REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-2/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB: 99455464348, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, zastupan po opunomoćenici AĐV, pomoćnici pročelnika, radi potvrđivanja elaborata, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-932-07/25-07/135, URBROJ: 541-11/5-25-2 od 5. svibnja 2025. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Opatija, KLASA: UP/I-932-06/23-02/645, URBROJ: 541-19-03/2-24-4 od 9. prosinca 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Opatija, KLASA: UP/I-932-06/23-02/645, URBROJ: 541- 19-03/2-24-4 od 9. prosinca 2024., odbija se potvrđivanje elaborata izrađenog na k. čl. Br. 718 k. o. [katastarska općina] (Mbr. 337757) i naručitelja Grad Opatija.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-932-07/25-07/135, URBROJ: 541- 11/5-25-2 od 5. svibnja 2025., odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporavana zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je osporavano rješenje rezultat više pogrešaka i pogrešne primjene materijalnog prava, koje su nastale u postupku pregleda i potvrđivanja Geodetskog elaborata, a koje pogreške da su izravno utjecale na prava i interese tužitelja. Naime, prilikom donošenja Zaključka Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Opatija, KLASA: 932-06/23-02/645, URBROJ: 541-19-03/2-24-2 od 23, srpnja 2024., prvostupanjsko tijelo propustilo je postupiti po odredbi čl. 81. st. l. Pravilnika o geodetskim elaboratima (NN 59/18, 112/18, dalje: Pravilnik) te o istom obavijestiti tužitelja kao investitora, a što da je razvidno i iz samog Zaključka (dostavna naredba). Saznanja o zaprimljenom zaključku i stanju predmeta tužitelj da je dobio samo putem izvoditelja geodetskog elaborata. U odnosu na cijeli, kako prvostupanjski tako i drugostupanjski postupak, tužitelj ističe kako je proveden suprotno odredbama Zakona kao i Pravilnika koji propisuju što mora sadržavati elaborat evidentiranja komunalne infrastrukture, kao i postupak po zaprimanju zahtjeva za pregled takvog elaborata. Dalje se poziva na odredbe čl. 59. st. 1., 61. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/2018, 110/2018, 32/2020, 145/2024, dalje: ZKG), odredbe čl. 100., 101. st. 1., čl. 107. st. 3. Zakona o cestama (NN 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje: ZC) i nakon što je iz citiranih zakonskih odredbi nedvojbeno utvrđeno da je parkiralište, kao dio nerazvrstane ceste, komunalna infrastruktura koja po svojem pravnom statusu mora biti upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, u nastavku da se navode i odredbe kojima se ureduje način evidentiranja komunalne infrastrukture i nerazvrstanih cesta izgrađenih do dana stupanja na snagu prethodno navedenih zakona, a koje se na dan stupanja na snagu zakona koriste i dalje kao komunalna infrastruktura, te iste odredbe citira. Iz prethodno citiranih odredbi da je jasno propisano koji se elaborat izrađuje kad je u pitanju evidentiranje komunalne infrastrukture, odnosno da je potpuno promašen i neutemeljen Stav tuženika da se u konkretnom slučaju treba izraditi drugi elaborat ili više njih s ciljem evidentiranja komunalne infrastrukture na čestici za koju je nesporno da predstavlja parkiralište, kao i stav da bi se komunalnom infrastrukturom moglo smatrati samo ono što je na nekretninama u vlasništvu JLS. Da je stav tuženika točan, tada tužitelj kao JLS da ne bi ni morao izraditi geodetski elaborat već bi se promjena upisa u vlastovnici iz upisa „Grad Opatija” u upis „javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Opatije" izvršila u zemljišnim knjigama, dostavom Potvrde o komunalnoj infrastrukturi i/ili Odluke o proglašenju javnog dobra. Da je uputa o izradi drugih elaborata pogrešna da potvrđuje i činjenica daje odredbom čl. 8. Pravilnika propisano da se geodetski elaborat za diobu katastarskih čestica izrađuje za zemljišta koja su izvan granica građevinskog područja i zemljišta koja nisu građevinska te obavezno sadrži odgovarajući akt tijela nadležnog za prostorno uređenje da se njime parcelira zemljište koje je izvan granica građevinskog područja. Iz navedenog je jasno da se takav elaborat (na koji se upućuje u Osporavanom rješenju) ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer nisu ispunjeni propisani uvjeti (zemljište je unutar građevinskog područja i ne postoji upravni akt temeljem kojeg bi se izvršila parcelacija) stoga je uputa kako prvostupanjskog tijela, tako i tuženika, potpuno promašena te suprotna odredbama ZKG-a i ZC-a. No, osim toga što je zauzeo pogrešan Stav glede vrste elaborata koju je trebalo izraditi za evidentiranje izvedenog stanja komunalne infrastrukture, tuženik da se upustio i u tumačenje načina rješavanja imovinskopravnih odnosa, iako je u više navrata ukazano na činjenicu da su strane uredile međusobne odnose za što je dostavljena Nagodba. Pri tome se skreće pozornost na razliku u pravnoj situaciji gradnje buduće komunalne infrastrukture, za što se traži prethodno rješavanje imovinskopravnih odnosa (u smislu odredbe čl. 60. st. 4. ZKG-a), od situacije u kojoj se evidentira komunalna infrastruktura izgrađena do dana stupanja na snagu zakona (u kojem slučaju se ista evidentira prema prethodno navedenim odredbama zakona). Tužitelj je stava da je prilikom donošenja Osporavanog rješenja tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo, izašlo izvan okvira svoje nadležnosti budući nije ovlašteno tražiti da kao preduvjet za pregled geodetskog elaborata budu prethodno riješeni imovinskopravni odnosi, obzirom da takva ovlast ne proizlazi iz ZDIKN i Pravilnika (odnosno da budu riješeni na način na koji Tuženik to zamišlja, jer, kako je i ranije navedeno, tužitelj je uz Geodetski elaborat dostavio Nagodbu suvlasnika čestice koja je predmetom elaborata koja je predstavljala dokaz da su imovinskopravni odnosi riješeni), kao i što nije nadležan za utvrđivati da li su predmetne čestice komunalna infrastruktura, pored činjenica: 1. da je za istu dostavljena potvrda JLS koja predstavlja (neosporavanu) javnu ispravu, 2. da je dostavljena Nagodba u kojoj su suvlasnici sami konstatirali da je na predmetnoj čestici neevidentirana komunalna infrastruktura tužitelja te 3. da je u naravi riječ o parkiralištu pod naplatom pravne osobe čiji je osnivač tužitelj. Sukladno odredbi čl. 71. ZDIKN, nadležni područni ured za katastar da je bio dužan potvrditi da je geodetski elaborat izrađen u skladu s odredbama Zakona, da odgovara svrsi za koju je izrađen te da se može upotrebljavati za potrebe održavanja katastarskog operata. Sadržaj i oblik geodetskih elaborata te način njihove izrade, pregledavanje i potvrđivanje, da su propisani odredbama Pravilnika o geodetskim elaboratima. Dakle, u postupku pregleda geodetski elaborata nadležni ured za katastar mora utvrditi da li je elaborat izrađen u skladu s odredbama Pravilnika. Geodetski elaborat čiji je naručitelj bio tužitelj predstavlja geodetski elaborat iz čl. 6. st. 1. toč. 24. Pravilnika (evidentiranja izvedenog stanja ceste) izrađen u svrhu održavanja katastra nekretnina, čiji je sadržaj definiran odredbom čl. 37. Pravilnika, a izgled i sastavni dijelovi odredbom čl. 40. Pravilnika. Dakle, sporni elaborat da je izrađen za potrebe evidentiranja izvedenog stanja komunalne infrastrukture, te odgovara svrsi za koju je izrađen. Oblikom i sadržajem u cijelosti odgovara odredbama Pravilnika te sadrži sve priloge nužne za njegovu provedbu, a koji prilozi su propisani ne samo Pravilnikom već i posebnim zakonima koji su po svojoj pravnoj snazi iznad Pravilnika, kao podzakonskog akta. Prethodno navedeno, po mišljenju tužitelja, nije niti sporno obzirom da Zaključkom nadležnog ureda za katastar, koji je prethodio donošenju Osporavanog rješenja, izvoditelj geodetskog elaborata nije pozvan da otkloni kakve nedostatke u samom obliku i sadržaju elaborata. Iz navedenog se zaključuje da dostavljeni elaborat nije imao nedostataka već da je razlog za izradu Zaključka pogrešan i pravno neutemeljen stav nadležnog ureda za katastar da se u konkretnom slučaju komunalna infrastruktura ne može evidentirati geodetskim elaboratom čiji je naslov upravo „evidentiranje izvedenog stanja komunalne infrastrukture” i koji elaborat da je definiran odredbom čl. 132. ZKG- a i čl. 131. ZC-a. Dakle, da bi ispoštovalo zakonske odredbe koje su osnova za izradu elaborata, izvoditelj geodetskog elaborata da je morao izraditi upravo takav elaborat na koji upućuju zakoni, a ne elaborate na koje je upućen Zaključkom. Tužitelj posebno skreće pozornost da je čestica koja predstavlja predmet elaborata u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama, po načinu uporabe, upisana kao parkiralište. Stoga, uzimajući u obzir prethodno citirane odredbe zakona da je parkiralište dio nerazvrstane ceste i kao takvo komunalna infrastruktura, a što je potvrđeno i Nagodbom upisanih zk vlasnika i posjednika, da nije bilo nikakve dvojbe niti spora oko toga da li ista u naravi doista predstavlja komunalnu infrastrukturu i koji se elaborat, shodno tom utvrđenju, mora izraditi. Također, tužitelj ukazuje i na sadržaj odredbe čl. 50. st. 3. Pravilnika (sadržajno jednaka odredbi čl. 64. st. 3. ZDIKN) koja propisuje da su za izradu elaborata odlučujući podaci sadržani u katastarskom operatu (tko tvrdi da oni nisu točni treba to dokazati), podaci o medama sadržani u sudskim odlukama o uređenju međa odnosno mede obilježene na terenu koje medu nositeljima prava nisu sporne. Dakle, za izradu elaborata da je odlučan podatak da je čestica koja je predmet elaborata parkiralište. Konačno, pozivanje tuženika na Mišljenje Ministarstva i „zakonske akte navedene u Mišljenju", u potpunosti da je pogrešno jer osim što mišljenja nisu obvezujuća i ne predstavljaju pravnu osnovu, iz žalbe Izvoditelja geodetskog elaborata da proizlazi kako se predmetno Mišljenje odnosilo na sasvim drugu pravnu situaciju iz koje je tuženik, a prethodno prvostupanjsko tijelo, izvelo pogrešan zaključak. Iz navodno citiranog pitanja i odgovora (st.4. Osporavanog rješenja), proizlazi daje bilo upitno da li JLS može, temeljem odredbe čl. 62. st. 1. ZKG-a, proglasiti javnim dobrom u općoj uporabi parkiralište koje nije bilo na čestici u vlasništvu te JLS. Pitanje osnovanosti /zakonitosti proglašenja određene nekretnine javnim dobrom u općoj uporabi, a koje proglašenje da je u nadležnosti predstavničkog tijela JLS, može predstavljati pitanje eventualno u postupku ocjene zakonitosti takve Odluke, ali svakako ne može biti predmetom pregleda i potvrđivanja geodetskog elaborata pred nadležnim uredom za katastar, odnosno da ne može biti osnova da se Izvoditelja geodetskog elaborata pozove na ispravak i dopunu elaborata, a potom da ga se odbije i to pozivajući se na Mišljenje koje je, usput rečeno, u potpunosti kontradiktorno upravno-sudskoj praksi. Naime, iako tužitelj nije i ne mora biti upoznat sa sadržajem Mišljenja na koje se tuženik poziva u Osporavanom rješenju, iz istog da je jasno da Ministarstvo (ako je tako doista i navedeno u izvornom tekstu Mišljenja) ne raspoznaje osnovne pojmove komunalne infrastrukture koja se tek gradi ili je izgrađena nakon stupanja na snagu ZKG-a (iz čl. 61. st. 4 i čl. 62. ZKG-a) u odnosu na komunalnu infrastrukturu izgrađenu do dana stupanja na snagu ZKG-a koja se i dalje koristi kao komunalna infrastruktura (iz čl. 132. ZKG-a). S tim u vezi, tužitelj se poziva na stavove i zaključke izražene u presudama: Visokog upravnog suda posl.br. Usoz-179/2023-4 od 26. studenoga 2024. u kojoj da se navodi: "Iz navedenih odredaba ZKG-a proizlazi pravo jedinice lokalne samouprave odnosno njenog predstavničkog tijela da donese odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi. Da bi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave bilo ovlašteno donijeti takvu odluku i građevinu iz članka 59. ZKG- a proglasiti komunalnom infrastrukturom, nužno je da je riječ o izgrađenoj komunalnoj infrastrukturi. Odluci o proglašenju komunalne infrastrukture - javnim dobrom u općoj uporabi prethodi utvrđenje stvarnog stanja glede konkretne građevine komunalne infrastrukture, dakle, one koja je postojala u vrijeme stupanja na snagu ZKG-a te se takvo stanje evidentira u katastru i zemljišnim knjigama kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, neovisno o postojanju upisa prava vlasništva ili drugih stvarnih prava trećih osoba."; Visokog upravnog suda posl.br. Usoz-21/2024-11 od 31. ožujka 2025. u kojoj se navodi: "Sud naglašava da Odluka o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi može biti donesena samo za izgrađenu komunalnu infrastrukturu koja je postojala i korištena na dan stupanja na snagu ZKG-a (4. kolovoza 2018.)." Stoga, tužitelj ovim putem predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 13. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

6. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Odredbom članka 91. stavak 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj: 112/18, 39/22 i 152/24, dalje: Zakon), propisano je da bi se geodetski elaborat mogao upotrebljavati, nadležni područni ured za katastar odnosno ured Grada Zagreba mora potvrditi da je izrađen u skladu s odredbama ovoga Zakona, da odgovara svrsi za koju je izrađen te da se može upotrebljavati za potrebe katastra zemljišta te prevođenja katastarskih čestica u katastar nekretnina.

10. Odredbom članka 81. stavak 1. Pravilnika o geodetskim elaboratima ("Narodne novine" broj: 59/18 i 112/18, dalje: Pravilnik), propisano je da ako osoba koja je izradila elaborat ne postupi po zaključku iz članka 80. ovoga Pravilnika ili u ostavljenom roku ne vrati elaborat na ponovno pregledavanje i potvrđivanje, zahtjev iz članka 79. ovoga Pravilnika će se odbiti o čemu će se obavijestiti i investitor izradbe elaborata.

11. Odredbom članka 37. Pravilnika, propisano je da se geodetski elaborat za evidentiranje izvedenog stanja ceste može izrađivati za sve potrebe navedene u članku 7. stavku 1. ovoga Pravilnika (stavak 1.). Geodetski elaborat za evidentiranje izvedenog stanja ceste izrađuje se na temelju ogovarajuće odluke o razvrstavanju ceste koja je obavezni sadržaj istog, kao i očitovanja upravitelja javne ceste odnosno nositelja prava na nerazvrstanoj cesti (stavak 2.). Očitovanje iz stavka 2. ovoga članka obavezno sadrži iskaz: - da je predmet geodetskog elaborata iz stavka 1. ovoga članka točno određena cesta, - da geodetski elaborat iz stavka 1. ovoga članka odgovara izvedenom stanju ceste, - da je predmetna cesta izgrađena odnosno rekonstruirana do stupanja na snagu propisa kojim je uređeno područje evidentiranja javnih i nerazvrstanih cesta (stavak 3.).

12. Odredbom članka 50 stavak 3. Pravilnika, propisano je da su za izradu elaborata odlučujući podaci sadržani u katastarskom operatu (tko tvrdi da oni nisu točni treba to dokazati), podaci o međama sadržani u sudskim odlukama o uređenju međa odnosno međe obilježene na terenu koje među nositeljima prava nisu sporne.

13. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG), propisano je, između ostalog, da komunalna infrastruktura jesu i nerazvrstane ceste.

14. Odredbom članka 61. stavak 1. ZKG-a, propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Stavkom 4. istog članka propisano je da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi.

15. Odredbom članka 62. stavak 1. ZKG-a, propisano je da odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi i odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi komunalne infrastrukture donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

16. Odredbom članka 132. ZKG-a, propisano je da komunalna infrastruktura iz članka 59. stavka 1. ovoga Zakona izgrađena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje evidentira se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, potvrde jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi, a koje pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave odnosno javni isporučitelj koji upravlja komunalnom infrastrukturom i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnu knjigu. Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi izrađen u skladu s pregledanim i potvrđenim geodetskim elaboratom izvedenog stanja komunalne infrastrukture i potvrdu jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar (stavak 1.). Potvrda jedinice lokalne samouprave iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati katastarske i zemljišnoknjižne oznake zemljišta na kojem se nalazi i tvrdnju da se radi o komunalnoj infrastrukturi (stavak 2.). Komunalna infrastruktura iz stavka 1. ovoga članka evidentira se u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao neotuđivo vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe (stavak 3.). Na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige komunalne infrastrukture iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje o parcelaciji građevinskog zemljišta niti odredbe drugih zakona i propisa kojima se uređuje katastar zemljišta i nekretnina, vlasništvo, druga stvarna prava i zemljišne knjige, a koje su protivne stavcima 1. i 2. ovoga članka (stavak 4.). Evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige komunalne infrastrukture na način propisan stavcima 1., 2. i 3. ovoga članka ne isključuje mogućnost njihova evidentiranja u katastru i upisa u zemljišne knjige na način propisan zakonima i drugim propisima iz stavka 4. ovoga članka (stavak 5.).

17. Odredbom članka 100. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133 /23, dalje: ZOC), propisano je da nerazvrstanu cestu, između ostalog, čine: cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično),

18. Odredbom članka 101. stavak 1. ZOC-a, propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

19. Odredbom članka 131. stavak 4. ZOC-a, propisano je da nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista. Stavkom 6. istog članka je propisano da će se nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

20. Iz spisa predmeta proizlazi da je izvoditelj AĐ odnosno trgovačko društvo Grund d. o. o., sa sjedištem u [adresa], podnio 18. prosinca 2023. zahtjev za pregled i potvrđivanje Geodetskog elaborata k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], za potrebe održavanje katastra nekretnina izrađen u svrhu evidentiranja izvedenog stanja komunalne infrastrukture. Predmetne nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao parkiralište u suvlasništvu tužitelja i još tri fizičke osobe.

21. Prvostupanjsko tijelo je Zaključkom od 23. srpnja 2024. godine pozvalo izvoditelja da ukloni nedostatke iz Geodetskog elaborata navodeći da je prethodno potrebno izraditi GE diobe unutar GP i nakon provedbe i rješavanja imovinsko pravnih poslova izraditi elaborat koji će se evidentirati KI u samovlasništvu JLS. Iako je Geodetski elaborat odbijen, prvostupanjsko tijelo nije o tome obavijestilo naručitelje, ovdje tužitelja, što je trebalo učiniti sukladno članku 81. stavak 1. Pravilnika.

22. Ovaj Sud je stava da sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, postojanje suvlasništva trećih osoba na nekretninama u pravilu ne može biti razlog za odbijanje evidentiranja komunalne infrastrukture. Zakon omogućuje upis komunalne infrastrukture kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave (JLS) neovisno o postojećim upisima vlasništva ili drugim stvarnim pravima trećih osoba, pod uvjetom da je nekretnina u naravi doista komunalna infrastruktura (što je u ovom slučaju parkiralište).

23. U upravnom postupku ne može se odlučivati o stvarno-pravnim odnosima (vlasništvu), već o usklađenosti elaborata sa zakonom. Neovisno o navedenom, svi suvlasnici predmetne nekretnine su 25. kolovoza 2023. zaključili Izvansudsku nagodbu kojom se suvlasnici JĐ, NĐ i BĐ obvezuju da će potpisati Geodetski elaborat sa pratećom dokumentacijom, da neće podnijeti žalbu na rješenje kojim se provodi promjena po provedbi Geodetskog elaborata i da neće podnijeti žalbu na rješenje zemljišnoknjižnog odjela kojim se provodi upis na noformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Grada Opatije. Postojanje nagodbe kojom se suvlasnici obvezuju potpisati elaborat dodatno osnažuje poziciju Grada, ali čak i bez nje, Grad može provesti evidentiranje temeljem zakonskih ovlaštenika.

24. Sve navedeno proizlazi i iz presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koje je naveo tužitelj, a to su presude poslovnog broja: Usoz-179/2023-4 od 26. studenog 2024. i Usoz-21/2024-11 od 31. ožujka 2025.

25. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik će, polazeći od pravnog shvaćanja izraženog u ovoj presudi, donijeti novu odluku o naknadi za izvlaštenje.

26. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku o naknadi za izvlaštenje.

27. Tužitelju nije priznat trošak ovog upravnog spora budući isti nije specificirao koji trošak potražuje.

28. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 20. travnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju Gradu Opatija, Opatija, Maršala Tita 3

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20 uz spis predmeta upravnog postupka