REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1660/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. isplatiti tužiteljici CU na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 3.899,00 € skupa s zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.500,00 € od dana 9.1.2025. do isplate, a na iznos od 399,00 € od dana 20.4.2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak od 1.862,50 € skupa sa zateznim kamatama tekućim od 20.4.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu od 399,00 eura za razdoblje od 9.1.2025. do 20.4.2026. i zahtjev za naknadom troška u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 21. kolovoza 2024. pretrpjela ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, prilikom obavljanja poslova sakupljanja otpada. Ističe da je izgubila nadzor nad triciklom zbog otkazivanja kočnica te udarila u zid, uslijed čega je pala i ozlijedila lijevu ruku. Smatra da poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti za štetu nastalu ozljedom na radu, a kako nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti, odgovornost snosi i tuženik kao osiguratelj. Navodi da joj je ozljeda priznata kao ozljeda na radu te da joj, unatoč podnesenom odštetnom zahtjevu od 7. listopada 2024., šteta nije naknađena. Uslijed štetnog događaja zadobila je ozljedu lijevog ramena, bila je podvrgnuta medicinskom liječenju (imobilizacija, fizikalna terapija) te je trpjela bolove i strah. Navodi da su kod nje zaostale trajne tegobe u vidu bolova i smanjene pokretljivosti, što je dovelo do smanjenja životne aktivnosti i duševnih boli. Tijekom liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć te je bila privremeno nesposobna za rad. Nakon provedenog vještačenja potražuje ukupno 3.899,00 EUR na ime neimovinske i imovinske štete, uz zatezne kamate i troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava postojanje police osiguranja odgovornosti, ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz opisa događaja ne proizlazi odgovornost osiguranika, već da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koja je izgubila nadzor nad triciklom. Navodi da predmetno osiguranje pokriva samo izvanugovornu odgovornost osiguranika, dok u konkretnom slučaju šteta nije posljedica djelatnosti, stvari ili pravnog odnosa osiguranika, već isključivo postupanja tužiteljice. Dalje osporava da je ozljeda priznata kao ozljeda na radu, navodeći da dostavljena prijava nije ovjerena od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te ističe da se radi o obavljanju uobičajenih radnih zadataka bez postojanja izvanrednog događaja. Smatra da nije dokazano da je tricikl bio neispravan niti da je poslodavac propustio poduzeti mjere zaštite na radu, već da je šteta posljedica nepažnje tužiteljice, odnosno njezina doprinosa nastanku štete. Tuženik podredno ističe prigovor doprinosa tužiteljice te osporava visinu pojedinih vidova štete, kao i tijek zateznih kamata, smatrajući da iste ne mogu teći od podnošenja odštetnog zahtjeva, već najranije od utvrđenja visine štete, odnosno završetka liječenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ZU.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u neznatnom dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice osiguranika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 21. kolovoza 2024. kada je tužiteljica zadobila ozljedu na radu obavljajući poslove komunalnog radnika.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, a sporna je odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

7. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR), prema kojima poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, osim ako dokaže postojanje zakonom propisanih razloga za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti.

8. Uvidom u prijavu ozljede na radu utvrđeno je da je do ozljeđivanja došlo na način da je tužiteljica, tijekom sakupljanja otpada, izgubila nadzor nad triciklom koji nije zakočio te se zabila u zid.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je predmetnog dana dodijeljen drugi tricikl, da se kretala nizbrdicom te da, unatoč pokušaju kočenja, kočnice nisu reagirale, zbog čega je, kako bi izbjegla nalet na prolaznike i kolegu, bila prisiljena udariti u zid. Njezin iskaz sud prihvaća kao uvjerljiv, logičan i životan, osobito jer je u bitnome suglasan s navodima iz prijave ozljede na radu i medicinskom dokumentacijom o zadobivenim ozljedama, kao i s okolnostima neposredno nakon događaja (pozivanje hitne pomoći i policije te negativan alkotest).

10. Uvidom u izjavu očevidca KU utvrđeno je da se tužiteljica kretala iza njega te da je, prilikom spuštanja nizbrdicom, pala s bicikla, čime se potvrđuje dinamika događaja kako ju je opisala tužiteljica. Iz izjave same tužiteljice o ozljedi na radu proizlazi da bicikl prilikom pokušaja kočenja nije usporio, uslijed čega je, nastojeći izbjeći sudar s kolegom, skrenula i udarila u zid. Navedeno je potvrđeno i izvješćem o nastanku ozljede na radu sastavljenim od strane nadređenog radnika, iz kojeg proizlazi da se štetni događaj zbio tijekom obavljanja radnih zadataka, u radno vrijeme i na radnom mjestu, uz negativan nalaz alkotestiranja, te da vozilo nije reagiralo na kočenje.

11. Sud navedene pisane dokaze, koji su sastavljeni neposredno nakon štetnog događaja, cijeni kao osobito vjerodostojne, a isti su u međusobnoj suglasnosti te potvrđuju iskaz tužiteljice u odlučnim činjenicama. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je do štetnog događaja došlo uslijed nemogućnosti kočenja, odnosno neispravnosti sredstva rada, a ne zbog nepažnje tužiteljice.

12. Iskaz svjedoka ZU sud prihvaća u dijelu u kojem opisuje okolnosti nakon štetnog događaja, dok ga ne prihvaća kao odlučan u dijelu u kojem navodi da je tricikl bio ispravan, budući da svjedok nije stručna osoba za utvrđivanje tehničke ispravnosti, a okolnost da je kočnica prilikom naknadnog pregleda reagirala ne isključuje njezinu neispravnost u trenutku nezgode.

13. Prigovor tuženika o isključenju odgovornosti nije osnovan. Naime, poslodavac odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, osim ako dokaže postojanje zakonom propisanih razloga za oslobođenje, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Tuženik nije dokazao da bi šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice niti da bi se radilo o njezinoj krajnjoj nepažnji. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica postupala u okviru svojih radnih zadataka te je, suočena s iznenadnim otkazivanjem kočnica, reagirala na jedini mogući način kako bi spriječila teže posljedice, što se ne može smatrati nepažnjom. Sud nalazi da na strani tužiteljice ne postoji nikakav doprinos nastanku štetnog događaja, budući da je postupala savjesno i u skladu s radnim zadacima, dok je uzrok nezgode u cijelosti na strani sredstva rada za koje odgovara poslodavac.

14. Također, činjenica da se štetni događaj zbio tijekom obavljanja redovnih radnih zadataka ne isključuje odgovornost poslodavca, već upravo upućuje na primjenu pravila o odgovornosti za ozljedu na radu. Kako uzrok štetnog događaja proizlazi iz sredstva rada, za koje odgovara poslodavac, neosnovani su navodi tuženika da šteta ne proizlazi iz djelatnosti osiguranika.

15. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja iz područja zaštite na radu kao suvišan. Naime, iako navedeni dokazni prijedlog nije bio izričito odbijen u ranijoj fazi postupka, sud je, vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka i ovlaštenju iz čl. 220. ZPP-a, na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi, čime je implicitno odbio i preostale neizvedene dokazne prijedloge stranaka. Pritom je sud imao u vidu da su odlučne činjenice već u dovoljnoj mjeri utvrđene na temelju provedenih dokaza, te da izvođenje predloženog vještačenja ne bi utjecalo na drugačiju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, osobito imajući u vidu da se odgovornost poslodavca temelji na načelu objektivne odgovornosti, a tuženik nije dokazao postojanje okolnosti za oslobođenje od odgovornosti.

16. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica nije dostavila rješenje HZZO-a o priznavanju ozljede na radu, sud ističe da navedena okolnost nije odlučna za utvrđenje odgovornosti tuženika u ovom postupku. Naime, predmet ovog postupka je građanskopravni zahtjev za naknadu štete, u kojem sud samostalno utvrđuje postojanje štetnog događaja, uzročne veze i odgovornosti, neovisno o eventualnim odlukama drugih tijela donesenim u upravnom postupku. Činjenica priznanja ozljede na radu od strane HZZO-a može imati dokaznu vrijednost, ali nije pretpostavka za ostvarivanje prava na naknadu štete niti je sud njome vezan.

17. U konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se štetni događaj zbio tijekom obavljanja radnih zadataka tužiteljice, u radno vrijeme i na radnom mjestu, slijedom čega je sud i bez dostave rješenja HZZO-a mogao utvrditi da se radi o ozljedi nastaloj u vezi s radom. Slijedom navedenog, prigovor tuženika u tom dijelu nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika.

19. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Igora Stipančića proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti, koji je utvrđen klinički i radiološki na dan ozljeđivanja. Liječenje je provedeno imobilizacijom lijevog ramena te fizikalnom terapijom, a završeno je 9. siječnja 2025., kada je dovršena fizikalna terapija i zatvoreno bolovanje. Vještak utvrđuje postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja, zadobivene ozljede i provedenog liječenja. Kao trajne posljedice zaostali su bolovi u lijevom ramenu te ograničenje funkcije ramena u opsegu do jedne trećine u odnosu na neozlijeđenu stranu, osobito pri fizičkom opterećenju i podizanju ruke iznad visine glave. Smanjenje životne aktivnosti procijenjeno je u opsegu od 5% do 6%. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 4 do 5 dana, srednjeg intenziteta 6 do 7 dana, te slabijeg intenziteta do ukupno 6 tjedana. Pretrpjela je i primarni strah jakog intenziteta kratkog trajanja te sekundarni strah jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg 6 do 7 dana, a slabijeg do ukupno 4 tjedna. Tijekom liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 tjedna po 3 sata dnevno zbog imobilizacije i nemogućnosti korištenja lijeve ruke, a potom još 5 tjedana povremeno (3 puta tjedno po 2 sata) zbog otežanog funkcioniranja.

Naruženje nije zaostalo.

20. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, jasan i uvjerljiv, budući da je utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, a stranke na isti nisu imale primjedbi. Iz nalaza proizlazi postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te opseg pretrpljenih bolova, straha, potrebe za tuđom pomoći i trajnih posljedica.

21. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade imao u vidu odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, trajanju liječenja, stupnju smanjenja životne aktivnosti, u opsegu kako je to utvrđeno nalazom sudskog vještaka, uzimajući u obzir i promjene u vrijednosti novca u odnosu na vrijeme donošenja orijentacijskih kriterija.

22. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te smanjenje životne aktivnosti od 5-6%, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 3.899,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 1.400,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 1.100,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu 399,00 eura. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužiteljici za 114 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 3,50 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 399,00 eura.

23. Tužiteljici na dosuđenu neimovinsku štetu pripadaju zatezne kamate od dana završetka liječenja, 9. siječnja 2025., sukladno čl. 29. st. 1. i čl. 1103. ZOO. U odnosu na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, sud nalazi da ista poprima obilježje novčane obveze tek donošenjem presude, slijedom čega tužiteljici pripadaju zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, dok se zahtjev za kamate za ranije razdoblje odbija kao neosnovan.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP budući da je tužiteljica uspjela u bitnom dijelu postupka, a neuspjeh se odnosi na neznatan dio zahtjeva. Tužiteljici su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od

3.899,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 7.1.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 21.1.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 26.5.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 6.10.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 1.4.2026. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.250,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove vještačenja od 300,00 eura, trošak tužiteljice sve ukupno iznosi 1.862,50 eura.

25. Tužiteljica nema pravo na naknadu ostalih troškova jer iste snosi sama po načelu culpae (podnesaka kojim dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju, dokaz o uplati predujma i zdravstveni karton).

26. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku