REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-3175/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Daniela Jurić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, koju zastupa Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 5.ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 20.travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od ukupno 2.221,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
-na iznos od 0,70 EUR počevši od 15.05.2006.
-na iznos od 0,37 EUR počevši od 15.06.2006.
-na iznos od 0,35 EUR počevši od 15.09.2006.
-na iznos od 2,30 EUR počevši od 15.11.2008.
-na iznos od 13,40 EUR počevši od 15.01.2009.
-na iznos od 13,52 EUR počevši od 15.02.2009.
-na iznos od 8,36 EUR počevši od 15.03.2009.
-na iznos od 9,08 EUR počevši od 15.04.2009.
-na iznos od 9,68 EUR počevši od 15.05.2009.
-na iznos od 6,55 EUR počevši od 15.06.2009.
-na iznos od 7,90 EUR počevši od 15.07.2009.
-na iznos od 5,56 EUR počevši od 15.08.2009.
-na iznos od 8,10 EUR počevši od 15.09.2009.
-na iznos od 5,33 EUR počevši od 15.10.2009.
-na iznos od 7,51 EUR počevši od 15.11.2009.
-na iznos od 6,74 EUR počevši od 15.12.2009.
-na iznos od 11,66 EUR počevši od 15.01.2010.
-na iznos od 14,57 EUR počevši od 15.02.2010.
-na iznos od 13,86 EUR počevši od 15.03.2010.
-na iznos od 17,55 EUR počevši od 15.04.2010.
-na iznos od 23,06 EUR počevši od 15.05.2010.
-na iznos od 23,60 EUR počevši od 15.06.2010.
-na iznos od 31,13 EUR počevši od 15.07.2010.
-na iznos od 31,08 EUR počevši od 15.08.2010.
-na iznos od 44,31 EUR počevši od 15.09.2010.
-na iznos od 44,78 EUR počevši od 15.10.2010.
-na iznos od 38,29 EUR počevši od 15.11.2010.
-na iznos od 46,91 EUR počevši od 15.12.2010.
-na iznos od 47,67 EUR počevši od 15.01.2011.
-na iznos od 44,51 EUR počevši od 15.02.2011.
-na iznos od 46,40 EUR počevši od 15.03.2011.
-na iznos od 47,28 EUR počevši od 15.04.2011.
-na iznos od 52,44 EUR počevši od 15.05.2011.
-na iznos od 64,32 EUR počevši od 15.06.2011.
-na iznos od 77,24 EUR počevši od 15.07.2011.
-na iznos od 93,82 EUR počevši od 15.08.2011.
-na iznos od 69,24 EUR počevši od 15.09.2011.
-na iznos od 61,11 EUR počevši od 15.10.2011.
-na iznos od 61,64 EUR počevši od 15.11.2011.
-na iznos od 63,25 EUR počevši od 15.12.2011.
-na iznos od 69,71 EUR počevši od 15.01.2012.
-na iznos od 71,63 EUR počevši od 15.02.2012.
-na iznos od 69,22 EUR počevši od 15.03.2012.
-na iznos od 69,08 EUR počevši od 15.04.2012.
-na iznos od 70,50 EUR počevši od 15.05.2012.
-na iznos od 72,06 EUR počevši od 15.06.2012.
-na iznos od 69,78 EUR počevši od 15.07.2012.
-na iznos od 68,66 EUR počevši od 15.08.2012.
-na iznos od 63,63 EUR počevši od 15.09.2012.
-na iznos od 69,03 EUR počevši od 15.10.2012.
-na iznos od 70,97 EUR počevši od 15.11.2012.
-na iznos od 69,27 EUR počevši od 15.12.2012.
-na iznos od 212,35 EUR počevši od 11.01.2013.
pa do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 13.6.2023. ovom sudu podnio tužbu radi isplate iznosa koji nije nominalno označio. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 27.2.2006. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 23.500,00 CHF; da je u ugovoru određena odredba o valutnoj klauzuli koja je ništetna i nepoštena; da je tuženik po osnovi te ugovorne odredbe neosnovano stekao utuženi iznos.
1.1.Podneskom od 6.3.2025. tužitelj je ispravio tužbu postavivši zahtjev za isplatu 2.212,64 EUR. Podneskom od 15.10.2025. tužitelj je preinačio tužbu na iznos od 2.221,06 EUR.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva; da sporna odredba nije ništetna; da prigovara zastari; da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita prije 30.9.2015.; da je prekludiran u traženju ništetnosti jer je zabrana bila manjeg značenja; da odredbe ugovora sklopljenih prije 1.7.2013. ne mogu biti predmetom testa nepoštenosti.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja.
Od saslušanja svjedokinje PB tuženik je odustao.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog. Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U predmetnom ugovoru o kreditu od 27.2.2006. osim promjenjive kamatne stope ugovorena je i valutna klauzula.
Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora, a nije ni sporno među strankama.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještakinji Anisiji Bešlić utvrđeno je:
-da preplata anuiteta koja veže glavnicu uz valutu CHF (valutna klauzula) ukupno iznosi 16.734,56 kn, odnosno 2.221,06 EUR uzimajući u obzir samo pozitivne razlike;
-da negativne razlike iznose 1.419,99 kn, odnosno 188,47 EUR.
Odnosno, tužitelj je preplatio iznose navedene u izreci u dane navedene u izreci. Nijedna od stranaka nije iznijela nikakve konkretne primjedbe na mišljenje vještakinje pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, za navesti je sljedeće.
Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022).
Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.
Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03). Iz dokaza koje je tuženik predložio (a napominje se da voljom tuženika nije saslušana svjedokinja VB, radnica tuženika) ne proizlaze tvrdnje tuženika da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi. Štoviše, iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklapanje ugovora bilo takvo da je tekst ugovora, u čijem sastavljanju on nije sudjelovao, samo dobio na potpis, da mu nije ništa objašnjeno u pogledu sporne odredbe i nije stekao dojam da je s bankom mogao pregovarati o ugovornim odredbama.
6.2.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja (koje se temelji samo na odredbi o valutnoj klauzuli) jer je tužba podnesena 13.6.2023. tj. prije isteka roka od 5 godina.
U odnosu na prigovor zastare u pogledu povećanja tužbenog zahtjeva, a što je tuženik isto prigovarao ustrajući na ročištu od 5.3.2026. na dosadašnjim navodima, treba reći da je u predmetu br. Rev-382/2024 VSRH iznio shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda 27.5.2024. koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.". Dakle, tumačeći u duhu tog shvaćanja, odredbe o zastari u situaciji kad je tužba preinačena, ovaj sud zaključuje da je prigovor zastare neosnovan i u tom dijelu.
6.3.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes i da je nastupila prekluzija jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe (makar i kao prethodno pitanje) koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.
Također, nije osnovano ni pozivanje tuženika na čl.326.st.2.ZOO da je riječ o zabrani manjeg značenja. Uvjeti za primjenu te odredbe, koju treba povezati sa st.1. istog članka (i naslovom iznad članka) jer sa tim stavkom čini jednu cjelinu, su: da je uzrok ništetnosti naknadno (očito se pod tim misli na razdoblje nakon sklapanja ugovora) nestao; da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja i da je ugovor u cijelosti ispunjen. Po ocjeni ovog suda sva tri uvjeta moraju kumulativno biti ispunjeni da bi došlo do primjene čl.326.st.2.ZOO. Kako tuženik nije, po ocjeni ovog suda, ničim dokazao da je nakon sklapanja predmetnog ugovora nestao uzrok ništetnosti spornih odredbi, to nema mjesta primjeni te odredbe. Povrh toga, za reći je da je ocjena ovog suda kako postupanje jedne stranke protivno načelu savjesnosti i poštenja (što je uzrokovalo ništetnost odredbi), koje je jedno od temeljnih načela obveznih odnosa, svakako ne bi predstavljalo zabranu manjeg značenja.
6.4.U odnosu na navode tuženika da odredbe ugovora sklopljenih prije 1.7.2013. ne mogu biti predmetom testa nepoštenosti, treba reći da je taj navod potpuno deplasiran s obzirom na ono što je navedeno u toč.6. o posljedicama pravomoćno okončanog kolektivnog spora.
7.Što se tiče odluke u izreci o isplati novčanog iznosa, treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO). S obzirom na utvrđenje pod točkom 5.1. o visini iznosa koji je tužitelj preplatio, to je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.ZOO platiti tužitelju 2.221,06 EUR, a glede negativnih razlika iste se ne oduzimaju jer tuženik nije postavio ni prigovor radi prebijanja ni protutužbeni zahtjev što je nužan uvjet za oduzimanje negativnih razlika.
7.1.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 38/23, dalje: OT).
8.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 18.10.2023., 7.3.2025., 20.10.2025., te za ročišta od 2.7.2025. i 5.3.2026., 50 bodova za ročište za objavu, što zbrojeno, pretvoreno u EUR iznosi 1.300,00 EUR, a kad se doda i 450,00 EUR za vještačenje, dobije se 1.750,00 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
8.2.Tužitelju nije priznat trošak izvansudskog vještačenja. Naime, sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-334/2024) zauzima stajalište da troškovi izrade privatnog vještačenja u ovakvim parnicama nisu potrebni radi vođenja parnice u skladu s odredbom čl.155.st.1.ZPP. Povrh toga, treba reći da je mišljenje ovog suda kako, s obzirom na ono navedeno pod toč 6.2. o zastari kod neprave preinake tužbe, tužitelj nije trebao postaviti tužbeni zahtjev koji će skoro u euro biti približan onome koji je postavljen nakon provođenja sudskog vještačenja. Naime, mogao je tužbom tražiti isplatu npr. 1.000,00 EUR i potom bez bojazni od zastare kasnije preinačiti tužbu. Pristojbe tužitelju nisu priznate jer je tužitelj oslobođen plaćanja istih.
U Splitu, 20.travnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
