Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-744/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika AH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Varga, odvjetniku iz Vinkovaca, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 5.ožujka 2026. g. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika Korneliju Krizmanić, odvj. iz Vinkovaca i tuženika osobno, uz punomoćnika Damira Varga odvj. iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 20.travnja 2026.godine, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 20.travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da se utvrdi da je tužitelj dosjelošću i građenjem stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine tuženika AH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 1226 m2, i to u dijelu koji je omeđen točkama B1, B2, 62, 59, 58, 57, 56, 55, 54 i omeđen točkama B3, 38, 53, 37, D2, D1, B3 označeno u skici mjerenja vještaka Marije Pleša, ing. geod., od 10.srpnja 2015. u predmetu R1-16/2018 Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima te da je tuženik dužan priznati i trpjeti upis u katastar i zemljišne knjige i zemljišno knjižnu provedbu, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju ĐH, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženiku AH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 4.221,80 eura (slovima: četiritisućedvjestodvadesetjedan euro i osamdeset centi), u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 4.221,80 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 8. svibnja 2019. godine podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i to temeljem dosjelosti i građenja protiv tuženika. U tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da je kod Općinskog suda u Vinkovcima vođen izvanparnični postupak pod poslovnim brojem R1-16/2018, radi uređenja međe između kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u selu, površine 1226 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je vlasništvo tuženika i kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor. u selu, površine 648 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je vlasništvo tužitelja. Nadalje navodi da je u predmetnom postupku doneseno rješenje poslovni broj R1-16/2018 od 28. rujna 2018., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1379/2018 od 27. ožujka 2019. Ističe da je u postupku vođenom pod poslovnim brojem R1-16/2018 provedeno vještačenje te da je navedenim rješenjem međa između opisanih nekretnina uređena prema katastarskom nacrtu – prema liniji u skici mjerenja označenoj točkama B, B1, B2, prikazano crnom bojom u skici mjerenja vještaka. Nadalje, točkom 2 izreke rješenja poslovni broj R1-16/2018 riješeno je da je svakoj stranci slobodan dokaz jačeg prava vlasništva u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti predmetnog rješenja na spornim međašnim površinama u točkama 1, B1, B i 1 te za oluk odvodnje i lim krovišta označenom brojevima 54, 55, 56, 57, 58 i 1 i 54. Navodi da je njegovim roditeljima MH i ĆH rješenjem o odobrenju za izgradnju Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci od 13. travnja 1967. odobrena izgradnja stambene zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su na temelju tog rješenja njegovi roditelji u gabaritima stare kuće sagradili novu kuću 1967.godine, a da u istoj kući tužitelj danas živi sa svojom obitelji. Već prilikom izgradnje kuće sačinjen je zapisnik o očevidu na licu mjesta gdje su tadašnji vlasnici susjedne parcele s lijeve strane ulice izjavili da je objekt odmaknut od međe susjeda ČH za širinu okapnice i da bočnom građevinskom linijom objekt prileži uz lijevu među gradilišta pod pravim kutom određenog uličnog pravca. Ističe da širina okapnice s lijeve strane kuće gledajući od kuće iznosi 30 cm. Nadalje navodi da je Zakonom o uvjetima za izgradnju stambenih zgrada i gospodarskih objekta u selu propisano da se građevinom smatra građevinski objekt koji se sastoji od građevinskog dijela i ugrađene opreme koji zajedno čine tehničko tehnološku cjelinu te da u tom smislu sve što na obiteljskoj kući tužitelja čini tehničko tehnološku cjelinu, uključujući okapnicu na zgradi i oluke, čini tehničko tehnološku cjelinu građevine. Nadalje navodi da su tuženik, odnosno njegov pokojni otac KH vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otprilike 45 godina, te da nikada nije bilo primjedbi u odnosi na izgrađenu kuću sve do studenog 2014. kada je KH pokrenuo postupak uređenja međa. Predlaže sudu da donese presudu kojom će se utvrditi pravo vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine tuženika i to na dijelu koji je bio u skici mjerenja vještaka Marije Pleša, ing.geod. od 10. srpnja 2015. u predmetu pod poslovnim brojem R1-16/18 omeđen točkama B, B1, B2, 62, 59, 58, 57, 56, 55, 54, B, te točkama B3, 38, 53, 37, D2, D1, B3, što ukupno čini površinu od 4035 m2.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu najprije osporava označenu vrijednost predmeta spora, ističući da se radi o 4 m2 zemljišta te da je označena vrijednost predmeta spora u visini od 11.000,00 kuna / 1.459,95 eura previsoka. Ne spori da je pred Općinskim sudom u Vinkovcima vođen izvanparnični postupak u predmetu pod poslovnim brojem R1-16/2018, te da je u istom postupku doneseno rješenje od 28. rujna 2018., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1379/2018 od 27. ožujka 2019. Ne spori ni da je u predmetnom postupku provedeno mjerenje po vještaku geodetske struke Mariji Pleša te ističe da je utvrđeno da dio kuće tužitelja u površini 0,92 m2 prelazi na nekretninu tuženika, da oluk odvodnje prelazi 2,039 m2 na nekretninu tuženika, drugi oluk odvodnje u nastavku zgrade iza prelazi 0,291 m2 na nekretninu tuženika i streha te gospodarske zgrade 0,785 m2. Osporava da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću, odnosno građenjem. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik tijekom postupka dalje ističe da dio koji se nalazi ispod oluka nije postojao na kući tužitelja sve dok tužitelj nije radio novi krov te ističe da je okapnicu spustio niže negoli je ona prije bila, kao i da ga je prednik tuženika na to upozoravao već prilikom radova na krovu, ističući da time ulazi na njegovo zemljište, a nakon čega je nastao spor te se vode postupci pred ovim sudom. Ističe i da je tuženik do nedavno imao ogradu sve do ruba njegove kuće, te da je tuženik posjedovao i održavao zemljište ispod okapnice kao svoje jer ga je smatrao svojim, a da sada tužitelj traži da mu se na tom dijelu zemljišta prizna pravo vlasništva. Ističe da se zemljište koje je potrebno za redovitu uporabu nekretnine ne odnosi na zemljište koje služi da bi netko obojao svoju nekretninu jednom u tri ili deset godina, nego se odnosi na zemljište koje služi za svakodnevnu uporabu ili barem čestu uporabu nekretnine, a što u konkretnom slučaju nije tako.

3. Presudom ovog suda od 29.svibnja 2023. godine u točki I izreke utvrđeno je da je tužitelj UH stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine tuženika AH, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 1226 m2, i to u dijelu koji je u skici mjerenja vještaka Marije Pleša, ing.geod. od 10. srpnja 2015. godine u predmetu R116/18 Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovima omeđen točkama BB1-1-B, površine 0,92 m2 te je tuženik dužan priznati tu činjenicu i dati tužitelju pisanu suglasnost za provođenje parcelacije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi formiranja nove čestice na navedenom dijelu i tabularnu ispravu kojom dozvoljava prijenos prava vlasništva ove novoformirane opisane parcele na tužitelja jer će u protivnom ovu suglasnost i tabularnu izjavu zamijeniti ova presuda. Točkom II navedene presude odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojem se utvrđuje da je tužitelj UH stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine tuženika AH upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 1226 m2, i to u dijelu koji prelazi površinu od 0,92 m2 do 4,035 m2, te da je tuženik dužan priznati tu činjenicu i dati tužitelju pisanu suglasnost za provođenje parcelacije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi formiranja nove čestice na navedenom dijelu i tabularnu ispravu kojom dozvoljava prijenos prava vlasništva ove novoformirane opisane parcele na tužitelja jer će u protivnom ovu suglasnost i tabularnu izjavu zamijeniti ova presuda. Točkom III izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.286,08 eura, a rješenjem je utvrđena vrijednost predmeta spora u ovom predmetu u iznosu od 1.459,95 eura.

3.1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu prihvaćene su žalbe tužitelja i tuženika, te ukinute točka II i III izreke presude ovog suda posl. br. P-465/19-23 od 29.05.2023.g. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, budući se cijelo obrazloženje presude odnosi na činjenična utvrđenja u vezi adaptacije krova glavne kuće i postavljanje oluka, odnosno na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na površinu zemljišta tuženika koje se nalazi uz kuću (omeđenu točkama 1, B1, 55, 54, 1), pa je ostalo nejasno zbog kojeg razloga je sud odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na površinu zemljišta omeđenu točkama B1, B2, 62, 59, 58, 57, 56, 55, 54 i tužbeni zahtjev koji se odnosi na površinu omeđenu točkama B3, 38, 53, 37, D2, D1, B3, s uputom da ovaj sud u ponovnom suđenju provede predložene dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

3.2. U ponovljenom postupku sud je saslušao tužitelja i tuženika, te svjedoke ŽH, BH, LH, IH, ZH, TH, i OH. Jedan od svjedoka koji je saslušan u prethodnom postupku na prijedlog tužitelja je DH, koji je u međuvremenu preminuo, pa je umjesto njega saslušan njegov sin CH, a jedan od svjedoka GH iz [adresa], koja je također saslušana u prethodnom postupku, zbog starosti i zdravstvenih razloga, nije bila u mogućnosti pristupiti sudu radi saslušanja, pa je s obzirom na navedeno tužitelj predložio saslušanje svjedoka EH, međutim od ovog dokaznog prijedloga je odustao radi ekonomičnosti potupka. U ponovljenom postupku nije saslušan niti svjedok SH, saslušana u prethodnom postupku, budući je tuženik ovaj dokazni prijedlog povukao iz razloga što supruga tužitelja njeguje i brine u međuvremenu o ovom svjedoku.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj R1-16/18 (list 4-7 spisa), u skicu mjerenja, prilog 1 (list 7-8 spisa), u z.k. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), u z.k. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa), rješenje o odobrenju za izgradnju Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci (list 11 spisa), zapisnik o usmenoj raspravi održanoj od strane Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci na licu mjesta (list 12 spisa), zapisnik sa ročišta održanog 27. travnja 2017. kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima (list 13-14 spisa), glavni projekt izdan od strane Zavoda za razvoj i unaprjeđenje proizvodnje Vinkovci broj 84/67 (list 24-30 spisa), rješenje Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci (list 30-31 spisa), povijesni izvadak (list 32-35 spisa), povijesni izvadak (list 36-39 spisa), fotografije koje prileže spisu (list 43 spisa), te uvid u spis Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj R1-16/2018. Zatim je sud saslušao stranke (list 48-49 spisa), svjedoke IH (list 57 spisa), ZH (list 58 spisa), VH (list 58 spisa), HH (list 5859 spisa), JH (list 59 spisa), GH (list 59-60 spisa), BH (list 60 spisa), DH (list 60-61 spisa), SH (list 68 spisa), te je sud izvršio očevid na licu mjesta (list 73-74 spisa) i saslušao Mariju Pleša, sudskog vještaka geodetske struke (list 79-80 spisa), te ponovno saslušao tužitelja, tuženika, svjedoke LH, ŽH, BH, IH, ZH, TH i OH (list 158-167 spisa), te izvršio uvid u dopis (list 173 spisa i list 174-175 spisa).

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine tuženika koji se odnosi na zidove i koji je u skici mjerenja vještaka Marije Pleša, ing.geod. od 10. srpnja 2015. godine u predmetu R1-16/18 Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovima omeđen točkama B-B1-1-B površine 0,92 m2 te je stoga u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan, sve u skladu sa čl. 331. i čl. 338. st. 5. ZPP-a, budući da je tuženik na ročištu 9. siječnja 2020. godine priznao tužbeni zahtjev u predmetnom dijelu, i to točkom I izreke presude ovog suda od 29.svibnja 2023. godine. Među strankama je sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva na preostalom utuženom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika omeđenu točkama B1, B2, 62, 59, 58, 57, 56, 55, 54 i na površinu omeđenu točkama B3, 38, 53, 37, D2, D1, B3.

6.1. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj R1-16/18 od 28. rujna 2018. sud je utvrdio da je međa između nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u selu, površine 1226 m2, u vlasništvu tuženika i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište u selu površine 414 m2 i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor. u selu površine 648 m2 u vlasništvu tužitelja uređena prema katastarskom nacrtu – prema liniji u skici mjerenja označenoj točkama B, B1 i B2, i to, prikazano crnom bojom u skici mjerenja sudskog vještaka Marije Pleša iz Vinkovaca, te da je strankama slobodan dokaz jačeg prava vlasništva ostavljen u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti predmetnog rješenja na spornim međašnim površinama označenim u točkama 1, B1, B I 1, te za oluk odvodnje i lim krovišta označenog 54, 55, 56, 57, 58, 1 i 54 i to na spornoj površini I u površini 2.959 m2, a na spornoj površini II za oluk odvodnje i za strehu gospodarske zgrade oznake 38, B3, B1, D i B3, 54, 37, D2, D1 i 53 u površini 1.076 m2 te uvidom u spis Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj R1-16/2018 utvrđeno je da je predmetno rješenje postalo pravomoćno 27. ožujka 2019. kada je donesena potvrđujuća odluka Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1379/2018.

6.2. Uvidom u skicu mjerenja, prilog 1, utvrđen je prostorni položaj predmetnih čestica i međne linije po katastarskim podacima, kao i nekretnina izgrađenih na predmetnim česticama.

6.3. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik jedini vlasnik nekretnine upisane u predmetni zk. uložak, a označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u selu površine 1226 m2, dok je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je tužitelj jedini vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor. u selu površine 648 m2.

6.4. Uvidom u rješenje o odobrenju za izgradnju Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci utvrđeno je da je BH MH i BH ĆH iz [adresa], kao investitorima, odobrena izgradnja prizemne stambene zgrade gradskog tipa u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pod uvjetom da se ista izgradi uz suglasnosti s tehničkom dokumentacijom, građevinsko tehničkim propisima i uvjetima za izgradnju od kojih je jedan bio da se objekt mora odmaknuti od međe susjeda ČH za širinu okapnice ključa.

6.5. Uvidom u zapisnik o usmenoj raspravi održanoj od strane Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci na licu mjesta u [adresa], od 3. travnja 1967. utvrđeno je da se gradilište nalazi na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je lijeva susjeda GH izjavila da nema nikakvih primjedbi i prigovora na novogradnju susjeda.

6.6. Uvidom u zapisnik Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj R1 2/17 od 27. travnja 2017. godine, sud je utvrdio sadržaj iskaza KH, ŠH i UH. KH u bitnome navodi da je međa označena od strane sudskog vještaka – mjernika sa međnim kamenom i željezom poduprtim betonskim kamenom, a s prednje strane kuće je protustranka 30 cm ušla u njegovo vlasništvo, dok je razlika po mjernicima bila 3 cm. Protustranka je izbrisala međnu oznaku označenu na prednjoj sobi, tako da bi ustvari međni kamen trebao biti u prednjoj sobi kuće protustranke. Također, nakon obavljenog očevida ostale su zabodene letve sa crvenim vrhovima, koje je majka protustranke izvadila i odnijela nakon čega je pozvao policiju. Zapisnik ne posjeduje, a to je bilo 31. listopada 2014. godine. Na daljnji upit da pojasni okolnosti izlaska policije i kada je to bilo, predlagatelj navodi da je to bilo nakon prvog izlaska mjernika kojeg je on angažirao tvrtke GEO LINE iz Požege. Naglašava također da je policija izlazila i nakon očevida suda, također zbog izbrisanih međnih oznaka, ali o tome ne posjeduje zapisnik. Na daljnji upit da li je protustranka postupila sukladno nalazu i očevidu vještaka, odnosno da li je uklonila sve ono što se nalazi na posjedu predlagatelja, predlagatelj odgovara da je uklonjen klima uređaj, ali da je sve ostalo što je bilo potrebno ukloniti ostalo i dalje na posjedu predlagatelja. Na upit punomoćnika protustranke koliko je predlagatelj u vlasništvu svoje kuće, isti navodi oko 45 godina, te na daljnje pitanje da li je ikada bilo prije ovog postupka nekih nesuglasica ili podizanje tužbe od strane predlagatelja radi smetanja posjeda, predlagatelj odgovara da nije nikad osim iskolčenja su izašli mjernici koji su radili projekt kuće i naveli da nisu u redu međašne oznake, nakon čega je majka protustranke intervenirala i otjerala mjernika. ŠH u bitnome navodi da su mu okolnosti iz prijedloga poznate samo onoliko koliko mu ih prenese njegov otac, budući je on vrlo često odsutan zbog posla od kuće, sa protustrankom, iako mu je susjed, nema nikakav odnos niti se pozdravljaju, upravo zbog postupaka protustranke prema njegovom ocu. Na upit punomoćnika predlagatelja da li je protustranka postupila na način da je skinula sa kuće sve ono što je ulazilo u posjed njih kao predlagatelja navodi da je skinuta samo jedinica klima uređaja, a drugo ne, te na daljnji upit punomoćnika da li su međne oznake postavljene od strane sudskog vještaka Marije Pleše bile izbrisane, drugopredlagatelj odgovara da je i to čuo od oca nakon čega je izvršio provjeru i utvrdio da istih više nema odnosno bile su označene sprejom, a onda ih više nije bilo. Na upit punomoćnika protustranke II-predlagatelju što bi se dogodilo ako se prihvati nalaz i mišljenje vještaka da je protustranka doista ušla sa svojim zidom kuće 30 cm u posjed predlagatelja, II-predlagatelj odgovara da ništa, nego da bi samo se tražilo da se poštuju međašne oznake koje je vještak utvrdio i da oni u tom pogledu ne bi tražili niti rušenje kuće, niti zidova, niti tražili naknadu. UH u bitnome navodi sljedeće. Na upit punomoćnika predlagatelja da li je protustranka uklanjala međašne oznake protustranka odgovara da nije, a na pitanje zna li da je uklanjanje međašnih oznaka kazneno djelo protustranka odgovara da zna. Na upit punomoćnika protustranke kada je sagrađena kuća protustranke odgovor je 1967. i kuću su gradili njegovi roditelji, za kuću postoji uredna građevinska dozvola, projekta tehnička dokumentacija i sve suglasnosti tadašnjih susjeda, predlagatelj je njegov susjed sigurno oko 45 godina, a na daljnji upit da li je predlagatelj ikada prije ovoga postupka imao primjedbi na među, smetanje posjeda ili slično, protustranka odgovara da nikada do ovog postupka. Također navodi da mu nije poznato je li bilo provođeno iskolčenje i za njegovu kuću, ali po predanju i po priči njegovih roditelja, oni su mu rekli da je pok. djed FH, koji je tada imao platon i konja išao osobno po geodetu i jednu gospođu radi iskolčenja. 6.6. Uvidom u glavni projekt broj 84/67 utvrđen je tehnički opis nekretnine investitora RH, kao i sadržaj glavnog projekta.

6.7. Uvidom u rješenje Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci utvrđeno je da je MH i ĆH iz [adresa] kao investitorima odobreno rušenje stambene zgrade seljačkog tipa u [adresa], a u cilju izgradnje novog objekta, dok je uvidom u rješenje Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci (list 30) odobreno investitorima MH i ĆH da mogu izgraditi prizemnu stambenu zgradu gradskog tipa u [adresa] na kčbr. i građevinskoj čestici 683 i 686/2 k. o. [katastarska općina] pod uvjetom da istu izgrade u suglasnosti sa tehničkom dokumentacijom, građevinsko tehničkim propisima i daljnjim uvjetima koji se navode u rješenju.

6.8. Uvidom u povijesni izvadak utvrđen je vlasnički režim nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.9. Uvidom u fotografije koje prileže spisu sud je utvrdio da je postojala ograda u vidu betonskih stupova između nekretnine tužitelja i tuženika, a koja se naslanjala na kuću tužitelja.

6.10. Sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je 1967. počela izgradnja kuće u kojoj on danas živi i koja je predmet ovog postupka. Istaknuo je da je kuća izgrađena u skladu s danim dozvolama, a da je on u srpnju 2012. izvodio određene radove na kući odnosno mijenjao je crijep i postavio oluke prema susjednoj nekretnini, tj. prema nekretnini tuženika. Navodi da je dodatno postavio oluke koji ranije nisu bili, ali da je o tome izvijestio tadašnjeg vlasnika susjedne nekretnine PH, tuženikovog oca te da je s njim tada bio i majstor koji je trebao izvesti predmetne radove, DH. Ističe da nije spustio u odnosu na raniji krov ništa više u pogledu strehe ili crijepa. Dakle, kakvi su crijep i streha bili ranije, takvi su i sada i to u pogledu navodnog spuštanja prema nekretnini tuženika. Jedino što je postavio su oluci koji ranije nisu bili. Nadalje je iskazivao da je zamolio KH da mu dopusti prilaz s njegove nekretnine i rekao mu da će u jednom dijelu spustiti zabat od kuće u širini od 30 cm, međutim, kada su se radovi počeli izvoditi da mu je KH rekao da ne prelazi širinu od 30 cm. Ističe da je tek u listopadu 2014. nakon što je na sporne nekretnine izašao geodetski mjernik po zahtjevu KH saznao da njegova kuća prelazi za nekih 30 cm na nekretninu KH, oca tuženika. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda tužitelj iskazuje da što se tiče prvog spornog dijela nekretnine to je uz ulicu prema dvorištu tuženika, radi se oluku za odvodnju oborinskih voda i limu na rubu krovišta, ostaje pri svom prijašnjem iskazu i tvrdi da je on 2012. g. kada je obnavljao krovište smatrao da nije prešao na nekretninu tuženika odnosno da je sve bilo sukladno građevinskoj dozvoli, i da mu susjed, odnosno pok. KH tadašnji vlasnik susjedne nekretnine nije ništa prigovarao, dopustio mu je da uđe u njegovo dvorište radi obnove, više puta su o tome razgovarali, jedino što je bilo sporno je oluk rine, on je htio da oluk bude bočno na njegovoj kući, a KH je zahtijevao da ga stavi na zid kuće, gledano s ulice, što je i učinio. Što se tiče druge sporne površine, u elaboratu označeno kao B3 na duljini od 17,37 m oluka do točke D1 isto je obnavljao, također u srpnju 2012. godine, a radi o se o gospodarskoj zgradi za koju nema dokumentaciju i ne sjeća se kada je ona građena, po priči roditelja sredinom 70-ih godina. Nadalje od točke D1 do točke D2 isto se radi o gospodarskoj zgradi u duljini od 5,77 metara, nju nije obnavljao, ta zgrada je takva kakva jeste još od prije 70-ih godina. Još jednom ponavlja da mu susjed pok. KH vezano za ovu gospodarsku zgradu ništa nije prigovarao. Sud je iskaz tužitelja djelomično uzeo u obzir u dijelu u kojem navodi da je postavio oluke, kao i da je spustio zabat od kuće u širini od 30 cm, budući je isti životno logičan i u suglasju s iskazima svjedoka, a koji će biti navedeni niže u obrazloženju ove presude, kao i nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke izrađenim za potrebe postupka uređenja međa koji se vodio pod poslovnim brojem R1-16/2018 kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da nije spuštao ništa u odnosu na raniji krov, kao i u dijelu da KH nije imao primjedbi na izvođenje radova, budući je isti kontradiktoran navodima samog tužitelja jer isti kasnije navodi da je spustio zabat za širinu od 30 cm, kao i da mu je KH ipak rekao da ne prelazi navedenu širinu. Također taj dio iskaza tužitelja je u nesuglasju s kasnijim iskazima svjedoka.

6.11. Sud je saslušao i tuženika koji je iskazao da je nekretninu, čiji je sada vlasnik, naslijedio od oca te da su svo vrijeme, odnosno do 2013. ili 2014. godine on i njegovi roditelji smatrali da njihova nekretnina i nekretnina tužitelja graniče na vanjskom zidu kuće tužitelja. Međutim da je 2013. ili 2014.godine tužitelj vršio radove na krovu svoje kuće, a da mu je tuženikov otac prigovarao budući da su oluci odnosno rine i natpust krova, tj. streha prelazili u zračni prostor nekretnine tuženika, a da ranije tolikog prijelaza nije bilo. Istaknuo je da su mu o prigovorima tužitelju govorili i otac osobno, ali i majka. Nadalje navodi da je natpust strehe s krova u zračnom prostoru njegove nekretnine sada znatno veći nego što je to bilo ranije, to tim više jer su dodatno postavljeni oluci odnosno rine. U svom iskazu ističe da ne spori tužitelju pravo vlasništva glede zida kuće koji se nalazi na k.č. koja pripada tuženiku, ali mu osporava pravo vlasništva glede natpusta krova i postavljenih oluka, ne traži micanje navedenih natpusta odnosno oluka već ne želi da se predmetno utvrdi kao vlasništvo tužitelja. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda navodi da je prva sporna točka uz njegovo dvorište gdje kuća tužitelja prelazi među za 0,30 metara. On je u prijašnjem postupku dopustio tužitelju, odnosno prepustio vlasništvo u točkama B, B1, 1, B, koje se odnosi za zid kuće a kako je to i odlučeno pravomoćnom presudom ovog Suda. Sada je ostalo sporno na prednjem dijelu kuće lim na krovištu i oluk koji prelazi u njegovo dvorište. Koliko mu je poznato njegov pokojni otac je prigovarao tužitelju od samog početka radova na obnovi kuće znači od 2012. godine. Tvrdi da je prije 2012. g. oluk prelazio otprilike par centimetara nikako ne onako kako prelazi sada. Što se tiče zgrada u nastavku kuće i gospodarskih zgrada točno je ono što je naveo tužitelj da je obnavljao prednje pomoćne zgrade a zadnju u nastavku nije obnavljao 2012. g. To je sve spojeno u jednu cjelinu sa kućom tužitelja. S obzirom da je on rođen 1984. godine nije mu poznato kada su zgrade u nastavku i gospodarske zgrade izgrađene, u svakom slučaju su bile tamo kada se on rodio te tvrdi da tužitelj do 2012. g. nije izvodio građevinske radove na kući niti na zgradama u nastavku. Koliko mu je poznato otac je tužitelju u vrijeme radova 2012.g. prigovarao da ne može toliko ulaziti u njihovu nekretninu, poznato mu je da od tada nisu u dobrim odnosima, tvrdi da je njegov otac prigovarao tužitelju vezano za sve radove pa i one na gospodarskoj zgradi u nastavku kuće koju je tužitelj tada obnavljao. Poznato mu je da je u vrijeme izvođenja radova kao i poslije više puta otac zvao policiju, ne sjeća se točno datuma. Ističe da je prije radova uvijek pa i poslije kosio travu do zida kuće tužitelja budući je smatrao i smatra da je to njegovo dvorište odnosno da je zid kuće tužitelja međa između njihovih kuća. Tužitelj kao niti njegovi prednici nikada nisu ulazili u njihovo dvorište niti išta obrađivali. Završno ističe da je kuća odnosno cijela cjelina oduvijek izgledala identično osim okapnica odnosno natpusta koji je prije 2012. g. bilo par centimetara, praktički je crijep na nekim dijelovima bio slijepljen sa stjenkom zida. Tako je bilo i na pomoćnim prostorijama, a na pomoćnim zgradama koje tužitelj nije obnavljao, radi se o jednoj zadnjoj zgradi natpust je oko 10-15 cm te na tim zadnjim zgradama ništa nije mijenjano. Sud je iskaz tuženika prihvatio u cijelosti budući je isti životno logičan i u suglasnosti s kasnijim iskazima svjedoka kao i nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke izrađenim za potrebe postupka uređenja međa koji se vodio pod poslovnim brojem R116/2018 kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima.

6.12. Sud je saslušao IH kao svjedoka, a ista je u svom iskazu rekla kako joj se otac tuženika žalio na to da je tužitelj napravio sve po svome, odnosno da je krov i rine spustio niže te na taj način prešao u njihovo dvorište. Iskazala je da po njezinom sjećanju ranije nisu postojali oluci odnosno rine, već su isti postavljeni tek kada je krov rađen. Ističe da se sjeća da prije nego li je krov rađen da je crijep bio uz zabat, odnosno jako malo je prelazio isti. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda navodi da je vidjela da tužitelj u nastavku kuće ima neke gospodarske zgrade no nije joj poznato kada bi te zgrade bile sagrađene. Poznato joj je da je tužitelj mijenjao crijep na krovu kuće, a što se tiče pomoćnih zgrada to se ne sjeća. Poznato joj je da je pok. KH prigovarao tužitelju u vrijeme tih građevinskih radova, odnosno žalio joj se i plakao kako je tužitelj sa rinom previše ušao u njegov prostor i sjeća se da je prigovarao da je rina bila okrenuta u njihov prostor a trebala je na ulicu. Ona se zbog starosti ne može sjetiti više ničega vezano za pomoćne zgrade. Navodi da je dolazila u kuću tuženika u vrijeme izvođenja radova a nije bila prisutna u vrijeme razgovora pok. PH i majstora. Nadalje navodi da je vidjela crijep i rinu kada su radovi bili gotovi, kao i prije i za vrijeme radova. Predlagala je pok. PH da zove mjernika budući joj se isti žalio i za vrijeme radova kao i poslije radova. Sjeća se da su na sredini kuće bili postavljeni šarafi od klime, sjeća se da je to kasnije tužitelj skinuo budući su se posvađali. Sud je iskaz svjedoka IH u cijelosti prihvatio budući je ista iskazivala sigurno i životno logično, te u suglasju s iskazima ostalih svjedoka.

6.13. Sud je kao svjedoka saslušao ZH, majku tuženika, koja je navela da nekretnina tuženika ranije nije imala oluk odnosno rine te da je isto postavljeno 2014. godine. Istaknula je da se njezin muž tj. otac tuženika istom protivio, ali da ga tužitelj nije htio slušati pa su pozvali mjernika koji je utvrdio da je tužitelj dijelom kuće prešao na njihovu nekretninu. Nadalje je navela da je natpust crijepa bio vrlo malen jer se radilo o starom tipu građenja kuće pa je crijep bio lijepljen. Nadalje je navela da tužitelj nije tražio odobrenje njezinog supruga, oca tuženika, kako bi natpustio krov, a da je njezin suprug prigovarao tužitelju, kao i da se žalio susjedima na cijelu situaciju. Nadalje je navela da je između dvije sporne nekretnine ranije bila ograda od betonskih stupaca te da je jedan od stupaca bio gotovo pa slijepljen na kuću od UH, ovdje tužitelja. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda, navodi da u kući stanuje od 1974. g. a koliko se sjeća sve to vrijeme su susjedi sa Đ, a kuću su kupili od ČH i GH. Ističe da kuća tužitelja kada u vrijeme kada su oni kupili svoju kuću, nije imala oluk odnosno rine i kako je građena uzduž njihovog dvorišta smatrali su da ta dužina predstavlja među. Što se tiče pomoćnih zgrada, kada su oni kupili kuću 70-ih godina kuća tužitelja imala je samo jedan svinjac a drugu pomoćnu zgradu su sagradili oko 80-ih godina i na staru svinjaru je nadograđen zid, 80-ih tako da kuća čini jednu cjelinu. Nadalje misli da je tužitelj 2012. godine radio adaptaciju krova i obnovio je krov kako na kući tako i na pomoćnim zgradama odnosno radio je krov do svinjare koja predstavlja zadnju pomoćnu zgradu. Nadalje ističe da je njen pok. suprug dozvolio tužitelju da radi crijep na kući, a u toku radova su shvatili da je previše ušao u njihovu nekretninu da stanje nije onakvo kakvo je prije bilo, tada su i predlagali tužitelju da izađe mjernik i utvrdi među, međutim tužitelj tada nije htio prihvatiti da zovu mjernika i podijele troškove. Oni nisu odmah zvali mjernika budući nisu tada imali novaca da ga plate pa su ga zvali kasnije kad su skupili novce. Kad je tužitelj radio krov pok. suprug je osobno prigovarao tužitelju međutim isti ga nije slušao odnosno postao je bahat. Prigovori njenog pok. supruga odnose se i na krov kuće i na krov pomoćnih zgrada koje je tužitelj obnavljao. Ističe da je 70-ih godina kada je ona kupila kuću postojala kuća tužitelja i središnji dio koji je bio uvučen u dvorište tužitelja a nakon 80-ih ju je pomaknuo prema njihovom dvorištu u dužini tako da čini jednu cjelinu. Sud je iskaz svjedoka ZH u cijelosti prihvatio budući je svjedokinja iskazivala sa sigurnošću i životno logično, a sam iskaz je u suglasju s iskazima drugih svjedoka.

6.14. Sud je saslušao kao svjedoka VH, brata tuženika, koji je iskazao da je tužitelj 2014. ili 2015. godine radio rekonstrukciju svoje kuće na način da je proširio krovište prema nekretnini tuženika, odnosno da je postavio rine kojih ranije nije bilo. Ističe da je ranije natpust crijepa također bio vrlo mal, 1-2 cm. Nadalje je naveo da se navedenoj rekonstrukciji njegov otac protivio, ali da nije bilo efekta budući je tužitelj radio po svom. Između dvije sporne nekretnine ranije je bila ograda od betonskih stupova, a te ograde više nema. Isto tako, istaknuo je da se njegov otac žalio na probleme sa UH, ovdje tužiteljem, te da su njegovi roditelji povodom istoga zvali i policiju. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda navodi da je u roditeljskoj kući živio od rođenja do 2015. godine. Po kazivanju oca poznato mu je da su zgrade u nastavku kuće i gospodarske zgrade izgrađene 80-ih godina, tako da predstavljaju jednu cjelinu sa kućom. Poznato mu je da je tužitelj 2012. g. radio konstrukciju krova. Tužitelj je 2012. g. vršio adaptaciju krova na cijeloj kući odnosno i na zgradama u nastavku osim svinjare koja je skroz iza. Sjeća se da je otac prigovarao tužitelju 2012. godine u vrijeme radova vezano za rine koje je tada postavljao i oluke koje je tužitelj izbacio u njihovu nekretninu. Prigovori su se odnosili na oluke na kući kao i na zgradama u nastavku. Mjernika tada nisu mogli platiti a kasnije kad su skupili novce zvali su mjernika, koliko se sjeća 2 godine poslije. Ističe da je tužitelj ušao u njihovu nekretninu ne samo olukom nego i crijepom odnosno zabatom. Prije ovih radova crijep je bio uz kuću, onako kako se prije radilo odnosno centimetar dva je virio uz kuću kao i pomoćne prostorije. Otac se protivio radovima zato što je tužitelj ušao u njihovu nekretninu a protivio se za vrijeme radova. Sud je iskaz svjedoka VH u cijelosti prihvatio kao istinit budući je isti iskazivao životno logično i u suglasju s iskazima drugih svjedoka.

6.15. Sud je kao svjedoka saslušao HH, brata tuženika, koji je istaknuo da je do 2001. živio u [adresa] sa svojim roditeljima te da je između spornih nekretnina postojala ograda od betonskih stupaca, koji su bili naslonjeni, gotovo zalijepljeni za kuću tužitelja. Nadalje navodi da je tužitelj 2013. godine ili nešto kasnije vršio radove na krovištu svoje kuće, a da mu je njegov otac dopustio izvođenje tih radova pod uvjetom da krov bude po starim gabaritima, odnosno da ne prelazi na nekretninu tuženika, ali da tužitelj nije postupio sukladno dogovoru s ocem tuženika već je krov proširio na način da je produžio natpust crijepa i postavio rine po cijeloj dužini. Navodi da mu se otac žalio na tužitelja te da je istome prigovarao zbog toga. Nadalje je naveo da su oni angažirali mjernika te utvrdili da se dio nekretnine tužitelja nalazi na njihovom dijelu. Istaknuo je i da ranije na krovištu tužitelja nije bilo rina, tj. oluka, a da je natpust crijepa bio vrlo mal. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda, ističe da je on brat od tuženika te mu je poznato da su zgrade u nastavku kuće tužitelja i gospodarske zgrade izgrađene 80- ih godina. Po kazivanju oca sjeća se da je prije 80-ih postojala nekakva kao pomoćna zgrada uvučena u dvorište tužitelja, koju je isti 80-ih godina kada je pravio ostale pomoćne zgrade izvukao do zida da napravi jednu dužinu odnosno jednu cjelinu. Tužitelj nakon toga do 2012. godine nije radio nikakve građevinske radove i tad 2012. godine kada je tužitelj vršio adaptaciju krova pok. otac je dopustio da radi u gabaritima kako je to bilo i prije i da ne ulazi u njegov zračni prostor. Sjeća se da je prije crijep bio uz zid kuće a ovoga se sjećm jer je vidio kao malo dijete da voda kapa s njegovog krova i da se stvaraju ledenice. On je roditeljsku kuću napustio 2001. godine. Sjeća se da je otac prigovarao tužitelju za vrijeme izvođenja radova, on je predlagao i ocu i susjedu da izvedu mjernika i da podijele troškove, međutim susjed je radio sve po svom. Stavio je rine, produžio okapnicu, stavio klimu i rinu je stavio prema njihovoj kući. Ističe da njegovom ocu prije adaptacije krova nije smetala voda koja kaplje s krova tužitelja. Tužitelj prije adaptacije krova nije ulazio u njihovo dvorište, vezano za curenje vode po zidu njegove kuće, budući smatra da za to nije bilo potrebe, voda je odlazila uz cokl prema ulici, a sada ne zna gdje odlazi voda. Sud je iskaz svjedoka HH ocijenio istinitim budući je isti iskazivao sigurno, životno logično i u suglasju s ostalim svjedocima.

6.16. Sud je saslušao kao svjedoka JH, brata tužitelja, koji je u svom iskazu istaknuo da je u spornoj nekretnini živio do 1991. godine, a da je njegov brat prije nekih 10 ili manje godina radio rekonstrukciju krovišta. Istu je radio na način da je mijenjao crijep i postavljao rinu. Iskazao je da se ne sjeća je li ranije bilo rine ili ne, ali koliko se sjeća da rina nije bila u dužini kuće do nekretnine obitelji HH, te da je ista nakon rekonstrukcije krovišta postavljena do nekretnine obitelji HH. Ističe da ne zna je li natpust krovišta ostao isti no da natpust sigurno postoji. Nadalje je istaknuo da je između dvije sporne nekretnine postojala ograda od betonskih stupaca te da mu je poznato da je otac tuženika, KH, prigovarao njegovom bratu, ovdje tužitelju za natpust krovišta, ali da ne zna je li mu prigovarao dok se krovište gradilo. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda navodi da koliko se sjeća zgrade u nastavku kuće i gospodarske zgrade izgrađene su negdje 1975. g. Sjeća se da je na pomoćnim zgradama, odnosno zgradama u nastavku kuće rađen krov isto kada i na kući 2012. godine, a na svinjcu nije rađen krov. Koliko se sjeća krov je rađen na svim zgradama u nastavku kuće. Sjeća se da je natpust krova na kući i pomoćnim gospodarskim zgradama bio do 30 cm prije radova a sada je otprilike isto. Ne sjeća se da bi pok. KH prigovarao njegovom bratu za građevinske radove bilo na kući bilo na pomoćnim zgradama. Završno ističe da je on iz roditeljske kuće iselio otprilike 1991. godine, te da nikada u dvorištu tuženika nije kosio travu, niti netko od njegovih prednika odnosno niti majka niti otac niti brat. Sud je iskaz svjedoka JH prihvatio budući je svjedok iskazivao sigurno, životno logično i u bitnome suglasno s iskazima svjedoka koji su ranije izloženi u ovom obrazloženju.

6.17. Sud je kao svjedoka saslušao i GH koja je u svom iskazu istaknula da je ranije bila vlasnica nekretnine tuženika te da je otac tužitelja prilikom gradnje kuće 1967. dobio dozvolu njenog oca, ranijeg vlasnika nekretnine tuženika, da ako je potrebno s gabaritima svoje kuće dijelom pređe i na njihovu nekretninu, a sve kako bi mu kuća imala pravilan izgled. Iskazala je da je o tome potpisala izjavu, a i da je njen otac prilikom prodaje predmetne nekretnine o tome informirao KH. Ne sjeća se jesu li na kući tužitelja bile postavljene ikakve rine, te joj nije poznato ništa oko renovacije krovišta koju je radio tužitelj. Sud je iskaz svjedoka GH uzeo u obzir u dijelu u kojem navodi da je ona zajedno sa svojim ocem pristala da NH, otac tužitelja, djelom svoje nekretnine prijeđe na njihovu nekretninu, budući je isto u suglasju s dokumentacijom koja prileži spisu, konkretno zapisnikom s lica mjesta koji je izradio Zavod za urbanizam i komunalne poslove Skupštine Općine Vinkovci od 3. travnja 1967.godine.

6.18. Sud je kao svjedoka saslušao BH, suprugu tužitelja, koja je iskazala da je tuženik njihov susjed, te da su ona i suprug, ovdje tužitelj, u srpnju 2012. radili rekonstrukciju krovišta kuće, te da im je obitelj KH dopustila da radnici ulaze na njihov dio nekretnine kako bi obavili radove. Istaknula je da su problemi počeli kada je trebalo postaviti rinu budući se tome protivio KH, otac tuženika. Istaknula je da je u par navrata dolazila policija, ali nakon što je krov bio već gotov, te da je KH prigovarao njezinom suprugu za natpust krova i rine, te da je izveo mjernike. U ponovljenom iskaznu danom na ročištu održanom dana 9.rujna 2025.g. kod ovog suda navodi da se ne sjeća kada su zgrade u nastavku kuće i gospodarske zgrade izgrađene budući ona u toj kući živi od 1992. godine, a tada su već bile izgrađene. Kada su izvođeni radovi na kući rađeni su 2012. godine, mijenjao se krov kako na kući tako i na pomoćnim zgradama osim na svinjcu, to je zadnja pomoćna zgrada. Sjeća se da je KH u vrijeme radova prigovarao jedino vezano za vertikalnu rinu i ništa drugo. Nije prigovarao ništa vezano za radove na krovu pomoćnih zgrada. Sjeća se da je pok. KH pustio radnike u dvorište radi izvođenja radova a kasnije kada je počeo raditi onda je počeo zvocati i prigovarati. Ne sjeća se kada je točno počeo prigovarati a prigovarao je uglavnom vezano za rinu i vezano za klima uređaj. Nadalje ističe da je pok. KH razgovarao sa pok. ĐŽ koji je izvodio radove, te se tom prilikom nije protivio adaptaciji krovišta. Prije 2012. g. ona niti njezin suprug niti itko iz kuće nije ulazio u dvorište tuženika radi obavljanja nekakvih radova na kući tuženika, niti da bi npr. kosio uz kuću, niti prije radova, odnosno 2012. g. niti poslije. Majstori su slobodno prilikom izvođenja radova na kući npr. klima je postavljena prije 2012. ulazili u dvorište tuženika sve dok se pok. KH i tužitelj nisu posvađali do prije 2014. Sud je iskaz svjedoka BH uzeo u obzir u dijelu u kojem je navela da se KH protivio postavljanju rine budući je isti u suglasju s iskazima ranijih svjedoka, a nije uzeo u obzir dio u kojem je navela da se KH protivio radovima tek nakon što su isti završeni, budući je isti u nesuglasju sa samim sobom jer je navela da su problemi počeli kada su trebali postaviti rinu, dakle dok su radovi još uvijek bili u tijeku. Također, taj dio iskaza je u nesuglasju i s iskazima ranijih svjedoka.

6.19. Sud je kao svjedoka saslušao DH, koji je izvodio radove na rekonstrukciji krovišta tužitelja, koji je iskazao da su se radovi izvodili u srpnju 2012., te je istaknuo da je stari krov po dužini imao natpust od nekih desetak centimetara uz nekretninu obitelji KH, te da je novo krovište imalo veći natpust u odnosu na ranije i to na zabatnom zidu, kao i da su dodatno postavljene rine. Glede postavljanja krova istaknuo je da je bio u kontaktu s KH, ocem tuženika, te da se isti suglasio oko natpusta krovišta. Ističe da je znao da su postojali problemi između KH i tužitelja vezano za rine, ali da ga se to nije ticalo. Međutim, zna da KH nije dopustio da se postavi vertikalna rina. Istaknuo je da je natpust proširen na zabatnom zidu, a da je isto napravljeno da bi krovište imalo pravilan vinkl. Sud je iskaz svjedoka prihvatio u dijelu u kojem se odnosi na činjenicu da je natpust krovišta u zabatnom dijelu povećan u odnosu na ranije krovište budući je isti u skladu s iskazima ostalih svjedoka kao i životno logičan, a nije prihvatio u dijelu koji se odnosi na činjenicu da KH nije izražavao protivljenje povećanju natpusta budući isti ne odgovara iskazima ranijih svjedoka, te je svjedok iskazivao nesigurno.

6.20. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 9.rujna 2025.g. saslušan je svjedok CH, koji u ranijem postupku nije bio saslušavan, a koji je sa pokojnim ocem radio krov na kući tužitelja u lipnju ili srpnju 2012. g. Navodi da mu tuženik nije poznat dok mu je tužitelj poznati iz sela. Što se tiče starog krova isti je na zabatnom dijelu uz nekretninu obitelji KH imao natupust nekih 12-15 cm. Što se tiče novog krovišta na zabatnom dijelu misli da je isti kao i stari krov jer mora se napraviti u vinklu da bi se mogao staviti novi crijep. Što se tiče drugog dijela kuće odnosno gospodarskih i pomoćnih zgrada ne može se sjetiti kako je izgledalo, misli da nije bilo rine. Nije mu poznato kada su zgrade u nastavku kuće izgrađene. Sjeća se da ih je susjed KH pustio u kuću i da je bio problem vertikalna rina. Ne može se sjetiti do kojeg dijela su izvodili građevinske radove. Koliko se sjeća pok. KH se nije ničem protivio osim vertikalnoj rini, a radovi su trajali otprilike tjedan dana, te policija nije dolazila u vrijeme radova. Prije je na kući tužitelja bio biber crijep a kada se postavljao biber crijep prije na kućama natpust je bio oko 10-15 cm tzv. lastavica. Radove su izvodili od ranog jutra od 6 budući su bile nesnosne vrućine do otprilike 3- 4 popodne. Sjeća se da ih je prednik tuženika pustio u svoje dvorište radi izvođenja radova. Sud je iskaz svjedoka prihvatio u dijelu u kojem se odnosi na činjenicu da je natpust krovišta u zabatnom dijelu povećan u odnosu na ranije krovište budući je isti u skladu s iskazima ostalih svjedoka kao i životno logičan, a nije prihvatio u dijelu koji se odnosi na činjenicu da KH nije izražavao protivljenje povećanju natpusta budući isti ne odgovara iskazima ranijih svjedoka, te je svjedok iskazivao nesigurno.

6.21. Sud je kao svjedoka saslušao SH koja je istaknula da joj je poznato da je tužitelj mijenjao crijep na krovu svoje kuće. Istaknula je da ranije nisu bile postavljene rine, ali da se ne sjeća postoje li sada na krovu rine, te da se ne sjeća je li joj se obitelj KH žalila na obitelj BH ili obrnuto. Sud je iskaz svjedoka SH u cijelosti prihvatio kao istinit.

6.22. Sud je dana 19. listopada 2022. izvršio očevid na licu mjesta kojim je utvrđeno da na krovištu tužitelja postoji novi crijep, tj. razvidno je da je rađeno krovište, da se ispod krovišta nalaze novi limeni oluci, a koji u konačnici kišnicu izvode na ulicu. Nadalje, razvidno je da su postojali betonski stupovi na granici između dviju nekretnina, obzirom je ostatak betonskog stupa vidljiv u zemlji, ali da ih danas nema, te da se položaj navedenog stupa poklapa s ostacima maltera na kući tužitelja. Vidljivo je i da se na kući tužitelja nalazi opšiveni lim, a koji je u odnosu na zabat kuće izbačen 15 – 20 cm. Također, vidljivo je da se uzemljenje nekretnine tužitelja nalazi u dvorištu tuženika, a od nekretnina tužitelja je odmaknuto 7 cm.

6.23. Sud je saslušao vještaka Mariju Pleša koja je iskazivala da je za potrebe postupka uređenja međa izradila nalaz i mišljenje, a da su u predmetnom postupku stranke bile KH i AŽ. Istaknula je da je oluk odvodnje i lim krovišta dodatno prelaze izvan zida na zemljište obitelji KH i to u površini 2,039 m2. Zatim su lomne točke u kojim je oluk odvodnje označen kao B3, 38, D1, D i B3 u površini od 0,291 m2, te streha gospodarske zgrade – 53, 37, D2, D1 i 53 u površini od 0,785 m2 ponovno prelazi na nekretninu obitelji KH. Istaknula je da samo u tom dijelu oluk odvodnje i streha prelaze na nekretninu tuženika, ali ne i zidovi odnosno temelji gospodarske zgrade. Nadalje je istaknula da kada je u pitanju zapisnik Urbanizma da to nije služba koja je ovlaštena za uređenje međa i utvrđivanje točnosti položaja međe te da se navedeni zapisnik ne može komparirati s nalazom i mišljenjem vještaka budući isti predstavlja stvarno stanje terena, kao i da je moguće da u odnosu na 1967. postoje određena odstupanja budući su današnji instrumenti puno precizniji. Sud je iskaz vještaka Marije Pleša uzeo u obzir u cijelosti budući je isti stručan i dan u skladu s pravilima znanosti i vještine.

6.24. Sud je uvidom u spis Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj R1-16/2018 utvrdio da je vještak Marija Pleša u tom predmetu utvrdila da na uglu kuće tužitelja u početnoj točki razgraničenja kuća prelazi na stranu tuženika za otprilike 30 cm idući k sljedećoj lomnoj točci, da linija međe izlazi izvan kuće, ali da se u zračnom dijelu na samoj kući nalazi oluk, te da postoji mogućnost da su isti povrijedili među odnosno druge lomne točke. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka Marije Pleša izrađene za potrebe postupka pod poslovnim brojem R1-16/2018 sud je utvrdio da je kuća tužitelja prešla među za 0,30 m, a da se to odstupanje od međe postupno smanjuje. Nadalje, da oluk za odvodnju oborinskih voda i lim na rubu krovišta u cijelosti prelaze međnu granicu, da je do točke B2 od ulice na duljini od 10,3 m, oluk zgrade u nastavku kuće prestaje biti sporan, u točki B3 – od ulice na duljini od 17,37 m oluk opet počinje biti sporan sve do točke D1, gdje je odstupanje od međe 0,12 m. Na istom mjestu streha zadnje zgrade prelazi međnu granicu za 0,18 m2, a u završnoj točki – D2 za 0,09 m. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da postoje dvije sporne površine, i to prva sporna površina nalazi se gledajući od ulice prema dvorištu tuženika te je u početnoj točki razgraničenja, kuća tužitelja prešla među za 0.30 m. To odstupanje od međe postupno se smanjuje te je u točki B1 na duljini od 6.09 m jednako 0.0 m, što predstavlja kraj kuće na međi. Na istom dijelu razgraničenja oluk za odvodnju oborinskih voda i lim na rubu krovišta, u cijelosti prelaze međnu granicu. Dalje od točke B 2 od ulice na duljini od 10.3 m oluk zgrade u nastavku kuće postupno prestaje biti sporan. Zidovi daljnjih zgrada nisu sporne točke. Druga sporna površina počinje u točki B 3 od ulice na duljini od 17.37 m oluka, gdje oluk opet počinje biti sporan sve do točke D 1, gdje je odstupanje od međe 0.12 m. Na istom mjestu streha zadnje zgrade prelazi među granicu za 0.18 m, a u završnoj točki D 2 za 0.09 m.

7. Slijedom navedenog, sud je u bitnome utvrdio da su nakon izgradnje kuće tužitelja, naknadno rađeni dodatni radovi u vidu promjene crijepa i postavljanja oluka, kako na glavnoj kući tužitelja tako i na gospodarskim zgradama u produžetku „ključa“ kuće, osim na zadnjoj zgradu koja predstavlja svinjac, te je uslijed navedenih radova došlo do povećanja natpusta nekretnine tužitelja u nekretninu tuženika odnosno do većeg zadiranja u zračni prostor u vlasništvu tuženika, a čemu se otac tuženika protivio.

7.1. Protivljenje vlasnika zemljišta gradnji na njegovu zemljištu treba smatrati svako postupanje vlasnika kojim na jasan i nedvojben način daje graditelju na znanje svoje protivljenje. Protivljenje vlasnika zemljišta gradnji ne može se ograničiti samo na pokretanje sudskih postupaka, odnosno određenih mjera kod upravnih tijela (VSH, Rev-1682/86. od 18.12.1986.). Naime, iz iskaza gotovo svih svjedoka proizlazi da se prednik tuženika na neki način protivio tijekom radova u vidu promjene crijepa i postavljanja oluka, kako na glavnoj kući tužitelja tako i na gospodarskim zgradama u produžetku „ključa“ kuće, a i poslije radova. Možda se tuženik nije protivio na samom početku radova kada još nije znao što radovi točno podrazumijevaju, ali se sa sigurnošću može utvrditi da je na neki način prigovarao što i proizlazi iz iskaza većine svjedoka i ostale dokumentacije u spisu. Dakle, drugim riječima, tužitelj je građenjem prekoračio među između nekretnina u vlasništvu tužitelja i tuženika, čemu se tuženik, odnosno njegov prednik protivio. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud iznosi sljedeća pravna utvrđenja.

8. Naime, tužitelj u tužbi u tijekom postupka navodi da je stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine tuženika na temelju zakona, i to temeljem građenja i dosjelosti. Stoga je trebalo ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na osnovi navedena dva pravna temelja.

9. U odnosu na stjecanja prava vlasništva građenjem, u situaciji kada dođe do prekoračenja međe građenjem mjerodavan je čl. 155. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, dalje: ZV) koji ne predviđa mogućnost da se prekoračenjem međe građenjem može steći pravo vlasništva na dijelu zahvaćene nekretnine, već predviđa sljedeće opcije: povrat u prijašnje stanje, uspostava prava služnosti za zahvaćeni dio tuđe nekretnine, pravo vlasnika zahvaćene nekretnine i poštenog graditelja da, pod zakonom propisanim pretpostavkama, zahtijevaju otkup cijele nekretnine te pravo na naknadu štete, a za napomenuti je i to da je tuženik rekao da neće tražiti micanje navedenih natpusta odnosno oluka već ne želi da se predmetno utvrdi kao vlasništvo tužitelja. No čak i kada bi se prekoračenje međe građenjem ravnalo po općim pravilima građenja na tuđem zemljištu, ni tada ne bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine tuženika s obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se otac tuženika protivio većem natpustu nekretnine tužitelja na njegovu nekretninu tj. do većeg natpusta ili zadiranja u njegovu nekretninu došlo je bez volje vlasnika zemljišta, sve u smislu čl. 152. st. 1. ZV-a. Slijedom navedenog, sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine tuženika temeljem građenja.

10. U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ovaj sud ističe da je jedan od temeljnih uvjeta, kako za redovnu tako i za izvanrednu dosjelost, poštenje posjeda, sve u smislu čl. 159. i čl. 160. ZV-a (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 304/2021-2 od 5. svibnja 2021. godine, Županijski sud u Splitu u Gž 528/2020-3 od 27. veljače 2020. godine, Županijski sud u Zadru u Gž 934/2022-2 od 5. listopada 2022. godine). Stoga je u konkretnom slučaju trebalo ispitati je li posjed tužitelja na zahvaćenom dijelu nekretnine tuženika bio pošten. Članak 18. st. 3. ZV-a propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U konkretnom slučaju, sud je tijekom postupka utvrdio da se otac tuženika protivio većem natpustu u njegovu nekretninu, a čak je i intervenirala policija te se stoga ne može smatrati da je posjed tužitelja tog dijela nekretnine tuženika bio pošten. Iz dokaza u spisu proizlazi da nitko zapravo nije znao gdje se točno nalazi međa u vrijeme radova, i prije njih, ali iz iskaza stranaka se može zaključiti da su svi smatrali da među predstavlja zid kuće tužitelja. Čak i ako se zauzme stav da se otac tuženika protivio većem natpustu tek nakon završetka radova, to bi značilo da je glede tog dijela nekretnine tuženika, koji je predmet ovog postupka, posjed tužitelja postao nepošten u trenutku protivljenja, a to je svakako prije isteka roka dosijedanja od 10 godina (redovna dosjelost) odnosno 20 godina (izvanredna dosjelost). No u svakom slučaju, nedvojbeno je da je posjed tužitelja za utuženi dio nekretnine tuženika bio nepošten utvrđenjem međe između njihovih nekretnina, s tim da je skica mjerenja vještaka izrađena 10. srpnja 2015. godine, a rješenje ovog suda poslovni broj R1-16/18 je doneseno 28. rujna 2018. godine, dakle u svakom slučaju prije isteka roka dosijedanja, a koje je počelo teći nekad u razdoblju 2012. – 2014., a o čemu su stranke različito iskazivale. Dakle, ako se uzme da je rok dosijedanja počeo teći 2012. godine, tužitelj je, u slučaju prestanka poštenja posjeda, mogao steći pravo vlasništva najranije 2022. godine, a ranije je obrazloženo da je, i u slučaju da je za vrijeme radova posjed bio pošten, poštenje posjeda svakako prestalo prije 2022. godine. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na utuženom dijelu nekretnine tuženika te je stoga odlučeno kao u izreci.

11. Članak 2. st. 3. ZV-a propisuje da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Članak 9. st. 1. ZV-a propisuje da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Članak 2. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, 63/2019, dalje: ZZK) propisuje sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje u pravnom je smislu sastavni dio zemljišta i ako zakonom nije drukčije određeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu, pa se sve odredbe ovoga Zakona utvrđene glede zemljišta odnose i na to. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, u okvir granice pojedinačne nekretnine ulazi i zračni prostor iznad te nekretnine (tako i Županijski sud u Zagrebu u Gž 4040/2022 od 6. prosinca 2022. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 626/2014-2 od 20. veljače 2019. godine), a treće osobe, uključujući i vlasnike susjednih nekretnina, nisu ovlaštene bez odgovarajućeg pravnog temelja zadirati u zračni prostor vlasnika nekretnine (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 2354/2014 od 5. prosinca 2017. godine, Županijski sud u Splitu u Gž 788/2017-2 od 12. prosinca 2019. godine), a vlasnik zahvaćene nekretnine nije dužan trpjeti dijelove tuđe nekretnine u zračnom prostoru iznad svoje nekretnine (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 608/2022-3 od 14. veljače 2023. godine) odnosno može zahtijevati da se ti dijelovi odstrane (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 85/1999-2 od 6. veljače 2002. godine). S obzirom da je tuženik građenjem u tuđem zračnom prostoru prekoračio svoja vlasnička ovlaštenja (tako i Županijski sud u Varaždinu u Gž 64/09-2 od 12. ožujka 2009. godine), a čl. 1. st. 3. ZV-a propisuje da se pravo vlasništva može protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom, a što u konkretnom slučaju nije riječ (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 2354/2014-5 od 5. prosinca 2017. godine), sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na spornom zahvaćenom dijelu nekretnine tuženika.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 157., 154. stavak 1 i čl. 155. ZPP-a. U konkretnom slučaju. Naime, tuženik je već prilikom saslušanja na ročištu dana 9. siječnja 2020. godine djelomično priznao tužbeni zahtjev, i to upravo onaj dio koji je prvostupanjskom odlukom dosuđen tužitelju, dok je osporavao onaj dio tužbenog zahtjeva koji je ovom odlukom i odbijen.

13.1. Sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tuženiku je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 4.221,80 eura, i to za sastav odgovor na tužbu, sukladno Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa) – 100 bodova, zastupanje na ročištu 24. listopada 2019. godine, 25. studenog 2019. godine, 9. siječnja 2020. godine, 11. listopada 2021. godine, 9. ožujka 2022. godine, 19. listopada 2022. godine, 1. veljače 2023. godine, 18. travnja 2023. godine, 13. svibnja 2025, 09. rujna 2025.g. i 05.ožujka 2026.g. sukladno Tbr. 9. t. 1.Tarife – po 100 bodova za svako ročište, s tim da mu je za ročišta održana 11.10.2021g., i 19.10.2022.g. i 09.09.2025.g., priznato uvećanje za svaki sljedeći započeti sat u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr. 4 t. 2. Tuženiku je kao opravdan priznat i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude dana 29.05.2023, i dana 20.04.2026.g. sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife – 50 bodova svako ročište, te trošak sastava žalbe od 02.08.2023.g. sukladno Tbr. 10. t. 1. Tarife – 150 bodova, koje radnje ukupno nose 1625 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 3.250,00 eura što uz PDV u iznosu od 812,50, eura, te uz odobren trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 53,10 eura i pristojbe na žalbu u iznosu od 53,10 eura, te plaćenog predujma za očevid na licu mjesta u iznosu od 53,10 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 4.221,80 eura.

13.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava od 25. studenog 2019. godine i podneska od 8. travnja 2020. godine jer isti nisu bili potrebni za tijek postupka, niti mu je priznato uvećanje za ročište održano dana 05.03.2026.g. budući je isto ročište trajalo 30 minuta.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima, 20.travnja 2026. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja Kornelija Krizmanić, odvjetnica iz Vinkovaca

2. Punomoćnik tuženika, Damir Varga, odvjetnik iz Vinkovaca