Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
Slavonski Brod
Poslovni broj Pr-154/2023-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Solini, odvjetniku u Slavonskom Brodu protiv tuženika SLAVONIJA DI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25301779247, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Sandre Petrović i zamjenice punomoćnika tuženika ČU, a presude javno objavljene dana 20. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku SLAVONIJA DI d.o.o., [adresa], OIB: 25301779247 da tužitelju GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 27.269,06 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri%-tna poena koja teče na iznose kako slijedi:
⎯ na iznos od 38,72 eur od 15.12.2018. do isplate
⎯ na iznos od 54,16 eur od 15.01.2019. do isplate
⎯ na iznos od 80,53 eur od 15.02.2019. do isplate
⎯ na iznos od 126,84 eur od 15.03.2019. do isplate
⎯ na iznos od 111,40 eur od 15.04.2019. do isplate
⎯ na iznos od 95,97 eur od 15.05.2019. do isplate
⎯ na iznos od 80,53 eur od 15.06.2019. do isplate
⎯ na iznos od 126,84 eur od 15.07.2019. do isplate
⎯ na iznos od 80,53 eur od 15.08.2019. do isplate
⎯ na iznos od 95,97 eur od 15.09.2019. do isplate
⎯ na iznos od 111,40 eur od 15.10.2019. do isplate
⎯ na iznos od 80,53 eur od 15.11.2019. do isplate
⎯ na iznos od 258,04 eur od 15.12.2019. do isplate
⎯ na iznos od 258,04 eur od 15.01.2020. do isplate
⎯ na iznos od 291,98 eur od 15.02.2020. do isplate
⎯ na iznos od 291,98 eur od 15.03.2020. do isplate
⎯ na iznos od 291,98 eur od 15.04.2020. do isplate
⎯ na iznos od 145,35 eur od 15.06.2020. do isplate
⎯ na iznos od 129,91 eur od 15.07.2020. do isplate
⎯ na iznos od 114,48 eur od 15.08.2020. do isplate
⎯ na iznos od 145,35 eur od 15.09.2020. do isplate
⎯ na iznos od 129,91 eur od 15.10.2020. do isplate
⎯ na iznos od 129,91 eur od 15.11.2020. do isplate
⎯ na iznos od 145,35 eur od 15.12.2020. do isplate
⎯ na iznos od 114,48 eur od 15.01.2021. do isplate
⎯ na iznos od 186,33 eur od 15.02.2021. do isplate
⎯ na iznos od 201,76 eur od 15.03.2021. do isplate
⎯ na iznos od 155,46 eur od 15.04.2021. do isplate
⎯ na iznos od 170,89 eur od 15.05.2021. do isplate
⎯ na iznos od 186,33 eur od 15.06.2021. do isplate
⎯ na iznos od 170,89 eur od 15.07.2021. do isplate
⎯ na iznos od 170,89 eur od 15.08.2021. do isplate
⎯ na iznos od 302,10 eur od 15.09.2021. do isplate
⎯ na iznos od 340,68 eur od 15.10.2021. do isplate
⎯ na iznos od 340,68 eur od 15.11.2021. do isplate
⎯ na iznos od 340,68 eur od 15.12.2021. do isplate
⎯ na iznos od 340,68 eur od 15.01.2022. do isplate
⎯ na iznos od 206,85 eur od 15.02.2022. do isplate
⎯ na iznos od 229,29 eur od 15.03.2022. do isplate
⎯ na iznos od 175,98 eur od 15.04.2022. do isplate
⎯ na iznos od 206,85 eur od 15.05.2022. do isplate
⎯ na iznos od 191,42 eur od 15.06.2022. do isplate
⎯ na iznos od 191,42 eur od 15.07.2022. do isplate
⎯ na iznos od 206,85 eur od 15.08.2022. do isplate
⎯ na iznos od 175,98 eur od 15.09.2022. do isplate
⎯ na iznos od 191,42 eur od 15.10.2022. do isplate
⎯ na iznos od 206,85 eur od 15.11.2022. do isplate
⎯ na iznos od 58,69 eur od 15.12.2022. do isplate
⎯ na iznos od 191,42 eur od 15.01.2023. do isplate
⎯ na iznos od 314,44 eur od 15.02.2023. do isplate
⎯ na iznos od 345,30 eur od 15.03.2023. do isplate
⎯ na iznos od 299,00 eur od 14.04.2023. do isplate
⎯ na iznos od 345,00 eur od 15.05.2023. do isplate
⎯ na iznos od 299,00 eur od 15.06.2023. do isplate
⎯ na iznos od 314,44 eur od 15.07.2023. do isplate
⎯ na iznos od 329,87 eur od 15.08.2023. do isplate
⎯ na iznos od 299,00 eur od 15.09.2023. do isplate
⎯ na iznos od 491,82 eur od 15.10.2023. do isplate
⎯ na iznos od 491,90 eur od 15.11.2023. do isplate
⎯ na iznos od 491,90 eur od 15.12.2023. do isplate
⎯ na iznos od 491,90 eur od 15.01.2024. do isplate
⎯ na iznos od 683,84 eur od 15.02.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.03.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.04.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.05.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.06.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.07.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.08.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.09.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.10.2024. do isplate
⎯ na iznos od 683,84 eur od 15.11.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.12.2024. do isplate
⎯ na iznos od 676,09 eur od 15.01.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.02.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.03.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.04.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.06.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.07.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.08.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.09.2025. do isplate
⎯ na iznos od 771,05 eur od 15.10.2025. do isplate
u roku od 15 dana
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.638,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovatelj strojevima za preradu drva. Dana 31. ožujka 2014. tužitelj je pretrpio ozljedu na radu zbog koje se i danas nalazi na bolovanju (Pravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Pr-43/2019-57). Tuženik tužitelju isplaćuje minimalnu plaću, a ne plaću sukladno koeficijentu tužiteljevog radnog mjesta. Tuženik tužitelju ne dostavlja platne liste. Tužitelj se tuženiku prvo osobno, a onda putem punomoćnika obratio sa zahtjevom da mu se dostave isplatne liste, no od istog nije dobio odgovor. Tužitelj potražuje razliku plaće od studenog 2018. do danas. Sukladno čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu koju će nakon vještačenja urediti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke primjene instituta stupnjevite tužbe jer ZPP obvezuje tužitelja da jasno naznači razloge odstupanja od općih pravila o sadržaju tužbenog zahtjeva i da iste dokaže. Tuženik smatra da sud nije ovlašten donijeti rješenje o predaji platnih lista jer tužitelj nije dokazao da mu ih tuženik odbija dati. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare i potražuje trošak parničnog postupka.
3. Budući da je bila podnesena stupnjevita tužba, ovaj sud je rješenjem od 7. veljače 2024. prvo pozvao tužitelja da dopuni tužbu dokazom da mu tuženik odbija dati podatke. Nakon što je tužitelj dostavio presliku emaila od 29. listopada 2023. i nakon što je saslušan na pripremnom ročištu 14. svibnja 2024., sud je donio rješenje poslovni broj Pr-154/2023-9 kojim je naložio tuženiku da dostavi platne liste tužitelja od studenog 2018. do podnošenja tužbe, platne liste radnika s istim ugovorom o radu te sve odluke o koeficijentima od 2014. godine.
4. Na prijedlog tuženika od 22. travnja 2024., sud je na temelju čl. 211. ZPP -a obavijestio Croatia osiguranje d.d. o otpočetoj parnici. Podneskom od 21. studenog 2024. Croatia osiguranje d.d. izvijestilo je sud da nema interesa za miješanjem u ovu parnicu na strani tuženika.
5. Tužitelj je podneskom od 13. prosinca 2025. godine, temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, konačno uredio i precizirao tužbeni zahtjev potražujući ukupno 27.269,06 EUR. Tuženik se podneskom od 19. prosinca 2025. godine te na ročištu održanom 12. ožujka 2026. godine izričito protivio takvoj preinaci tužbenog zahtjeva, posebno osporavajući proširenje zahtjeva na vremensko razdoblje nakon podnošenja tužbe . Sud je na ročištu 12. ožujka 2026. donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe, nalazeći da je ista svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, sukladno odredbi članka 190. stavka 3.ZPP-a. Pri odlučivanju sud je uvažio da je tužitelj od samog početka podnio stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b stavku 3. ZPP-a, istaknuvši da će visinu zahtjeva odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke odnosno nakon provedenog vještačenja, što predstavlja procesnu situaciju u kojoj je tužitelju zakonom dopušteno naknadno precizirati zahtjev čim se za to ostvare uvjeti. S obzirom na to da je tužitelj dokazao kako mu tuženik prethodno nije želio dati platne liste te da je vještakinja obuhvatila razdoblje do rujna 2025. godine, sud smatra da bi odbijanje preinake dovelo do nepotrebnog pokretanja nove parnice, dok njezino dopuštanje omogućuje potpuno i ekonomično rješenje cjelokupnog spornog odnosa.
6. Među strankama je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovatelja strojeva za preradu drva te da se nalazi na bolovanju od 31. ožujka 2014. zbog ozljede na radu. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo na razliku plaće utvrđenu usporedbom s drugim radnicima ili se naknada treba računati prema prosjeku prije ozljede, te je istaknut prigovor zastare.
7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao tužbu, odgovor na tužbu, sve podneske stranaka, platne liste tužitelja i usporednih radnika VU i BU, rješenja ovog suda, presudu Pr-43/2019, očitovanje Croatia osiguranja, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, izvršen je uvid u spis ovog suda broj: Pr-43/2019. Od personalnih dokaza saslušan je tužitelj GU te svjedoci RU i VU.
8. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Tužitelj GU u svom iskazu u bitnom je naveo da se na bolovanju nalazi neprekidno od 31. ožujka 2014. godine, nakon što je pretrpio tešku ozljedu na radu kod tuženika obavljajući poslove na čelnoj pili. Istaknuo je da mu tuženik na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćuje svega oko 160,00 EUR mjesečno, što su mu jedina primanja, te da od odlaska na bolovanje uopće ne dobiva platne liste od poslodavca. Opisao je svoje pokušaje da dobije dokumentaciju, navodeći kako mu je iz kadrovske službe prvo rečeno da dođe po liste, da bi mu sat vremena kasnije javili kako je direktorica odlučila da ih može dobiti isključivo putem odvjetnika. Glede svog zdravstvenog stanja, tužitelj je naveo da je i dalje u procesu liječenja, da je prošao operacije u Zagrebu i Lovranu te da očekuje i treću operaciju ručnog zgloba, dok na fizikalnu terapiju u [adresa] odlazi gotovo svaki drugi dan.
10. Svjedok RU potvrdio je da je radio s tužiteljem u istom odjelu na sličnim poslovima do 2016. godine te da su koeficijenti za rad na strojevima na kojima su radili spadali u više koeficijente kod tuženika. Svjedok VU, koji je i dalje zaposlen kod tuženika, iskazao je da radi upravo na onom stroju na kojem je radio i tužitelj prije ozljede te je potvrdio da mu mjesečna zarada iznosi oko 1.000,00 EUR. VU je detaljno pojasnio da su se koeficijenti za to radno mjesto u posljednjih deset godina mijenjali više puta i to uvijek na bolje, odnosno na više. Također je naveo da on svoje platne liste podiže osobno u tvrtki, kao i većina drugih radnika, te da mu nije poznato da se liste dostavljaju putem e-maila.
11. Sud je iskaze svjedoka i tužitelja ocijenio uvjerljivima jer su se podudarali s materijalnom dokumentacijom i platnim listama priloženim u spis.
12. Rješenjem od 13. studenog 2025. određeno je financijsko vještačenje sa zadatkom da vještak, na temelju podataka o primanjima dva usporedna radnika na istom radnom mjestu i primanja tužitelja, utvrdi izgubljenu zaradu za svaki mjesec od studenog 2018. do dana izrade nalaza. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Jadranke Crnogorac od 26. studenog 2025. utvrđeno je da ukupna izgubljena zarada tužitelja za razdoblje od studenog 2018. do rujna 2025. iznosi 27.269,06 EUR. Vještakinja je koristila platne liste VU i BU kao usporednih radnika.
13. Tuženik je prigovorio nalazu smatrajući da se ne može raditi matematička usporedba s drugim radnicima. Vještakinja je dostavila dodatno očitovanje od 17. prosinca 2025. u kojem navodi da je u potpunosti izvršila zadatak suda, da nije uzimala u obzir bonuse i regrese te da su odstupanja u radnim satima usporednih radnika minimalna. Vještakinja je dala iskaz pred sudom na ročištu 12. ožujka 2026. u kojem je ostala kod svog nalaza, pojasnivši da nije utvrđivala iznos plaće prije ozljeđivanja jer to nije bio zadatak vještačenja definiran na ročištu 2. listopada 2025.
14. Sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti uzima u obzir jer su nalaz i mišljenje sudskog vještaka sastavljeni objektivno i stručno u skladu sa važećim Zakonodavnima okvirom i dugogodišnjim iskustvom na poslovima financijsko-knjigovodstvene struke. Financijsko-knjigovodstveno vještačenje provedeno je temeljem rješenja. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju i dodatnim očitovanjima obrazložio načine izračuna izgubljene zarade.
15. Uvidom i čitanjem platnih lista tužitelja utvrđeno je da mu je isplaćivana naknada za bolovanje bez dostave obračuna. Uvidom u platne liste VU i BU utvrđena su njihova mjesečna primanja na istom radnom mjestu.
16. Uvidom u spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Pr-43/2019, kao i u drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Gž R-202/2021-2 od 17. kolovoza 2023., kojom je potvrđena prvostupanjska odluka, utvrđeno je da je tužitelj dana 31. ožujka 2014. pretrpio tešku ozljedu na radu obavljajući poslove kod tuženika. Pravomoćno je utvrđeno da je za nastali štetni događaj isključivo odgovoran tuženik po načelu objektivne odgovornosti, budući da je do ozljede došlo uslijed poremećaja u tehnološkom procesu i propusta u provođenju mjera zaštite na radu. Medicinskim vještačenjem u tom je postupku utvrđeno da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu loma polumjesečaste kosti i ukočenja lijevog ručnog zgloba, a kao trajna posljedica razvili su se miješani anksiozno-depresivni poremećaj te šećerna bolest tipa II, što je dovelo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti od 30%. Slijedom navedenog, utvrđeno je da se tužitelj upravo zbog posljedica ove ozljede na radu nalazi na neprekidnom bolovanju od dana stradavanja pa sve do danas.
17. Sud je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o radu (čl. 90. i čl. 95.) kojima je propisano pravo radnika na plaću i naknadu plaće. Budući da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu za koju je odgovoran tuženik (utvrđeno presudom Pr-43/2019-57), tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini izgubljene zarade koju bi ostvario da je radio.
18. Primjena materijalnog prava u konkretnom slučaju temelji se na odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o radu, kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu pretrpljenu na radu ili u vezi s radom po općim propisima obveznog prava, te na odredbi članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, prema kojoj poslodavac odgovara za ozljedu na radu po načelu objektivne odgovornosti. Budući da je odgovornost tuženika za štetni događaj od 31. ožujka 2014. pravomoćno utvrđena ranijom presudom ovog suda poslovni broj Pr-43/2019-57, tužitelj osnovano potražuje imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade sukladno članku 1046. ZOO. Sukladno članku 1095. stavku 2. ZOO-a, izgubljena zarada definira se kao buduća imovinska šteta koja se očituje u razlici između primanja koja bi oštećenik ostvario po redovnom tijeku stvari (izmakla korist) i onoga što stvarno prima na ime naknade za bolovanje. Pri utvrđivanju visine ove štete sud je primijenio načelo potpune naknade štete iz članka 1090. ZOO-a, kojim se nastoji oštećenika dovesti u materijalno stanje u kojem bi se nalazio da štetnog događaja nije bilo, što uključuje i pravo na povećanja plaća koja su u međuvremenu nastupila na njegovom radnom mjestu, a koja su utvrđena putem usporednih radnika sukladno članku 90.b stavku 3. Zakona o radu o isplati primjerene plaće.
19. Pravna priroda tužiteljeva zahtjeva temelji se na institutu naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade, koja se prema pravnom shvaćanju izraženom u stručnoj literaturi i sudskoj praksi, definira kao razlika između neto plaće koju bi oštećenik ostvario da je radio i naknade koju stvarno prima tijekom privremene nesposobnosti za rad. Budući da je odgovornost tuženika za štetni događaj (ozljedu na radu od 31. ožujka 2014.) pravomoćno utvrđena presudom ovog suda poslovni broj Pr-43/2019-57, tuženik je dužan tužitelju uspostaviti materijalno stanje u kojem bi se on nalazio da štete nije bilo. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da bi se naknada trebala računati isključivo prema prosjeku plaće iz 2014. godine, jer bi takav pristup igno rirao rast koeficijenata i plaća na istovrsnim radnim mjestima kod tuženika, što bi bilo protivno načelu potpune naknade štete iz članka 1090. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je sud, sukladno članku 90.b stavku 3. Zakona o radu, visinu izgubljene zarade utvrdio prema 'primjerenoj plaći' koju ostvaruju usporedni radnici na istim poslovima, prihvaćajući u cijelosti nalaz financijske vještakinje
20. Sud ne nalazi osnovanim prigovore tuženika da bi se naknada trebala računati isključivo prema prosjeku plaće prije 2014. godine. Takva teza je suprotna smislu naknade štete jer bi tužitelj bio trajno zakinut za povećanja plaća koja su u međuvremenu nastupila za njegovo radno mjesto kod tuženika.
21. Prema čl. 90.b ZR-a plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a u protivnom ih je dužan ugovoriti ugovorom o radu. Ako plaća nije određena ovim aktima, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.
22. U konkretnom slučaju, sud je za izračun razlike plaće, odnosno izgubljene zarade, uzeo izračun vještakinje Jadranke Crnogorac i isti ocijenio kao primjeren. Budući da tužitelj zbog ozljede na radu za koju je odgovoran tuženik (utvrđeno pravomoćnom presudom Pr-43/2019) ne radi već se nalazi na dugotrajnom bolovanju, njegova se izgubljena zarada prema sudskoj praksi utvrđuje kao razlika između plaće koju bi ostvario da je radio i naknade plaće koju je stvarno primio. Vještakinja je primjerenu plaću utvrdila usporedbom primanja dva radnika (VU i BU) koji rade na istom radnom mjestu na kojem je radio i tužitelj, što je sud prihvatio jer taj izračun odražava realni rast plaća i koeficijenata kod tuženika u utuženom razdoblju. Sud ne nalazi osnovanim tezu tuženika da bi se naknada trebala računati isključivo prema prosjeku plaće prije ozljeđivanja iz 2014. godine, jer bi se time ignorirala činjenica da su koeficijenti za to radno mjesto u međuvremenu višestruko rasli, što je potvrdio i svjedok VU u svom iskazu. Izračun vještaka ocijenjen je primjerenim jer je obuhvatio redovna mjesečna primanja na istim poslovima, dok u izračun opravdano nisu ušli prigodni primici poput božićnica i regresa, budući da vještakinja za te iznose nije imala nalog suda.
23. Sud je razmotrio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, koji se temelji na tvrdnji da poslodavac isplaćuje naknadu plaće samo za prva 42 dana bolovanja, dok nakon toga teret naknade snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Navedeni prigovor sud nalazi neosnovanim jer se u konkretnom slučaju ne radi o pukom ostvarivanju prava na naknadu plaće iz sustava obveznog zdravstvenog osiguranja, već o naknadi štete u vidu izgubljene zarade zbog ozljede na radu za koju je tuženik pravomoćno proglašen odgovornim. Prema načelu potpune naknade štete iz čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima, oštećenik ima pravo na razliku između onoga što bi primio da je radio (izmakla korist) i onoga što stvarno prima na ime naknade za bolovanje, a tu razliku je dužan nadoknaditi štetnik.
