REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

STALNA SLUŽBA U SLUNJU

Trg dr. F. Tuđmana br. 14, Slunj

Poslovni broj: Pp-383/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Slunju, po sutkinji Nadi Turkalj, uz sudjelovanje zapisničara Anike Jurčević, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽZ, zastupanog po braniteljici Dalii Hećimović odvjetnici u [adresa], zbog prekršajnog djela iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima (NN RH br. 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) po optužnom prijedlogu PU Karlovačke, Policijske postaje Slunj, broj klasa: 211-07/25-5/11072, urbroj: 511-05-11-26-1 od 5. veljače 2026., nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. travnja 2026. u prisutnosti okrivljenika i braniteljice a odsutnosti tužitelja, dana 20. travnja 2026. u odsutnosti istih, objavio i

presudio je

Okrivljenik DZ, sin Ž i D r. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Hrvatske, SSS, vozač, zaposlen u vlastitom obrtu [obrt] sa sjedištem u [adresa], s plaćom oko od 1.200,00 eura, razveden, otac troje mlt. djece, prekršajno nekažnjavan, vodi se drugi prekršajni postupak,

k r i v  j e

I. što je

dana 28. travnja 2025. u 15,30 sati, kroz mjesto Čatrnja, općina Rakovica, državnom cestom broj 42 upravljao osobnim vozilom - taxi, marke "Opel Corsa“ registarske oznake i broja [registarska oznaka] bez upaljene aplikacije za prijevoz putnika tj. bez istaknutih oznaka (navedeno vozilo na bočnim prednjim vratima ima istaknut natpis (naljepnicu) „TAXI“ dok krovna oznaka „TAXI“ nije bila istaknuta već nalazila na podu ispred vozačevog sjedala, isključena) a kao putnici u vozilu zatečena su 4 (četiri) strana državljana: UZ, rođ. **.**.2005. g., drž. [adresa], ĐZ, rođ. **.**.2006. g., drž. [adresa], AZ, rođ. **.**.1990. g., drž. [adresa] i OZ, rođ. **.**.2002. g., drž. Kine, svi bez isprava o identitetu, za koje je utvrđeno da su dana 28. travnja 2025. g., oko 01,00 sati, na nezakonit način iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku na nepoznatom mjestu na području općine Plitvička Jezera a kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je, da je okrivljeni dana 28. travnja 2025. g., iz Zagreba sa naprijed navedenim osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] došao na Plitvička Jezera i oko 15,10 sati u isti automobil primio četiri državljana treće zemlje (2 drž. Afganistana i 2 drž. Kine), s namjerom da ih preveze do Zagreba za ukupni novčani iznos od 700 eura koji je trebao primiti po dolasku u Zagreb, ali nakon kratke vožnje u 15,30 sati u mjestu Čatrnja, općina Rakovica, zaustavljen je po policijskim službenicima kada je utvrđeno da prevozi naprijed navedene strane državljane koji su prethodno nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine, čime je stranim državljanima pomogao u nezakonitom boravku i tranzitu na državnom području Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora iako je mogao i trebao znati da su državljani Afganistana i Kine prethodno nezakonito iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku,

dakle, postupao protivno odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o strancima, čime je počinio prekršaj kažnjiv čl. 249. st. 8. istog Zakona, pa mu se temeljem čl. 37. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/2022– u daljnjem tekstu PZ-a),

izriče

novčana kazna u iznosu od 4.200,00 eura (četiritisućedvjestoeura)

II. Temeljem čl. 39. PZ-a okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Temeljem čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. PZ-a, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 2.800,00 eura (dvijetisućeosamstoeura) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilnim putem a temeljem odredbe čl. 34. PZ-a.

IV. Temeljem odredbe čl. 139. st. 3. u svezi s odredbom čl. 138. st. 2. PZ -a, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnost ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilno, sukladno čl. 152. st. 4. i 11. PZ-a.

Obrazloženje

1. PU Karlovačka, Policijska postaja Slunj, 5. veljače 2026., optužnim prijedlogom pod brojem klasa: 211-07/25-5/11072, urbroj: 511-05-11-26-1 optužila je okrivljenika ŽZ radi prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci presude te proveden redovni prekršajni postupka.

2. Dana 16. travnja 2026. održana je glavna rasprava na kojoj se okrivljenik DZ očitovao na navode optužnog prijedloga i krivnji za prekršaj za koji se tereti a izjavio da se ne smatra krivim. Naveo je da je obrtnik, bavi se prijevozom općenito a i taxi prijevozom. Toga dana u popodnevnim satima putem aplikacije Bolt zaprimio je poruku za uslugu prijevoza četiri putnika iz Hostela Vilage s Plitvica u hotel Sheraton u Zagreb. Poruka je primio putem aplikacije Bolt od naručitelja vožnje Đ, dogovorena je cijena vožnje između 130-150 eura sa PDV-om i bilo iskazano gotovinsko plaćanje. Pokušao je po završetku vožnje putem aplikacije Bolt stupiti u kontakt s naručiteljem vožnje A telefonskim putem što nije uspjelo pa je poslao poruku putem aplikacije Bolt u kojoj dao broj svog mobitela i s obzirom da se radilo o gotovinskom plaćanju za uslugu prijevoza, upit dali mogu kontaktirati a kako se ne bi radilo o prijevari. Nakon toga, putem poziva Whatsappom došlo je do komunikacije. Dalje navodi da je pokušao saznati o čemu se radi, a osoba mu rekla da je potrebno prevesti četiri turista iz Plitvica do Zagreba tj. hotela Sheratona tj. ponovio je isto što je bilo i u poruci. Navedenoj osobi odgovorio je da posao radi ozbiljno, da ima mali auto i ukoliko putnici imaju prtljagu neće moći stati. Dalje je rekao, da ima nekoliko radnika i veći automobil kojim se može obaviti prijevoz, na što je odgovorio da nema potrebe, da će sve stati, da imaju samo ruksake i tad je krenuo prema lokaciji preuzimanja putnika. Nadalje, primio je poruku od izvjesnog Đ u kojoj mu nudi nadoplatu od 400,00 eura za ukupnu cijenu vožnje od Zagreba do Plitvica i natrag do Zagreba što je dokumentirano u poruci putem aplikacije Bolt, a kasnije kad je vidio da je krenuo prema lokaciji preuzimanja, tražio je da dijeli lokaciju putem Whatsappa što je dokumentirano u dokazima koje će priložiti i povisio cijenu na 700,00 eura što je dokumentirano u poruci Whatsappa. Dalje navodi da dok vozi autoputom A ga više puta kontaktira i sugerira da prekine vožnju u Karlovcu tj. da isključi aplikaciju i označi da se vožnja nije dogodila tj. da isključi aplikaciju Bolt i nastavi vožnju prema Plitvicama te će ukupna cijena vožnje biti plaćena putem agencije, putem izdavanja fakture o čemu ima dokaze u porukama Whatspappa. Odgovorio mu je da pristaje zaustaviti vožnju ali fiskalizira vožnju do tada na iznos od 57,00 eura a kako bi imao dokaz o naručitelju vožnje. Dalje navodi, da u optužnom prijedlogu stoji da je vozio bez istaknute taxi oznake na krovu a na koju okolnost navodi da sam je oznaku skinuo na naplatnim kućicama Lučko kako ne bi prouzročio prometnu nesreću zbog mogućeg pada table koja teži više od 2 kg u slučaju da "odleti na cestu i prouzroči prometnu nesreću". Putem Whatsappa poslao je A vizitku kao dokument iz kojeg je vidljivo da radi ozbiljan posao što će potkrijepiti dokazom, ispisom poruke. Dalje navodi, da se dovezao se prvotnu lokaciju na području Plitvičkih Jezera ispred jednog hostela, ne zna adresu na pamet i tad mu A šalje Whatsapp poruku da su putnici otišli u trgovinu nešto dalje od lokacije i da ih treba pokupiti na toj drugoj lokaciji , da vozi na drugu lokaciju jer je stekao povjerenje da ima iskrene namjere i da govori istinu. Vremenski se vozio oko 4 minute do nove lokacije koja je bila na asfaltiranoj cesti na raskrižju, poslao mu poruku da je stigao na lokaciju i ne vidi nikoga ispred sebe već objekt udaljen oko 100 m. U tom trenutku u vozilo ulaze četiri osobe, zastao je i nazvao Đ i pitao dali su to osobe koje treba voziti u Zagreb, on je potvrdio da jesu, pitao ga dali imaju dokumente, odgovorio je potvrdno i u njegovoj prisutnosti razgovarao s jednim od putnika. S obzirom da nije sumnjao da se radi o ilegalnim migrantima i vjerovao da je komunicirao s A koji je recepcionar hostela, krenuo je prema Zagrebu, prema lokaciji koju je isti dao uz napomenu da će jedna ili dvije osobe izići prije Zagreba. Dalje navodi da je pokušao stupiti u kontakt s putnicima na engleskom jeziku, nisu odgovarali, nije uspio dobiti informacije od njih a htio provjeriti dali su oni šumski radnici i dali imaju veze s A.

2.1. Na poseban upit okrivljenik je izjavio da je sa A razgovarao na hrvatskim jezikom, da je jedan od putnika putem njegovog mobitela razgovarao s A a na upit dali je to činio na hrvatskom ili engleskom jeziku, izjavio je da se ne sjeća ali misli da je na lošem engleskom. Dalje je dodao, da je s putnicima pokušao razgovarati engleskim jezikom i ako ustanovi da su ilegalni migranti, svi zajedno idu na policiju a nisu ništa odgovorili. Uključio je drugu navigaciju Waze kako bi usporedio rutu koju mu je dao A i kako bi zaključio da li je sve rečeno istina a u tom trenutku vidio je rotirke i zaustavio vozilo a bila je policija.

2.2. Na poseban upit okrivljenik je izjavio da je prijevoz vršio danju da je jedna od osoba koje je vozio bio O, što mu je rekao nakon nekoliko upita, da je pretežita djelatnost obrta taxi prijevoz, iako prevozi i teret tj. radi sve a ima zaposlena 3 radnika.

2.3. Na daljnji upit da opiše kako su izgledali putnici koji su ušli u vozilo izjavio je da su bili uredni, imali male ruksake, jedan mu je bio identičan njegovom radniku tj. državljaninu Nepala a drugi slične fizionomije tj. stranci. Okrivljenik je dodao da nije mogao zaključiti da su to imigranti koji su ilegalno prešli granicu i ušli u Republiku Hrvatsku, nisam zao da se raskrižje gdje su ušli u automobil nalazi u blizini s granicom BiH već mu to rekli policijski službenici. Dodao je da mu je policija oduzela mobitel i auto radi vještačenja a sve mu vraćeno istog dana.

2.4. Na daljnji upit da li je bio uključen taxi metar okrivljenik je izjavio da je bio uključen do Karlovca jer mu je ponuđena cijena od 700,00 eura sa PDV-om nakon izdane fakture, da je poslao vizitku na koju bi izdao račun a sve piše u porukama, da je krovnu oznaku taxi skinuo, da je bila je u vozilu, skinuo je kako bi izbjegao padanje iste u vožnji pri većoj brzini autoputom a na upit da li je istu stavio nakon što više nije vozio autoputom od Karlovca dalje, izjavio je da nije, jer je zaboravio staviti.

2.5. Na poseban upit dali je putnike preuzeo u šumi, okrivljenik je izjavio da nije a na upit dali je to učinio naseljenom mjestu izjavio je da ne zna jer je vidio samo jednu kuću pa pretpostavlja da je a na upit dali je mogao odbiti vožnju izjavio je da je i da je odbio puno vožnji a dodao da je prva poruka s A upućivala je da se radi o ozbiljnoj osobi i transparentnoj vožnji.

2.6. Na daljnji upit dali mu je bilo čudno da se od njega tražeći da isključi taksimetar u Karlovcu i nastavi vožnju bez istog, okrivljenik je izjavio da mu isto nije bilo čudno s obzirom na unaprijed dogovorenu ponuđenu cijena za što bi kasnije ispostavio račun a takvih vožnji imao je puno.

2.7. Na daljnji upit koliko dugo je prevozio putnike od trenutka ulaska u vozilo pa do trenutka zaustavljanja policije odgovorio je oko 10 min. a nije znao da su isti ilegalno prešli granicu između BiH i RH-a.

2.8. Na poseban upit okrivljenik je izjavio da taksira unazad sedam godina, da mu je radno vrijeme fleksibilno jer je otac troje mlt. djece koja žive s njim i kojima se prilagođava a na upit o opće poznatim pojačanim migracijama, izjavio je da je bio svjestan mogućnosti prijevoza ilegalnih migranata ali je od naručitelja preuzeo vožnji istih prema Zagrebu, svaki dan čita o nezakonitim migracijama ali nikako nije mogao zaključiti da bi se radilo o ilegalnim migrantima jer vožnja nije bila prema graničnom prijevozu. U istoj situaciji jednu vožnju odbio je prema granici sa Slovenijom i prijavio policiji.

3. Sud je u dokazne svrhe izvršio uvid i pročitao dokaze koji prileže sudskom spisu i to: obavijest počinitelju prekršaja (list br. 3), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list br. 4-6), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČZ (list br. 7-9), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŽZI (list br. 10-11), izvješće o postupanju policijskih službenika od 28. travnja 2025. (list br. 13-14), potvrdu Odjela za prekršajne evidencije od 6. ožujka 2026. (list br. 15) na koje okrivljenik nije stavljao primjedbe.

3.1. Po prijedlogu braniteljica sud je na kraće vrijeme prekinuo ročište kako bi dostavili dokaze na koje se pozivaju a bilo ih potrebno pribaviti u papirnatom obliku.

3.2. U nastavku ročišta obrana je na spis uložila dokaze i to: fiskalizirani račun na iznos od 57,62 eura od 28. travnja 2025 (1 list), rutu vožnje i to izmijenjena u odnosu na prvotnu lokaciju (1 list), snimku točne adrese skrivene zbog privatnosti (1 list), mobilnu komunikaciju između naručitelja vožnje i okrivljenika od 28. travnja 2025. (22 lista uz koju komunikaciju su vidljiva i napredna pretraživanja lokacije te točan datum i vrijeme pozivanja), nadalje komunikaciju sa Č (9 listova), komunikaciju sa Bolt korisničkom podrškom (6 listova) te izvadak iz evidencije flotnog partnera odnosno okrivljenika iz koje je razvidno vrijeme vožnje i putanja od strane naručitelja (3 lista).

3.3. Sud je odbio dokazni prijedlog braniteljice okrivljenika za dostavu podataka, prijepisa komunikacije između naručitelja vožnje i okrivljenika od trgovačkog društva Bolt u Zagrebu uzimajući ga neosnovanim a sve jer je činjenično u do sada provedenom dokaznom postupku u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje odluke suda.

4. Braniteljica okrivljenika u završnoj riječi izjavila je da iz obrane okrivljenika kao i priložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da se u predmetnom slučaju nije radilo o organiziranom ili u naprijed planiranom postupanju iz kojeg bi okrivljenik eventualno imao korist već o pojedinačnoj vožnji prilikom koje okrivljenik nije imao saznanja o statusu putnika. Dalje ističe da navedeno proizlazi iz činjenice da je naknada za prijevoz trebala biti plaćena tek po dolasku u Zagreb što dodatno ukazuje na to da se nije radilo o nezakonitoj aktivnosti već o uobičajenom dogovoru u okviru pružanja usluga prijevoza. Posebno se naglašava da je okrivljenik u potpunosti surađivao s policijskim službenicima i nije pokušao izbjeći kontrolu niti poduzimao bilo kakve radnje kojim bi otežao postupanje službenih osoba a što jasno dokazuje da nije bio svjestan bilo kakve nezakonitosti. Dodatno se ističe, da iz komunikacije između okrivljenika i osobe koja je organizirala prijevoz, jasno proizlazi da je okrivljenik bio doveden u zabludu odnosno prevaren u pogledu stvarnog statusa putnika, pri čemu je toj osobi izričito naveo da je doveden u zabludu i prevaren , što opetovano potvrđuje da nije imao svijest o nezakonitosti postupanja a u konačnici što i sam organizator prijevoza u svojoj komunikaciji potvrđuje. Dodatn i dokaz ne znanja okrivljenika je činjenica, da je osoba koje je organizirala prijevoz odmah sve poruke izbrisala a što je okrivljeni pukom srećom uspio sačuvati. Opetovano se ističe da je sve vidljivo iz priloženih dokaza, da u konkretnom slučaju valja naglasiti da je okrivljeni osoba koja samostalno brine o tri mlt. kćeri te svojim radom osigurava osnovne životne uvjete za obitelj i upravo zbog takve obiteljske situacije, nikada se ne bi upustio u bilo kakve protuzakonite radnje jer bi time naštetio djevojčicama. Predmetni događaj rezultat je pokušaja da na zakonit način okrivljenik obavljajući svoju djelatnost osigura egzistenciju a nikako nije bilo namjere kršenja propisa ili sudjelovanja u nezakonitim radnjama. Naglašava se da okrivljenik u svom dosadašnjem životu nije imao brojna kršenja propisa niti sudjelovanje u nezakonit radnjama već je konkretan slučaj splet nesretnih okolnosti. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom suda da uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, dokaze kao i dosadašnju neosuđivanost, obiteljske prilike te činjenicu da nije postojala namjera prekršaja , da donese odluku koja bi okrivljenika oslobodila od odgovornosti a podredno predloži blažu kaznu koja bi bila prihvatljiva okrivljeniku.

4.1. Okrivljenik se u završnoj riječi pozvao na iznijetu obranu.

5. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući obranu okr ivljenika, materijalne dokaze tužitelja, materijalne dokaze obrane ocjenjujući svaki dokaz zasebno, sve zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud uzima utvrđenim odlučne činjenice koje čine bitno obilježje prekršaja opisano i označeno u izreci presude te je okrivljenika ŽZ, oglasio krivim i kaznio novčanom kaznom kao u izreci presude.

6. Naime, čl. 53. st. 1. Zakona o strancima, propisano je „Zabranjeno je pomaganje i pokušaj pomaganja državljana treće zemlje u nezakonitom prelasku vanjske granice, u tranzitu preko državnog područja ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku“.

7. Okrivljenik DZ osporava djelo prekršaja a potvrđuje da je kritičnog dana prihvatio zahtjev naručitelja prijevoza izvjesnog Đ da izvrši uslugu prijevoza turista s područja Plitvičkih Jezera prema Zagrebu. Nadalje, potvrđuje da je registrirani obrtnik koji se bavi prijevozom općenito te taxi prijevozom kojega obavlja unazad sedam godina, da je poruku za uslugu prijevoza primio putem aplikacije Bolt a dogovorenom cijenom između 130,00 do 150,00 eura sa PDV-om. Nadalje, navodi da je komunicirao s naručiteljem vožnje kako bi bio siguran da se ne radi o prijevari, da je primio poruku istog o nadoplati prvotno dogovorene cijene za vožnju od Zagreba do Plitvica i natrag, da je tijekom puta zaprimio zahtjev istog za dijeljenje lokacije Whatsapp-om i povisio cijenu prijevoza na 700,00 eura. Nadalje, izjavljuje da je naručitelj prijevoza sugerirao da prekine vožnju u Karlovcu, isključi aplikaciju, nastavi vožnju prema Plitvicama a cijena vožnje naplatiti će se putem agencije izdavanjem fakture na što je pristao a vožnju fiskalizirao na iznos od 57,00 eura. Nadalje, okrivljenik potvrđuje optužni prijedlog u dijelu u kojem se navodi da je vozio bez istaknute taxi oznake na krovu što objašnjava činjenicom kakao pri većoj brzini autocestom moglo doći do otpadanja iste i izazivanja prometne nesreće. Dalje, okrivljenik opisuje komunikaciju s naručiteljem prijevoza iz koje je vidljivo da je došlo do mijenjanja lokacije preuzimanja putnika, da je putnike preuzeo na raskrižju asfaltiranih cesta, da su u vozilo ušle četiri osobe, da je naručitelj prijevoza potvrdio da su to upravo te osobe koje treba voziti u Zagreb a na njegov upit potvrdio da imaju dokumente. Još navodi da nije posumnja o da se radi o ilegalnim migrantima već povjerovao da je naručitelj prijevoza J recepcionar hostela iz kojeg je trebao prevesti turiste, da nije uspio stupiti u kontakt s putnicima jer nisu odgovarali na engleskom jeziku, da je iste prevozio desetak minuta do zaustavljanja od strane policije.

7.1. Takvu obranu sud je cijenio neosnovanom, neuvjerljivom, životno nelogičnom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti iz slijedećih razloga. Naime, okrivljenik kao vlasnik obrta koji se bavi taxi prijevozom, obavljajući taj posao u predmetno vrijeme mogao je i morao prema svojim osobnim svojstvima u trenutku prihvata navedenih osoba u vozilo a s obzirom i na prethodnu komunikaciju s naručiteljem vozila u kojoj je pristao mijenjati pravila u načinu rada kao što je isključiti aplikaciju i nastaviti vožnju i u vrijeme opće poznatih nezakonitih migracija morao uložiti dužnu pažnju i biti posebno oprezan radi izbjegavanja mogućeg pomaganja u tranzitu osobama koje su nezakonito ušle u zemlju.

7.2. Nastavno na isto, životno je logično očekivati da je okrivljenik kao osoba obrtnik, kojem je djelatnost i taxi prijevoz upoznat s odredbama čl. 48. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji propisuje, da se auto taxi prijevoz putnika obavlja tako da prijevoznik koji obavlja djelatnost auto taxi prijevoza smije ukrcati putnika i započeti prijevoz samo na području jedinice lokalne samouprave odnosno grada Zagreba za koju ima dozvolu a jasno je da je okrivljenik ukrcaj putnika činio na području druge županije. Nadalje, st. 2. istog članka propisuje, da ukoliko prijevoznik pruža uslugu auto taxi prijevoza putnika putem taxi metra, za vrijeme obavljanja usluge u vozilu mora biti uključen taksimetar i mora na vidljivom mjestu u vozilu imati istaknut cjenik, a utvrđeno da okrivljenik prijevoz vršio bez istaknute krovne oznake "Taxi". Nadalje, isti čl. u st. 4. propisuje, da ako prijevoznik pruža uslugu putem elektroničke aplikacije iz koje su putniku unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja, aplikacija mora biti uključena u vozilu za cijelo vrijeme pružanja usluge. Okrivljenik je potvrdio da je aplikaciju isključio dovezavši se do Karlovca a da u vrijeme zaustavljanja od strane policije aplikacija nije bila uključena utvrđeno je i izvješćem O postupanju policijskih službenika od 28. travnja 2025. na listu spisa 13 koje sud uzima vjerodostojnim dokazom jer je temeljeno na neposrednom opažanju. U istom izcvješću policijski službenici utvrđuju kako navedeno vozilo na bočnim prednjim vratima imalo istaknut natpis (manjih dimenzija) "Taxi" vozilo, da krovna oznaka taxi vozila nije bila istaknuta već se nalazila isključena na podu ispred vozačevog sjedala dok nije bila upaljenu aplikacija za prijevoz osoba.

8. Zapisnike o ispitivanju svjedokinje ČZ na listu spisa 7-9 državljanke Afganistana utvrđuje se, da je ista po prethodnom dogovoru krijumčara o prebacivanju sve do Francuske a 28. travnja 2025. oko 01,00 sati uz pomoć vodiča s drugima nezakonito iz BiH ušla u RH, pješice došla do općine Plitvička Jezera gdje je čekala zajedno s drugima dolazak automobila, po dolasku ušla u auto, vozač nije tražio novac da bi nakon vožnje od 15-20 min. bili zaustavljeni u nepoznatom mjestu od policije a svjesna da nezakonito boravi jer je nezakonito ušla na teritorij EGP-a.

9. Zapisnikom o ispitivanju svjedokinje ŽZI na listu spisa 10- 11 utvrđuje se da je ista zajedno s ČZ na identičan način s područja BiH ilegalno ušla na područje RH uz pomoć vodiča, da su zajedno čekale dolazak automobila u koji su ušle te se vozile 15-20 min. dok ih nije zaustavila policija a svjesna da je nezakonito boravila jer je nezakonito ušla na teritorij EGP-a.

10. Analizirajući obranu okrivljenika, iskaze navedenih svjedokinja i dovodeći u vezu s dokaznim prijedlozima obrane utvrđuje se, da predloženi dokazi ne dokazuju kako to obrana tvrdi da okrivljenik nije bio svjestan tj. da je bio u zabludi o nezakonitom postupanju. Naime, Whatsapp poruke između okrivljenika od naručitelja Đ nepotpune su, djelomično izbrisane dok pisana komunikacija s help službom Č dokazuje prijavu navedene vožnje istoj tvrtki ali i odgovor okrivljeniku kako vjeruju da mu je poznata činjenica da vožnja ne može započeti bez korisnika u vozilu koje je pravilo postavljeno upravo kako bi se zaštitilo i putnike i vozače od međusobne prevare da se u slučajevima prekogranične vožnje ili vožnje blizu same granice mogu zatražiti dokumenti putnika kao i uvijek otkazati vožnju.

11. Slijedom iznijetog, dokazano je da je okrivljenik postupao s nesvjesnim nehajem pomažući državljanima Afganistana i Kine koji su nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku u njihovom nezakonitom tranzitu preko državnog područja Republike Hrvatske, ostvarivši zakonsko obilježje iz čl. 249. st.8. Zakona o strancima za koji se odgovara i u slučaju nehaja.

12. Pri izboru vrste i mjere prekršajnopravne sankcije sud je okrivljenika kaznio novčanom kaznom sukladno s čl. 36. st. 1. i 2. PZ-a, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne pa ovako odmjerenu novčanu kaznu drži razmjerne težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika. Naime, čl. 249. st. 8. Zakona o strancima, propisano je "Kaznom zatvora do 60 dana ili novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura za svakog potpomognutog državljanina treće zemlje kaznit će se fizička osoba koja pomaže ili pokuša pomoći državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj." Sud je novčanu kaznu ublažio ispod zakonom propisanog minimuma iz uvjerenja da postoje posebno utvrđene olakotne okolnosti koje daju za pravo vjerovati da će se i ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja. Kao takve cijenio je činjenicu da je okrivljenik otac troje mlt. djece o kojima svakodnevno vodi brigu i skrb, činjenicu da do sada nije prekršajno osuđivan a što je utvrđeno prekršajnom evidencijom na listu spisa 15 te da prima mjesečnu plaću od 1.200,00 eura, što u svojoj ukupnosti čine osobito olakotne okolnosti te su osnova za ublažavanje kazne. Naime, novčana kazna u zakonom propisanom minimumu bila bi posebno otegotna i ugrožavala bi, vjeruje sud, egzistenciju okrivljenika i njegove obitelji. Stoga sud vjeruje da će se dosuđenom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika da ne čini ovakve i slične prekršaje a i na druge da poštuju pravni sustav.

12.1. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u roku određenom ovom presudom.

13. Odluka o naknadi plaćanja paušalnih troškova prekršajnog postupka određen je u skladu s trajanjem, složenošću postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.

U Slunju, dana 20. travnja 2026.

Zapisničar

Sutkinja

Anika Jurčević, v.r.

Nada Turkalj, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. okrivljeniku ŽZ,

2. braniteljici Dalii Hećimović

3. tužitelju PU Karlovačkoj, Policijskoj postaji Slunj,

4. spis.