15. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019., 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR). Naglašava kako je činjenice moguće utvrditi kroz provođenje dokaznog postupka, a ne isključivo pozivanjem na službene evidencije. Navodi kako nije pružala oružani otpor niti je bila na prvoj crti bojišnice, već je bila dio medicinskog osoblja koje je bilo izloženo stalnim pogibeljnim situacijama za vrijeme obavljanja svog redovitog posla. Naglašava kako je potrebno radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja ponovno sagledati sve činjenice te uzeti u obzir iskaze svjedoka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju proveden sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/2009. i 110/2021). Ističe kako je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo načelo efikasnosti i učinkovitosti postupka i pri tome odlučilo da nema potreba za saslušanjem navedenih svjedoka jer isto ne bi dovelo do utvrđivanja okolnosti koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari. Ponavlja kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužiteljica ne ispunjava oba zakonska uvjeta za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Zaključno ističe da se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima iz službene evidencije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Sud je 13. travnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu te je u skladu s člankom 91. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) odlučio da će se rasprava održati u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice.
4.1. Na navedenom ročištu konstatirano je da je u spis predmeta tužiteljica neposredno prije ročišta predala pisanu izjavu, a ista se uručila službenoj osobi tuženika koja je istaknula da se sadržajno radi o ponavljanju već rečenoga od strane tužiteljice.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice od 27. lipnja 2023. u kojemu je navela da je 1991. godine ostala raditi na svom radnom mjestu u Općoj bolnici Vukovar, a da se nakon privremene okupacije grada zaputila kod svoje majke u Vojvodinu. Napominje da se vratila na svoje staro radno mjesto u bolnicu Vukovar te da je i nakon mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja ostala raditi na radnom mjestu medicinske sestre. Ističe da nije napustila svoje radno mjesto odnosno zanemarila svoju radnu obvezu.
8. U povodu zahtjeva tužiteljice ista je dala izjavu na zapisnik 25. kolovoza 2025. u kojem traži da joj se utvrdi status branitelja na temelju pripadnosti 204. brigadi u razdoblju od 1. rujna 1991. do 20. studenog 1991. Ponavlja navode iz podnesenog Zahtjeva te ističe da navedene činjenice mogu potvrditi svjedokinje LT i JT, ali da za navedeno nema materijalnih dokaza.
9. Kao što je već navedeno, tužiteljica nije pristupila zakazanom ročištu 13. travnja 2026., već je predala pisanu izjavu koja sadržajno doista odgovara već iznesenim činjeničnim navodima u okviru upravnog postupka.
10. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023,) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR-a propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužiteljice ovaj Sud prihvaća zaključak da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu 204. brigade HV „R“ za razdoblje od 1. rujna 1991. do 20. studenoga 1991. godine. Iz podataka službene evidencije nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nema utvrđen status branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove, u bilo kojem razdoblju te da nije evidentirana kao pripadnica 204. brigade HV „R“ Vukovar. Nije sporno da je u navedenom razdoblju tužiteljica obavljala posao medicinske sestre u medicinskom centru Vukovar te da je shodno navedenom obavljala zadaće njege i zbrinjavanja bolesnika te u tom smislu dala svoj doprinos u tadašnjim specifičnim uvjetima. Međutim, tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s obzirom na to da ne postoje dokazi koji bi ukazivali na činjenicu da je tužiteljica bila pripadnica 204. brigade HV „R“ Vukovar odnosno pripadnica niti jedne sastavnice oružanih snaga Republike Hrvatske. Nadalje, iz izjava same tužiteljice jasno je da nije ispunjen uvjet iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR- a odnosno ne može se smatrati da je tužiteljica pružala oružani otpor agresoru, odnosno da je djelovala u izravnoj vezi s tim otporom. U tom smislu Sud ističe kako je tužiteljica u tužbi i sama navela „podnositeljica zahtjeva nije pružala oružani otpor, niti je bila na prvoj crti bojišnice. Ona je bila dio medicinskog osoblja koje je bilo izloženo stalnim pogibeljnim situacijama za vrijeme obavljanja svog redovitog posla (bombardiranja, zarobljavanje i izgon iz grada.)“. Sama činjenica da se tužiteljica u navedenom razdoblju nalazila na području zahvaćenom ratnim opasnostima i ratnim djelovanjem nije dovoljna da bi se ispun io uvjet borbene aktivnosti odnosno pružanja oružanog otpora agresoru, a koji otpor je nužno potreban da bi se priznao status hrvatskog branitelja bilo kojoj osobi pa tako i tužiteljici.
14. Sud naglašava kako na temelju navoda iz tužbe proizlazi da bi tužiteljica mogla eventualno ostvariti status sudionika Domovinskog rata, a kako to određuje članak 15. ZOHBDR-a. Navedeno nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari s obzirom na to da Sud ocjenjuje zakonitost upravnog postupka u pogledu zahtjeva tužiteljice. Također navodi tužiteljice kako su „sve ostale kolegice prema istom Zakonu dobile sva prava“ nisu od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari jer su prvenstveno izneseni paušalno, bez navođenja konkretnih činjenica, a isto tako u postupcima je utvrđeno kako tužiteljica na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ne ostvaruje zakonsko pravo na dobivanje statusa hrvatskog branitelja. Dodatno navodi tužiteljice kako je oduvijek bila „lojalna građanka Republike Hrvatske“ nisu od činjeničnog značaja prilikom odlučivanja o stjecanju statusa hrvatskog branitelja.
15. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužiteljice.
16. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan te odlučio kao u izreci ove presude.
17. Kako tužiteljica nije zatražila naknadu troškova ovog spora, to Sud o istom nije odlučivao.
Osijek, 20. travnja 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
