REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3392/2025-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB 26251326399, Šibenik, Kralja Zvonimira 50, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, Obala I. J. Cota 27, protiv tuženika IVANAL d.o.o., OIB 42070251592, Šibenik, Gorička 19, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5/I, radi činidbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zadru je u presudi poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022. usvojio tužbeni zahtjev sukladno čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). U presudi u bitnome ističe da je povod za podnošenje tužbe bilo zamućenje izvorišta pitke vode na izvoru Copića vrelo u rujnu 2014. jer se tada pojavila sumnja da je prisutnost ugljikovodika u pitkoj vodi povezana s prostorom bivše tvornice aluminija Lozovac. Utvrđeno je i da tuženik nije odgovoran za mikrobiološko zagađenje, a u odnosu na ugljikovodike da postoji samo analiza Zavoda za javno zdravstvo Šibensko kninske županije u kojem se prisustvo ugljikovodika zasniva na mirisu te nisu uzeti uzorci vode radi daljnje analize. Sud prvog stupnja u presudi ističe da se stanje na prostoru bivše tvornice aluminija u Lozovcu, s aspekta potencijalne štete, treba ocjenjivati u smislu postojanja izvora opasnosti. Prema shvaćanju suda, sama činjenica da je mogući objekt nastanka štete izvorište, odnosno crpilište vode za ljudsku uporabu, te da se s tog crpilišta vodom opskrbljuje i sam Grad Šibenik, dovodi do zaključka da bi eventualno nastala šteta na takvom objektu predstavljala znatnu štetu, stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev. Odluka suda o zahtjevu za naknadu troška donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da sud nije uzeo u obzir kako je tuženiku bilo omogućeno da se bavi djelatnostima skladištenja i obrade neopasnog otpada te je za sve aspekte djelatnosti imao odobrenja nadležnih tijela. Ističe i da se sud prvog stupnja nije očitovao na Zapisnike o očevidima u kojima su sudjelovali inspektor zaštite okoliša, vodopravni inspektor, protupožarni inspektor, sanitarni inspektor i inspektor zaštite prirode a iz kojih je razvidno da nije došlo ni do kakvog onečišćenja tla, vode ili okoliša na predmetnoj lokaciji. Ističe da se i iz službene zabilješke od 19. rujna 2014. sastavljene od strane Službe kriminalističke policije proizlazi da se ne može utvrditi da bi onečišćenje vodocrpilišta bilo povezano s lokacijom tuženika. Stoga ističe da je za primjenu čl. 1047. ZOO-a potrebno udovoljiti zahtjevu da je opasnost znatna te je potrebno da je opasnost od štete konkretna i izvjesna, stoga predlaže da ovaj sud ukine odnosno preinači pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da odluka suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. U ovoj pravnoj stvari je bila donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-808/2023-2 od 14. ožujka 2023. a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-211/2023 od 2. srpnja 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi: „Sadržaj drugostupanjske presude upućuje da je odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donijeta temeljem dokaza koje sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir što upućuje na zaključak da je drugostupanjska odluka donijeta primjenom čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. ZPP -a u kojim okolnostima je sud drugog stupnja trebao izvesti ocjenu svih provedenih dokaza u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a kako je takva ocjena provedenih dokaza izostala u konkretnom slučaju počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, posljedično pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nije ju moguće ispitati pa je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje povrede u reviziji ukazuje tužitelj. Nadalje Odgovor na postavljeno pravno pitanje proizlazi iz čl. 1047. st. 1. ZOO-a kojom se pruža pravna zaštita od izvora opasnosti, dakle za ostvarivanje pretpostavki za pružanje pravne zaštite u smislu čl. 1047. st. 1. ZOO -a dostatno je postojanje izvjesne opasnosti mogućnosti nastanka štete ukoliko se izvor opasnosti ne otkloni, ili se ne poduzmu potrebne mjere za zaštitu od nastanka štete. Kako u konkretnom slučaju za sada ove okolnosti zbog prethodno navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu utvrđene, pobijana presuda je temeljem čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuta i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja otklonit će prethodno navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i donijeti novu odluku o žalbi tuženika.“
7. U ovoj pravnoj stvari je sud prvog stupnja utvrdio da je povod ovom parničnom postupku bio incident povezan s onečišćenjem 2014. godine, kada je nakon obilne kiše koja je u kritično vrijeme padala došlo do zamućenja izvorišta pitke vode na vodocrpilištu Jaruga. No, sporno je ostalo da li je do tog zamućenja vode došlo uslijed djelovanja tuženika ili ne. U dokaznom postupku je sud prvog stupnja svoj zaključak donio samo na temelju iskaza svjedoka tužitelj a prilikom donošenja odluke sud prvog stupnja se nije očitovao o pisanim dokazima (službene bilješke policije, nalazi inspekcija i dr.) koje je tuženik dostavio, a iz kojih nesporno proizlazi da onečišćenje nije povezano s tuženikovom nekretninom. Stoga odluka suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer prilikom donošenja odluke sud mora voditi računa kako o dokazima koje je dostavio tužitelj tako i o dokazima koje je dostavio tuženik. Naime, u ovoj je pravnoj stvari tuženik dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da ne postoji uzročna veza između njegove nekretnine i incidenta zagađenja koje se dogodilo 2014. godine, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da to isto nije relevantno za donošenje odluke. Pri tome je pogrešno zaključio da je za primjenu čl. 1047. ZOO-a dovoljno postojanje samog izvora opasnosti, a kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo: „za ostvarivanje pretpostavki za pružanje pravne zaštite u smislu čl. 1047. st. 1. ZOO dostatno je postojanje izvjesne opasnosti mogućnosti nastanka štete ukoliko se izvor opasnosti ne otkloni, ili se ne poduzmu potrebne mjere za zaštitu od nastanka štete.“
8. S obzirom na to da u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja nisu raspravljene odlučne činjenice, odluku suda je valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.
9. Slijedom navedenog, presuda suda prvog stupnja je ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak (čl. 380. t. 3. ZPP -a u vezi čl. 10. SZ-a), a sud će raspraviti odlučne činjenice na koje je upozoren u ovoj ukidnoj odluci te će nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.
Zagreb, 20. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