24. Nadalje, glede prigovora tuženika da tužitelj u spis nije dostavio ugovor o radu kojim bi dokazao status zaposlenika, sud ističe da je među strankama tijekom cijelog postupka bilo nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovatelja strojeva, što potvrđuju i platne liste koje je sam tuženik dostavio u spis, kao i iskaz svjedoka VU koji je potvrdio da i dalje radi na tužiteljevom stroju.
25. Sud nije prihvatio ni prigovor da se na predmetno potraživanje primjenjuje trogodišnji zastarni rok jer se navodno radi o povremenim davanjima. Budući da potraživanje tužitelja proizlazi iz naknade štete zbog ozljede na radu, na isto se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, odnosno petogodišnji rok propisan čl. 139. Zakona o radu za potraživanja iz radnog odnosa, a ne trogodišnji rok za povremena davanja. Tužitelj u ovom postupku potražuje razliku plaće počevši od studenog 2018. godine. S obzirom na to da je tužba podnesena 20. prosinca 2023. godine, cijelo utuženo razdoblje ulazi unutar petogodišnjeg roka propisanog Zakonom o radu i općim propisima o zastari. Stoga je prigovor tuženika o trogodišnjoj zastari neosnovan, jer se ne radi o običnim sukcesivnim povremenim davanjima, već o naknadi štete iz radnog odnosa na koju se primjenjuje rok od pet godina.
26. Naposljetku, sud odbacuje navod tuženika da plaća radnika na bolovanju ne može rasti s plaćama ostalih radnika. Takvo stajalište bi značilo da je oštećenik trajno kažnjen zbog štetnog događaja, što je suprotno svrsi odštetnog prava kojom se oštećenika nastoji dovesti u situaciju u kojoj bi bio da štete nije bilo, što uključuje i pravo na povećanja plaća i koeficijenata koja su u međuvremenu nastupila na njegovom radnom mjestu
27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 15. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.
28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a. Tužitelj je uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom prema konačno uređenom zahtjevu od 13. prosinca 2025., a sukladno navedenoj odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora od 27.269,06 EUR, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife. Za navedenu vrijednost predmeta spora, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, za svaku radnju pripada nagrada od 250 bodova, što iznosi 500,00 EUR po radnji. Slijedom navedenog, sud je kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 20. prosinca 2023. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife. Nadalje, priznat je trošak zastupanja na pet ročišta i to od 22. travnja 2024., 14. svibnja 2024., 1. srpnja 2025., 2. listopada 2025. i 12. ožujka 2026. u iznosu od po 500,00 EUR, što ukupno iznosi 2.500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife. Priznat je i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 20. travnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife. Priznat je i trošak sastava tri podneska od 3. prosinca 2024., 2. lipnja 2025. i 3. studenog 2025. u iznosu od po 250,00 EUR (50% nagrade) sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 13. prosinca 2025., kojim je konačno uređen zahtjev, te od 7. veljače 2026. u iznosu od po 500,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife. Na sve gore navedene radnje u ukupnom iznosu od 4.800,00 EUR priznat je trošak PDV-a od 25% u iznosu od 1.200,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. Također je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 638,94 EUR prema položenom predujmu. Tužitelju je dakle ukupno priznat trošak u iznosu od 6.638,94 EUR.
29. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 17. studenog 2025. jer se istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma, što se ne smatra obrazloženim podneskom, niti podnesak od 22. prosinca 2025. jer se vještakinja očitovala na prigovore tuženika, a podnesak je tužitelju dostavljen samo na znanje. Trošak sudske pristojbe nije priznat jer je tužitelj u radnom sporu temeljem čl. 16. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen plaćanja pristojbi u vezi s ostvarivanjem prava iz radnog odnosa. Trošak konferencije sa strankom i zahtjev za dostavu isplatnih lista nisu priznati jer isti nisu troškovi nastali u tijeku ili povodu samog parničnog postupka pred sudom.
Slavonski Brod, 20. travnja 2026.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku
