REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3517/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STDS svetovanje d.o.o., OIB: 22618954348, Mivka 15A, Ljubljana, zastupanog po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović – Dušan Miočić – Iva Glavota iz Rijeke, protiv tuženika PATENT d.o.o., OIB: 28977133575, Vrpoljački put 26, Šibenik, zastupanog po punomoćniku Ivi Pletikosi, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1351/2024-13 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1351/2024-13 od 25. travnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku da tužitelju plati iznos od 60.000,00 eura sa zateznim kamatama te je odlučio o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da su stranke imale zaključen ugovor o zajmu te da tužitelj ima pravo tražiti povrat zajma, s time da tuženik nije dokazao svoje navode vezane uz korištenje predmetnog zajma za potrebe Nogometnog kluba Inter Zaprešić.

3. Protiv navedene presude je žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o naknadi troškova postupka te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovan postupak. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja te smatra kako sud nije pravilno utvrdio odlučne činjenice vezane uz financijsku pomoć za potrebe Nogometnog kluba Inter Zaprešić.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 60.000,00 eura temeljem ugovora o zajmu sklopljenog među strankama. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o zajmu, nije sporno niti da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 60.000,00 eura i nije sporno da tuženik nikada nije vratio utuženi iznos. Među strankama je sporno da li je ugovor o zajmu sklopljen radi financijske pomoći Nogometnom klubu Inter Zaprešić ili ne.

10. Sud prvog stupnja je uvidom u ugovor o zajmu utvrdio da su stranke 27. listopada 2021. sklopili ugovor o zajmu kojim se zajmodavac, tužitelj, obvezao zajmoprimcu, tuženiku uplatiti iznos od 60.000,00 eura. Te je istog dana izvršio uplatu, a iz e-mail korespondencije je utvrđeno da su stranke usuglasile kada se pozajmljeni iznos može vratiti s time da se ne spominje nikakav dogovor vezan uz pomoć nogometnom klubu.

11. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvar primijenio pravila o teretu dokazivanja u pogledu činjenice da li je predmetni ugovor o zajmu bio vezan uz financiranje nogometnog kluba. Teret dokaza u pogledu navedenih činjenica je bio na tuženiku, a kako iz pisanog ugovora tako i iz dopisivanja putem elektroničke pošte u vrijeme kada je zajam dan nije niti jednom navedeno kako se isti daje za potrebe nogometnog kluba. Uostalom nije jasno zašto bi tužitelj pomoć za nogometni klub dao tuženiku da bi tuženik to proslijedio nogometnom klubu umjesto da pomoć da neposredno nogometnom klubu.

12. Stoga je pravilno sud prvog stupnja i istaknuo kako nije poklonio vjeru svjedocima koji su bili povezani za predmetni nogometni klub (direktor odnosno predsjednik izvršnog odbora Nogometnog kluba Inter Zaprešić) jer isti nisu sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora o zakupu niti su imali neposredna saznanja vezana uz sklapanje ugovora. Naime, ŠV je samo isticao da mu nije jasno zašto se u ugovoru o zajmu ne spominje nogometni klub dok je ŽV jasno naveo kako ne zna detalje dogovora između tuženika i partnera iz Slovenije. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tuženik nije dokazao kako je predmeti ugovor o zajmu izričito povezan sa sponzorstvom nogometnog kluba zbog čega ne bi trebala postojati obveza tuženika na povrat zajma.

13. Temeljem čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 126/21; dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Stoga, kako među strankama nije sporno da su stranke sklopile ugovor o zajmu, nije sporno da je tužitelj na ime zajma tuženiku uplatio 60.000,00 eura, a nije sporno ni da tuženik pozajmljeni iznos nije vratio, a što je bio dužan učiniti, temeljem čl. 4. ugovora o zajmu u roku od 90 dana od dana sklapanje ugovora o zajmu kao i temeljem čl. 504. ZOO -a, slijedom čega je usvojen tužbeni zahtjev.

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. S obzirom na navedeno, svi žalbeni prigovori temelje se na općim, nedokazanim tvrdnjama koje ne mogu pobiti čvrste dokazne temelje prvostupanjske presude. Stoga sud odbija žalbu kao neosnovanu u cijelosti, potvrđujući time ispravnost i pravnu utemeljenost osporavane presude.

16. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 20. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak