REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-5435/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: CJ iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 5, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 20. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/25-03/03199140320, URBROJ: 341-99-06/2-25-2995 od 03. studenog 2025. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140- 03/24-03/03199140320, URBROJ: 341-25-06/2-24-150929 od 16. listopada 2024. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima je odbijen njezin ponovljen zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine.

Tužiteljica u tužbi navodi da su u trenutku smrti njezinog supruga (22. studenog 1996. godine) zajednička djeca bila maloljetna te je prema njima obavljala roditeljske dužnosti do kraja njihovog redovnog školovanja. Tužiteljica smatra da se uvjeti za priznavanje prava trebaju utvrđivati u vrijeme smrti supruga, dakle prema tada važećem propisu o mirovinskom osiguranju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je 11. rujna 2024. godine pred nadležnim nositeljem mirovinskog osiguranja u [adresa] podnijela (drugi po redu) zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine.

Nesporno je da je tužiteljica rođena **.**.1960., što znači da je u trenutku smrti supruga imala navršenih 35 godina života. Također je nesporno da je mirovinski staž njezinog supruga u Republici Hrvatskoj iznosio preko 24 godine, a da su zajednička djeca rođena 1978. i 1981. godine.

Prvostupanjskim rješenjem od 16. listopada 2024. godine je zahtjev tužiteljice odbijen, uz utvrđenje da u trenutku smrti supruga nije imala navršenih barem 45 godina života, niti je iza smrti supruga ostalo djece s pravom na obiteljsku mirovinu. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 03. studenog 2025. godine je tužiteljičina žalba odbijena, uz utvrđenje da tužiteljica na dan podnošenja zahtjeva i šest mjeseci unatrag nije imala djecu na redovnom ško lovanju, odnosno djecu prema kojima bi obavljala roditeljske dužnosti.

Neosnovano tužiteljica smatra da bi se u konkretnom slučaju trebao primjenjivati propis o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u trenutku smrti njezinog supruga. Sada je na snazi Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 96/25), koji u svojoj prijelaznoj odredbi čl. 174. st. 1. i 2. propisuje da će se upravni postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja koja se ostvaruju do stupanja na snagu tog propisa, kao i upravni sporovi u vezi s tim postupcima, dovršiti prema propisima koji su važili do stupanja na snagu tog propisa.

To znači da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO).

Na temelju čl. 72. st. 1. ZMO-a u slučaju kada je zahtjev za obiteljsku mirovinu podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta (u konkretnom slučaju - od dana smrti supruga **.**.1996.) član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

To znači da se u ovom slučaju uvjeti za ispunjavanje prava na obiteljsku mirovinu razmatraju na dan 01. travnja 2024. godine, s obzirom na to da je zahtjev podnesen 11. rujna 2024. godine.

Tužiteljica na dan 01. travnja 2024. godine nije mogla ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu preko zajedničke djece, s obzirom na to da na taj dan djeca (rođena 1978. i 1981. godine) nisu ostvarivala pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, niti je tužiteljica u odnosu na tu djecu tada više obavljala roditeljske dužnosti.

Nadalje, nesporno je da tužiteljica u trenutku smrti supruga nije imala navršenih barem 45 godina života, a također je nesporno da kod nje nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti.

Stoga tužiteljica ne ispunjava niti jedan uvjet za mogućnost priznavanja prava na obiteljsku mirovinu iza supruga, u smislu čl. 67. ZMO-a.

Zbog toga su osporavana rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS -a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 20. travnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Iskren Rošić

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (Središnja služba)