Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj GŽ R-77/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov- Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa], ... ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu,, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovca, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Poslovni broj Pr-315/2017 od 20. siječnja 2023., 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu Poslovni broj Pr-315/2017 od 20. siječnja 2023., u točki I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 668,24 eura/5.034,87 kuna sa zateznom kamatom po stopi s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 2.123,56 eura/16.000 kuna sa zateznom kamatom po stopi s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. U točki 3. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da isplatu glavnog potraživanja uz pripadajuću zateznu kamatu na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešnog nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi navodi da je vještak prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada na terenu uzimao u obzir specifične oblike rada - sve prekovremene sate rada iskazane pod oznakom RRV (redovno radno vrijeme), Sp (službeni put), sahrana, ŠK (školovanje – tečaj), bez ikakve oznake vrste službe a što je nedopustivo. Rad tužitelja na terenu u evidencijama je iskazan oznakom "TR" (rad na terenu), što znači da je tuženik prekovremeni rad na terenu i evidentirao kada je on uistinu i postojao. Tuženik smatra da se ovakvim načinom obračuna došlo do potpuno pogrešnog činjeničnog stanja o načinu rada tužitelja te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje sud pogrešno primijenio materijalno pravo a što je rezultiralo donošenjem nezakonite odluke. Neprihvatljivim smatra da se obračun potraživanja s osnove rada na terenu temelji na prijedlogu tužitelja posebice iz razloga što dokumentacija odnosno službene evidencije radnog vremena koju je u spis dostavio tuženik sadržavaju sve potrebne, podatke potpisane i ovjerene od ovlaštenih osoba i tužitelja. Navodi da je jedini objektivan pokazatelj načina i oblika rada tužitelja u tuženom razdoblju mogu biti i jesu službene evidencije radnog vremena tuženika. Za utvrđenje činjenica vezanih za prekovremeni rad tužitelja isključivo je mjerodavna evidencija tuženika te liste obračuna plaća. Pored toga, tužitelj je evidencije radnog vremena koje je vodio tuženik o njegovu načinu rada kroz utuženo razdoblje ovjerio svojim potpisom i prihvatio kao potpune, točne i isitnite za svaki mjesec pa ne može sada nakon proteka vremena od nekoliko godina osporavati njihovu vjerodostojnost tvrdeći da evidencija o radu nije potpuna i istinita. Upitnim smatra pouzdanost i točnost podataka o radu tužitelja na terenu tim više što nije precizirano kada je obavljen terenski rad, koliko puta u nekom vremenskom radu po godini ili mjesecu, jer tužitelj ne raspolaže pisanom evidencijom radnog vremena već samo paušalno iznosi podatke o početku i kraju rada tijekom dana.

6. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

7. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode žalbe, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

8. Žalba nije osnovana.

9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, valja istaknuti da predmeti spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. u parničnom postupku (Narodne novine – dalje ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

10. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP- a.

11. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da ti žalbeni razlozi nisu mogli biti predmetom razmatranja u ovom žalbenom postupku.

12. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže o čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću u bruto iznosu od 668,24 eura/5.034,87 kuna za razdoblje od 7. kolovoza 2011. pa do 1. lipnja 2014.

14. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u tuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba,

- da je u tom razdoblju obavljao službene poslove na terenu na način, da je bio radno angažiran prekovremeno noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama,

- da je tužitelj osporio valjanost evidencije tuženika njegovom radu na terenu te je proveden dokaz sa saslušanjem svjedoka EH i ĐH koji su obrazložili načini i vrijeme rada na terenu kao i organizaciju rada jednako kako je to obrazložio i tužitelj u svom iskazu,

- da je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Dariu Janković iz D@S d.o.o. Karlovac koji je nalaz i mišljenje sačinio u šest varijanti,

- da je vještak prvu i drugu varijantu radio temeljem evidencije dostavljene na spis predmeta pri čemu u prekovremeni rad na terenu uračunavao sve što je tužitelj odradio preko osam redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio ako je radio za vikend, pa je tako, primjerice 9. svibnja 2014. (petak), tužitelj radio od 6,00 do 16,00 sati, dakle 10 sati pa vještak tužitelju osam sati obračunava u redovni rad, dva sata u prekovremeni rad, te u ovoj varijanti vještak, obračunava samo prekovremeni rad na terenu,

- da je vještak treću i četvrtu varijantu izradio temeljem evidencije dostavljene na spis predmeta, tako da obračunava sve prekovremene sate rada iskazane u dnevnim evidencijama (teren i specifične oblike terena),

- da je vještak u petoj i šestoj varijanti, sukladno prijedlogu tužitelja, a za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu sate rada obračunavao kao da je radio radnim danom od 7,00 do 18,00 sati, subotom od 7,00 sati do 14,00 sati, nedjeljom prema dokumentaciji u sudskom spisu, tako u obje varijante vještak obračunava i specifične oblike terena prema satima rada iskazanim u dnevnim evidencijama,

- da je vještak također naveo da tuženik za kolovoz 2011. nije dostavio dnevnu evidenciji radnog vremena pa do podataka u radu tužitelja u navedenom mjesecu vještak dolazi temeljem podatak iz obračunskih lista, da je u rad na terenu – oznaka "TR" uračunato ono vrijeme koje je tuženik uz tu oznaku naveo kao vrijeme provedeno na radu,

- da je vještak pregledom evidencije uočio da za dio rada koji se odnosi na rad na terenu za dane vikenda ne postoji točan sat dolaska i odlaska sa posla, niti nema oznake da je tužitelj radio osam sati dnevno već samo oznaka "TR", pa vještak u takvim slučajevima u prvoj, drugoj, trećoj i četvrtoj varijanti nije obračunao prekovremeni rad za te dane, niti je naznačeno u dnevnoj evidenciji radnog vremena da bi tužitelj bio na sahranama u tuženom razdoblju,

- da je vještak također naveo da tuženik u spis nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se moglo vidjeti kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni radi odobravani pojedini slobodni dani, pa vještak nije bio u mogućnosti kod izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad te stoga u drugoj, četvrto, šestoj varijanti oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario s tim da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovi staža i dežurstva, te izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rada i ne mogu nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni radi koji je ostvario u tuženom razdoblju,

- da je vještak napravio preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 ) i sukladno tome za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) obračunava jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1, a koji slobodni dani nisu korišteni za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po tim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad, a koji dani su navedeni u tablici ustupcima – Straža (slobodni dan za stražu 3:1) i dežurstvo (slobodni dan za dežurstvo 1:1),

-da je vještak u šestoj varijanti sate rada na terenu obračunao po prijedlogu tužitelja i specifične oblike terena prikazao u tablici na stranici 10 i 11 nalaza, u kojoj varijanti je vještak tužitelju obračunao 68,28 prekovremenih sati koji su prema podacima iz dostavljenih evidencija nisu pokriveni sa slobodnim danima,

- da je vještak nakon izvršenog obračuna utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. ostvario dodatak na plaću u visini od 5.034,87 kuna,

15. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća šestu varijantu nalaza i mišljenja vještaka jer je sačinjena na temelju dokumentacije tuženika ali i iskaza tužitelja i svjedoka koji su u bitnom su vlastite i potvrđuju da evidencija rada na terenu na prikazuju stvarno odrađene sate rad pa u skladu s zakonskim i podzakonskim propisima, zaključuje da tuženik nije tužitelju isplatila plaću u skladu sa stvarno odrađenim satima.

16. Naime, utvrđuje da je prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 64/11, 82/12 i 73/13- dalje ZR/09 ) dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, a prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

17. Utvrđuje da evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, dakle potpunu i u skladu sa stvarno odrađenim satima prekovremenog rada te eventualno ostvarenim slobodnim danima gdje bi također trebalo biti vidljivo za koliko sati prekovremenog rada su ostvareni, a što u konkretnom slučaju nije slučaj.

18. Stoga primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02, 58/02 i 76/07 ), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09 – dalje ZSOS/02.) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09 ) kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću i subotom u ukupnom iznosu kao to konačno potražuje tužitelj u skladu s varijantom 6 nalaza i mišljenja vještaka.

19. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

20. Prema odredbi članka 169. stavak 1. ZSOS/02 propisano je da plaća djelatnika i vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredbi članka 97. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima u iznosu koji su uređeni općim propisima.

21. Prema odredbi članka 87. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredbi članka 97. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi , službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima u iznosu koji su uređeni općim propisima

22. Prema odredbi članka 4. stavak 1. i 2. u ZR/09 propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni i da evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu a prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR/09 u slučaju spora u vezi sa radnim vremenom ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavak 1. iz toga Zakona na propisan način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

23. U situaciji kad iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena, a koja evidencija podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu i radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik u konkretnom slučaju nije precizno vodio evidenciju o radnom vremenu vezanom za odrađenim prekovremeni rad na način propisan odredbom članka 8. stavak 1. točka 3. i 4. Pravilnika o evidenciji radnog vremena u vezi člankom 4. stavak 1. i 2. ZR/09, jer u pojedinim utuženim mjesecima nije naveden početak i završetak radnog vremena što u smislu navedenih zakonskih odredbi evidenciju čini nepotpunim.

24. S tim u vezi, treba dodati da je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac na dostavi sudu evidenciju radnog vremena, odnosno u koliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencije radnog vremena, s tim da utvrđenje suda prvog stupnja o obračunatim prekovremenom radu temelji se na suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja i varijanti šest nalaza vještaka.

25. Činjenica što je tužitelj evidenciju radnog vremena potpisao ne znači da se potpuno složio sa istom već samo je potvrdio da je evidenciju o radnom vremenu dobio na uvid.

26. Suprotnom žalbenim navodima tuženice saslušani svjedoci i tužitelj suglasno su potvrdili da se ovisno o potrebama posla radilo radnim danom od 7 do 18 sati subotom od 7 do 14 sati. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio razliku plaće prema šestoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 668,24 eura/5.041,87 kuna.

27. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, pa kako tuženik u žalbi nije konkretizirao niti jedan razlog pobijanja predmetne odluke o troškovima, a temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to je valjalo i u tom dijelu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka.

28. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točkama I i II izreke, a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude poziv na odredbu 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke kao nepobijena ostaje neizmijenjena.

30. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban u smislu odredbe članak 155. ZPP-a.

U Rijeci 20. travnja 2026

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara