Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-450/2026-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, protiv tuženika Telemach Hrvatska d. o. o. iz Zagreba, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-345/2024.- 24. od 23. veljače 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-345/2024.-24. od 23. veljače 2026. godine.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika na temelju Zahtjeva za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja od 29. siječnja 2024. godine, podnesenog Fini radi naplate tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-7115/06 od 15. prosinca 2006. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.
2. U točki II izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 468,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 23. veljače 2026. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao ovršenika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa njegovih novčanih sredstava na temelju Zahtjeva za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja od 29. siječnja 2024. godine, podnesenog Fini radi naplate tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-7115/06 od 15. prosinca 2006. godine.
7. U vezi toga utvrđuje da je potonje rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 23. travnja 2013. godine, te da je dostavljeno na provedbu Fini dana 22. svibnja 2013. godine, a da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje za ovršenika TF (ovdje tužitelja) utvrđena nemogućnost izvršenja navedene osnove za plaćanje na temelju odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te da je iz priložene specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje vidljivo da je Fina dana 04. kolovoza 2018. godine isknjižila iznos predmetnog duga tužitelja.
8. Nadalje utvrđuje da je tuženik kao ovrhovoditelj na temelju spomenute osnove za plaćanje-rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-7115/06 od 15. prosinca 2006. godine podnio dana 29. siječnja 2024. godine novi prijedlog za izvansudsku ovrhu, pa pozivom i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-274/2023 od 10. siječnja 2014. godine utvrđuje da je takav prijedlog dopušten, te da Fina može po tom zahtjevu upisati tražbinu u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i nastaviti postupati.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje da se odredbe članka 5. stavak 3. i 4. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: OZ) odnose na sudsku, a ne na izvansudsku ovrhu, te da u konkretnom slučaju nije pokrenuta sudska ovrha, niti je sud obavještavao ovrhovoditelja (ovdje tuženika) o nemogućnosti provedbe ovrhe, pa da isti nije niti mogao predlagati sudu promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, pa utvrđuje neosnovanima navode tužitelja da je tuženik bio dužan promijeniti sredstvo ili predmet ovrhe u roku propisanom odredbom članka 5. OZ-a.
10. Isto tako, sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanim i prigovor tužitelja o zastari tražbine tuženika koja potječe iz naznačenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
10.1. Naime, u vezi toga utvrđuje da je dostavom potonjeg rješenja o ovrsi na provedbu Fini dana 22. svibnja 2013. godine prekinuta zastara sve do isknjiženja duga dana 04. kolovoza 2018. godine, a da je ponovnim pokretanjem izvansudske ovrhe po istoj osnovi za naplatu dana 29. siječnja 2024. godine ponovno došlo do prekida zastare, te da od 04. kolovoza 2018. godine do 29. siječnja 2024. godine nije protekao desetogodišnji rok zastare propisan odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO).
11. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbe članaka 241. i 245. stavak 1.
ZOO-a, u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.
12. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a.
13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
14. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može ispitati.
15. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za presuđenje, a za svoja činjenična i pravna utvrđenja naveo je jasne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja, pa je na temelju tako utvrđenih činjenica pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZOO-a odbio tužbeni zahtjev.
16. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaja spisa proizlazi da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio Fini dana 22. svibnja 2013. godine zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovdje tužitelja kao ovršenika (list 17 spisa) na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-7115/06 od 15. prosinca 2006. godine koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 23. travnja 2013. godine (list 19 spisa), čime je u smislu odredbe članka 241. ZOO-a došlo do prekida zastare tražbine tuženika prema tužitelju koja proizlazi iz te isprave, a koja je prema pravilnom utvrđenju suda ponovno počela teći počev od 04. kolovoza 2018. godine kao dana kada je Fina u skladu s odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18) prestala izvršavati potonju osnovu za plaćanje, dakle iz razloga jer se tražbina iz te osnove za plaćanje nije u cijelosti naplatila od tužitelja kao ovršenika i fizičke osobe u roku od tri godine od primitka u Fini, a nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovdje tužitelja.
16.1. Iz navedenog proizlazi da je do nemogućnosti izvršenja spomenute osnove za plaćanje došlo iz objektivnih razloga, tj. po sili zakona, te da je upravo i samo zbog tog razloga Fina prestala dana 04. kolovoza 2018. godine izvršavati tu osnovu za plaćanje, pa okolnost da tuženik kao ovrhovoditelj ne bi postupio u skladu s odredbom članka 5. stavak 3. OZ-a, koja se i po shvaćanju ovog suda odnosi samo na sudsku, a ne i na izvansudsku ovrhu, ne znači da je do obustave ovrhe dana 04. kolovoza 2018. godine došlo zbog pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja, pa da bi se imalo smatrati da je isti odustao od ranije prisilne naplate, odnosno od podnošenja zahtjeva za naplatu Fini od 22. svibnja 2013. godine, te da u smislu odredbe članka 242. stavak 1. ZOO-a nije tog dana nastupio prekid zastare.
16.2. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zastara predmetne tražbine u skladu s odredbom članka 245. stavak 1. ZOO-a ponovno počela teći od 04. kolovoza 2018. godine, dakle od dana kada je iz navedenih razloga okončan postupak po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovdje tužitelja kao ovršenika koji je bio podnesen Fini dana 22. svibnja 2013. godine (članak 245. stavak 5. ZOO-a), te da je ponovnim pokretanjem izvansudske ovrhe po istoj osnovi za naplatu dana 29. siječnja 2024. godine ponovno došlo do prekida zastare, a da od 04. kolovoza 2018. godine pa do 29. siječnja 2024. godine nije protekao desetogodišnji rok zastare propisan odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a, pa su slijedom toga neosnovani svi preostali navodi tužitelja koji neosnovano i opetovano ističe prigovor zastare.
17. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 151. stavak 3. i 154. stavak 1. ZPP-a.
18. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Rijeci, 20. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Brankica Malnar
