REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3269/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SARDO d.o.o., OIB 70205904368, Nova Vas, Mihatovići 13A, kojeg zastupa punomoćnica Matea Knežević, odvjetnica iz Poreča, Nikole Tesle 5, protiv tuženika PLAVA LAGUNA d.d., OIB 57444289760, Poreč, Rade Končara 12, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-143/2024-19 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-143/2024-19 od 29. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se raskine ugovor o zakupu odnosno podredno da se isti promijeni na način da se smanji zakupnina te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je sud utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem sklopljenog Ugovora o zakupu ali je uslijed pandemije COVID-a došlo do promijenjenih okolnosti. No sud je utvrdio da je ugovor raskinut izjavom tužitelja od 1. listopada 2020. te da je ispunio sve obveze iz tog ugovora, stoga su odbijeni zahtjevi tužitelja.

3. Protiv navedene presude je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovan postupak. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja zbog kojih smatra da ima pravo na raskid ugovora odnosno na izmjenu istoga.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je predmet spora raskid Ugovora o zakupu „Trgovačka ulica – površina br. 16“ od 29. travnja 2019. s Dodatkom br. 1/2020 od 10. siječnja 2020. (točka I. izreke zahtjeva) radi izmijenjenih okolnosti osnovom odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i isplata iznosa od 5.761,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama osnovom odredbe čl. 1111. ZOO-a na ime stjecanja bez osnove, dok je predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva izmjena Ugovora o zakupu „Trgovačka ulica – površina br. 16“ od 29. travnja 2019. s Dodatkom br. 1/2020 od 10. siječnja 2020. (točka I. izreke zahtjeva) radi izmijenjenih okolnosti osnovom odredbe čl. 369. ZOO-a, utvrđenje okolnosti da je Ugovor o zakupu „Trgovačka ulica – površina br. 16“ od 29. travnja 2019. s Dodatkom br. 1/2020 od 10. siječnja 2020. otkazan dopisom tužitelja od 1. listopada 2020. (točka II. izreke zahtjeva) i isplata iznosa od 4.717,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama osnovom odredbe čl. 1111. ZOO-a na ime stjecanja bez osnove (točka III. izreke zahtjeva).

10. Utvrđeno je da među strankama nije sporno da su 29. travnja 2019. zaključile Ugovor o zakupu „Trgovačka ulica – površina br. 16“, ovjerenih potpisa po javnoj bilježnici Mariji Hrvatin iz Poreča poslovni broj OV-2806/2019 dana 29. travnja 2019., a kojim Ugovorom je tuženik dao, a tužitelj primio u zakup površinu za postavljanje naprave broj 16, veličine 50,00 (pedeset) m2, na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj pri Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a koja površina se nalazi u Trgovačkoj ulici u sklopu turističkog kompleksa [adresa], na adresi [adresa], s mogućnošću priključka na električnu energiju. Člankom 2. Ugovora, ugovoreno je da se predmetna površina daje u zakup na određeno vrijeme, i to od dana sklapanja predmetnog Ugovora do 31. listopada 2021., koja okolnost je također nesporna. Nije sporno da su tužitelj i tuženik ugovorili godišnju naknadu za korištenje predmetne površine u visini od 31.000,00 kuna bez PDV -a, što po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja Ugovora iznosi 4.174,04 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost. Tužitelj je dogovorenu naknadu bio dužan platiti na način da iznos naknade za 2019. godinu plati u roku od 8 dana od dana potpisivanja Ugovora a iznos naknade za preostale godine (2020. i 2021. godina) najkasnije do 15. siječnja za tekuću godinu temeljem ispostavljenih računa tuženika.

11. Utvrđeno je i da nije sporno da su stranke postupka 10. siječnja 2020. zaključile Dodatak Ugovoru o zakupu „Trgovačka ulica – površina br. 16“ br. 1/2020. kojim je izmijenjen članak 7 stavak 2. alineju 2. Ugovora o zakupu na način da je tužitelj iznos naknade za preostale godine (2020. i 2021 godinu) bio dužan platiti u dva jednaka obroka i to prvi obrok do 20. srpnja u godini te drugi obrok do 20. kolovoza u godini. Ugovorne strane izmijenile su i članak 7. stavak 4. Ugovora na način da se godišnji EURIBOR utvrđuje na dan 30. lipnja za svaku od godina posebno kao i članak 8. stavak 3. alineju 2. na način da je tužitelj iznos paušalnih troškova za preostale godine (2020. i 2021. godinu) dužan platiti u dva jednaka obroka i to prvi obrok do 20. srpnja u godini te drugi obrok do 20. kolovoza u godini. Također nije sporno da je tužitelj predao bjanko zadužnicu radi osiguranja naplate tražbine a nije sporno niti da je jednostranom izjavom od 1. listopada 2020. otkazao Ugovor o zakupu, te da tuženik kao zakupodavac nije naplaćivao zakupninu za 2021. godinu. Nije sporno niti da je zakupnina za 2020. godinu naplaćena putem zadužnice za iznos od 50.000,00 kuna.

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 369. st. 1. ZOO-a koji propisuje da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ugovor stranaka prestao dopisom tužitelja od 1. listopada 2020. pa je pravilno zaključeno kako tužitelj ne može tužbom zahtijevati raskid ugovora koji je već raskinut prije podnošenja tužbe. Dakle pravilno je sud prvog stupnja cijenio okolnost što je ugovor stranaka raskinut prije podnošenja tužbe pa se ne može tražiti niti ponovni raskid a niti izmjena ugovora koji više nije na snazi sukladno čl. 369. ZOO-a. Uz to, pravilno se sud pozvao i na činjenicu kako je tužitelj ispunio sve obveze nastale do raskida ugovora pa više ne može tražiti raskid ili izmjenu ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-101/88 od 28. prosinca 1989. te Rev-1331/00 od 17. listopada 2000.).

14. Stoga je pravilno odbijen zahtjev kako za raskidom ugovora tako i za njegovom izmjenom te sukladno tome za povratom stečenog bez osnove s obzirom na to da je za prijelaz imovine postojao valjani pravni temelj odnosno ugovor o zakupu.

15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. S obzirom na navedeno, svi žalbeni prigovori temelje se na općim, nedokazanim tvrdnjama koje ne mogu pobiti čvrste dokazne temelje prvostupanjske presude. Stoga sud odbija žalbu kao neosnovanu u cijelosti, potvrđujući time ispravnost i pravnu utemeljenost osporavane presude.

17. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 20. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak