REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-167/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici mr. sc. Marijani Anđelić, odvjetnici u Rijeci, Pomerio 16, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe naplate poreza i drugih javnih davanja, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava je rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-02/13-01/2140, URBROJ: 513- 04/18-2 od 24. listopada 2018. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-415-02/2011-001/00473, URBROJ: 513-007-08-01/2011-01 od 28. studenoga 2011.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće i sedamdeset i pet eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku spora.

III. U preostalom dijelu se tužitelj odbija za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-415-02/2011-001/00473, URBROJ: 513- 007-08-01/2011-01 od 28. studenoga 2011., utvrđeno je da ovršenik, ovdje tužitelj, na temelju ovršnih isprava na dan 28. studenoga 2011. duguje iznos od 129.811,42 kn, te je određeno da će se naplata navedenog duga provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-415-02/13-01/2140, URBROJ: 513-04/18-2 od 24. listopada 2018., odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te ističe prigovor relativne i apsolutne zastare na utvrđivanje porezne obveze, te ističe da je u konkretnom slučaju rješenje donijeto 2011. i da su istim rješenjem već u to vrijeme obuhvaćeni dijelovi koji su bivali obuhvaćeni apsolutnom, ali i relativno zastarom, te ostaje kod svih prigovora iznijetih u žalbi i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. U ovom sporu provedena je rasprava na ročištu održanom 27. svibnja 2019. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Iz spisa predmeta ovog spora proizlazi da je ovosudnom presudom poslovni broj: 10 Us I-238/2019-14 od 3. lipnja 2019. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-02/13-01/2140, URBROJ: 513-04/18-2 od 24. listopada 2018. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-415-02/2011-001/00473, URBROJ: 513- 007-08-01/2011-01 od 28. studenoga 2011.

9. Drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS) poslovni broj: Usž-3645/19-2 od 15. rujna 2021. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda ovog suda. Povodom drugostupanjske i prvostupanjske presude VUS-a, tužitelj je podnio ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

10. Postupajući po ustavnoj tužbi, Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj: U-III-6335/2021 od 6. lipnja 2022., usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3645/19-2 od 15. rujna 2021. i presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-238/2019-14 od 3. lipnja 2019., te predmet vratio Upravnom sudu u Rijeci na ponovni postupak. Slijedom navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, predmetni upravni spor poslovnog broja: 10 Us I-238/2019 pred ovim Sudom nastavio se voditi pod novim poslovnim brojem 10 Us I-772/2022.

11. Slijedom navedenog, kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, a Sud nije našao potrebnim u sporu ponovno provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

12. Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj: U-III-764/2023 od 21. siječnja 2026., usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4486/22-2 od 14. prosinca 2022. i presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-772/2022-28 od 3. listopada 2022., te predmet vratio Upravnom sudu u Rijeci na ponovni postupak. Slijedom navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, predmetni upravni spor poslovnog broja:

10 Us I-772/2022 pred ovim Sudom nastavio se voditi pod novim poslovnim brojem Us I-167/2026.

13. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 13. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika., čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

14. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci navodi da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga i to u točki 18. Istoj je uručen podnesak tuženika od 21. rujna 2022., te je iskazala da nema posebnim očitovanja u vezi s istim.

15. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

16. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj kao ovršenik, na temelju ovršnih isprava na dan 28. studenoga 2011., duguje iznos od 129.811,42 kn, te je određeno da će se naplata navedenog duga provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke.

18. Odredbom članka 94. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08, 18/11 i 78/12, dalje OPZ.), propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 6. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

19. Odredbom članka 96. stavak 1. OPZ-a, propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

20. Ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo prisilno naplaćuje porezni dug iz imovine ovršenika – poreznog dužnika. Ovršni postupak pokreće se po službenoj dužnosti na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave kada porezni obveznik ne plati porezni dug u roku određenim poreznim rješenjem (članak 124. OPZ-a). Prema odredbi članka 128. stavak 1. i stavak 2. točka 1. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a ovršna isprava je rješenje o utvrđivanju poreza. Prema odredbi članka 134. točka 1. OPZ-a za provedbu ovrhe nužna pretpostavka je postojanje dospjelog poreznog duga, odnosno da porezni obveznik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije platio poreznu obvezu utvrđenu obračunskom prijavom ili rješenjem.

21. Imajući u vidu citirane odredbe, te da iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da su tužitelju utvrđene porezne obveze ovršnim ispravama (2009.-2011.), to je zastara prava na naplatu duga u predmetnom slučaju počela teći 1. siječnja 2010., 2011., odnosno 2012.

22. Postupajući po uputama Ustavnog suda Republike Hrvatske, tužitelju je uručen podnesak od 21. rujna 2022. iz koje je vidljivo da je rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA:

UP/I-415-02/2011-001/00473, URBROJ: 513-007-08-01/2011-01 od 28. studenoga 2011. dostavljeno Financijskog agenciji u Rijeci dana 14. prosinca 2011.

23. Što se tiče zastare prava na naplatu poreznog duga, među strankama je sporno treba li za ocjenu nastupa zastare biti odlučno vrijeme donošenja rješenja o ovrsi ili vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja.

24. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci (točka 18.) navodi da je od 1. siječnja 2012. do prestanka važenja OPZ-a broj: 147/08-44/16, tj. 1. siječnja 2017., proteklo pet godina u kojem roku nije donesena odluka o žalbi podnositelja podnesenoj protiv rješenja o ovrsi. Napominje da iz spisa nije razvidno da bi do prestanka važenja navedenog OPZ-a porezna tijela poduzela druge službene radnje usmjerene na naplatu poreznog duga, te je li i kada posljednji puta djelomično naplaćen porezni dug podnositelja. Stoga zaključuje da stanje spisa predmeta nužno upućuje na zaključak da je prije prestanka važenja naprijed navedenog OPZ-a 1. siječnja 2015., u smislu članka 94. stavka 1. OPZ-a nastupila relativna zastara prava na naplatu poreznog duga. Također napominje da je drugostupanjsko rješenje doneseno tek 24. listopada 2018., po proteku više od šest godina od početka tijeka zastare prava na naplatu poreznog duga.

25. Slijedom navedenoga, ovaj Sud zaključuje da iako žalba protiv poreznog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, ta činjenica sama po sebi ne isključuje primjenu instituta zastare u tijeku daljnjeg upravnog postupka. Naime, zastara prava na naplatu poreznog duga predstavlja institut materijalnog prava kojim se, radi zaštite pravne sigurnosti i načela zakonitosti, ograničava vremensko razdoblje u kojem javnopravno tijelo može prisilno ostvarivati svoju tražbinu. Prema mjerodavnim odredbama poreznog prava, pravo na naplatu poreznog duga zastarijeva u relativnom roku od tri godine, dok apsolutna zastara nastupa protekom šest godina od dana kada je zastara počela teći, neovisno o eventualnim prekidima tijeka zastare.

26. Stoga se i ne prihvaća stajalište prema kojem je za ocjenu zastare odlučno isključivo vrijeme donošenja rješenja o ovrsi. Suprotno tome, sud polazi od pravnog shvaćanja izraženog u praksi Ustavni sud Republike Hrvatske, prema kojem je za ocjenu postojanja prava na naplatu odlučno stanje u trenutku donošenja odluke kojom se odlučuje o pravima i obvezama stranke.

27. Budući da je u trenutku donošenja drugostupanjskog rješenja 24. listopada 2018. godine već protekao i apsolutni rok zastare prava na naplatu poreznog duga, sud utvrđuje da tuženik više nije imao zakonsku osnovu za vođenje postupka prisilne naplate.

28. Slijedom svega navedenoga, Sud je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak čime se smatra da je ova upravna stvar meritorno riješena, te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

29. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa), pa je stoga tužitelju priznat trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe, pristup na ročište 27. svibnja 2019. i 13. travnja 2026., u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (uključujući PDV), sve kako je to opisano u točki II. izreke presude.

30. Tužitelju nije priznati trošak sastava podnesaka nabrojenih u troškovniku od 16. veljače 2026., iz razloga što se ne radi o podnescima koji sadrže bitna činjenična i pravna razlaganja koja bi bila od utjecaja na ishod upravnog spora. Razlaganja iznesena u predmetnom podnesku tužitelj je mogao iznijeti i na održanim ročištima. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovog Suda navedeni podnesci nisu doprinijeli rješavanju predmetnog upravnog spora zbog čega za isti nije opravdano dosuditi trošak tužitelju. Navedeno proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3658/23-2 od 20. prosinca 2023.

31. Tužitelju također nije priznat trošak sastava žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske iz razloga što žalbom nije uspio u predmetnim presudama. Isto nije priznat trošak niti za sastav ustavih tužbi iz razloga što je prema dostupnoj sudskoj praksi, opće pravilo da se troškovi ustavne tužbe ne priznaju kao dio troškova upravnog spora odnosno troškovi nastali sastavljanjem i podnošenjem ustavne tužbe ne predstavljaju troškove koji su nužni za provedbu samog upravnog spora. Navedeno proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-4391/2019 od 9. studenoga 2023. Nije priznati niti trošak sudskih pristojbi obzirom da iste nisu niti plaćene.

32. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi, sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23).

U Rijeci 20. travnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a)

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja mr. sc. Marijani Anđelić, odvjetnici u Rijeci, Pomerio 16

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5