Poslovni broj: P-56/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, radi isplate, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I .) Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 5108537283 od 4. travnja 2013. sklopljenog između tužiteljice LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a i to odredba:

- u čl. 9.1. ''Za obradu kredita Korisnik kredita plaća naknadu u iznosu od 2,200% (dvacijelihdvadeset posto) iznosa Kredita, odnosno maksimalno 10.000,00 (desettisuća) kuna.'' ,

- u čl. 9.2. ''Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati iz Kredita prilikom isplate Kredita.''

II.) Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od:

- 525,58 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. do isplate,

- 492,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2026. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 329,64 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 19. siječnja 2026. tvrdi da je s tuženikom 4. travnja 2013. sklopila Ugovor o kreditu broj 5108537283 na iznos od 180.000,00 kn. Navodi da je tuženik odredbama čl. 9.1. i 9.2. obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu kredita, a bez da joj je prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, niti od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženik tereti tužiteljicu, odnosno zašto baš taj postotak, u kojem periodu i u konačnom iznosu, što navedenu obvezu za tuži teljicu kao potrošača čini neodređenom i neodredivom, posljedično nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (tzv. ulazna naknada). Nadalje, navodi da navedena odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe, sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82., alineja 10. Zakona o zaštiti potrošača jer se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora koji je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Slijedom navedenog, tužiteljica nije mogla istu niti usporediti s drugim kreditorima niti sama odvagnuti koja joj je opcija u konačnici najpovoljnija. Navodi da je tuženik umanjio tužiteljici isplaćeni iznos kredita upravo za navedenu naknadu, odnosno isti joj je odobrio jedan iznos kredita, a faktički isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade, teretivši ju prilikom isplate kredita za iznos od 525,58 EUR. Ističe da je, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti tužiteljici obračunavao zateznu kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je faktički isplatio drugi, umanjeni iznos kredita. Navodi da su Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024., Revd- 1974/2023-2 od 14. lipnja 2023., Revd-1601/2024-2 od 30. travnja 2024. i u Rev- 1035/2024-2 od 6. studenog 2011. i Sud Europske Unije u predmetima C-224/2019, C-259/2019, C-84/2019, C-222/2019 i C-252/2019 zauzeli stav da se radi o nepoštenim odredbama. Ističe da je uglavničio iznos zateznih kamata u iznosu od 492,65, sukladno odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kao u izreci.

2. Tužba je dostavljena tuženiku 9. veljače 2026. na odgovor u roku 30 dana, u smislu članka 285. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP).

3. Tuženik nije odgovorio na tužbu.

4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu to je na temelju članka 331. b. stavak 1. točka 1.- 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

6. Tužiteljici je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 329,64 EUR, a isti se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR.

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. travnja 2026.

S u d a c:

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude (čl. 348. st. 1. ZPP-u). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-u).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku