REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-625/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Daniji Budimir, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Sanji Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice BK i zamjenika punomoćnika tuženika VK, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 9012294618, sklopljenog 21. veljače 2007. između tužiteljice JK i Privredne banke Zagreb d.d. koja u st. 1. glasi: "…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…".

II/ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9012294618, sklopljenog 21. veljače 2007. između tužiteljice JK i Privredne banke Zagreb d.d. koja čl. 4. st. 2. glasi: "Kamata se obračunava u CHF…", u čl. 5. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Bake važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 6. glasi: " Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke…", u čl. 7. st. 2. glasi: "…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…U slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuiteta…, u čl. 12. st. 9. glasi: "…Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

III/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da u roku 15 dana tužiteljici JK s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 2.891,34 eura (slovima: dvijetisućeosamstodevedesetjedaneurotridesetčetiricenta) sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos, od dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 40,21 EUR od 10.08.2007. pa do isplate;

- na iznos od 40,17 EUR od 19.09.2007. pa do isplate;

- na iznos od 40,13 EUR od 26.10.2007. pa do isplate;

- na iznos od 40,09 EUR od 23.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 40,05 EUR od 07.12.2007. pa do isplate;

- na iznos od 40,01 EUR od 01.02.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,71 EUR od 01.02.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,64 EUR od 11.03.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,58 EUR od 23.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 69,51 EUR od 26.05.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,44 EUR od 23.06.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,38 EUR od 31.07.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,31 EUR od 19.08.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,24 EUR od 16.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 69,16 EUR od 10.10.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,09 EUR od 23.10.2008. pa do isplate;

- na iznos od 69,02 EUR od 09.12.2008. pa do isplate;

- na iznos od 68,94 EUR od 08.01.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,87 EUR od 12.02.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,79 EUR od 10.03.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,71 EUR od 06.04.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,63 EUR od 12.05.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,55 EUR od 05.06.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,47 EUR od 21.07.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,38 EUR od 02.09.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,30 EUR od 14.09.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,21 EUR od 06.10.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,13 EUR od 13.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 68,04 EUR od 21.12.2009. pa do isplate;

- na iznos od 67,95 EUR od 20.01.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,86 EUR od 04.03.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,76 EUR od 07.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,67 EUR od 22.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,57 EUR od 07.05.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,48 EUR od 08.06.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,38 EUR od 09.07.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,28 EUR od 10.08.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,18 EUR od 23.09.2010. pa do isplate;

- na iznos od 67,08 EUR od 11.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 66,98 EUR od 10.11.2010. pa do isplate;

- na iznos od 54,13 EUR od 29.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 54,04 EUR od 15.02.2011. pa do isplate;

- na iznos od 53,95 EUR od 18.03.2011. pa do isplate;

- na iznos od 53,85 EUR od 18.03.2011. pa do isplate;

- na iznos od 53,76 EUR od 11.04.2011. pa do isplate;

- na iznos od 53,66 EUR od 28.05.2011. pa do isplate,

i to po stopi od 15 % za razdoblje do 31. prosinca 2007., a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da u roku 15 dana tužiteljici JK s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.639,70 eura (slovima: tisućušestotridesetdeveteurasedamdesetcenti) zajedno sa zateznim kamatama, tekućima na svaki pojedini preplaćeni iznos, od dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 4,81 EUR od 06.03.2007. pa do isplate;

- na iznos od 9,14 EUR od 11.03.2008. pa do isplate;

- na iznos od 0,11 EUR od 23.04.2008. pa do isplate;

- na iznos od 7,34 EUR od 10.10.2008. pa do isplate;

- na iznos od 24,69 EUR od 23.10.2008.pa do isplate;

- na iznos od 7,12 EUR od 09.12.2008. pa do isplate;

- na iznos od 29,06 EUR od 08.01.2009. pa do isplate;

- na iznos od 34,98 EUR od 12.02.2009. pa do isplate;

- na iznos od 44,69 EUR od 10.03.2009. pa do isplate;

- na iznos od 29,76 EUR od 06.04.2009. pa do isplate;

- na iznos od 29,29 EUR od 12.05.2009. pa do isplate;

- na iznos od 27,85 EUR od 05.06.2009. pa do isplate;

- na iznos od 24,99 EUR od 21.07.2009. pa do isplate;

- na iznos od 26,46 EUR od 02.09.2009. pa do isplate;

- na iznos od 26,18 EUR od 14.09.2009. pa do isplate;

- na iznos od 23,83 EUR od 06.10.2009. pa do isplate;

- na iznos od 24,90 EUR od 13.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 27,92 EUR od 21.12.2009. pa do isplate;

- na iznos od 33,68 EUR od 20.01.2010. pa do isplate;

- na iznos od 35,94 EUR od 04.03.2010. pa do isplate;

- na iznos od 45,11 EUR od 07.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 44,07 EUR od 22.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 46,97 EUR od 07.05.2010. pa do isplate;

- na iznos od 57,01 EUR od 08.06.2010. pa do isplate;

- na iznos od 70,88 EUR od 09.07.2010. pa do isplate;

- na iznos od 57,98 EUR od 10.08.2010. pa do isplate;

- na iznos od 79,21 EUR od 23.09.2010. pa do isplate;

- na iznos od 75,36 EUR od 11.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 76,72 EUR od 10.11.2010. pa do isplate;

- na iznos od 107,52 EUR od 29.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 89,83 EUR od 15.02.2011.pa do isplate;

- na iznos od 103,67 EUR od 18.03.2011.pa do isplate;

- na iznos od 103,67 EUR od 18.03.2011.pa do isplate;

- na iznos od 84,97EUR od 11.04.2011.pa do isplate;

- na iznos od 124,01 EUR od 28.05.2011.pa do isplate,

i to po stopi od 15 % za razdoblje do 31. prosinca 2007., a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Odbija se tužiteljica JK s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 9012294618, sklopljenog 21. veljače 2007. između tužiteljice JK i Privredne banke Zagreb d.d. koja u st. 2. glasi: "…sukladno broju grupa proizvoda".

Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9012294618, sklopljenog 21. veljače 2007. između tužiteljice JK i Privredne banke Zagreb d.d. koja u čl. 1. glasi: "…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita…".

VI/ Odbija se tužiteljica JK s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici JK s osnove zateznih kamata na preplaćene iznose isplati ukupan iznos od 971,12 eura (slovima. devetstosedamdesetjedaneurodvanaestcenti), zajedno sa zateznim kamatama, tekućima od 1. lipnja 2011. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

VII/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici JK naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.685,56 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 20. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa, tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5. lipnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom kao davateljem kredita 21. veljače 2007. sklopila Ugovor o kreditu prema kojem joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 81.358,65 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su joj se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope, te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,75 % godišnje. Ističe da joj tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužiteljice. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je sukladno čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Navodi da je 1. lipnja 2011. s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Smatra da joj je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu zbog čega je predložila sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te kojom će narediti tuženiku da joj na ime preplaćenih iznosa kamate i tečaja isplati iznos od 27.643,90 kuna (3.668,98 eura).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Za napomenuti je da se tuženikov odgovor na tužbu temelji na činjenici kao da su parnične stranke sklopile konverziju sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015, u nastavku ZIDZPK/15). Tuženik navodi da se utvrđenja iz kolektivne presude ne mogu primijeniti na ovaj postupak u kojem je tužbeni zahtjev postavljen na ime stjecanja bez osnove, već samo u posebnim parnicama za naknadu štete. Pojašnjava da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZIDZPK/15 izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u dijelu valute obveze i kamatne stope, te da se te odredbe primjenjuju retroaktivno zbog čega eventualno ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu više ni nema. Smatra da tužitelj više ne može imati pravni interes za bilo kakva potraživanja budući da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran. Navodi da je pristankom na konverziju tužitelj priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava tj. sve uplate po svim osnovama koje je do tada izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Navodi da su odredbe osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi izričito dopuštene i predviđene odredbama Zakona o obveznim odnosima, da je korisnik kredita bio poslovno sposobna osoba i da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, te se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Stoga smatra da su korisniku kredita bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Uzimajući u obzir sve navedeno, predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 9012294618 (list 6-8 spisa), pregled uplata po kreditu (list 9-12 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu (list 18- 21 spisa), otplatni plan (list 13-15 spisa), opći uvjeti poslovanja s građanima (list 40-44 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (list 107-206, 230 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice JK (list 230-231 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje javnog bilježnika i djelatnika banke kao svjedoka.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 9012294618 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenom ugovoru.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita 21. veljače 2007. s tuženikom kao davateljem kredita sklopila Ugovor o kreditu broj: 9012294618 kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit za adaptaciju i otplatu postojećeg kredita u iznosu od 81.358,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,75% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja i da je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 240 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja;

- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiraju građana;

- da su tužiteljica i tuženik 1. lipnja 2011. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (u nastavku: Dodatak) kojim je kredit konvertiran;

-da su tužiteljica i tuženik Dodatkom ugovorili da je tužiteljici na dan 1. lipnja 2011. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 58.329,22 eura.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 9012294618 i Dodatka ugovoru.

6. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu, jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 9012294618 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem takvih odredbi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe zbog izvršene konverzije. Ovo stoga što tuženik pogrešno smatra da je predmetni kredit konvertiran po odredbama ZIDZPK/15 iako je isti zapravo konvertiran još u lipnju 2011. kada ZIDZPK/15 nije bio ni donesen. Stoga su bespredmetni svi navodi tuženika kojima osporava postojanje pravnog interesa tužiteljice pozivajući se na odredbe ZIDZPK/15. U situaciji kao što je ova, u kojoj je tužiteljica 1. lipnja 2011. izvršila konverziju kredita iz valute CHF u valutu eura, a koja konverzija nema veze sa zakonskom konverzijom po odredbama ZIDZPK/15, tužiteljica ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula kao što ima pravni interes potraživati i razliku u isplati preplaćenih iznosa kredita temeljem tih ništetnih odredbi. Međutim, sve da je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran i sukladno odredbama ZIDZPK/15, tužiteljica bi imala pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu, što je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8.1. Neosnovan je prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 kojima je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku jer da te eventualno ništetne odredbe više ne postoje budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu zamijenjene novim. Sud je ocijenio takve navode tuženika neosnovanima jer konverzijom kredita nije prestao važiti osnovni Ugovor o kreditu kojeg su stranke sklopile, a tek utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za tužitelja kao potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku do kojih je došlo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora.

9. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.3. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.4. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Odredbom čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi međutim, navedene činjenice tuženik nije dokazao.

10.3. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit uzela radi adaptacije kuće, da se u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bavila obrtom, niti nikakvom drugom poslovnom djelatnošću, a niti da ju je iznajmljivala, da se za kredit u CHF odučila iz razloga što su je za taj kredit nagovarali u banci na način da su joj rekli da je to sada povoljno i da je šteta propustiti tu priliku. U banci joj nitko nije ništa govorio o riziku tečaja CHF, nisu joj objašnjavali ni pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, niti su joj rekli da joj rata kredita može toliko narasti ovisno o promjeni tečaja i kamatne stope. Sjeća se da joj je početna rata bila oko 1.800,00 kn, a da je kasnije narasla na 3.600,00 kn. Imala je financijskih poteškoća u vezi otplate kredita. Da joj je netko u trenutku sklapanja ugovora rekao da će postojati mogućnosti ovolikog rasta iznosa rate, za taj kredit se ne bi odlučila. Ugovor o kreditu je bio sastavljen od strane banke. Ugovor je pročitala prije potpisivanja i kao laik ga nije baš razumjela. Sjeća se da je u banci pitala što će biti ako CHF ode gore, a da su joj u banci rekli da je to sve isto kao i kod eura i da ne postoji mogućnost da će rata baš toliko otići gore. Misli da je bila i kod javnog bilježnika u vezi ovog ugovora, i da ju tamo također nitko nije o ničemu upozoravao. Konverziju iz 2011. je napravila iz razloga što je na to bila prisiljena zbog svojih financijskih razloga jer se bojala da joj rata kredita ne ode još više gore. Rate kredita je plaćala sama, međutim nekada je i njezin suprug znao fizički otići u banku u njezino ime platiti kredit.

10.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o svim odlučnim činjenicama. Temeljem iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu imala status potrošača sukladno odredbi čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojom je odredbom propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit uzela radi adaptacije kuće u kojoj i danas živi, da se nije bavila nikakvom poslovnom djelatnošću niti obrtom, a niti da je kuću iznajmljivala, te da iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da je tužiteljica imala status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

10.5. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, te utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl.81. do čl.88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 5. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 26. veljače 2007., da je tečaj na dan korištenja bio 4,514285, da je rok otplate 240 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,75%, te da je konverzija provedena 1. lipnja 2011. Vještak je u nalazu naveo da:

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od dana korištenja kredita do 1. lipnja 2011. u iznosu 2.891,34 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju ne postoji tzv. negativna razlika kamata kada je plaćeno manje jer kamatna stopa nikada nije bila manja od početno ugovorene kamatne stope;

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 1. lipnja 2011. u iznosu 1.639,70 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju postoji tzv. negativna tečajna razlika kada je plaćeno manje jer je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita u iznosu 62,24 eura;

- ukupan iznos zateznih kamata na tako preplaćene iznose kamate i tečaja (samo pozitivna razlika) od dana korištenja kredita do 1. lipnja 2011. iznosi 971,12 eura;

- konverzija u konkretnom slučaju nije napravljena prema odredbama ZIDZPK/15 budući da je konverzija kredita izvršena 1. lipnja 2011. kada je banka konverziju kredita iz valute CHF u valutu eura izvršila na način da je iznos nedospjele glavnice kredita u CHF od 71.602,03 eura preračunala po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na taj dan na iznos eura po srednjem tečaju za euro tečajne liste banke i dobila iznos glavnice kredita u eurima u iznosu od 58.329,22 eura kojeg je tužiteljica dalje nastavila plaćati;

- da u konkretnom slučaju ne postoji preplata koja je priznata tužiteljici konverzijom jer konverzija nije ni provedena po odredbama ZIDZPK/15.

12.1. U odnosu na navode tuženika da je tužiteljevo potraživanje bazirano na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

12.2. U odnosu na primjedbe tuženika da je vještački nalaz bespredmetan jer je Dodatak Ugovora o kreditu sklopljen na temelju odredbi ZIDZPK/15, sud te primjedbe nije posebno obrazlagao budući da su iste bespredmetne jer konverzija u konkretnom slučaju nije napravljena po odredbama ZIDZPK/15. Dakle, u ovom predmetu se ne radi o predmetu iz skupine predmeta tzv. konvertirani švicarac jer je tužiteljica svojom konverzijom kredita iz 2011. godine iskoristila mogućnost da postojeći kredit iz CHF "prebaci" u kredit u eurima sukladno postojećim uvjetima tuženika. Dakle, ne radi se o zakonskoj konverziji po odredbama ZIDZPK/15, pa je stoga u ovome predmetu bespredmetno raspravljanje i o ispravnosti konverzije.

12.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

13. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potraživala iznos od 2.891,34 eura, a temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.639,70 eura, sve sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te na ime zateznih kamata iznos od 971,12 eura.

13.1. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud je istu dopustio budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe sukladno čl. 190. st.2. ZPP-a kada tužitelj o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogao znati prije provedenog vještačenja.

14. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da tužiteljici zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita. Stoga joj je dosuđen iznos kao u izreci, a koji se iznos odnosi na preplatu po osnovi preplaćenih kamata u iznosu 2.891,34 eura i preplatu po osnovi preplaćenog tečaja u iznosu 1.639,70 eura.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

15.1. Budući da je tužiteljica kako tužbom tako i u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zatezne kamate na preplaćene iznose kamate i tečaja tražila na svaki preplaćeni iznos od dana dospijeća do isplate, te da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatezne kamate na preplaćene iznose još dodatno uglavničila (za razdoblje od dana korištenja kredita do 1. lipnja 2011.), sud ju je odbio s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu uglavničenih zateznih kamata jer joj je prethodno zatezne kamate na preplaćene iznose kamate i tečaja već dosudio u točkama III/ i IV/ izreke. Dakle, u suprotnom bi se radilo o dvostrukoj naplati tužiteljice na ime zateznih kamata na preplaćene iznose kamate i tečaja.

16. Sud je djelomično odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao u točki V/ izreke i to u dijelu za utvrđenje ništetnim čl. 1. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), odnosno kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak jer se ništetnost valutne klauzule odnosi na način otplate kredita, a ne na način isplate kredita, prema kojoj odredbi se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Također, prema tom tečaju sačinjen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka, na način da je za svaki anuitet utvrđena razlika između početnog tečaja i tečaja koji je vrijedio na dan dospijeća svakog anuiteta. Stoga, navedena odredba Ugovora o kreditu nije protivna odredbama ZZP-a, ni odredbama ZOO-a, niti dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ostale dijelove predmetnog Ugovora koje je sud odbio utvrditi ništetnim, za napomenuti je da u istima nije sadržana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u smislu ništetne odredbe, a niti su takve odredbe bile predmetom osporavanja u kolektivnom sporu, a da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti tih odredbi tužitelj niti ne tvrdi, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.

17. Budući da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nije nastao poseban trošak, sud joj je u cijelosti dosudio trošak postupka temeljem čl.154. st.5. ZPP-a. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.685,56 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 3. kolovoza 2020. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 1. travnja 2025. 25 bodova prema T.br.

8.t.4., zastupanje na ročištima 14. studenog 2024. i 17. veljače 2026. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 212,50 eura. Sud je priznao tužiteljici i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 83,06 eura i trošak vještačenja u iznosu 540,00 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 9. rujna 2020., 24. svibnja 2022. i 11. studenog 2024. jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (u podnescima od 9. rujna 2020., 24. svibnja 2022.navodi činjenice koje je već navodila tijekom postupka i poziva se na sudsku praksu koju sud ionako sam prati dok podneskom od 11. studenog 2024. predlaže okolnosti na koje je potrebno provesti vještačenje, a koje je mogla iznijeti i na ročištu 14. studenog 2024.). U odnosu na podnesak od 1. travnja 2025. sud tužiteljici nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već „ostalog“ podneska iz razloga što u istome ništa ne obrazlaže već samo usklađuje svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu vještaka.

Osijek, 20. travnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika