REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-376/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE – USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ŽUPANIJSKIM I LOKALNIM CESTAMA, Pazin, M. B. Rašana 24, OIB 29919922049, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-154/2025-84 od 25. studenoga 2025., 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-154/2025-84 od 25. studenoga 2025. u točkama I. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 974,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2019. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 23. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.889,88 EUR sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 25. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.853,83 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u dijelu za iznos od 1.580,53 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 974,43 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev kojim je tužitelj od tuženika zahtijevao isplatu zateznih kamata na iznos od 974,43 EUR dospjelih na dan 22. veljače 2019. (točka II. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.889,88 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke) i odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.037,05 EUR (točka IV. izreke).

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer je utvrdio da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari aktivno legitimiran jer je isplatom naknade svom osiguraniku, odnosno leasing društvu (list 23. spisa), u smislu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) stekao sva prava koja pripadaju osiguraniku prema osobi koja je odgovorna za štetu. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran zato što se radi o ustanovi koja je zadužena za održavanje županijskih cesta, a prometna nezgoda dogodila se upravo na županijskoj cesti (Ulica Munida u Medulinu) na način da je motorno vozilo osigurano kod tužitelja prešlo preko metalnog predmeta veličine 20x10 cm uslijed čega je na motornom vozilu Škoda Fabia nastupila djelomična šteta. Prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik u konkretnom slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti iz čl. 1063. u vezi s čl. 1064. ZOO-a. Pored navedenog, ocijenio je kao neosnovan tuženikov prigovor zastare.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke pobijane presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je naveo kako je prvostupanjski sud zauzeo pogrešno stajalište o njegovoj pasivnoj legitimaciji jer nije uzeo u obzir odredbu čl. 27. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23 i 156/25), zatim počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije saslušao vozačicu motornog vozila UZ, svjedoka ČZ te nije pribavio nepoznati predmet na koji je naišla vozačica koja je upravljala predmetnim vozilom. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio istaknuti prigovor zastare.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 974,43 EUR koji je tužitelj isplatio na ime troškova popravka oštećenja na osiguranom vozilu po osnovi ugovora o kasko osiguranju.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi:

- da se prometna nesreća dogodila 3. listopada 2018. u Medulinu (Ulica Munida) na dijelu kolnika ŽC-5119

- da je motorno vozilo Škoda Fabia registarskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja

- da je prijava i zahtjev za naknadu štete dostavljena tužitelju 10. listopada 2018.

- da je prvi izvid štete obavljen 10. listopada 2018., a drugi (dopunski) izvid 22. listopada 2018.

- da je tužitelj 22. veljače 2019. isplatio iznos od 974,43 EUR vlasniku osiguranog vozila.

9. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. listopada 2021., a tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare.

10. Prema odredbi čl. 234. st. 6. ZOO-a zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.

11. Isplatom naknade iz osiguranja u iznosu od 974,43 EUR, na tužitelja su kao osiguratelja, u smislu čl. 963. st. 1. ZOO-a, do visine isplaćene naknade, prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

12. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

13. Slijedom navedenog, tražbina tužitelja s osnova naknade štete, koju je tužitelj isplatio oštećeniku na temelju ugovorene police osiguranja, zastarijeva u roku tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dok u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-955/2022 od 22. studenoga 2022., Revd-1830/2024-2 od 14. svibnja 2024.).

14. Prema tome, u konkretnom slučaju zastara je počela teći od dana kada je oštećenik, odnosno Erste&Steiermarkische S-leasing d.o.o. saznao za štetu i učinioca. Oštećenik je već u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva mogao znati za visinu štete i štetnika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-602/2012-2 od 19. rujna 2012)., a u svakom slučaju to je morao saznati u konkretnom slučaju najkasnije prilikom prvog izvida štete od 10. listopada 2018. pri čemu drugi izvid štete od 22. listopada 2018. nije odlučan jer su se sva oštećenja na vozilu mogla utvrditi već prilikom prvog izvida štete. Potrebno je istaknuti da iz opisa štetnog događaja (list 10. spisa) proizlazi kako je motorno vozilo kritične zgode prešlo preko metalnog predmeta nepoznatog vozila veličine 20x10 cm što je već u tom trenutku moglo ukazivati na oštećenja podvozja predmetnog motornog vozila te je prilikom prvog izvida štete bilo potrebno postaviti vozilo na kanal i dizalicu i utvrditi eventualna oštećenja podvozja vozila što je procjenitelj prilikom prvog izvida štete očito propustio učiniti.

15. U takvoj situaciji kada je oštećenik raspolagao s relevantnim podacima o postojanju štete i štetniku za početak tijeka zastare nije od utjecaja što su drugim izvidom štete utvrđena oštećenja koja su se mogla utvrditi i prilikom prvog izvida štete. Također, nije relevantno ni to kada je ovlašteni servis izvršio popravak vozila i za to izdao račun od 31. listopada 2018.

16. S obzirom na to da je zastarni rok iz čl. 230. st. 1. u vezi čl. 234. st. 6. ZOO-a (uz primjenu čl. 963. st. 1. ZOO-a) počeo teći 10. listopada 2018., trogodišnji zastarni rok je protekao prije podnošenja tužbe (13. listopada 2021.). Stoga je valjalo prihvatiti prigovor zastare tuženika i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP -a, valjalo je prihvatiti tuženikovu žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke ove presude).

18. Imajući u vidu da je tuženik uspio u sporu u cijelosti, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pripada mu pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

19. Tuženik ima pravo na naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) i to za: sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 18. veljače 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 16. ožujka 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. 1. Tarife), sastavljanje obrazloženih podnesaka od 13. rujna 2022. i 12. listopada 2022. kojima se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka za svaki po 150,00 EUR (Tbr. 8. 1. Tarife), zatim za zastupanje na ročištima od 24. veljače 2023., 5. rujna 2025. i 13. listopada 2025. u iznosu od po 150,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. 1. Tarife) i za sastavljanje žalbe protiv presude u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 10. 1. Tarife) što uvećano za PDV ukupno iznosi 1.734,37 EUR. Također, tuženiku pripada i sudska pristojba za odgovor na tužbu u iznosu od 39,82 EUR i na žalbu u iznosu od 79,64 EUR. Stoga tuženiku pripada pravo na ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 1.853,83 EUR.

20. Nadalje, potrebno je napomenuti da je u ovom postupku prvostupanjski sud ranije donio presudu poslovni broj P-263/2021 od 13. ožujka 2023., kojom je, među ostalim, glede troškova postupka naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,85 EUR (točka II. izreke) i odbio je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.343,75 kn (točka III. izreke). Kako je tužitelj podnio žalbu protiv te presude pobijajući točke I. i II. njezine izreke i koje je ovaj sud, u povodu te žalbe, ukinuo presudom i rješenjem poslovni broj Pž-1554/2023 od 2. lipnja 2025. i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženik nije pobijao točku III. izreke navedene presude, kojom je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, stoga je u tom dijelu (točka III. izreke) navedena presuda od 13. ožujka 2023. postala pravomoćna. Potrebno je istaknuti da iz obrazloženja presude P-263/2021 od 13. ožujka 2023. proizlazi kako je sud ocijenio da nije osnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje podnesaka od 7. prosinca 2021., 21. veljače 2022., 24. veljače 2022., 12. srpnja 2022. i 27. prosinca 2023. Dakle, o tuženikovom zahtjevu za naknadu navedenih troškova prvostupanjski sud je već pravomoćno odlučio, pa zato nije osnovan njegov zahtjev za naknadu tih troškova naveden u troškovniku kojeg je predao na ročištu od 13. listopada 2025.

21. Također, potrebno je dodati da njegov odgovor na žalbu kojim se očitovao na tužiteljevu žalbu podnesenu protiv presude 13. ožujka 2023. nije bio potreban u žalbenom postupku. Stoga mu ne pripada ni sudska pristojba za odgovor na žalbu u iznosu od 40,00 EUR kako je to tuženik zatražio. Dodaje se i da podnesci od 10. srpnja 2025. i 12. rujna 2025. nisu bili potrebni u ovom postupku jer je tuženik u tim podnescima ponovio navode koje je iznio tijekom ovog postupka.

22. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.580,53 EUR (točka III. izreke).

Zagreb, 20. travnja 2026.

Sudac

Gordan Zubak