REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-457/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravoj stvari tužiteljice OEĐ rođ. OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Fuštinu, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Cadaret Bernard Alfred Paul, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Francuska, zastupanog po punomoćniku Ivi Baica Skert, odvjetnici iz ZOU Baica iz Šibenika, radi ispravka uknjižbe, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1391/2022, od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika OEĐT, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1391/2022, od 10. ožujka 2025, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1391/2022, od 10. ožujka 2025., presuđeno je:
I. Pogrešna je i pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku označena kao čest. zgr. [katastarska čestica],upisana u Z. U. [broj ZK uloška], ležeća u K. O. [katastarska općina], površine 18 m2, na imenu tuženika, pa je ovlaštena tužiteljica, temelje ove presude , zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istovremeni izbris sa imena : OEĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II. Dužan je tuženik OEĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi parnični trošak tužiteljici OEĐ rođ. OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6.613,04 € sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 10. ožujka 2025. godine , po stopi Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tuženiku naknade cjelokupni troškovi postupka.
2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku tužitelj prvenstveno vidi u tome jer tužiteljica nije aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka brisovne tužbe. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku tužitelj prvenstveno vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki. Pri tome se posebno ukazuje da je vrlo bitan dokaz predložen od strane tuženika saslušanje tuženikove supruge PE, budući sam tuženik, iako formalno kupac i vlasnik predmetne nekretnine, zbog jezične barijere i svog narušenog zdravstvenog stanja, nije bio uključen u radnje oko kupoprodaje predmetne nekretnine, već je sve upravo vodila njegova supruga. Iako je u razlozima presude navedeno da je saslušana supruga tuženika, prvostupanjski sud njen iskaz ne analizira u obrazloženju presude.
2.2. U sadržaju žalbe tuženik navodi da prije nego je kupio spornu nekretninu nitko nije bio u njenom posjedu, a niti tužiteljica niti prednik tužiteljice nije bio upisan kao vlasnik iste, već su kao suvlasnici bile upisano 12 različitih osoba. Nekretninu je kupio od SE za kojeg su mještani rekli da je to njegova nekretnina i da isti živi u [adresa]. Ističe da je isplatio kupoprodajnu cijenu na račun u Australiji, koji je glasio na AE, za koji račun nije imao razloga sumnjati da je od prodavatelja, ušao u posjed predmetne nekretnine, koja nekretnina predstavlja ulaz u kuću tuženika, i koju su tuženici koristili i prije sklapanja ugovora o kupoprodaji, i nitko ih nikada nije ometao u posjedu predmeta spora, pa ni tužiteljica koja živi u susjedstvu od 2011.
2.3. Glede pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik u žalbi napominje da iako se u presudi ne navodi temeljem kojeg propisa je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada pravo vlasništva i temeljem kojeg mjerodavnog propisa je usvojio tužbeni zahtjev, iz formulacije tužbenog zahtjeva proizlazi da se radi o brisovnoj tužbi pa je trebao utvrđivati činjenice koje Zakon propisuje kao pretpostavke za brisovnu tužbu. Isto tako smatra se da je, ako je već utvrdio da je ugovor ništetan, prvostupanjski sud trebao nastaviti dalje sa utvrđivanjem relevantnih činjenica i primjenom mjerodavnog prava utvrdit da li je tuženik stekao pravo vlasništva neovisno od ugovora o kupoprodaji i unatoč tome što je isti nevaljan, te ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica dodatno objašnjava svoj stav koji je iznosila tijekom prvostupanjskog postupka kako tuženik nije u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine i da bi trebao znati, sve da je imao valjani titulus (a što nije), imao bi samo pravo na posjed, ali da nikad nije mogao biti niti je bio u „zakonitom“ posjedu. Tuženik je sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine s osobom koja nije upisana u zemljišne knjige kao vlasnik i koja nije potpisala ugovor, pa je uz takav ništetan ugovor, kroz pojedinačni ispravni postupak, uknjižio vlasništvo u zemljišnoj knjizi. Kako je tužiteljica dokazala postojanjem ugovora o darovanju, ovjerenog u konzulatu Republike Hrvatske, da je upravo njoj darovana predmetna nekretnina, predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao sve relevantne činjenice pa presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba Parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Naime, prvostupanjski sud trebao je prvenstveno jasno definirati o kakvom se sporu radi, jer ako bi se radilo, a kako iz sadržaja tužbe proizlazi, o vlasničkoj tužbi podnesenoj sukladno odredbi članka 213. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19), prema kojoj osobe koje imaju pravni interes svoja prava mogu ostvarivati u ispravnom postupku podnošenjem prijave ili prigovora u roku otvorenom za ispravak odnosno u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom, nakon što pojedinačni ispravni postupak bude zaključen, onda je osim utvrđivanja činjenica glede valjanosti upisa vlasništva tuženika, trebalo utvrditi i činjenice bitne za utvrđivanje vlasništva tužiteljice, a što je u potpunosti propušteno.
6.1. Osim toga u pravu je tuženik kada u žalbi navodi da presuda ne sadrži uopće analizu iskaza supruge tuženika koja ima saznanja o okolnostima kupoprodajnog ugovora. Isto tako nisu utvrđene ni činjenice vezane uz isplatu kupoprodajne cijene, odnosno vlasnika računa na koji je kupovnina isplaćena.
7. Vezano za prigovor aktivne legitimacije, samo provođenje postupka osnivanja i obnove te pojedinačnih ispravnih postupaka ne dira u prava drugih osoba, koje ne bi podnijele prigovor ili prijavu pravodobno u tom postupku, tako da je jedan od načina zaštite prava vlasništva i tužba na utvrđenje prava vlasništva, što znači da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom sporu.
8. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice sastoji se iz dva dijela. U prvom dijelu osporava se valjanost stjecanja vlasništva tuženika, a drugim dijelom traži se utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Cijeli dokazni postupak vezan je uz utvrđenje da tuženik nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine, dok o načinu stjecanja vlasništva tužiteljice presuda ne sadrži nikakve razloge, pa je taj dio presude obuhvaćen u cijelosti bitnom povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
9. Što se tiče prvog dijela tužbenog zahtjeva u postupku je utvrđeno:
- iz uvida u rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog O (pok P) Livić rođenog **.**.1908., a umrlog **.**.1976., njegovim nasljednikom za nekretninu izvanknjižno vlasništvo upisano u posjedovnom listu 360 Područnog ureda za katastar iz Šibenika je proglašen OE sin ostavitelja, za cijelo.
- iz uvida u darovni ugovor sklopljen 28. rujna 2006. i ovjeren pred diplomatskim konzulatom istog dana proizlazi da je prednik tužiteljice OE kao darovatelj darovao svojoj kćerki, tužiteljici u ovom postupku kao daroprimateljici, nekoliko nekretnina među kojim i predmetnu nekretninu katastarske oznake 145/3 ( Šeputina- ruševina).
- iz uvida u priloženi ugovor o kupoprodaji proizlazi da je isti sklopljen između oca tužiteljice EE kao prodavatelja i tuženika kao kupca, glede predmetne nekretnine katastarske oznake čest. zgr [katastarska čestica] kuća 18 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 3000,00 €, a istim ugovorom je tuženik ovlašten da može zatražiti obzirom da je strani državljanin i suglasnost za stjecanje nekretnine u RH, te da se može temeljem ugovara i uknjižiti u zemljišnim knjigama po dobivenoj suglasnosti, a temeljem ovog ugovora zatražiti i predbilježbu prava vlasništva. Ugovor je potpisan od prodavatelja AE i S i tuženika kao kupca.
- da iz grafološkog vještačenja obavljenog po sudskom vještaku za rukopis Valteru Dolušiću 3.srpnaj 2024. proizlazi da supotpisi na prvoj i drugoj stranici ugovora o kupoprodaji nekretnine vrlo vjerojatno nije pisan rukom OE.
- da iz zapisnika u pojedinačnom ispravnom postupku sastavljanom od Općinskog suda u Šibeniku 21. svibnja 2021. na očevidu proizlazi da je postupak pokrenut po prijedlogu predlagatelja-tuženika u ovom postupku, a da je sud je nakon što je obavio očevid i na sitom saslušao svjedokinje ŽE i JE donio odluku o prihvaćanju prijedloga predlagatelja , te da se određuje ispravak uknjižbe na način da se čest. zgr. [katastarska čestica] uknjiži na ime predlagatelja i istovremeno izvrši brisanje dosadašnjih suvlasnika.
- da je na očevidu održanom 31. kolovoza 2023. vještak mjernik identificirao predmetnu nekretninu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja dvorišni prostor koji je u trenutku očevida popločan, dok manji dio predstavlja i vrtni prostor sa zelenilom te tendom. Sa predmetne nekretnine moguć je izravan pristup u stambeni objekt tuženika koji se identificira kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sama nekretnina je sa svoje sjeverne i zapadne strane omeđena zidovima susjednih objekata.
10. U postupku su saslušane stranke u svrhu dokazivanja i dok je tužiteljica detaljno objasnila svoje viđenje načina kako je zaključen kupoprodajni ugovor, tuženik PEĐT je u svom iskazu vezano uz bitne detalje načina stupanja u kontakt s prodavateljem i načina sklapanja i potpisivanja ugovora upućivao na iskaz svoje supruge RE.
11. Tužiteljica je u iskazu jasno definirala ključne činjenice koje su i provjerljive, ukazujući na ulogu svoje sestre AE, koja je rođena kao VE i potom promijenila ime, te njezinog partnera potpisanog na ugovoru kao S. Svoj iskaz je potkrijepila i nalazom grafološkog vještaka kojeg je angažirala izvan ovog postupka, a koji je u nalazu utvrdio da supotpisi na prvoj i drugoj stranici ugovora o kupoprodaji nekretnine vrlo vjerojatno nisu pisani rukom OE.
12. Ostali navedeni svjedoci čiji su iskazi analizirani u postupku BE i JE o načinu i okolnostima sklapanja kupoprodajnog ugovora nisu imali neposredna saznanja, pa je nejasno zašto je prvostupanjski sud propustio analizirati iskaz supruge tuženika RE koja je učestvovala direktno u postupku zaključenja kupoprodajnog ugovora. Isto tako u postupku nije provjerena tvrdnja tužiteljice da je protiv njene sestre AE pokrenut kazneni postupak 2022. u Šibeniku.
13. Kako presuda dijelom ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dijelom ni činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, drugostupanjski sud ukinuo je presudu u cijelosti.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ukloniti će bitnu povredu postupka na koju mu ukazuje drugostupanjski sud, te će prvo utvrditi sve okolnosti oko načina sklapanja kupoprodajnog ugovora i njegove valjanosti i pri tome utvrditi ulogu supruge tuženika RE u postupku koji je prethodio zaključenju ugovora i samom potpisivanju ugovora, uz analizu njenog iskaza.
14.1. Ukoliko prvostupanjski sud zaključi da je kupoprodajni ugovor ništetan i da nema valjanog osnova za stjecanje prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, odlučiti će o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za priznavanje prava vlasništva i pri tome jasno definirati pravni osnov za stjecanje vlasništva i činjenice na kojima se takav zahtjev temelji.
15. Imajući u vidu da je žalba tuženika prihvaćena u cijelosti, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, o kojima će se odlučiti u cijelosti u ponovljenom postupku.
16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 369. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud riješio je kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi 20. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Branka Ribičić