K-758/2016-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŽNI, zbog kaznenog djela iz članka 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-745/2014 od 27. lipnja 2016., nakon javno održane rasprave 14. travnja 2026. i 16. travnja 2026. godine, a zaključene 16. travnja 2026. u nazočnosti branitelja okrivljenika, Stjepana Grubišića, odvjetnika u Splitu i zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, ŽN, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

1)

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj: K- 758/2016 od 20. veljače 2017. protiv okrivljenika ŽNI stavlja se izvan snage.

2)

OKRIVLJENIK: GNI, sin Ž i HNI, rođen **.**.1972. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa], državljanin Francuske, oženjen, otac  troje  djece,  sa  završenom  višom  stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, vlasnik stana u [adresa], financijski savjetnik koji radi kao privatni poduzetnik,  s  mjesečnim  primanjima  u  iznosu  od 3.500,00  eura,  s  činom  druge  klase,  neodlikovan, neosuđivan

k r i v  j e

I. što je dana 3. kolovoza 2014.g. u mjestu Bol, ulica Put Zlatnog rata 48, u nakani da se nepripadno okoristi, po prethodnoj rezervaciji putem Internet stranice on line turističke agencije Booking com., zajedno sa suprugom, troje djece i punicom došao u hotelsko naselje Bonaca koje posluje u sklopu Hotela ZLATNI RAT d.d.i za novčani iznos od 2.912,00 eura unajmio dvije sobe na sedam dana i neistinito predočio da će taj iznos platiti pri odlasku iz soba, unaprijed odlučivši da cijenu najma neće platiti, pa nakon što mu je ovlaštena djelatnica Hotela Bonaca povjerovala i sobe predala na korištenje, sobe koristio sedam dana, a potom napustio hotel, tako da je ključeve sobe ostavio u sobi, bez odjave na recepciji prethodno ne plativši račun, zbog čega su se oštećenici pokušali naplatiti putem broja njegove kreditne kartice koji je ostavio prilikom rezerviranja soba, u čemu nisu uspjeli jer na računu nije imao sredstava, time oštetivši HOTELE ZLATNI RAT d.d., Hotel bonaca za iznos od 2.912,00 eura u protuvrijednosti u kunama od 22.247,96 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona/2011.

III. Stoga se okrivljenik GNI, temeljem članka 236. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

IV. Nakon toga se okrivljenom ŠNI, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku ŠNI, na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku Hoteli Zlatni rat d.d. iznos od 2.912,00 EUR (dvijetisućedevetstodvanaesteura), u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, po posebnoj obvezi, dužan je okrivljenik GNI isplatiti oštećeniku Hoteli Zlatni rat d.d. iznos od 2.912,00 EUR (dvijetisućedevetstodvanaesteura), u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, a ukoliko ne postupi po posebnoj obvezi uvjetna osuda može se opozvati (čl. 58. st. 5. KZ/11).

VII. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik GNI je dužan, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.218,88

EUR-a (tisućudvjestoosamnaesteuraosamdesetosamcenti), od čega iznos od 918,88 EUR-a predstavlja trošak prijevoda sudskog tumača, dok iznos od 300,00 EUR-a predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem K-DO-745/2014 od 27. lipnja 2016. godine, protiv okrivljenika ŽNI, zbog kaznenog djela iz članka 236. st. 1. KZ/11, te je predložilo da ovaj sud na temelju članka 541. ZKP/08 izda kazneni nalog.

1.1. Sud je prihvatio navedeni prijedlog optužbe te je donio presudu posl. br. K-758/2016 od 20. veljače 2017. kojom je protiv okrivljenika izdao kazneni nalog.

1.2. Budući da je okrivljenik pravovremeno putem branitelja protiv naprijed navedene presude podnio prigovor, to je sud u odnosu na okrivljenika proveo postupak, nakon okončanja kojeg je kazneni nalog u odnosu na istog stavljen izvan snage sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08.

2. Oštećenik Hoteli Zlatni rat d.d. postavio je u ovom postupku imovinskopravni zahtjev za naknadu štete (listovi 44 i 257 spisa).

3. Rasprava od 14. travnja 2026. i 16. travnja 2026. je održana u nenazočnosti okrivljenika TNI u smislu članka 404. st. 5. ZKP/08, kojemu se poziv za raspravu upućen na adresu njegovog prijavljenog prebivališta u [adresa], 11 [adresa], vratio s naznakom „nepoznat na naznačenoj adresi“.

3.1. Ovaj sud je ocijenio kako prisustvo okrivljenika TNI nije nužno na raspravi kada je ista zaključena, a iz razloga jer je tijekom postupka ispitan i iznio je svoju obranu. Ovdje je potrebno navesti kako okrivljenik nije primao pozive za raspravu na adresu koju je dao prilikom prvog ispitivanja, a radi se o adresi u 07, Tsse des Campagnes, u Marseilleu 13013, 13. Arondisman (Bouches du Rhône).

3.2. Nadalje, ovaj sud je izvršio provjeru adrese okrivljenika putem MUP RH, Ravnateljstva policije, Odjela za međunarodnu policijsku suradnju, NCB Interpol Zagreb, te je izviješten kako okrivljenik više ne boravi na ranije spomenutoj adresi, već da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], Francuska. Sud je okrivljeniku poziv poslao i na tu adresu, ali se isti vratio s naznakom „nepoznat na naznačenoj adresi“. Obzirom na sve ranije navedeno, da okrivljenik nije u spis dostavio adresu na kojoj boravi, te da je ranije ispitan, a sud je na sve načine pokušao stupiti u kontakt sa okrivljenikom, tako da je ovaj sud procijenio kako njegova nazočnost nije nužna na raspravi. Isto tako, okrivljenik GNI je tijekom postupka imao branitelja koji je bio nazočan na svakoj raspravi te tako njegova prava na niti koji način nisu bila povrijeđena, točnije ista je zastupao njegov branitelj, kao i kako u tom smjeru niti jedna od stranaka nije stavljala bilo kakve prigovore ili primjedbe.

4. U dokaznom postupku, na temelju odredbe članka 329. st. 3. ZKP/08 pregledan je i pročitan predračun – profaktura hotela Zlatni rat d.d. izdan ŠNI **.**.2014. (list 4), prijava gosta za LNI sa rezervacijom (list 10-11), prijave gosta za LNI GN, HN CNI, ŠN, TN, LN i CN (list 47- 51) te rezervacija TNI i e-mail poruka upućena od strane okrivljenika (list 53-56 spisa).

4.1. Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

5. Iznoseći obranu pred Državnim ravnateljstvom policije, Uprave za javnu sigurnost departmana Bouches du Rhὸne 3. ožujka 2016. godine (listovi 144-145 spisa), okrivljenik GNI je izjavio da je u kolovozu 2014. s obitelji osobnim vozilom išao u Republiku Hrvatsku, radi boravka od približno tri tjedna. Svoj boravak da su započeli polaskom iz Francuske 8. ili 9. kolovoza 2014. te su prešli Italiju kako bi izravno došli u Bol, gdje su započeli godišnji odmor. Stigli su u Bol radi sedmodnevnog boravka, a zatim su nastavili godišnji odmor u Dubrovniku od 10. do 14. kolovoza 2014., zatim u Sarajevu, u Bosni, od 14. do 16. kolovoza 2014., potom u Zagrebu od 16. do 18. kolovoza 2014. te da su nakon toga otišli u Austriju, u Beč, od 18. do 20. kolovoza 2014. prije povratka u Francusku. Dalje je izjavio da je otišao u Republiku Hrvatsku s obitelji, sa suprugom gđom GNI, s punicom CN i sa svoje troje djece TN, ŠN i HNI. U bitnome je naveo da je tijekom boravka u Hrvatskoj u razdoblju od 3. kolovoza 2014. do 10. kolovoza 2014. bio gost Hotela Bonaca, pojašnjavajući da je to bio njihov prvi hotel za ovaj dugi trotjedni boravak. Tu su ostali 7 dana u punom pansionu. Radilo se o odmaralištu. Istaknuo je da je rezervacije za ranije spomenuti dugi boravak u inozemstvu napravio putem interneta kod turističke agencije Booking.com nekoliko tjedana prije datuma početka godišnjeg odmora. Dalje je izjavio da se obratio agenciji Booking.com kako bi dobio detaljne informacije o rezervacijama, ali da od svih rezervacija koje je napravio za taj boravak, jedino da rezervacija za hotel „Bonaca“ nije bila vidjiva, pa da zbog navedenog ne zna da li je bio uplatio predujam za predmetnu rezervaciju u spomenutom hotelu „Bonaca“.

5.1. Nadalje, da je tijekom njihovog boravka odsjeo u četiri druga hotela te da je podmirio sve svoje hotelske troškove. U bitnome je pojasnio da je kako bi izbjegao svaki naknadni spor zbog prijevarne uporabe njegove bankovne kartice, sustavno podmirivao sve svoje račune gotovinom. Po njihovom dolasku da je dao svoju bankovnu karticu i da je na to bio prisiljen radi uzimanja otiska kreditne kartice u svojstvu kaucije kako bi se izbjegla opasnost od pogoršanja i prekoračenja troškova unatoč činjenici što su bili u „punom pansionu". Njihov je boravak bio ugodan te nema nikakve primjedbe na recepciju ili hotelske usluge. Dana 10. kolovoza 2014. godine, na dan njihovog odlaska iz tog hotela, otišao je na recepciju platiti račun. Tog jutra je vidio djelatnika recepcije, muškarca u dobi od tridesetak godina. Rekao mu je iznos u lokalnoj valuti, ali se više ne sjeća iznosa. Prethodno da je bio promijenio nešto novca te je platio u gotovini izravno djelatniku recepcije. Djelatnik recepcije ga je pitao da li želi primiti račun elektroničkom poštom, na što je on odgovorio potvrdno. Nikada nije primio taj račun, ali mu je danas jasno zašto nije. Može jamčiti da je platio svoj račun, a duboko je uvjeren da je djelatnik recepcije plaćeni iznos stavio u svoj džep te da je na kraju izjavio da su otišli bez plaćanja. Ponovno je istaknuo kako ih je ukupno bilo šestero s prtljagom za tri tjedna i kolicima za djecu te da ne bi nikada neopaženo prošli u predvorju recepcije ili ispred hotela dok su tovarili vozilo. Nipošto ne priznaje činjenicu da bi otišao bez plaćanja. Ne čudi ga da je hotel pokušao riješiti situaciju koristeći se njegovom kreditnom karticom, a da plaćanje nije moglo biti izvršeno jer nije bilo dovoljno sredstava na računu, a ovo s obzirom na traženi iznos, ističući da je navedeno na njegovu sreću jer da bi u protivnom on bio žrtva prijevare, dok okolnost što iznos nije mogao biti naplaćen nije njegova krivnja, pojašnjavajući da on nije tražio nikakvu blokadu kreditne kartice i to stoga što mu je ona još trebala u narednih petnaest dana za njihov daljnji boravak te da se u konkretnom slučaju zasigurno radi o odbijanju transakcije od strane banke. Isto tako da je kasnije po povratku u Francusku primio račun od hotela, ali o tome da nije vodio računa znajući da je u pravu jer da je račun već podmiren 10. kolovoza 2014. godine pri odlasku iz hotela i to na dan odlaska, zbog čega mu je nepojmljivo da se od njega traži da ga ponovno plati.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je okrivljenik GNI počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. st. 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

7. Tijekom postupka nije bilo prijeporno kako je okrivljenik GNI dana 3. kolovoza 2014. godine u mjestu Bol, ulica Put Zlatnog rata 48 po prethodnoj rezervaciji putem Internet stranice on line turističke agencije Booking com., zajedno sa suprugom, troje djece i punicom došao u hotelsko naselje Bonaca koje posluje u sklopu Hotela ZLATNI RAT d.d. i za novčani iznos od 2.912,00 eura unajmio dvije sobe na sedam dana. Ujedno, među strankama nije bilo sporno ni da se oštećenik pokušao naplatiti putem broja okrivljenikove kreditne kartice koji je ostavio prilikom rezerviranja soba, u čemu nije uspio jer na računu okrivljenika nije bilo novčanih sredstava. Ranije navedeno nije osporavao nitko od stanaka, a isto je potkrijepljeno materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.

8. Ono što je tijekom ovog postupka bilo prijeporno jest je li svojim postupanjem u ovom postupku okrivljenik GNI na štetu oštećenika Hoteli Zlatni rat d.d, Hotel Bonaca, počinio kazneno djelo prijevare, odnosno da li je unajmio dvije sobe na sedam dana neistinito predočivši da će taj iznos platiti pri odlasku iz soba, unaprijed odlučivši da cijenu najma neće platiti i da li je napustio hotel Bonaca ne plativši račun time oštetivši HOTELE ZLATNI RAT d.d., Hotel Bonaca za iznos od 2.912,00 eura u protuvrijednosti u kunama od 22.247,96 kuna.

9. Kako je ranije spomenuto okrivljenik GNI u svojoj obrani negira da bi počinio kazneno djelo na štetu oštećenika Hoteli Zlatni rat d.d, Hotel Bonaca navodeći da je platio smještaj u hotelu Bonaca u gotovini te da za to nije dobio račun, dok VN kao predstavnik oštećenika navodi kako je okrivljenik unajmio sobe u njihovom hotelu i da je hotel napustio bez da je platio trošak korištenog smještaja.

9.1. Nadalje, okrivljenik GNI u svojoj obrani navodi kako je duboko uvjeren da je djelatnik recepcije plaćeni iznos stavio u svoj džep te da je na kraju izjavio da su oni otišli bez plaćanja.

10. Za razliku od okrivljenika TNI, predstavnik oštećenika VN iskazuje drugačije (list 44 spisa) pa tako navodi da je okrivljenik GNI putem agencije „Booking.com“ dana 28. srpnja 2014. rezervirao dvije dvokrevetne sobe u hotelu Hoteli Zlatni rat d.d. hotel hotelsko naselje Bonaca u Bolu na otoku Braču, koju je potvrdio kreditnom karticom „Mastercard“ br. 5131011309060083, koja vrijedi do 9. mjeseca 2014. godine, a koja rezervacija se odnosila na četiri osobe koje su trebale boraviti u hotelu od 3. kolovoza 2014. do 10. kolovoza 2014. godine. Dalje je izjavio da je dana 3. kolovoza 2014. na recepciju hotela došlo šest osoba i to: GNI (rođen **.**.1972.), CNI (rođena **.**.1977.), LN (rođena **.**.2009.), CN (rođena **.**.1947.), TN (rođen **.**.2005.) i ŠN (rođen **.**.2007.) Pojasnio je da su prilikom prijave u hotel naprijed navedene osobe ostavile svoje osobne dokumente na recepciji, a prilikom odlaska su obvezne podmiriti račun koji je iznosio 22.247,96 kuna, s tim da bi osoba koja je rezervirala sobe u pravilu trebala podmiriti predmetni račun. Dalje je istaknuo da su račun pokušali naplatiti putem kreditne kartice od VNI koji je i rezervirao predmetne sobe, a u čemu da nisu uspjeli jer na računu nije bilo sredstava, pojašnjavajući da su ukucali broj kreditne kartice na „pos uređaj“ koji im je dostavio informaciju da na kreditnoj kartici tog broja i te osobe nema sredstava. Nakon toga da su telefonom pokušali kontaktirati okrivljenika na broj 0678222168 a na koji broj im se on nije javljao, ističući i da su njihova Uprava u Zagrebu kao i agencija „Booking.com“ pokušali okrivljenika kontaktirati na mail [email protected] kao i na navedeni telefon, ali da nisu uspjeli ostvariti kontakt s istim. Nadalje, Uprava hotelske kuće u [adresa] da je GNI ostavila poruku na e-mailu na koju da nije odgovorio niti da je na bilo koji način kontaktirao ovu hotelsku kuću a niti agenciju „Booking.com“. Podnio je prijedlog za ostvarivanje naknade štete u novčanom iznosu od 22.247,96 kuna.

10.1. Predstavnik oštećenika VN je ispitan i na raspravi (listovi 256-257 spisa), pa je tako u bitnome ponovio kako je 2016. godine gost rezervirao sobu za obitelj u "Hotelu Bonaca", te da je dogovor bio da će trošak smještaja platiti po odlasku iz hotela. Međutim, to da se nije dogodilo, pojašnjavajući da je gost pri dolasku u hotel ostavio broj kartice, ali da je sa obitelji napustio sobu, a da nije platio smještaj jer se sa te kartice čiji je broj gost ostavio oni nisu uspjeli naplatiti budući da na kartici nije bilo sredstava. Pokušali su stupiti u kontakt sa gostom i putem mobitela, te putem maila kao i preko agencije "Booking-a", međutim, nisu uspjeli doći do ove osobe. Ustraje u kaznenom progonu protiv okrivljenika i ranije postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, a otprilike da se radilo o iznosu od oko 2.000,00 eura, no, danas s obzirom na protek vremena, ne može sa sigurnošću tvrditi koliki je točan iznos nastale štete.

10.2. Nakon što je naprijed imenovanom svjedoku – oštećeniku temeljem članka 426. ZKP/08 pročitan njegov iskaz kojeg je dao u prethodnom postupku i to 3. listopada 2014. (list 44 spisa), svjedok-oštećenik VN je izjavio kako ostaje u cijelosti pri svom iskazu kojeg je dao kada su njegova sjećanja bila svježija, pojašnjavajući da se na raspravi nije mogao sjetiti svih detalja inkriminiranog događaja, s obzirom na protek vremena. Nadalje, pojasnio je da su okrivljeniku vratili osobne iskaznice zato što su u obvezi to učiniti, ističući da ne smiju zadržavati osobne iskaznice. Inače da je pravilo da se iskaznice vraćaju odmah isti dan, čim ih vlasnik zatraži natrag, a oni da inače vraćaju odmah osobne iskaznice čim provjere identitet. Što se tiče inkriminiranog događaja, osobne iskaznice su odmah vraćene okrivljeniku, ali ovo da ne može sa sigurnošću tvrditi s obzirom na protek vremena. Nadalje, u bitnome je pojasnio da su gostu obvezni izdavati račun za podmireni dug.

11. Sud je iskaz oštećenika ČN ocijenio kao istinit, vjerodostojan i logičan, a pogotovo stoga što imenovani svjedok nema nikakvog razloga lažno teretiti okrivljenika, niti je itko tijekom postupka na takve razloge ukazivao, te je na takvom iskazu temeljio odluku u ovom postupku.

12. Nasuprot tome, nije za prihvatiti obranu okrivljenika koji tvrdi da je platio trošak smještaja u Hotelu Bonaca ali da račun za to nije dobio, upućujući da je djelatnik recepcije oštećenog hotela taj novac zadržao za sebe a njega (okrivljenika) optužio da je napustio hotel bez plaćanja računa. Nadalje, okrivljenik u svojoj obrani navodi da je osoblje hotela imalo njegov bivši broj telefona i da je doista primio poziv nekoliko dana nakon 10. kolovoza 2014., od jedne gospođe koja je jako loše govorila engleski, a kojoj je objasnio da je njegov boravak uredno plaćen gotovinom, da nikada nije dobio nijedan drugi poziv, dok da je po povratku u Francusku primio račun od hotela, ali o tome da nije vodio računa jer je račun već podmiren 10. kolovoza 2014. na dan odlaska iz hotela.

12.1. Naime, zaista je nelogično i neživotno da je okrivljenik kao gost hotela Bonaca platio gotovinom korišteni smještaj u tom hotelu po odlasku, a da račun za to nije dobio. Štoviše, neživotno je da je okrivljenik pristao da mu se potvrda o plaćanju predmetnog smještaja pošalje u elekroničkom obliku odnosno da nije tražio da mu se ista izda odmah u Hotelu Bonaca prilikom navodnog plaćanja troška korištenog smještaja, ovo tim više jer je na te okolnosti na raspravi ispitan oštećenik koji je decidirano izjavio da je njihovo pravilo da gostu odmah izdaju račun za podmireni dug noćenja, neposredno u ruke. Stoga je ovakvu obranu okrivljenika sud ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju svoje kaznene odgovornosti.

13. Kazneno djelo prijevare ostvaruje se dovođenjem u zabludu ili održavanjem u zabludi druge osobe lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, a posljedica je navođenje druge osobe da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

14. U kontekstu sagledavanja postojanja prijevarne namjere u trenutku zaključivanja ugovornog odnosa, valja sagledati ponašanje okrivljenika tijekom i neposredno nakon ulaska u predmetni ugovorni odnos. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik u konkretnom slučaju bio svjestan da prilikom rezervacije predmetnog smještaja prikazuje oštećeniku da će isti platiti po odlasku iz hotela, unaprijed odlučivši da cijenu najma neće platiti, pa nakon što mu je ovlaštena djelatnica Hotela Bonaca povjerovala i sobe predala na korištenje, sobe koristio sedam dana, a potom napustio hotel, tako da je ključeve sobe ostavio u sobi, bez odjave na recepciji prethodno ne plativši račun, zbog čega su se oštećenici pokušali naplatiti putem broja njegove kreditne kartice koji je ostavio prilikom rezerviranja soba, u čemu nisu uspjeli jer na računu nije imao sredstava, oštetivši HOTELE ZLATNI RAT d.d., Hotel Bonaca za iznos od 2.912,00 eura u protuvrijednosti u kunama od 22.247,96 kuna, koji iznos je okrivljenik neosnovano zadržao za sebe. Dakle, u postupku je dokazana uzročno-posljedična veza između protupravne imovinske koristi koju je okrivljenik za sebe pribavio te okrivljenikovog lažnog prikazivanja činjenica te dovođenja u zabludu oštećenika koji je uslijed te zablude učinio nešto na štetu svoje imovine (sobe predao na korištenje sedam dana za iznos od 2.912,00 eura u protuvrijednosti u kunama od 22.247,96 kuna).

15. Stoga sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći iskaz oštećenika ČN, pa i navode obrane okrivljenika TNI, te analizirajući materijalne dokaze koji se nalaze u spisu, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je okrivljenikova stvarna namjera bila da neistinito predoči da će platiti trošak smještaja po odlasku iz hotela koji je napustio prethodno ostavivši ključeve sobe u sobi bez odjave na recepciji i ne plativši račun, odnosno da je okrivljenik GNI postupajući s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime su se u postupanju okrivljenika TNI ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci ove presude.

16. Prema ocjeni ovog suda okrivljenik GNI je biće kaznenog djela prijevare ostvario s izravnom namjerom budući da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, dok njegova ubrojivost tijekom postupka uopće nije bila sporna, a ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela čime je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja.

17. Pri tom svijest o protupravnosti nije osporena niti je utvrđeno postojanje bilo kojeg ispričavajućeg razloga.

18. Slijedom navedenog, okrivljenik GNI je kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog pod t. I. odlomka 2. izreke.

19. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je važio tempore criminis tj. u vrijeme počinjenja djela – KZ/11 („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12) obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

20. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

20.1. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio prijašnju neosuđivanost za kaznena djela, dok mu je kao otegotnom okolnosti cijenio činjenicu da oštećeniku ni nakon proteka više od 10 godina od počinjenja kaznenog djela nije naknadio prouzročenu štetu.

20.2. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, ali isto tako i potrebu da se jedan ovakav društveni učin sankcionira, ovaj sud smatra kako su se ostvarili uvjeti za izricanje uvjetne osude te da se i izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije.

20.3. Pri tome je ovaj sud okrivljenika, na temelju članka 236. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja kazna se ukazuje primjerenom težini počinjenog kaznenog djela, te je potom, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu i odmjerio mu rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude u kojem okrivljenik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo.

20.4. Prema ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

21. Oštećenik Hoteli Zlatni rat d.d. je u ovom postupku postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.912,00 EUR (dvijetisućedevetstodvanaesteura). Stoga je na temelju članka 158. st. 1. i 2. ZKP/08 sud obvezao okrivljenika ČNI, na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku Hoteli Zlatni rat d.d. iznos od 2.912,00 EUR (dvijetisućedevetstodvanaesteura), u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

22. Na temelju članka 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, po posebnoj obvezi, dužan je okrivljenik GNI isplatiti oštećeniku Hoteli Zlatni rat d.d. iznos od 2.912,00 EUR (dvijetisućedevetstodvanaesteura), u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, a ukoliko ne postupi po posebnoj obvezi uvjetna osuda može se opozvati (čl. 58. st. 5. KZ/11).

23. Konačno, na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, sud je obvezao okrivljenika LNI podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.218,88 EUR-a

(tisućudvjestoosamnaesteuraosamdesetosamcenti), od čega iznos od 918,88 EUR-a predstavlja trošak prijevoda sudskog tumača, dok iznos od 300,00 EUR-a predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

1 0

23.1. Naime, s obzirom da je imenovani okrivljenik proglašen krivim te je radno sposoban, to sud smatra da se time neće ugroziti njegova egzistencija, te ga je temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao naknaditi naprijed naznačeni iznos, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

U Splitu, 20. travnja 2026. godine

SUDAC

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- okrivljeniku (ovjereni prijevod),

- branitelju okrivljenika, Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Splitu,

- ODO-u Split,

- oštećeniku,

- u spis.