Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-257/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Zagreb radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 361/2017-66 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća 20. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženice ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-361/2017-66 od 2. lipnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženici da tužitelju na ime naknade za više odrađenih sati od 40 tjedno, isplati iznos od 10.431,47 eura/78.595,99 kuna bruto sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke naloženo je tuženici da tužitelju na ime naknade za 8 slobodnih dana isplati iznos od 329,01 eura /2.478,91 kuna bruto uvećano za zateznu kamatu po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. U točki III izreke naloženo je tuženici na ime naknade za nekorištenje dnevne stanke od 30 minuta isplatiti tužitelju iznos od 531,07 eura / 4.001,17 kuna bruto uvećano za iznos zatezne kamate po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.256,99 eura / 17.002,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Tvrdi da su tužitelju u predmetnom razdoblju isplaćeni svi dodaci sukladno važećim propisima kojima je određeno pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, sve sukladno obavljenom radu u iskazanim mjesečnim evidencijama rada. Priznavanjem i isplatom odgovarajućeg vojnog dodatka isključena je mogućnost uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradim danom, stanju pripravnosti i slično. Navodi da se dodatak za vojnu službu određuje u postotku od osnovice čija visina je fiksna. Naglašava kako dodatak za vojnu službu u fiksnom iznosu ni na koji način u proteklom razdoblju nije bio sporan.

6. Navodi da Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/45 i 106/17 – dalje Odluka / 14) propisuje da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Redovno radno vrijeme u smislu Odluke smatra se punim radnim vremenom, u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na 5 dana, u pravilu od ponedjeljka do petka, dok radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanje u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada u terenskim uvjetima, taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potrebe službe. Također Odlukom/14 je propisano da za vrijeme obavljanja stražarske službe, službe dežurstva, kao i za vrijeme rada na terenu djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu sa propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka i to evidencije o korištenju radnog vremena, vidljivi su sati redovnog rada, sati godišnjeg odmora, bolovanja, državnih blagdana i slično, kao i oznake službe koju je imenovani obnašao npr. tr- teren, plaćeni dopust, ali i oznaka sd-slobodni dani koje je tužitelj temeljem ostvarenog rada i iskoristio.

7. Navodi da vještak uopće nije uzeo u obzir podatke iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja sa jasno iskazanim oblicima i vrstama rada niti je uzeo u obzir izvršenu preraspodjelu radnog vremena i iskorištene slobodne dane, koju je dokumentaciju tuženica dostavila u sudski spis. U odnosu na isplatu po osnovi neiskorištenih slobodnih dana, navodi da nije razvidno na temelju koje činjenice je sud došao do zaključka da bi tužitelju pripadalo pravo na korištenje navedenih slobodnih dana. U odnosu na neiskorištenu dnevnu stanku navodi da vođenje evidencije o korištenju dnevnog odmora odnosno stanke nije propisano niti izvan sustava oružanih snaga, čak niti Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 32/15, 97/15, 73/17) koji u članku 8. stavak 4. određuje da poslodavac koji vodi podatke o radnom vremenu radnika, u evidenciji radnog vremena nije dužan evidentirati podatke o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora. Također, napominje da je prehrana djelatnih vojnih osoba za vrijeme rada regulirana Pravilnikom o prehrani pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (Narodne novine broj 131Ž/13, 36/150 51/15, 121/16 i 38/18), a prema kojem djelatnoj vojnoj osobi za osam sati rada osigurava se jedan obrok, a za radno vrijeme duže od osam sati tri dnevna obroka, pa iz iste činjenice proizlazi i korištenje dnevnog odmora koje je zasigurno trajalo šezdeset minuta.

8. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba je osnovana.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za više odrađenih sati od 40 tjedno, za razdoblje od 1. lipnja 2014. do zaključno 31. prosinca 2016., isplatu naknade za osam slobodnih dana u razdoblju od siječnja 2012. do siječnja 2015. te isplatu naknade za neiskorištene dnevne stanke od 30 minuta za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2016.

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Vatroslavu Zovko utvrđeno da potraživanje tužitelja sa naslova naknade za 60 minuta stanke – dnevnog odmora za razdoblje od lipnja 2014. do prosinca 2016. sveukupno iznosi 8.002,34 kune bruto, da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženica u razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2016. tužitelju nije evidentirala subote i nedjelje kao slobodne dane, pa stoga po navedenoj osnovi ne postoji potraživanje tužitelja,

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da potraživanje tužitelja s naslova osam slobodnih dana za razdoblje od 2011. do 2014. sveukupno iznosi 2.478,91 kunu bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u Tablici 3,

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da potraživanje tužitelja s naslova više odrađenih sati više od 40 sati tjedno u razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2016. sveukupno iznosi 78.595,99 kuna bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u Tablici 4.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 11. stavak 2. Odluke /14 zaključuje da tužitelj ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12 satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta. Kako tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je tužitelju omogućio korištenje dnevnog odmora od 60 minuta, nalazi osnovanim potraživanje tužitelja za isplatu neiskorištenih sati dnevnog odmora u vrijeme kada je njegov rad trajao 12-sati dnevno.

14. Nadalje, prema odredbi članka XIV. Odluke/14 djelatna vojna osoba, za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad, te za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada. Stoga imajući u vidu da tuženik za 12 sati isplaćuje svim vojnim osobama dodatak za vojnu službu, da se sukladno sudskoj praksi 8 sati računa kao vrijeme odmora, a 4 sata koja tužitelj boravi u pripravnosti tuženik tužitelju ne plaća što proizlazi iz dostavljene dokumentacije tuženika, a niti mu to vrijeme kompenzira slobodnim danima, barem suprotno tuženik nije dokazao, to po utvrđenju suda prvog stupanj tužitelj osnovano potražuje plaćanje 4 sata po redovnoj cijeni sata tj. isti vrednuje 4 sata kao redovan rad, a kako je vještak to i izračunao.

15. Stoga, prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u sveukupnom iznosu 10.431,47 eura/78.595,99 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, izuzev poreza na dohodak i prireza porezu da dohodak sadržan u bruto dosuđenom iznosu te odlučuje kao u izreci.

16. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja za sada se ne mogu prihvatiti.

17. Predmet spora u ovim žalbenom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za više odrađenih 40 sati tjedno za razdoblje od lipnja 2014. do prosinca 2016., naknade za osam neiskorištenih slobodnih dana u razdoblju od 2011. do 2015. i naknade za neiskorištene dnevne stanke u razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2016.

18.Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. - dalje: ZSOS/02), propisano je da raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika uređuje ministar obrane, a odredbom čl. 153. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13., 75/15. i 50/19. - dalje: ZSOS/13) propisano je da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

19. Odredbom čl. 97. st. 7. ZSOS/02 propisano je da dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uredit će se rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

20. Odredbom čl. 154. ZSOS/13 propisano je da puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana. ( stavak 1. ) Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena. ( stavak 2. ) Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. ( stavak 3. ) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. ( stavak 4. ) Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. ( stavak 5. ) Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti. ( stavak 6. )

21. Odredbom čl. 155. ZSOS/13. propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. ovoga Zakona.

22. U istom razdoblju bili su u primjeni podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOS i to Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12. - dalje: Odluka/09), Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14., 23/15. i 84/15. - dalje: Odluka/14), te odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08., 142/08., 118/09. i 99/12. - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15. - dalje: Pravilnik/14).

23. U odnosu na prvu osnovu - isplatu za neiskorištene slobodne dane i to dva dana u 2011., tri dana u 2012., dva dana u 2013. i jedan dan u 2014., za razdoblje od 2011. do 31. ožujka 2014. mjerodavni propisi su ZSOS/02, Odluka/09 i Pravilnik/08, a od 1. travnja 2014. mjerodavni propisi su ZSOS/13, Odluka/14 i Pravilnik/14.

24. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve pisane evidencije, sud je dužan pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put- Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupaka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. Tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani.

25. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sud je ovlašten odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje.

26. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na shvaćanje ovog suda i utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju kojih je tužitelju dosuđena naknada „po osnovi neiskorištenih slobodnih dana "nije jasno što je tužitelju i za koje razdoblje dosuđeno, odnosno, nije jasno s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, pripada li tužitelju pravo na naknadu za dane koji nisu iskorišteni i za koji oblik rada, jer prvostupanjski sud bezuvjetno prihvaća pravilnost izračuna sačinjenog po vještaku financijske struke bez utvrđenja što čini obračun za koji se navodi da potraživanje čine „neiskorišteni slobodni dani".

27. Imajući u vidu utuženo razdoblje za koje tužitelj traži naknadu za neiskorištene slobodne dane odlučno je utvrditi na temelju kojih propisa, kad i u kojem obliku rada su navedeni slobodni dani ostvareni.

28. U odnosu na drugu osnovu, isplatu naknade za neiskorišteni dnevni odmor u razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2016. mjerodavni propis je Odluka/14. Prema odredbi točke III st. 6. Odluke/14 pripadnik OS RH kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od osam sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova.

29. Dakle, nije sporno da pripadnik OS RH kod 12-satnog dnevnog radnog vremena ima pravo na dnevni odmor od 60 minuta.

30. Međutim, pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da je teret dokaza o tome da tužitelj nije koristio dnevnu stanku bio na tuženiku. Naime, prema pravilu iz čl. 7. ZPP-a (da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice), teret dokaza o tome je na tužitelju. Takvo stajalište je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske (u presudi broj Rev 300/2023 od 23. svibnja 2023. prethodno odgovorivši i na postavljeno pitanje tuženika glede obveze evidentiranja stanke na način da tuženik nije bio dužan u evidencijama radnog vremena evidentirati i korištenje dnevnog odmora) pa valja zaključiti da je sud prvog stupnja, pogrešnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev. Treba dodati da je pitanje prehrane vojnih osoba u prijepornom razdoblju bilo propisano Pravilnikom o prehrani pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 131/13, 36/15,51/15 i 121/16).

31. Budući je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o neiskorištenim dnevnim odmorima u utuženom razdoblju, nepravilno je prvostupanjski sud, s obzirom na prethodno navedeno, primijenio pravila o teretu dokazivanja te posljedično, nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane presude. Pritom, iz utvrđenja da pojedine djelatne vojne osobe zbog prirode posla nisu mogli koristiti stanku za vrijeme radnog vremena, ne znači da nisu koristili niti jednu stanku tijekom cijelog utuženog razdoblja pa je potrebno utvrditi broj takvih neiskorištenih stanki.

32. U odnosu na treću osnovu - isplatu za više odrađenih 40 sati tjedno za razdoblje od lipnja 2014. do prosinca 2016., s obzirom na utuženo razdoblje mjerodavni su propisi ZSOS/13, Odluka/14 i Pravilnik/14.

33. Odredbom točke II. Odluke/14. (koja je stupila na snagu od 1. lipnja 2014.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, a točkom III. je propisano da se pod radnim vremenom iz točke II. te Odluke podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

34. U Glavi II. Odluke /14 propisano je redovno radno vrijeme (točka V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka XIII. do XX.).

35. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici mogu (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (točka V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama točke VI. i VII. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje rada duljeg od redovnog radnog vremena, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka VII. st. 4. Odluke/14).

36. Odredbom točke IX Odluke/14, (st. 1.) propisano je da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusima, time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (točka XII. st. 1. Odluke/14).

37. Odredbom točke XII. Odluke/14. propisano je da poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama. (st. 1. ) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora. ( st. 2. ) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu. ( st. 3. )Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove odluke. ( st. 4. ) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. ( st, 5, )

38. Odredbom točke IV. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

39. Poseban propis iz odredbe točke IV. Odluke/14 kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

40. Odredbom čl. 3. st. 1. Pravilnik/14 propisano je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, a u Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

41. Odredbom čl. 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu, a u čl. 7. Pravilnika/14 propisan je dodatak za otežane uvjete rada djelatnih vojnih osoba raspoređenih na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letanja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

42. Imajući na umu utuženo razdoblje za koje tužitelj traži naknadu, isplatu za više odrađenih od 40 sati tjedno ( od lipnja 2014. do prosinca 2016. ), kao i naprijed citirane propise odredbe ZSOS/13, Odluka/14 i Pravilnik/14, proizlazilo bi da je isključeno pravo djelatnih vojnih osoba od 1. lipnja 2014. na uvećanje plaće po navedenoj osnovi, s tim da imaju pravo na dodatke prema toj Odluci, a tužitelj ne spori da su mu u utuženom razdoblju plaća i dodaci prema toj Odluci isplaćivani.

43. S tim u vezi sud prvog stupnja nije dao jasne i određene razloge vezano za organizaciju rada tužitelja za vrijeme utuženog razdoblja i rada tužitelja na izdvojenom objektu, u smislu naprijed navedenog, a niti pravilnosti izračuna vještaka na kojem temelji zaključak o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva u ovom dijelu.

44. U ponovljenom postupku, potrebno je, u skladu s onim na što je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja te utvrditi pripada li tužitelju i ako da, u kojem iznosu, pravo na isplatu, pa nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

45. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 370. ZPP-a.

U Rijeci 200. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić- Margan