REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-1013/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnica Iva Romac Jukić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva GUGIĆ, KOVAČIĆ & KRIVIĆ d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 52, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Martin Garašić, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Martin Garašić, Zagreb, Trnjanska cesta 37/2, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 5. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rešenju o ovrsi jedinstveni identifikator prijedloga: 504994-2022, sudski predmet broj Ovrv-112268/2022, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-1678/2022, koje je 11. siječnja 2023. donio javni bilježnik Biserka Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6, u dijelu kojim je tuženiku u roku od 8 (osam) dana naloženo platiti tužitelju iznos od 230.782,73 EUR zajedno sa zateznom kamatama koje teku:

- na iznos od 19.276,00 EUR od 30. studenog 2021.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 31. prosinca 2021.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 1. veljače 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 3. ožujka 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 31. ožujka 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 3. svibnja 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 31. svibnja 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 1. srpnja 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 2. kolovoza 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 30. kolovoza 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 1. listopada 2022.,

- na iznos od 19.227,88 EUR od 1. studenog 2022., pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbi 29. Zakona o obveznim odnosima, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 660000126722-5, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 5.157,11 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 11. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbi 29. Zakona o obveznim odnosima, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 660000126755-5, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rešenju o ovrsi jedinstveni identifikator prijedloga: 504994-2022, sudski predmet broj Ovrv-112268/2022, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-1678/2022, koje je 11. siječnja 2023. donio javni bilježnik Biserka Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6, u dijelu kojim je tuženiku u roku od 8 (osam) dana naloženo platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 0,01 EUR od 31. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 1. veljače 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 3. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 31. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 3. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 1. srpnja 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 2. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 30. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 0,01 EUR od 1. listopada 2022. do isplate i na iznos od 0,01 EUR od 1. studenog 2022. do isplate, te se utvrđuje da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 35.196,81 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 4.217,50 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Biserka Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6 donio je 11. siječnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jedinstveni identifikator prijedloga: 504994-2022, sudski predmet broj Ovrv-112268/2022, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-1678/2022 radi naplate novčane tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 230.782,73 te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.157,11 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio prigovor, slijedom čega je rješenjem ovog suda od 21. listopada 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu (list 27. do 28. spisa), osporava u cijelosti predmetno rješenje o ovrsi ističući u bitnome kako utuženi iznosi predstavljaju iznose računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku na ime usluga Data paket M i Carrier Ethernet, pri čemu obje usluge u bitnome predstavljaju veleprodajnu uslugu najma vodova Ethernet tehnologije, a svaki od utuženih računa tuženik je osporio u dijelu u kojem su naknade neopravdano fakturirane te su samo ti osporeni iznosi i utuženi u ovom postupku. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj veleprodajnu uslugu najma vodova Ethernet tehnologije od 1. listopada 2020. bio dužan pružati pod uvjetima određenim Standardnom ponudom Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa – Dodatak 14 – uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge Data paket (dalje: Dodatak 14). Ova regulatorna obveza tužitelja utvrđena je odlukama HAKOM-a od 8. srpnja 2020. (KLASA: UP/I-

344-01/20-03/02; URBROJ: 376-05-1-20-13 i KLASA: UP/I-344-01/20-03/01; URBROJ: 376-05-1-20-8). Međutim, tužitelj tuženiku naknadu za uslugu najma Ethernet vodova od 1. listopada 2020. nadalje nije obračunavao u skladu s odredbama Dodatka 14, već u neosnovano uvećanom iznosu. Naime, iako se sve fakturirane usluge najma vodova mogu podvesti pod jedan XL paket usluga opisan pod točkom 2.7. Dodatka 14 (a koji paket je tuženik odabrao u sklopu svojih ovlaštenja određenih Dodatkom 14), tužitelj je tuženiku fakturirao čak tri odvojene naknade, i to naknadu za XL paket opravdano, dok je naknadu za M paket te zasebnu naknadu za uslugu Carrier Ethernet tuženik osporio. Zaključno, tuženik ističe da ukoliko je tužitelju sporno da se sve fakturirane usluge mogu podvesti pod jedan XL paket usluga opisan pod točkom 2.7. Dodatka 14 te da razlika u cijeni predstavlja upravo osporeni iznos računa (odnosno utuženi iznos), na navedene okolnosti predlaže provođenje kombiniranog vještačenja po vještacima telekomunikacijske i financijske struke.

4.1 U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, podneskom od 14. ožujka 2025. tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev, očitovao se na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj isti temelji. Navodi u bitnome kako su navodi sadržani u prigovoru neosnovani u cijelosti. Ističe da je sukladno odlukama HAKOM-a od 8. srpnja 2020. tužitelj određen operaterom sa značajnom tržišnom snagom na tržištu veleprodajnih prijenosnih segmenata usluga visokokvalitetnog pristupa – nekonkurentne relacije te (ii) na tržištu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj relaciji, te su mu određene sljedeće obveze: obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže, obveza nediskriminacije, obveza transparentnosti, obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva te obveza računovodstvenog razdvajanja, te da je postupajući sukladno tim odlukama 1. rujna 2020. objavio Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (dalje u tekstu: Standardna ponuda), koja je stupila na snagu 1. listopada 2020., temeljem koje su usluge veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa ponuđene svim ovlaštenim operaterima pod jednakim uvjetima, kao i da je uz Standardnu ponudu objavljen i niz dodataka kojima su definirani uvjeti pojedinih usluga, između ostalog i Dodatak 14- Uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge Data paket (dalje u tekstu: Dodatak 14), s time da je naplata naknade za usluga Data paket prema tvrdnjama tužitelja predmet ovog postupka. Nadalje ističe da je pružao tuženiku uslugu Data paket i prije stupanja na snagu Standardne ponude temeljem Ugovora o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2015_TC od 24. travnja 2015. (dalje u tekstu: Metronet ugovor) te Ugovora o pružanju usluga DATA PAKET br. 01/2017_TC od 1. srpnja 2017. (dalje u tekstu: HEP ugovor). Ističe da je člankom 17.1. Metronet Ugovora i člankom 17.1. HEP Ugovora određeno je da se sklapaju na neodređeno vrijeme uz minimalno obvezno trajanje, koje je člankom 1.3. Dodatka 1 Metronet Ugovora utvrđeno u trajanju od pet godina, a člankom 1.2. Dodatka 1 HEP Ugovora u trajanju od dvije godine, a iako je za oba Ugovora isteklo minimalno obvezno trajanje prije stupanja Standardne ponude na snagu, odnosno 2020. za Metronet ugovor i 2019. za HEP ugovor, predmetni Ugovori nisu raskinuti te su u utuženom razdoblju bili na snazi. Navodi da je Standardnom ponudom određeno da se cijena usluga određuje ovisno o broju unajmljenih vodova, dogovorenim količinama i brzinama te ovisno o dogovorenom obveznom trajanju ugovora, pri čemu operatori koji dogovore dulje obvezno trajanje ugovora imaju povoljnije uvjete od onih koji dogovore kraće obvezno trajanje ugovora, pa da nakon definiranja potreba operatora tužitelj s njim sklapa ugovor na neodređeno vrijeme s obveznim trajanjem od 2,3 ili 5 godina, a da po proteku obveznog trajanja definirane cijene vrijede tijekom obveznog trajanja ugovora te u razdoblju od isteka obveznog trajanja pa sve do raskida ugovora.

4.2. Tužitelj nadalje ističe da je prije stupanja Standardne ponude na snagu tužitelj tuženiku predložio usklađivanje postojećih ugovora s Dodatkom 14 Standardne ponude na način da se na vodove unajmljene temeljem Metronet ugovora primijene uvjeti za Data paket XL, a da se na vodove unajmljene temeljem HEP ugovora primijene uvjeti za Data paket M. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja pristao da se na vodove unajmljene temeljem Metronet ugovora (sklopljenog na neodređeno vrijeme s obveznim petogodišnjim trajanjem) primijene uvjeti za Data paket XL, pa je najam predmetnih vodova tužitelj nastavio naplaćivati po cijenama predviđenim za Data paket XL koji je ugovoren s petogodišnjim obveznim trajanjem, a tuženik je predmetnu naknadu uredno plaćao te ista nije predmet ovog postupka. Međutim, tuženik nije pristao da se na vodove unajmljene temeljem HEP ugovora (sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem) primijene uvjeti za Data paket M koji je ugovoren s dvogodišnjim obveznim trajanjem te je tražio da se vodovi unajmljeni temeljem HEP ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem „objedine“ u Data paket XL po cijeni koja je predviđena za ugovore sklopljene na neodređeno vrijeme s petogodišnjim obveznim trajanjem i to na način da se vodovi unajmljeni temeljem HEP ugovora prebace u Data paket XL kao dodatni vodovi, a kojem zahtjevu tužitelj nije mogao udovoljiti pa je tuženik jednostrano odbio plaćati pružanu uslugu.

4.3. Naime, tužitelj tvrdi da su Standardnom ponudom i Dodatkom 14. utvrđeni uvjeti i cijena pružanja usluge Data paket te da je člankom 1.1. Dodatka 14 određeno da se njime utvrđuju uvjeti i cijena pružanja usluge Data paket, da se usluga može koristiti isključivo temeljem ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme uz minimalno obvezno trajanje ugovora o 2, 3 ili 5 godina na principu TOP (Take or Pay) te da u svrhu aktivacije i pružanja veleprodajne usluge Data paket tužitelj i operator korisnik sklapaju Ugovor o korištenju veleprodajne usluge Data paket, međutim, tvrdi da tuženik nikada nije zatražio sklapanje Ugovora o korištenju veleprodajne usluge Data paket sukladno Standardnoj ponudi. Nadalje, navodi da je člankom 1.4. Dodatka 14 određeno da će tužitelj operatorima korisnicima koji koriste uslugu Data paket temeljem dotadašnje komercijalne ponude osigurati nastavak korištenja usluge, koju obvezu je tužitelj ispunio te je tuženiku osigurao nastavak korištenja usluge , zatim da je člankom 2.1. Dodatka 14 određeno da prilikom kreiranja Data paketa operator korisnik i tužitelj zajedno definiraju količinu proizvoda, kapacitete i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija, dok su članom 2.7. Dodatka 14 definirane cijene usluge te je predviđeno da operator korisnik ima mogućnost odabira između Data paket XL i Data paket M, s tim da se cijena pojedinog paketa sastoji od (i) jednokratne naknade, (ii) minimalne mjesečne naknade na Take or Pay principu te (iii) mjesečne naknade za dodatne vodove povrh minimalne mjesečne naknade. Stoga je prema tvrdnjama tužitelja ključan faktor za utvrđivanje iznosa minimalne mjesečne naknade te iznosa mjesečne naknade za dodatne vodove obvezno trajanje ugovorne obveze, pri čemu sukladno navedenoj odredbi o načinu formirana cijene, operatori korisnici koji ugovore dulje obvezno trajanje imaju povoljnije uvjete. Kako prema ugovorenim kapacitetima Metronet ugovor odgovara uvjetima za Data paket XL, tuženiku je za usluge najma vodova iz Metronet ugovora zaračunata naknada za Data paket XL u najpovoljnijem iznosu jer je Metronet ugovor sklopljen s obveznim trajanjem od 5 godina, a kako prema ugovorenim kapacitetima HEP ugovor odgovara uvjetima za Data paket M, tuženiku je za uslugu najma vodova iz HEP ugovora zaračunata naknada za Data paket M u iznosu koji je predviđen za ugovore sklopljene s obveznim trajanjem od 2 godine, budući da je HEP ugovor sklopljen s dvogodišnjim obveznim trajanjem. Slijedom navedenog, s obzirom da cijena pojedinog paketa ovisi o duljini obveznog trajanja ugovora, da su u konkretnom slučaju ranije sklopljeni obvezujući ugovori sklopljeni s različitom duljinom obveznog trajanja, a s obzirom da tuženik nije želio definirati novo jedinstveno obvezno trajanje ugovorne obveze za sve unajmljene vodove niti sklopiti novi ugovor sukladno Standardnoj ponudi, tužitelj tvrdi da nije mogao udovoljiti zahtjevu tuženika, već je postupio u skladu s važećim ugovorima i Standardnom ponudom te je tuženiku omogućio nastavak korištenja ranije ugovorene usluge prema cijenama iz Standardne ponude, a koja je utvrđena s obzirom na elemente sklopljenih obvezujućih ugovora i koja je u konačnici prema njegovim tvrdnjama bila povoljnija za tuženika. Smatra da kada bi udovoljio zahtjevu tuženika da bi mu omogućilo da za vodove koji su una jmljeni temeljem ugovora sklopljenog na 2 godine obveznog trajanja plaća povoljniju cijenu kao da je i za te vodove sklopljen ugovor na 5 godina obveznog trajanja te da bi tuženik time ostvario povoljnije uvjete od svih ostalih operatora korisnika, što je protivno jasnoj definiraj obvezi nediskriminacije i transparentnosti propisanih odlukama HAKOM-a iz 2020. Tužitelj također ističe da je i način na koji je tuženik predlagao da se svi unajmljeni vodovi „objedine“ u jednom XL paketu suprotan odredbama Standardne ponude jer je tuženik predlagao da se vodovi iz HEP ugovora prebace u Data paket XL kao dodatni vodovi, iako je odredbama Standardne ponude jasno definirano da dodatni vodovi mogu biti samo novi vodovi (ne i aktivni). Kako vodovi koje tuženik koristi temeljem HEP ugovora nesporno nisu novi vodovi, način na koji je tuženik predlagao objedinjavanje nije bio provediv.

5.1. Tuženik se očitovao na navode tužiteljevog podneska od 14. ožujka 2025. podneskom od 2. travnja 2025. kojim je istaknuo da su nesporni tužiteljevi navodi da je prije 1. listopada 2020. usluga najma vodova pružana kroz uslugu ''Data paket'', koja se pružala temeljem dva ugovora, odnosno temeljem Metronet ugovora i HEP ugovora, da je za Metronet ugovor obvezno trajanje ugovora od pet godina isteklo u travnju 2020., a da je za HEP ugovor obvezno trajanje ugovora od dvije godina isteklo u srpnju 2019., da su navedeni Ugovori ostali na snazi i nakon razdoblja obveznog trajanja budući su sklopljeni na neodređeno vrijeme i nikada nisu raskinuti, da je 1. rujna 2020. tužitelj temeljem obveza koje mu je HAKOM nametnuo Odlukama od 8. srpnja 2020. objavio Standardnu ponudu te Dodatak 14, da je prije stupanja na snagu Dodatka 14 tužitelj predložio tuženiku usklađivanje postojećih ugovora s Dodatkom 14 na način da se na uslugu ''Data paket'' iz Metronet ugovora primijene uvjeti nove usluge ''Data paket XL'', a da se na ''Data paket'' uslugu iz HEP ugovora primijene uvjeti nove usluge ''Data paket M'', da tuženik nije pristao na taj prijedlog već je zahtijevao da se postojeći ugovori usklade Dodatkom 14 na način da se svi unajmljeni vodovi objedine u jedinstvenu uslugu ''Data paket XL'', imajući u vidu da se svi tuženikovi vodovi mogu uključiti u taj paket, kao i da je tužitelj, unatoč nepostojanju dogovora, jednostrano postupio prema svojem prijedlogu te je nakon 1. listopada 2020. tuženiku fakturirao odvojene naknade za usluge ''Data paket XL'' i ''Data paket M''.

5.2. Tuženik stoga spori osnovanost zasebnog/dodatnog fakturiranja usluge Data paket M, koje osporene naknade su predmet ovog postupka, budući tvrdi da su se sve usluge najma vodova koje je tuženik koristio u utuženom razdoblju mogle podvesti pod uslugu Data paket XL za koju uslugu je tuženik platio cijenu. Tuženik se nadalje poziva na podnesak od 28. veljače 2023. koji je ovaj podnio u predmetu koji se pred ovim sudom vodi u predmetu pod poslovnim brojem Povrv- 383/2022 povodom istovrsnih spornih potraživanja tužitelja, ali za prethodno razdoblje. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da navodno nije ''smio'' udovoljiti tuženikovom zahtjevu da se svi tuženikovi vodovi uvrste u jedan Data paket XL iz razloga što tuženik nikada nije zatražio sklapanje (novog) ugovora o korištenju Data paket usluge prema Standardnoj ponudi, kao i zbog toga što tuženik navodno nije želio definirati novo jedinstveno obvezno trajanje ugovorne obveze za sve unajmljene vodove, ističe da su to neosnovane izlike za nezakonito terećenje tuženika s dodatnih 230.000,00 EUR godišnje koje iznosi iskrivljavajuće, posve nebitne ili neprimjenjive odredbe Dodatka 14. Nadalje ističe da je tužitelj, za što je tuženik saznao tek 2023., od samog stupanja na snagu Standardne ponude i Dodatka 14 od tuženika nezakonito skrivao mogućnost još jeft inijeg najma vodova u sklopu Dodatka 16 Standardne ponude čime je permanentno oštećivao tuženika previsokim naknadama kroz Dodatak 14, a koje nezakonito postupanje je u listopadu 2023. utvrdio HAKOM. Naime, tvrdi da iz sadržaja Dodatka 14 proizlazi da je tužitelj bio obvezan kreirati pakete po mjeri kupca što prema njegovim tvrdnjama znači da je tužitelju bilo zabranjeno jedno te istu uslugu nepotrebno cijepati na više proizvoda kako bi kupac uz proizvod koji mu je potreban (Data paket XL) još dodatno plaćao proizvode koji mu nisu potrebni (Dana paket M), zatim da je tužitelj obvezan cijene iz dodatka 14 primijeniti na postojeće kapacitete, a ne zasebno na svaki od postojećih ugovora, morao je na postojeće kapacitete primijeniti tek nove cijene bez obveze produljenja obveznog trajanja ugovora, a tvri da čak i da su odredbe stavka 2. i stavka 5. točke 2.1. Dodatka 14 u bilo kojem pogledu sporne trebale bi se tumačiti u korist tuženika jer Dodatak 14 predstavlja skup ugovornih odredbi koje je unaprijed pripremio upravo tužitelj. Kako tuženik tako tvrdi da su se svi kapaciteti tuženika u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 mogli uključiti u jedan Data paket XL, smatra da je tužitelj prilikom inicijalnog kreiranja paketa bio dužan postupiti prema odredbi članka 2.1. Dodatka 14 i izraditi paket po mjeri kupca, odnosno kreirati uslugu na način da sve usluge najma objedini u uslugu koja odgovara kupcu, a što znači u jedinstveni Dana paket XL, a čak i da je smatrao da treba nastati nova obveza minimalnog trajanja ugovora trebao je kreirati i u tom smislu paket po mjeri kupca te bi mogao tu obvezu zasebno utužiti ukoliko je tuženik eventualno ne bi poštivao, primjerice prijevremnim otkazom ugovora.

5.3. Tuženik ponavlja da je tužitelj sam kreirao Dana pakete XL i M bez produljenja ugovorne obveze i proizvoljno primijenivši cijene na postojeće Metronet i HEP ugovore, dakle kada je jednostrano i proizvoljno kreirao dva odvojena Dana paketa za tuženika učinio je to ikakvog usuglašavanja oko nastanka nove ugovorne obveze te je takvim proizvoljnim cijepanjem usluge na dva odvojena paketa izravno oštetio tuženika.

5.4. Nadalje tvrdi da je tužitelj tuženika diskriminirao nezakonito na razini cijele Standardne ponude što je utvrđeno i Rješenjem od 2. listopada 2023. inspektora elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje u tekstu: HAKOM) kao ovlaštene osobe za provođenje inspekcijskog nadzora prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama, koje rješenje potvrđuje da je tužitelj, pružajući upravo uslugu najma vodova koja je predmet ovog postupka kršio svoje regulatorne obveze transparentnosti i nediskriminacije zbog čega je tuženiku neosnovano naplaćivao znatno višu naknadu od one na koju je imao pravo, i to i iznosima koji u svakom slučaju premašuju sporne naknade utužene u ovom predmetu. Ujedno tvrdi da je iz istog rješenja vidljivo daje tužitelj skrivao od tuženika mogućnost da za najam istih vodova, koji su predmet ovog postupka, koristi uslugu Data centar povezivanje iz Dodatka 16 Standardne ponude za usluge veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa.Ukratko, tuženik tvrdi da je rnavedenim rješenjem HAKOM-a utvrđeno da je tužitelj, čak i nevezano za kršenje odredaba Dodatka 14, kršio svoje regulatorne obveze vezane za Dodatak 16 iste Standardne ponude, čime je onemogućio tuženika da za najam spornih vodova koristi uslugu Dana centar povezivanje koja bi za tuženik bila još povoljnija d uključivanja svih tuženikovih vodova u jedan Dana paket XL, zbog čega je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju fakturirao između 26.638,00 EUR i 69.788,00 EUR mjesečno više od onoga na što je imao pravo pa tvrdi da iznos koji je svaki mjesec neosnovano obračunavao za uslugu najma vodova u svakom slučaju premašuje mjesečne sporne iznose koji su predmet ovog postupka (19.227,88,00 EUR mjesečno).

5.5. Tuženik također tvrdi da je tužitelj 2. kolovoza 2024. postupio po zahtjevu tuženika i migrirao sve vodove koji su predmet ovog postupka u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova, odnosno na povoljnije uvjete iz Standardne ponude, i to ne iznoseći nikakve prigovore niti starim ugovornim obvezama niti novim, dakle, ne spominjući apsolutno ništa što bi ga sprječavalo navodno da 2020. postupi po tuženikovom zahtjevu za migraciju svih vodova u Data paket XL, što dokazuje tendenciozno, samovoljno i netransparentno postupanje u 2020., kao i da je odmah nakon tog prihvaćenog zahtjeva tuženika za migraciju tuženikovih vodova iz pravnog okvira Dodatka 14 smanjio minimalnu mjesečnu naknadu za sporni Dana paket M za čak 50%

6.1. Tužitelj se nastavno tijekom postupka podneskom od 19. svibnja 2025. protivio iznijetim navodima tuženika kao netočnima te smatra da tuženik pogrešno tumači odredbu stavka 2. točke 2.1. Dodatka 14 kojom je određeno da prilikom kreiranja Dana paketa na fleksibilnom principu ''ponuda po mjeri kupca'' operator korisnik i tužitelj zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta te realizaciju pojedinih servisnih tehnologija uključenih u uslugu koja se sastoji od osnovnog dijela paketa koji predstavlja minimalni broj proizvoda i kapaciteta koje Operator korisnik treba uzeti da bi aktivirao uslugu te inkrementalnog dijela paketa koji čine dodatni vodovi/priključne točke koje Operator stavlja u podatkovni paket povrh osnovnog paketa, već tvrdi da bi mu prihvaćanjem tuženikovog zahtjeva omogućio uvjete koji su u suprotnosti sa Standardnom ponudom čime bi povrijedio obveze transparentnosti i nediskriminacije utvrđene rješenjem HAKOM-a, a ujedno tvrdi da iz navedene odredbe ne proizlazi da je tužitelj bio dužan objediniti uslugu najma vodova u jedan paket. Tvrdi da je postupio u skladu s uputom HAKOM-a i odredbama Standardne ponude te je na kapacitet koje je tuženik koristio temeljem Metronet ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s minimalnim obveznim trajanjem od pet godina primijenio cijene predviđene za Dana paket XL sklopljen na pet godina obveznog trajanja, a na kapacitete koje koristi temeljem HEP ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s minimalnim obveznim trajanjem od dvije godine primijenio cijene predviđene za Dana paket M sklopljen na dvije godine minimalnog obveznog trajanja jer je to u skladu s odredbama Standardne ponude o načinu utvrđivanja cijena koje je tužitelj dužan omogućiti svim zainteresiranim operatorima korisnicima pod jednakim uvjetima. Tvrdi da zahtjevu tuženika, da za kapacitete koje koristi temeljem HEP ugovora sklopljenog s obveznim minimalnim trajanjem od dvije godine plaća nižu naknadu kao da ih koristi temeljem ugovora sklopljenog s minimalnim obveznim trajanjem od pet godina, tuž itelj nije mogao udovoljiti jer je takav zahtjev neosnovan te jer bi tako tuženik ostvario povoljnije uvjete od svih drugih operatora korisnika kojima bi se cijena usluge izračunala u skladu s odredbama Standardne ponude.

6.2. Tužitelj tvrdi da je apsolutno neosnovana tvrdnja tuženika da iz rješenja HAKOM-a od 2. listopada 2023. proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva budući da je predmetno rješenje doneseno u inspekcijskom nadzoru koji je pokrenut na okolnost pružanja usluge Data Centar povezivanje, dok se postupak u ovoj pravnoj stvari vodi jer tuženik odbija platiti naknadu za uslugu Data paket koja mu je nesporno pružena i koju je nesmetano koristio kroz utuženo razdoblje. Tvrdi da je tuženiku pružio uslugu Data paket te da je tuženik pruženu uslugu uredno koristio, ali je odbio platiti naknadu za njeno korištenje, a svoje neplaćanje opravdava utvrđenjima iz postupka u kojem se HAKOM bavio uvjetima pružanja druge usluge, usluge Data Centar povezivanje. Ističe da nije točna tvrdnja da je inspektor HAKOM-a utvrdio da je tužitelj kršio Dodatak 14, kao niti tvrdnja da je tužitelj onemogućio tuženiku da za najam spornih vodova koristi uslugu DC povezivanje, da bi usluga DC povezivanje bila za tuženika povoljnija od uključivanja svih tuženikovih vodova u samo jedan Data paket XL te da je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju fakturirao između 26.638,00 EUR i 69.788,00 EUR mjesečno više od onoga na što je imao pravo te osporava tvrdnje tuženika da je za uslugu najma vodova koja je predmet ovog postupka mogao koristiti uslugu Data centar povezivanje kao i tvrdnju da bi ta usluga, kada bi njeno korištenje uopće bilo moguće, bila jeftinija te smatra da iz sadržaja rješenja HAKOM-a od 2. listopada 2023. nesporno proizlazi da isto ni na koji način nije relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari te da nisu točne tvrdnje da je inspektor utvrdio da je tužitelj na bilo koji način povrijedio odredbe Dodatka 14 ili da je tuženiku naplaćivao više od onoga što je smio ili da mu je naplaćivao nešto što nije smio. U odnosu na tvrdnju tuženika o navodna dva dodatna dokaza o svojevoljnom, netransparentnom i diskriminatornom postupanju, tužitelj ističe da je usvajanje zahtjeva tuženika iz srpnja 2024. i snižavanje cijena usluge Data paket dokaz neosnovanosti tužbenog zahtjeva te da su u potpunosti nerazumljive i neosnovane. Naime, tvrdi da su Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova tužitelj i tuženik sklopili su još 16. veljače 2016. sukladno Standardnoj ponudi tužitelja za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove, a nakon što su se od 1. kolovoza 2021. izmijenile cijene unutar Standardne ponude za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove, tuženik je podnio zahtjev za prebacivanje određenih vodova iz M i XL paketa u Okvirni ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova te je takvom zahtjevu udovoljio. Također, kako su se od 1. kolovoza 2024. ponovo izmijenile cijene unutar Standardne ponude za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove, tuženik je podnio novi zahtjev za prebacivanje preostalih vodova iz M paketa u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova te je i tom zahtjevu udovoljeno te su prebačeni svi vodovi iz HEP ugovora te od tada tužitelj ne naplaćuje nikakvu naknadu za M paket. Stoga tvrdi da je zahtjevu tuženika iz 2021. i 2024. tužitelj udovoljio jer su za to bili ispunjeni svi uvjeti te jer za udovoljavanje takvom zahtjevu nisu postojale nikakve prepreke za razliku od zahtjeva za prebacivanje vodova iz M paketa u XL paket kojem se nije moglo udovoljiti prvenstveno iz razloga jer bez definiranja jedinstvenog obveznog trajanja nije moguće utvrditi cijenu usluge.

7. Tuženik nastavno ističe da veleprodajna usluga Data paket nije usluga koju tužitelj pruža velikom broju "najmoprimaca", već upravo suprotno, pored usluge najma koju pruža tuženika iznajmljuje još samo dvoje usluge Data paket XL te također još samo dvije usluge Data paket M, i to operatorima telekomunikacijskih usluga koji su tužitelju ili izravni tržišni konkurenti (poput tuženika) ili su bili, odnosno jesu dio njegove grupacije te da je tužitelj od svojih konkurenata protupravno skrivao jeftinije regulirane usluge kojima se može postići jednako povezivanje kao i uslugom Data paket, a koje postupanje je utvrđeno rješenjem HAKOM-a od 2. listopada 2023. Ističe da Dodatak 14 niti jednom riječju ne propisuje da za postojeće odnose najma (''postojeće kapacitete'') na koje se primjenjuju cijene iz Dodatka 14 mora nastati nova ugovorna obveza te da je tužitelj jednostrano i diskrecijski postojeći tuženikov najam vodova ''preoblikovao'' u dvije zasebne usluge (''Data paket XL'' i ''Data paket M'') bez ikakve nove ugovorne obveze samo s ciljem maksimiziranja tužiteljeve naknade pri čemu su u oba ugovora već istekla obvezna trajanja te su oba ta ugovora u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 bila u posve identičnoj pravnoj situaciji (ugovori na neodređeno vrijeme bez obveznog trajanja ugovora), a s obzirom da je tužitelj u ''Metronet'' i ''HEP'' ugovorima već konzumirao obvezno trajanje ugovora, baš nametanjem nove (još jedne) ugovorne obveze bi tuženik bio diskriminiran dvostrukom ugovornom obvezom koju novi operatori nemaju. Navodi da je točno da se rješenje HAKOM-a od 2. listopada 2023. primarno odnosi na uslugu ''Data centar povezivanje'', a ne na ''Data paket'' usluge iz Dodatka 14, međutim, tvrdi da obje ove usluge služe jednoj te istoj svrsi, a to je povezivanje međusobnih točaka operatora i/ili njegovih krajnjih korisnika pa se radi o dvije usluge koje ispunjavaju identičnu tehnološku i ekonomsku svrhu te se radi o uslugama koje su dio iste Standardne ponude HT-a za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa. Zaključno iznosi da bi tuženik korištenjem usluge ''Data centar povezivanje'' za istu svrhu za koju je koristio uslugu najma vodova ''Data paket'' i (do srpnja 2021.) ''Carrier Ethernet'' zaista ostvario uštede koje se navode u navedenom rješenju HAKOM-a.

8. Nastavno tužitelj ponavlja već ranije tijekom postupka iznesena tvrdnje i svoja pravna stajališta pri čemu obrazlaže što usluga Data centar povezivanje sadrži te opisuje događaje koji su prethodili donošenju navedenog rješenja HAKOM -a od 2. listopada 2023., kao i da je u konačnici odlukom HAKOM-a od 20. srpnja 2023., KLASA: UP/I-344-01/22-03/05, URBROJ: 376-05-1-23-17, tužitelju naloženo da ukine uslugu Data centar povezivanje i izmijeni Standardnu ponudu na način da briše Dodatak 16. jer je HAKOM utvrdio '' …da iz uvjeta korištenja usluge DC povezivanje iz Dodatka 16. Standardne ponude proizlazi da se može koristiti i da se koristi i za namjene za koje se inače koriste druge veleprodajne usluge visokokvalitetnog pristupa iz Standardne ponude koje imaju značajno višu cijenu. To dovodi do značajno veće potražnje te usluge od potražnje koja je predviđena u tzv. „pricing“ dijelu BU-LRIC+ troškovnog modela HAKOM-a te do nemogućnosti pune nadoknade troškova koje HT ima kod pružanja veleprodajnih usluga visokokvalitetnog pristupa što nije u skladu s načelima troškovne usmjerenosti cijena…“.

9. Stranke su se nastavno podnescima očitovale na nepravomoćnu presudu donesenu u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-146/2025 od 12. studenog 2025. donesenu između istih stranaka u pogledu istovrsnih potraživanja tužitelja samo za kasnije razdoblje od utuženog u ovom predmetu. Tužitelj je dodatno naveo da ako bi sud bio suglasan s utvrđenjima iz presude u predmetu Povrv-146/2025 da je sporna visina jer među strankama nije nesporno da bi utuženi iznos predstavljao cijenu za slučaj uključivanja vodova iz HEP ugovora, odnosno M paketa u osnovni ili inkrementalni dio Data paketa XL kao dodatni vodovi. Ukoliko sud smatra da se ti vodovi trebaju uključiti u Data paket XL kao dodatni, predlaže provesti financijsko telekomunikacijsko vještačenje, a također ako sud smatra da se ti vodovi mogu uključiti u osnovni ili inkrementalni dio data paketa, što tužitelja smatra da nije moguće, osporavaju se utvrđenja iz prvostupanjske presude I146/2025 da treba primijeniti cijene za ugovore sklopljene s obveznim trajanjem od pet godina. Tuženik pak smatra kako su svi prijedlozi i navodi tužitelja upereni na to da sud u ovom postupku de facto provede žalbeni postupak protiv istovrsne presude donesene u istovrsnom sporu. Posebno u odnosu na pitanje "dodatnih" vodova, tuženik ističe kako je argumentacija u presudi vezana za "dodatne" vodove tek podredna, odnosno nije glavni argument odbijanja tužbenog zahtjeva u navedenom predmetu.

10. Tužitelj je podneskom od 14. ožujka 2025. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da je ostao kod inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva na ukupni iznos utužene glavnice, dok je u dijelu povukao zahtjev za isplatom zatezne kamate na pojedinačno utužene iznose pa je slijedom toga u skladu s odredom članka 193. stavak 2. i članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

11. Stranke su tijekom postupka utvrdile nespornim da su bile u poslovnom odnosu iz Ugovora o najmu vodova Ethernet tehnologije te su učinile nespornom visinu naknade za uslugu Data paket M pri čemu je među strankama sporna osnova naplate iste.

12.1. Tijekom postupka sud izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: Izvod iz poslovnih knjiga (list 14. spisa), e-mail korespondencija (list 30. do 61. spisa), Standardna ponuda Hrvatskog telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa, Dodatak 14, uvjeti korištenja veleprodajne usluge Data paket (list 62. do 108. i list 258. do 305. spisa), odluka HAKOM-a klasa: UP/I-344-01/20-03/02 urbroj: 376-05-1-20-13 od 8. srpnja 2020. (list 110. do 112. spisa), odluka HAKOM-a klasa: UP/I-344-01/20-03/01 urbroj: 376-05-1-20-8 od 8. srpnja 2020. (list 113. do 116. spisa), Dodatak 3 Ugovoru o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2015_TC od 28. srpnja 2016. (list 175. do 177. spisa), račun broj 813- 1003-0006 od 31. ožujka 2022. (list 178. i 249. spisa), e-mail dopis od 30. listopada 2020. (list 179. do 180. spisa), Standardna ponuda Hrvatskog telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa od 1. listopada 2020. (list 181. do 243. spisa), Dodatak 2 Ugovoru o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2015_TC od 9. lipnja 2016. (list 244. do 246. spisa), račun broj 212-1003-0006 od 31. siječnja 2022. (list 247. spisa), račun broj 1114-1003-0006 od 29. travnja 2022. (list 248. spisa), račun broj 2680-1003-0006 od 30. rujna 2022. (list 250. i 254. spisa), račun broj 2941-1003-0006 od 29. listopada 2021. (list 251. spisa), račun broj 1463-1003-0006 od 31. svibnja 2022. (list 252. spisa), račun broj 2090-1003-0006 od 29. srpnja 2022. (list 253. spisa), račun broj 522-1003-0006 od 28. veljače 2022. (list 255. spisa), račun broj 3250 -1003-0006 od 30. studenog 2021. (list 256. spisa), račun broj 2377-1003-0006 od 31. kolovoza 2022. (list 257. spisa), e-mail dopis od 26. studenog 2020. (list 306. spisa), specifikacija uz račun za 1. mj. 2022. (list 307. spisa), račun broj 3566-1003-0006 od 31. prosinca 2021. (list 308. spisa), račun broj 1744-1003-0006 od 30. lipnja 2022. (list 309. spisa), specifikacija uz račun za 4. mj. 2022. (list 310. spisa), specifikacija uz račun za 8. mj. 2022. (list 311. spisa), specifikacija uz račun za 2. mj. 2022. (list 312. spisa), specifikacija uz račun za 3. mj. 2022. (list 313. spisa), specifikacija uz račun za 5. mj. 2022. (list 314. spisa), specifikacija uz račun za 6. mj. 2022. (list 315. spisa), specifikacija uz račun za 7. mj. 2022. (list 316. spisa), specifikacija uz račun za 12. mj. 2021. (list 317. spisa), specifikacija uz račun za 9. mj. 2022. (list 318. spisa), specifikacija uz račun za 11. mj. 2021. (list 319. spisa), specifikacija uz račun za 10. mj. 2021. (list 320. spisa), Ugovor o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2015_TC (list 321. do 332. spisa), Dodatak 1 Ugovoru o pružanju usluge DATA PAKET br. 01/2015_TC (list 333. do 343. spisa), rješenje HAKOM-a klasa: UP/I-344-07/23-01/46 urbroj: 376-05-23-29 od 2. listopada 2023. (list 383. do 392. spisa), e-mail korespondencija (list 393. do 398. spisa), Specifikacija Data Paket M za srpanj 2024. (list 399. spisa), Specifikacija Data Paket M za kolovoz 2024. (list 400. spisa), rješenje HAKOM-a klasa: UP/I-344-01/23-05/05 Urbroj: 376-05-1-24-30 od 16. svibnja 2024. (list 405. do 426. spisa), odgovori na komentare pristigle na javnom savjetovanju (list 427. do 429. spisa), privremeno rješenje HAKOM-a klasa: UP/I-344-01/22-03/05 urbroj: 376-05-1-22-01 od 21. listopada 2022. (list 443. do 446. spisa), odluka HAKOM- a klasa: UP/I-344-01/22-03/05 urbroj: 376-05-1-23-17 od 20. srpnja 2023. (list 447. do 454. spisa), odgovori na komentare (list 455. do 462. spisa), e-mail korespondencija (list 463. do 464. spisa), dopis od 15. srpnja 2022. (list 465. do 468. spisa), odluka HAKOM-a klasa: UP/I-344-01/20-05/04 Urbroj: 376-05-1-21-53 od 10. lipnja 2021. (list 469. do 482. spisa), zapisnik s ročišta u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv- 146/2025 održanog 30. rujna 2025. (list 490. do 496. spisa), sudska praksa (list 505. do 531. spisa), žalba tužitelja u predmetu ovog suda Povrv-146/2025 (list 533. do 539. spisa) te zapisnik s ročišta u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-383/2022 održanog 3. ožujka 2026. (list 543. do 552. spisa).

12.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede vještačenje s obzirom na nespornu visinu naknade, dok sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo vještačenje na okolnost može li se usluga Data centar povezivanja koristiti umjesto usluge Data paket, kao niti predloženo kombinirano vještačenje po vještacima telekomunikacijske i financijske struke na okolnost iznosa ušteda, odnosno ispravnosti izračuna eventualnih ušteda koje bi tuženik ostvario korištenjem usluge Data centar povezivanje za istu svrhu za koju koristi uslugu najma vodova Data paket i Carrier Ethernet.

12.3. Sud nadalje nije provodio financijsko telekomunikacijsko vještačenje predloženo na ročištu 14. siječnja 2026. iz razloga što je to vještačenje predložio nakon što je tužitelj već odustao od prvotno predloženog vještačenja, a sud je prethodni postupak u ovom predmetu zaključio dana 1. srpnja 2025. pa je tužitelj u svakom slučaju prekludiran u predlaganju novih dokaza. Valja nadodati kako donošenje presude u drugom predmetu kojom je istovjetni tužbeni zahtjev tužitelja za kasnije razdoblje odbijen svakako ne predstavlja okolnost zbog koje tužitelj nije mogao ranije taj dokaz predložiti, posebice imajući u vidu da je sam tužitelj prethodno odustao od prijedloga da se provede vještačenje u ovom predmetu.

12.4. Stranke su se tijekom postupka prvotno suglasile da se u ovom predmetu koriste iskazi svjedokinja IĐ i DĐ danih u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-146/2025, da bi se potom na ročištu 5. ožujka 2026. suglasile da se u ovom predmetu koriste iskazi navedenih svjedokinja danih u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-383/2022 (zapisnik s ročišta održanog 3. ožujka 2026., kod ovog suda u predmetu poslovni broj Povrv-383/2022, list 543. do 552. spisa) budući su isti detaljniji od onih danih u predmetu Povrv-146/2025 pri čemu je svjedokinja DĐ na prijedlog tužitelja dopunski saslušana (dopunski iskaz na listovima 554. i 555. spisa).

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 230.782,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po pojedinim iznosima glavnice, na ime naknade za pružene usluge najma vodova (Data paket M i Carrier Ethernet) za razdoblje od studenog 2021. do listopada 2022., koji iznos predstavlja razliku u cijeni po kojoj je tužitelj obračunao tuženiku naknadu za korištenje vodova na ime usluga Data paket M i Carrier Ethernet i cijene koja bi bila fakturirana da su sve usluge obračunate prema cijenama za XL paket usluga.

15. Iz sadržaja isprava koje prileže spisu te iz vrlo opsežnih tvrdnji stranaka danih tijekom postupka proizlazi kako među strankama nije sporno:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika (Metronet telekomunikacije d.d.) 24. travnja 2025. sklopio Ugovor o pružanju usluge Data paket br. 01/2015_TC (list 321. do 332. spisa, dalje u tekstu: Metronet ugovor), kojim su uređena prava i obveze u pogledu pružanja usluge povezivanja različitih lokacija putem kapaciteta koji se pružaju na Ethernet i DWDM platformama u mrežu za prijenos podataka (dalje u tekstu: Data paket), pri čemu je sadržaj i opseg Data paketa definiran u Dodatku 1 tog Ugovora te budućim dodacima tom Ugovoru koji će se naknadno sklapati u slučaju potrebe za povezivanjem novih lokacija ovdje tuženika, odnosno operatora u mrežu za prijenos podataka i/ili za promjenu brzine već ugovorenih kapaciteta u okviru usluge Data paketa. Odredbom članka 15. stavak 1. i stavak 2. Metronet ugovora ugovoreno je, između ostaloga, da je tužitelj ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluga Data paket u skladu s važećim propisima nakon proteka razdoblja minimalnog obveznog trajanja Ugovora navedenog u Dodatku 1, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, ugovoreno je da će tužitelj prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja usluge Data paket sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Odredbom članka 17. stavak 1. Ugovora određeno je da se isti sklapa na neodređeno vrijeme uz minimalno obvezno trajanje navedeno u Dodatku 1., dok je stavkom 2. navedenog članka određeno da operator prihvaća i suglasan je da neće otkazati Ugovor tijekom minimalnog obveznog trajanja koje je definirano u Dodatku 1, a u svrhu izbjegavanja dvojbi, otkazivanje pojedine ugovorene lokacije/kapaciteta koje su obuhvaćene važećim Dodatkom/Dodacima

Ugovora neće se smatrati otkazivanjem Ugovora,

- da je Dodatkom 1 Metronet ugovora ugovoreno obvezno početno trajanje Ugovora od pet godina od dana sklapanja Ugovora (članak 3.), da je ugovoreno kako usluga Data paketa uključuje 28 DWDM vodova i 39 Ethernet vodova , dok smanjenje broja DWDM i Ethernet vodova ispod tog broja i/ili otkazivanje kapaciteta ispod volumena DWDM odnosno Ethernet vodova inicijalno ugovorenog Data paketa neće imati za posljedicu smanjenje iznosa ugovorene mjesečne naknade (članak 7.). Sukladno odredbi članka 2. stavak 1., ukupan broj DWDM vodova na početku Ugovora je 28, od čega je 7 vodova s 10G sučeljem i 21 s 1G sučeljem, pri čemu ukupan ugovoreni kapacitet inicijalno ugovorenog DWDM paketa na početku Ugovora iznosi 34 Gbit/s. Ukupan broj Ethernet vodova na početku Ugovora je 39 s kapacitetom 313 Mbit/s (članak 11. Dodatka 1),

- da su Dodatkom 2 Metronet ugovora u uslugu uključena 33 Ethernet voda koje operator, odnosno ovdje tuženik već ima uspostavljene i koje koristi za potrebe pružanja usluge korisniku, a za navedene vodove ugovoreno je da će plaćati dodatan iznos mjesečne naknade, niti je sporno da je Dodatkom 3. Metronet Ugovoru izmijenjen, između ostalog, i članak 12. stavak 4. Dodatka 1. Metronet ugovoru,

- da je 1. srpnja 2017. između tužitelja i pravnog prednika tuženika (Metronet telekomunikacije d.d.) sklopljen Ugovor o pružanju usluga Data paket br. 01/2017_TC (dalje u tekstu: HEP Ugovor) kojim je ugovoreno pružanje usluga povezivanja različitih lokacija putem kapaciteta koji se pružaju na Ethernet i SDH platformama u mreži za prijenos podataka (dalje: Data paket) pri čemu povezivanje različitih lokacija za potrebe operatora u Data paketu ovisi o terminalnim uređajima na krajnjim lokacijama . Dodatkom 1 tom Ugovoru definiram je sadržaj i opseg Data paketa, odnosno ukupan broj vodova i kapaciteta vodova. Odredbom članka 15. stavak 1. HEP ugovora ugovoreno je da je tužitelj ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluge Data paketa u skladu s važećim propisima nakon proteka minimalnog obveznog trajanja ugovora navedenog u Dodatku 1, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, da će tužitelj prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja usluge Data paketa sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Odredbom članka 17. HEP Ugovora određeno je da se isti sklapa na neodređeno vrijeme uz minimalno trajanje navedeno u Dodatku 1, te da operator prihvaća i suglasan je da neće otkazati Ugovor tijekom minimalnog obveznog trajanja, a u svrhu izbjegavanja dvojbi, otkazivanje pojedine ugovorene lokacije/kapaciteta koje su obuhvaćene važećim Dodatkom/Dodacima neće se smatrati otkazivanjem Ugovora. Dodatkom 1. HEP Ugovoru stranke su, između ostalog, ugovorile obvezno minimalno trajanje Ugovora od dvije godine te je ugovoreno da paket uključuje 37 Ethernet vodova i 6 SDH vodova, dakle ukupno 43 vodova ,

- da je 8. srpnja 2020. donesena odluka HAKOM-a, KLASA: UP/I-344-01/20-03/02; URBROJ: 376-05-1-20-13, kojom je utvrđeno da je mjerodavno tržište veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji podložno prethodnoj regulaciji (točka I. izreke), da se trgovačko društvo Hrvatski Telekom d.d. određuje operatorom sa značajnom tržišnom snagom na tržištu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji (točka II. izreke), da se tom trgovačkom društvu određuju sljedeće regulatorne obveze: obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže, obveza nediskriminacije, obveza transparentnosti, obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva i obveza računovodstvenog razdvajanja (točka III. izreke), da su način, uvjeti i rokovi provođenja regulatornih obveza iz točke III. ove odluke propisani dokumentom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti "Tržište veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji" koji je u cijelosti sastavni dio ove odluke, a trgovačko društvo iz točke II. odluke je obvezno u potpunosti izvršavati sve određene mu regulatorne obveze (točka IV. izreke),

- da je tužitelj, prema gore navedenoj odluci HAKOM-a od 8. srpnja 2020., objavio 1. listopada 2020. Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa, koja se usluga odnosi na digitalne vodove koji koriste SDH, PDH i (S)HDSL tehnologiju (tradicionalni digitalni vodovi), Ethernet tehnologiju te xWDM tehnologiju, temeljem koje su usluge veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa ponuđene svim ovlaštenim operatorima pod jednakim uvjetima, a ne više po komercijalnoj osnovi te je objavljen Dodatak 14 Standardnoj ponudi- Uvjeti korištenja veleprodajne usluge Data paket s primjenom od 1. listopada 2020.,

- da je 1. listopada 2020., odnosno danom stupanja na snagu Standardne ponude, bilo isteklo obvezno petogodišnje minimalno trajanje Metronet Ugovora i dvogodišnje minimalno trajanje HEP Ugovora, koji Ugovori su ostali na snazi i nakon tih razdoblja budući da su sklopljeni na neodređeno vrijeme te nikada nisu raskinuti,

- da je tužitelj nakon stupanja na snagu Standardne ponude, uslugu ugovorenu Metronet ugovorom uskladio s Dodatkom 14 Standarde ponude, i to na način da je za unajmljene vodove primijenio uvjete iz Data paket XL, na što je tuženik pristao te ista nije predmet ovoga spora, dok je za unajmljene vodove temeljem HEP Ugovora primijenio uvjete za Data paket M, na što tuženik nije pristao već je zahtijevao da se vodovi unajmljeni temeljem HEP Ugovora, sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem, koje je bilo isteklo, objedine u Data paket XL po cijeni koja je predviđena za ugovore sklopljene na neodređeno vrijeme s petogodišnjim obveznim trajanjem, i to na način da se vodovi unajmljeni temeljem HEP Ugovora prebace u Data paket XL kao dodatni vodovi, kojem zahtjevu tužitelj nije udovoljio,

- da je tuženik djelomično osporio te vratio tužitelju utužene račune za unajmljene vodove temeljem HEP Ugovora uz obrazloženje da vodovi trebaju biti obračunati unutar XL paketa, a ne M paketa, odnosno da trebaju biti obračunati prema cijenama za tradicionalne digitalne vodove iz Standardne ponude za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (SDH vodovi, e-mail korespondencija na listovima 30. do 61. spisa) iz čega proizlazi da osporeni iznos predstavlja razliku u cijeni po kojoj je tužitelj obračunao naknadu za korištenje vodova i cijene da su sve usluge fakturirane prema cijenama za Data paket XL.

16. Između stranaka je sporna pravna osnova potraživanja, odnosno je li tužitelj imao pravo naplaćivati pružene usluge najma vodova temeljem postojećeg Ugovora primjenom cijena utvrđenih Dodatkom 14 Standardne ponude za Data paket M, ili je te usluge trebao naplaćivati primjenjujući cijene unutar DATA XL paketa za dodatne vodove.

17. Kako su se stranke suglasile da se u ovom predmetu koriste iskazi svjedoka DĐ i IĐ dani u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv- 383/2022 na ročištu dana 3. ožujka 2026. sud je izvršio uvid u te iskaze s time da je na ročištu održanom 5. ožujka 2026. dopunski saslušao svjedoka DĐ

18.1. Iz iskaza svjedoka DĐ te iz njenog dopunskog iskaza, koja je u to vrijeme kod tužitelja obavljala funkciju direktorice u Odjelu za prodaju i isporuku proizvoda i usluga, proizlazi u bitnome da je tužitelj od strane HAKOM-a dobio zahtjev da sve dotadašnje komercijalne ugovore koji se tiču DATA usluga i kapaciteta objavi kroz Standardnu ponudu, a što je tužitelj i odredio kroz Standardnu ponudu za visokokvalitetni pristup i relevantne dodatke koju su objavili 1. rujna 2020., s primjenom od 1. listopada 2020. Prije objave Standardne ponude, stranke su imale sklopljena dva ugovora, jedan koji se u komercijalom životu zvao METRONET, a drugi HEP. Tužitelj je kroz visokokvalitetni pristup pokrio oba ta ugovora, jedan kroz paket XL, a drugi kroz paket M, rukovodeći se elementima dotadašnjih komercijalnih ugovora te se nastojalo dotadašnje komercijalne ugovore uklopiti u regulirane Data pakete koji su objavljeni 1. rujna 2020., s primjenom od 1. listopada 2020., pri čemu im je bio bitan minimalni ugovorni period najma svakog pojedinog ugovora, tehnologija i kapaciteti. S objavom Standardne ponude, kontaktirali su i obavijestili tuženika koji nije prihvatio njihovu objavu na način da je dotadašnji METRONET Ugovor adekvatan ugovoru XL, a dotadašnji HEP Ugovor da je adekvatan ugovoru M. Istaknula je da se tužitelj, kao regulirani operator sa značajnom tržišnom snagom, mora pridržavati svega navedenog u Standardnoj ponudi i postupati prema svim sudionicima na tržištu na isti način. S obzirom da su dotadašnji komercijalni ugovori bili i dalje na snazi i niti jedan od ta dva Ugovora nije bio raskinut, nisu bili u mogućnosti prihvatiti tadašnji zahtjev tuženika za uključivanje vodova iz HEP ugovora kao dodatnih u XL paket. Znači, XL paket je posljedica ugovora koji je inicijalno bio ugovoren na minimalni period najma od 5 godina, a HEP Ugovor koji je ekvivalent M paketu je bio ugovoren na minimalni ugovoreni period najma od 2 godine. S obzirom na različite ugovorene periode i komercijalni uvjete svakog pojedinog kapaciteta iz tih Ugovora su drugačije definirani. Napomenula je i da su CARRIER NET vodovi naplaćivani prema Carrier Ethernet cjeniku i niti za njih nisu vidjeli prostora da ih naplaćuju prema XL paketu kao dodatne vodove s obzirom na objavljenu Standardnu ponudu visokokvalitetnog pristupa. S obzirom da se nisu uspjeli dogovoriti, tužitelj je sukladno svemu navedenom ispostavio fakture prema tuženiku, i to nastavno na METRONET Ugovor prema XL paketu, a nastavno na HEP Ugovor prema M paketu, i za Carrier Ethernet vodove prema Carrier Ethernet cjeniku. Svjedokinja je pojasnila da XL paket pokriva DWDM tehnologiju i ETHERNET tehnologiju, a M paket pokriva Ethernet tehnologiju. Znači, niti jedan od ta dva paketa ne pokriva tradicionalnu SDH tehnologiju, a budući u nekadašnjem HEP Ugovoru postoji nekoliko SDH vodovoda, oni su naplaćivani prema osnovnoj Standardnoj ponudi što nije nikada bilo sporno među strankama. Iz svega toga je nastao spor jer je tuženik te fakture djelomično osporavao i smatrao da svi vodovi Ethernet trebaju biti nadodani kao dodatni u XL paketu. Na upit može li pojasniti od kojih dijelova se sukladno Standardnoj ponudi sastoji Data paket, navela je da se isti sastoji od osnovnog dijela inicijalno inkrementalnih vodova (dodatni vodovi na vodove iz osnovnog paketa koji se ugovaraju u trenutku sklapanja ugovora) i dodatnih vodova, dok je na upit može li pojasniti razliku između inkrementalnih i dodatnih vodova odgovorila da u fazi kreiranja paketa, ukoliko operator ima potrebu za ugovoriti kapacitet veći od onog koji predviđa osnovni dio paketa, to može učiniti kroz inicijalno inkrementalne vodove i na taj način osnovni dio plus inicijalno inkrementalni vodovi čine tzv. "take or pay" mjesečni iznos što je zapravo minimalni iznos mjesečne fakture na koji se operator obvezuje za vrijeme trajanja ugovora. Znači, da se operatoru omogući daljnje poslovanje po tom ugovoru, postoje dodatni vodovi koji zadovoljavaju njegove buduće potrebe poslovanja. To su neki novi vodovi i dodatne vodove je operator u mogućnosti uključivati po isteku perioda od 6 mjeseci od sklapanja ugovora. Znači, ideja je da se trenutne potrebe riješe kroz osnovni dio i inicijalno inkrementalne vodove, a da se budući zahtjevi pokriju kroz dodatne vodove. Na daljnji upit, a imajući u vidu da je izjavila da je tuženik tražio da se vodovi iz HEP Ugovora prebace kao dodatni vodovi u XL paket, zbog čega mu to HT nije omogućio, svjedokinja je odgovorila prvenstveno zato što je HEP Ugovor i dalje bio na snazi i nikada nije raskinut i sam zahtjev ne prejudicira da su vodovi iz HEP ugovora koje je tuženik tražio da se uključe kao dodatni, novi vodovi, dok je na upit da li ti dodatni vodovi predstavljaju samo nove ili već korištene vodove, odgovorila da to trebaju biti novi vodovi. Odgovarajući na daljnje upite svjedokinja je iskazala i da tuženik nije nikada spominjao želju da se raskinu postojeći Ugovori te da nikada nije stavio zahtjev za sklapanja novog ugovora sukladno odredbama Standardne ponude. Nadalje, na upit punomoćnice da li po broju HEP Ugovor odgovara M paketu, iskazala je da odgovara i da je to i obrazložila u svom iskazu prilikom tumačenja osnovanog dijela paketa i inicijalno inkrementalnih vodova. Pri tome je stavila naglasak da osnovni dio paketa nije ograničavajući faktor za sklapanje M paketa, i to iz razloga što osnovni dio M paketa predviđa maksimalnu količinu od 25 vodova, a sve što je iznad tih 25 vodova ulazi u inicijalno inkrementalne vodove. Na daljnji upit da li je u vrijeme stupanja standardne ponude na snagu postojalo još drugih operatora osim tuženika sa sličnom situacijom, odgovorila je da je, da se nisu našli u problematičnoj situaciji kao s tuženikom, dok je na upit da li je u tom slučaju primijenjena Standardna ponuda onako kako je objavljena odgovorila da je. Na upit da li bi tužitelj nekom novom korisniku odnosno operatoru prilikom sklapanja novog ugovora dopustio da svi vodovi koji su predmet ovog postupku, dakle vodovi iz HEP Ugovora, iz METRONET Ugovora te Carrier Enthernet vodovi budu uključeni u samo jedan DATA XL paket, svjedokinja je naglasila da SDH vodovi tehnološki nisu pokriveni XL paketom već se naplaćuju kroz osnovni dio Standardne ponude. DVDM i Ethernet vodovi se mogu ugovoriti prema pravilima u XL paketu, znači uz određen minimalni ugovoreni period najma i minimalnu mjesečnu naknadu. Na idući upit može li reći koja konkretno odredba Dodatka 14 Standardne ponude ovlašćuje tužitelja da na svaki zasebni prijašnji komercijalni ugovor primjenjuje zasebni Data paket propisan Dodatkom 14, odgovorila je da su oni imali zadatak objaviti dotadašnje komercijalne ugovore i s obzirom da su ugovori bili na snazi, rukovodili su se objavljenim Data paketima u Standardnoj ponudi odnosno Dodatku 14. Na upit da li se dakle radilo o tumačenju te odredbe od strane tužitelja ili je to bilo striktno Dodatkom 14 propisano, svjedokinja je odgovorila da se radilo o tumačenju ovisno o uvjetima koji su u relevantnim ugovorima definirani. Na upit, a imajući u vidu da je izjavila kako tuženik nije nikada postavio zahtjev za sklapanjem novih ugovora nakon stupanja na snagu Dodatka 14 Standardne ponude, je li tuženik ikada postavio zahtjev da se cijene i uvjeti iz Dodatka 14 primijene na postojeće ugovore, odgovorila je da, ukoliko je dobro razumjela pitanje, iz elektroničke pošte kolegice ĐĐ iz A1 proizlazi da su tražili primjenu cijena, međutim, nisu se htjeli obavezati na potpis novog ugovora na minimalni ugovoreni period najma niti su se htjeli obavezati na minimalnu mjesečnu naknadu koja nastaje u trenutku sklapanja ugovora. Na daljnji upit da li je nesklapanje novog ugovora bila prepreka da se cijene i uvjeti iz Dodatka 14 Standardne ponude primjene na postojeće ugovore između stranaka, svjedokinja je odgovorila da su cijene iz Dodatka 14 primijenjene sukladno postojećim ugovorima. Zaključno, na upit da li je sukladno odredbama Dodatka 14 Standarde ponude koje definiraju način određivanja cijene za Data paket, moguće odrediti jedinstvenu cijenu ako se u taj paket uključuju vodovi korišteni temeljem Ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem i vodovi koji se koriste temeljem Ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s petogodišnjim obveznim trajanjem, odgovorila da na to pitanje može odgovoriti jedino na način da vodovi koji su sklopljeni uz ugovor na minimalni rok od 2 godine bez obzira na protek tog roka imaju definiranu cijenu za dvogodišnji najam dok god je ugovor na snazi, odnosno dok se ne raskine, pa stoga smatra da jedinstvenu cijenu nije bilo moguće odrediti. U odnosu na navedeno pitanje tuženik je istaknuo kako u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 nisu više postojala nikakva obvezna trajanja ugovora, s obzirom da su u cijelosti konzumirana u prethodnom razdoblju.

18.2. Prilikom dopunskog saslušanja navedenog svjedoka ista nije imala ništa za nadodati, dok je na upit punomoćnice tužitelja ponovila kako su u trenutku stupanja na snagu Standardne ponude na snazi bila dva komercijalna ugovora, jedan uz minimalni ugovorni period najma od pet godina, a jedan uz minimalni ugovorni period najma od dvije godine te da je tužitelj sukladno objavom Standardne ponude koja predviđa i standardne Data pakete, ovisno o minimalnom ugovornom periodu najma i količinama kapaciteta, primijenio komercijalne uvjete iz Standardne ponude sukladno dotadašnjim komercijalnim ugovorima koji su bili na snazi. Tuženik je djelomično osporio iznos faktura i zahtijevao da mu se vodovi iz nekadašnjem HEP ugovora pridodijele u nekadašnji Metronet, odnosno tadašnji XL paket kao dodatne vodove, a čemu tužitelj nije mogao udovoljiti jer ugovor nikada nije bio raskinut te dodatni vodovi kao takvi trebaju biti novi vodovi. Svjedokinja je posebno napomenula da je tuženik zahtijevao da budu inicijalno inkrementalni vodovi, a čemu nisu mogli udovoljiti bez da se sklopi novi ugovor s obzirom da su dotadašnji ugovori bili na različito vrijeme obveznog trajanja, čime bi doveli u nepovoljniju situaciju nekog novog operatera na tržištu koji bi u tom trenutku sklapao nove ugovore te da bi posljedice u slučaju prihvaćanja zahtjeva tužitelja bile postupanje suprotno Standardnoj ponudi, a što bi dovelo do postupka pred HAKOM-om. Iz iskaza proizlazi da je postupano ujednačeno prema svim operatorima, Na daljnji upit, nakon što joj je predočena elektronička komunikacija na listovima 179. do 180. spisa (omaškom u zapisniku navedeni listovi 169. do 170. spisa), svjedokinja je iskazivala kako je već ranije upoznata sa sadržajem tog maila te da tužitelj nije tumačio sadržaj ovog maila kao zahtjev tuženika da se svi vodovi uključe u XL paket , a da su ga tako i tumačili, da ne bi mogli prihvatiti takav zahtjev iz razloga što su već bili na snazi komercijalni ugovori s različitim rokovima trajanja i vodovi po cijeni uz ugovorni rok od 2 godine pa da ih ne bi mogli pridružiti ugovoru koji ima trajanje od 5 godina, bez sklapanja novog ugovora, jer u Standardnoj ponudi nije bilo osnove da vodove obuhvaćene ugovorom s trajanjem od 2 godine naplaćuju po cijeni onih obuhvaćenih ugovorom uz obvezno trajanje od 5 godina.

19. Nadalje, iz iskaza svjedokinje IĐ danog u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-383/2022, koja je iskazivala o okolnostima dogovora stranaka oko konkretnog poslovnog odnosa, a koja je i u predmetnom razdoblju bila voditeljica veleprodaje kod tuženika, proizlazi kako je 1. rujna 2020. tužitelj objavio novu Standardnu ponudu za visokokvalitetni pristup koja se odnosi na uslugu najam vodova te da je tuženika obavijestio istoj ponudi i najavio slanje prijedloga specifikacija, odnosno prijedloga primjene te nove Standardne ponude na njihove postojeće vodove. Standardna ponuda je stupila na snagu 1. listopada 2020., i tada su dobili od tužitelja prijedloge konkretnih specifikacija na temelju kojih se inače izdaju računi po sklopljenim ugovorima, pri čemu im tužitelj nije dao dodatna pojašnjenja u smislu primjene konkretnih cijena na konkretne vodove. Iz tih predloženih specifikacija je bilo jasno da su za METRONET Ugovor predvidjeli uvjete odnosno cijene XL paketa na 5 godina, a za dio HEP Ugovora su previdjeli cijene M paketa, dok su za Carrier Ethernet predvidjeli cijene iz Dodatka 18 Standardne ponude. Za preostali dio vodova iz HEP Ugovora s obzirom da tehnološki nisu mogli biti uključeni u M paket, predviđena je cijena za tu tehnologiju prema Standardnoj ponudi. Kod slanja tih predloženih specifikacija tužitelj je tražio njihove komentare i suglasnost i bilo je predviđeno, po postizanju dogovora o tim uvjetima, i sklapanje Ugovora ili Anexa kako bi se taj postojeći ugovorni odnos uskladio sa Standardnom ponudom. Tuženik se nije složio s predloženim specifikacijama i tražio je primjenu Standardne ponude, konkretno Dodatka 14 na sve kapacitete na način da se svi vodovi koji tehnološki zadovoljavaju uvjete, uključe u XL paket. Pritom je napomenula da je to za tuženika poslovno bila prihvatljivija ponuda te su tužitelju poslali ispravljene prijedloge specifikacija, koje ovaj nije prihvatio niti je dostavio prijedlog ugovora nego je samo fakturirao usluge u skladu sa svojim inicijalnim specifikacijama, a koje su oni onda osporavali u iznosu razlike u odnosu na njihove prijedloge. U tom razdoblju je bilo par pokušaja postizanja dogovora, međutim, nisu se uspjeli dogovoriti, prvenstveno iz razloga što se radilo o velikoj razlici o cijeni, odnosno o znatno manjem iznosu koji bi trebali plaćati tužitelju po novim uvjetima. Svjedokinja je iskazivala da ima saznanja da su od strane tužitelja pokrenuti ovršni postupci. Odgovarajući na upit kada je tuženik zahtijevao da se svi vodovi uključe u XL paket, je li zahtijevao da se oni uključe kao dodatni vodovi ili da se uključe kao vodovi kod inicijalnog kreiranja paketa, svjedokinja je odgovorila da tuženik nije tražio od tužitelja da se postojeći vodovi uključe u XL paket kao dodatni vodovi. Tužitelj je u svom prijedlogu specifikacija sam uključio vodove u XL paket kao inicijalno inkrementalne vodove i na isti način su i oni tražili uključivanje i preostalih vodova u XL paket. Naglasila je da je tuženik zapravo samo tražio primjenu Dodatka 14 na način kako upravo taj Dodatak propisuje, po mjeri kupca na sve postojeće kapacitete. U skladu s tim, prema Dodatku 14 nema smisla obračun dva paketa od strane HT -a (većeg i manjeg) s obzirom da XL paket kao veći paket može uključiti sve postojeće kapacitete te bi stoga bilo potpuno nelogično kada bi se, na primjer, plaćalo uz paket FLAT internet dodatnu uslugu ograničenog interneta na 1GB, i to jer je taj 1 GB već uključen u FLAT internet. Smisao usluge Data paketa koji je opisan u Dodatku 14 je prema iskazu svjedokinje upravo u beneficijama, odnosno nižim cijenama za operatore koji koriste veću količinu vodova, pa je svako cjepkanje na dva ili više paketa poslovno nerazumno. Na upit da li joj je poznato od čega se prema Standardnoj ponudi sastoje pojedini paketi usluga i kako se definira cijena paketa, odgovorila je potvrdno te je na idući upit da li je prema Standardnoj ponudi obvezno trajanje ugovora jedan od faktora koji određuju visinu cijene paketa, navela da jest. Nadalje, na upit, a s obzirom da su HEP i METRONET Ugovori sklopljeni s različitim obveznim trajanjem, kako je tuženik zamislio definiranje cijene kod njihovog objedinjavanja u jedan paket, svjedokinja je odgovorila da u trenutku stupanju na snagu Standardne ponude po oba ugovora je isteklo minimalno obvezno trajanje. Kroz METRONET Ugovor tuženik je odradio minimalno obvezno trajanje od 5 godina te su time zapravo zadovoljili uvjete za cijene definirane na ugovorni period od 5 godina, što je potvrđeno i tužiteljevim prijedlogom specifikacija gdje su predviđene cijene za XL paket uz ugovorno trajanje od 5 godina. Dodatak 14 predviđa primjenu na ukupne postojeće kapacitete te su na taj način predvidjeli i primjenu na sve kapacitete uvjeta XL paketa. Na upit da li to znači da je tuženik htio primijeniti povoljnije cijene i na vodove koje koristi temeljem dvogodišnjeg ugovora kao da ih koristi kao temeljem petogodišnjeg ugovora, odgovorila je da je tuženik tražio primjenu Dodatka 14 po mjeri kupca i na ukupne kapacitete te su u tom trenutku bile irelevantne dotadašnje cijene, već je bilo relevantno da tuženik zadovoljava uvjete iz nove Standardne ponude. Na upit da li DATA M paket odgovara HEP Ugovoru po količini vodova i tehnologiji, odgovorila je da ne odgovara u potpunosti te je upravo zbog toga sam tužitelj isključio određeni dio vodova koji su bili uključeni u HEP Ugovor ali ih nije uključio u M paket jer tehnološki ne odgovaraju pri čemu je navela kako misli da ta tehnologija uopće nije predviđena u Data M paketu. Na upit da li je tuženiku bilo sporno da SDH vodovi ne mogu biti dio M paketa ili XL paketa jer tehnološki nisu predviđeni, svjedokinja je odgovorila da mu to nije bilo sporno jer tuženik nije uopće tražio niti trebao M paket. Na daljnji upit, a vezano uz zahtjev tuženika da se vodovi iz HEP Ugovora pridodaju XL paketu kao dodatni, da li joj je poznato da je zaposlenica tuženika ĐĐ e-mailom izričito tražila da se ti vodovi prebace kao dodatni vodovi, pri čemu je svjedoku predočena preslika e-mail poruke, svjedokinja je odgovorila da je navedeni mail dio korespondencije vezan uz prijedlog pokušaja mirnog rješenja te da je isti dostavljen nakon jednog od održanih sastanka u periodu nakon što je tužitelj već počeo vršiti obračun računa s tim svojim specifikacijama. Kao što je već ranije spomenula, glavni razlog tužiteljevog odbijanja tuženikovog prijedloga je bila financijska razlika odnosno znatno manja cijena koju bi tuženik plaćao u slučaju uključivanja svih vodova u XL paket. Na jednom od sastanaka je konkretno od strane tužitelja izneseno da je iznos od, misli da je bilo oko 100.000,00 kn mjesečno uštede za tuženika, da je taj iznos naprosto tužitelju bio previsok i dogovoreno je da će tuženik u tom smislu ponuditi neki alternativni prijedlog, gdje bi taj iznos uštede za tuženika bio manji. Spomenuti mail je bio okvir tog prijedloga nakon tog sastanka, no pismeni odgovor na taj prijedlog od strane tužitelja nisu nikada zaprimili. Stoga taj e-mail odnosno njegov sadržaj ne smatraju službenim zahtjevom prema tužitelju ni u jednom pogledu pa niti u pogledu uključivanja vodova kao dodatnih vodova. Jedino za što se taj e-mail može smatrati validnim je to što ukazuje na činjenicu da je pravi razlog tužiteljevog odbijanja primjene Dodatka 14 u skladu s tuženikovim prijedlogom, onemogućavanje korištenja povoljnijih uvjeta odnosno cijena za vodove u Data paketu od strane tuženika. Na daljnji upit da li je tuženik ikada tražio da se HEP i Metronet Ugovori raskinu, svjedokinja je odgovorila da nije, da su oni s objavom Dodatka 14 tražili primjenu Standardne ponude, a tužitelj je nakon što je Standardna ponuda 1. rujna 2020. bila objavljena, bio najavio da će im nakon dogovora oko uvjeta, do 1 . listopada 2020., dostaviti prijedlog ugovora. Međutim, nisu im nikada dostavili ugovor već samo specifikaciju. Društvu tuženika je bilo svejedno da li će to biti novi ugovor ili anexiranje odnosno usklađivanje postojećeg ugovora, međutim, nisu nikada dobili prijedlog ugovora niti su se usuglasili oko uvjeta u dijelu M paketa i Carrier Enthernet usluge. Na upit je li tuženik tražio sklapanja ugovora u skladu s odredbama Standardne ponude kojim bi se definirano jedinstveno obvezno trajanje, odgovorila je da nije izričito tražio sklapanje bilo kakvog ugovora pri čemu je napomenula da je praksa tuženika da i inače kod korištenja usluge najma vodova od tužitelja, a i drugih usluga, tuženik traži uslugu, dok je tužitelj onaj koji šalje prijedlog ugovora i zahtjeva sklapanje ugovora. Zaključno, na upit da li je tuženik tražio pružanje usluga u skladu s odredbama Standardne ponude uz definiranje obveznog trajanja, odgovorila je da nije tražio definiranje novog obveznog trajanja jer je jedno obvezno trajanje već bilo isteklo, a Dodatak 14 Standardne ponude nigdje ne predv iđa kao uvjet za primjenu uvjeta na postojeće vodove sklapanje novog minimalnog obveznog trajanja.

20. Valja naglasiti da je ovaj sud prihvatio iskaze saslušanih svjedokinja, a koje su o okolnostima o kojima su svjedočile imale neposredna saznanja, i to u dijelu koji je podudaran s ispravama koje prileže spisu, pri čemu je svjedokinja FĐ u bitnome potvrdila tužiteljeve tvrdnje i tumačenja iznesena tijekom postupka oko osnovanosti tužiteljeve tražbine, dok je svjedokinja IĐ uglavnom potvrdila tuženikova stajališta o njegovoj neosnovanosti. Iskazi svjedoka ne proturječe ispravama u spisu, osobito odluci HAKOM-a kojom su tužitelju nametnute regulatorne obveze, sadržaju Standardne ponude, kao i nespornoj činjenici da su u trenutku stupanja na snagu Standardne ponude na snazi bili i Metronet i HEP ugovorom, kojima je bilo isteklo obvezno minimalno trajanje te koji nisu bili raskinuti. Sud je prihvatio iskaze i u dijelu postupanja tužitelja sa zahtjevima tuženika nakon stupanja na snagu Standardne ponude jer je upravo iz tih dijela iskaza svjedoka, koji su komunicirali nakon stupanja na snagu Standardne ponude (o čemu se u spisu nalaze e -mailovi), razvidno da između tužitelja i tuženika postoji nesuglasje oko primjene cijena iz Dodatka 14 Standardne ponude na usluge iz HEP ugovora. Naime, kako to proizlazi iz provedenih dokaza i tvrdnji stranaka iznesenih tijekom postupka, tužitelj je smatrao da HEP ugovor odgovara Data paketu M iz Standardne ponude i da nije moguće postojeće vodove migrirati kao dodatne vodove u Data paket XL, dok je tuženik smatrao da kreiranje paketa po mjeri kupca znači upravo suprotno – omogućavanje korisniku operatoru migraciju postojećih Ethernet vodova koji se koriste na temelju HEP ugovora kao dodatnih vodova u Data paket XL. Iz suglasnih iskaza svjedoka proizlazi da stranke nisu nikada sklopile aneks HEP ugovora na temelju kojeg bi se primijenile cijene iz Standardne ponude za Data paket M, niti je tuženik raskinuo HEP ugovor i zahtijevao sklapanje novog ugovora za Data paket M s novim obveznim trajanjem ugovora. Međutim, takva okolnost prema stajalištu ovoga suda nije odlučna s obzirom na to da je do izmjene Standardne ponude došlo na temelju Odluke HAKOM- a od 8. srpnja 2020., dok je člankom 15. Metronet ugovora i člankom 15. HEP ugovora izričito ugovoreno da je tužitelj ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluga DATA PAKET u skladu s važećim propisima nakon proteka minimalnog obveznog trajanja ugovora navedenog u Dodatku 1, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, da će tužitelj prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja DATA PAKET sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Tužitelj je sukladno odluci HAKOM-a objavio Standardnu ponudu (zajedno s Dodatkom 14), a na koji način je sukladno odluci regulatornog tijela prilagodio svoje cijene i uvjete korištenja DANA PAKETA odluci nadležnog regulatornog tijela, pa se takve cijene sukladno članku 15. važećih ugovora primjenjuju i na već postojeće ugovore sklopljene između tužitelja i tuženika.

21. Kako je između stranka sporno pravno pitanje i pitanje tumačenja odredaba Standardne ponude i Dodatka 14 te ponude, sud je ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a utvrdio da tužitelj nije imao pravo naplaćivati uslugu najma vodova temeljem HEP Ugovora prema cijenama iz Standardne ponude za Data paket M.

22. Dodatkom 14 Standarde ponude određeno je, između ostaloga, kako je predmet uvjeta korištenja usluga sastavljena od više proizvoda istih ili različitih kapaciteta xWdm/Ethernet servisnih tehnologija (protokola) na ugovorni period od 2 godine, 3 godine, 5 godina po principu TOP (take or Pay) (članak 1.1.), dok je odredbom članka 1.4., koja se odnosi na način usklađivanja ugovora proizašlih iz Uvjeta korištenja, određeno da će tužitelj stupanjem na snagu uvjeta korištenja sukladno važećim propisima, operatorima korisnicima koji koriste uslugu Data paket temeljem dotadašnje komercijalne ponude HT-a osigurati nastavak korištenja usluga te će poduzeti sve radnje kako bi se u slučaju potrebe odredbe postojećih ugovora pravovremeno uskladile s odredbama Uvjeta korištenja.

23. Odredbom članka 2.1.2. Dodatka 14 određeno je da prilikom kreiranja Data paketa na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" operator korisnik i tužitelj zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta, kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u uslugu koja se sastoji od dva sastavna dijela: osnovnog dijela paketa i inkrementalnog dijela paketa. Nadalje, osnovni dio paketa je minimalni broj proizvoda i kapaciteta koji operator korisnik treba uzeti da bi aktivirao uslugu, a inkrementalni dio paketa su dodatni vodovi/priključne točke koje operator korisnik stavlja u podatkovni promet povrh osnovnog paketa na osnovu svojih potreba i zahtjeva, s time da kod inicijalnog kreiranja paketa ne postoji maksimalni broj proizvoda koji može ući u podatkovni paket kao inkrementalni dio paketa i time ne postoji ograničenje u ukupnom broju proizvoda koji tvore podatkovni paket (članak 2.1.3.). Na postojeće kapacitete koju su operatori korisnici u razdoblju prethodnom objavi ove Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju se cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog dijela paketa (članak 2.1.5.). Definiranjem broja proizvoda uključenih u inkrementalni iznos paketa zajedno s osnovnim dijelom paketa definira se ukupna usluga za koju operator korisnik i tužitelj potpisuju ugovor na neodređeno vrijeme s minimalnim trajanjem ugovorene obaveze između ponuđenih: 2 godine, 3 godine, 5 godina o čemu ovisi minimalna mjesečna naknada na TOP (Take or Pay) principu za definirani Data paket, ali i vrijednosti pojedinih komponenti koje čine minimalnu mjesečnu naknadu kod njezinog formiranja (članak 2.1.6.). Nadalje, sukladno odredbi članka 2.1.7., usluga se može koristiti isključivo uz minimalno obvezno trajanje Ugovora u dogovorenom ugovornom periodu od 2 godine, 3 godine ili 5 godina, dok prema odredbi članka 2.1.8. dodatni kapaciteti mogu isključivo biti novi vodovi (ne postojeći vodovi). Zaključno, odredbom članka 2.1.9. propisano je da se na postojećim ugovorima koje su Operatori korisnici sklopili s tužiteljem u razdoblju prethodnom objavi ovih Uvjeta korištenja, u slučaju aktivacija dodatnih kapaciteta primjenjuju se cijene iz dijela cjenika koji se odnosi na dodatne kapacitete. Dakle, prema ocjeni ovog suda tužitelj je na kapacitete iz HEP Ugovora neosnovano primijenio cijene iz Data paketa M. Naime, isto nije u skladu s gore citiranom odredbom članka 2.1.2. Dodatka 14, a prema kojoj prilikom kreiranja Data paketa na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" operator korisnik i tužitelj zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta, kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u uslugu koja se sastoji od dva sastavna dijela: osnovnog dijela paketa i inkrementalnog dijela paketa.

24. Okolnost što postojeći Metronet ugovor niti HEP ugovor nisu bili raskinuti (premda je isteklo obvezno minimalno trajanje tih ugovora) , kao i činjenica da tuženik nije zahtijevao sklapanje novih Ugovora sukladno Standardnoj ponudi s novim obveznim minimalnim trajanjem Ugovora, ne utječe na tužiteljevu obvezu da sukladno odredbi članka 2.1.2. Dodatka 14. Standardne ponude prilagodi postojeće Ugovore na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" , uzimajući pritom u obzir količinu proizvoda, kapaciteta i servisnih tehnologija, na način da iste migrira i uskladi s odredbama Standardne ponude.

25. Isto tako, takva tužiteljeva obveza nije u suprotnosti s odredbom članka 2.1.5. Dodatka 14 prema kojoj se na postojeće kapacitete (a ne na postojeće ugovore) koje su operateri korisnici u razdoblju prethodnom objavi Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog dijela paketa, a iz koje proizlazi da je tumačenjem Standardne ponude i Dodatka 14 bilo potrebno postojeće kapacitete uskladiti s cijenama utvrđenim Standardnom ponudom (Data paket XL ili Data paket M).

26. Tuženik je kao postojeći korisnik prema Metronet ugovoru primjenjivao ukupno ugovoreni kapacitet za DWDM vodove od 34 Gbit/s (4,2 GB), a za Ethernet vodove od 313Mbit/s (0,3 GB), dok je prema Dodatku 14 Standardne ponude Data paket XL obuhvaćao xWDM vodove kapaciteta za ugovore na 2 ili 3 godine od 25 GB, a za ugovore na 5 godina od 50 GB.

27. S druge strane, prema HEP Ugovoru, ugovoreni kapacitet za Ethernet vodove iznosio je 37 vodova, a za SDH vodove 6 vodova, što nije odgovaralo kapacitetu Data paketa M iz Dodatka 14 Standardne ponude prema kojem broj vodova i kapaciteta iznosi maksimalno 25 (Ethernet vodovi).

28. Kako je tuženik temeljem postojećeg HEP Ugovora koristio više od 25 Ethernet vodova, koliko je maksimalno moglo ući u osnovni dio paketa prema Standardnoj ponudi (ukupno 37 Ethernet vodova i SDH vodova), dok u takav paket nisu uopće ušli SDH vodovi, prema ocjeni ovog suda tužitelj pogrešno smatra da se na najam vodova temeljem HEP ugovora trebalo primijeniti cijene za Data paket M iz Dodatka 14 Standardne ponude.

29. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu da sadržaj osnovnog dijela Data M paketa koji ne odgovara ugovorenim kapacitetima iz HEP Ugovora, kao i ranije citiranu odredbu članka 2.1.2. Dodatka 14 Standardne ponude prema kojoj je tužitelj bio dužan kreirati Data paket po mjeri kupca, kao i imajući u vidu da je sve usluge najma vodova koje tuženik koristi tehnički bilo moguće uključiti u jedinstvenu uslugu Data paket XL, prema ocjeni ovog suda tužitelj je u utuženom razdoblju neosnovano naplaćivao tuženiku naknadu za vodove prema cijenama iz Data paketa M i "cijepao" postojeće ukupne kapacitete na više paketa i time je u odnosu na tuženika stvorio nepovoljnije uvjete zanemarujući pritom potrebe tuženika kao kupca i postojećeg korisnika.

30. Ovdje valja naglasiti i da Standardnom ponudom nije bilo propisano tužiteljevo postupanje u situaciji kada ne postoji paket usluga koji bi u potpunosti odgovarao uslugama koje se koriste na temelju postojećih Ugovora niti je propisano da nije moguće da se vodovi iz jednog Ugovora (HEP Ugovora) migriraju kao dodatni vodovi vodovima koji se koriste temeljem drugog ugovora (Metronet Ugovora), i to neovisno o tome što je obvezno trajanje HEP Ugovora bilo ugovoreno na dvije godine te je bilo isteklo prije stupanja na snagu Standardne ponude.

31. S druge strane, ranije citiranom odredbom članka 2.1.9. Dodatka 14 Standardne ponude izričito je određeno da na postojećim ugovorima koje su operatori korisnici sklopili s HT-om u razdoblju prethodnom objavi tih Uvjeta korištenja, u slučaju aktivacija dodatnih kapaciteta se primjenjuju cijene iz dijela cjenika koji se odnosi na dodatne kapacitete.

32. Dakle, odredba članka 2.1.8. Dodatka 14 Standardne ponude prema kojoj dodatni kapaciteti mogu isključivo biti novi vodovi (ne postojeći vodovi) nije primjenjiva u konkretnom slučaju kada je prije stupanja na snagu Standardne ponude već postojao sklopljen ugovor na komercijalnoj osnovi, već je ista primjenjiva na nove ugovore. Navedeno proizlazi iz dijela te odredbe u kojem se navodi da kako bi operator korisnik imao i opciju naknadne aktivacije dodatnih proizvoda različitih kapaciteta povrh paketa koje u trenutku aktivacije paketa operator korisnik nije mogao predvidjeti, usluga mu omogućuje naknadnu aktivaciju dodatnih vodova različitih kapaciteta po unaprijed definiranim cijenama prema pravilima iz članka 2.7. Uvjeta korištenja, pri čemu su dodatni kapaciteti povrh paketa oni kapaciteti koje operator korisnik naknadno ugovara i aktivira najranije protekom 6 mjeseci od početka obveznog minimalnog obveznog trajanja ugovora za inicijalno definirani paket.

33. Navedena odredba Standardne ponude nije primjenjiva na već postojeće ugovore sklopljene na komercijalnoj osnovi čije je obvezno minimalno trajanje u trenutku stupanja na snagu Standardne ponude već bilo isteklo, i to s obzirom da rok za aktivaciju dodatnih kapaciteta (novih vodova) počinje teći najranije 6 mjeseci od početka obveznog minimalnog trajanja ugovora.

34. Valja naglasiti i da kada bi se ugovoreni kapaciteti iz Metronet Ugovora promatrali kao odvojena cjelina, proizlazi da su vodovi koje je tuženik koristio temeljem HEP Ugovora jesu takvi vodovi koje tuženik nije bio koristio temeljem Metronet Ugovora i kao takve ih je bilo moguće uključiti u Data paket XL kao dodatne vodove, pri čemu se ponovno posebno ukazuje da je Metronet Ugovor bio ugovor koji je sklopljen s obveznim minimalnim trajanjem od 5 godina te da je tehnički bilo moguće uključiti vodove iz HEP ugovora u Data paket XL kao dodatne vodove.

35. Zaključno, s obzirom da usluge ugovorene HEP Ugovorom nije bilo moguće u cijelosti podvesti pod cijene koje se primjenjuju temeljem Standardne ponude za M paket, međutim bilo je tehnički moguće vodove iz jednog ugovora migrirati u paket XL, tužitelj je imao obvezu da na postojeće kapacitete koje su korisnici operatori u razdoblju prethodnom objavi Standardne ponude koristili kroz komercijalne usluge Data paketa primijeni najpovoljnije uvjete odnosno cijene, a sve iz razloga što je ranije u presudi citiranom Odlukom HAKOM-a tužitelju naloženo da svim operatorima omogući jednake uvjete.

36. Nesporno je da tuženik nije tražio sklapanje novog ugovora o korištenju veleprodajne usluge Data paket sukladno standardnoj ponudi, već je zahtijevao migraciju vodova koje koristi temeljem HEP ugovora u XL paket "po mjeri kupca". Dodatkom 14 Standardne ponude je određeno da će stupanjem na snagu Uvjeta korištenja, HT operatorima korisnicima koji koriste uslugu DATA PAKET temeljem dotadašnje komercijalne ponude HT-a osigurati nastavak korištenja usluge, što je tužitelj nesporno učinio. Međutim, tužitelj neosnovano smatra kako temeljem Standardne ponude nije mogao uključiti vodove temeljem HEP ugovora u XL paket, premda je to tehnološki bilo moguće, pogrešno tumačeći da se odredba članka 2.1.7. Dodatka 14 odnosi na postojeće ugovore, umjesto ispravno na nove ugovore, što je razvidno iz uvodnog sadržaja te odredbe.

37. Dakle, temeljem odredaba Standardne ponude i Dodatka 14 toj ponudi, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije imao pravo naplaćivati uslugu najma vodova temeljem HEP ugovora prema cijenama iz Standardne ponude za Data paket M pa je primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude te je konačno određeni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

38. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje ovog suda o nepostojanju osnove utuženog potraživanja, sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo vještačenje po vještaku telekomunikacijske struke na okolnost može li se usluga Data centar povezivanja koristiti umjesto usluge Data paket, a nije smatrao potrebnim niti provoditi po tuženiku kombinirano vještačenje po vještacima telekomunikacijske i financijske struke na okolnost iznosa ušteda, odnosno ispravnosti izračuna eventualnih ušteda koje bi tuženik ostvario korištenjem usluge Data centar povezivanje za istu svrhu za koju koristi uslugu najma vodova Data paket i Carrier Ethernet.

39. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 558. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

40. Tuženiku su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 2. travnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 22. svibnja 2025. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 6. lipnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 1. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 23. srpnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 8. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 14. siječnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 5. ožujka 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.474,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 868,50 EUR,

- trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 331,81 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 35.196,81 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

41. Tuženikov zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak pristupa na ročište 22. svibnja 2025. iz razloga što je to ročište na suglasan prijedlog stranaka odgođeno prije upuštanja u raspravljanje pa tuženiku za pristup na navedeno ročište pripada nagrada prema Tbr. 9.5. Tarife, u kojem iznosu mu je taj trošak i dosuđen, a ne prema Tbr 9.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. Slijedom navedenoga, tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka odbijen je kao neosnovan za ukupni iznos od 4.217,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

SUDAC

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.