Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-279/2024-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici TU, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić iz Zagreba, 2. tužene SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mihalić&Pikija, Pisarnica u Varaždinu i 3. tuženika RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Pintarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović, j.t.d. iz Varaždina, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave 19. ožujka 2026., održane u nazočnosti tužiteljice uz z. punomoćnicu Deu Frua, odvjetnicu iz Zagreba te punomoćnice 1. tuženika TU, odvjetnicu iz [adresa], 2. tuženu uz punomoćnicu Irenu Pikija, odvjetnicu iz Varaždina te 3. tuženika uz punomoćnicu Željku Pintarić, odvjetnicu iz Varaždina, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:
"1. Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 18.8.2021., ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu broj ovjere OV-11370/2021 kojim je tužiteljica OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prodala 1. tuženom UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Varaždin, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], u novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VINOGRAD, DVORIŠTE, ZGRADA ZA POVREMENI BORAVAK, SEKETIN, VINOGRADSKA ULICA 113, VINOGRADSKA KUĆA, POMOĆNA ZGRADA, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) , ukupne površine 1969 m2 i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VOĆNJAK, VINOGRAD, LIVADA, LIVADA, ukupne površine 3311 m2.
2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka upis uknjižbe prava vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 18.8.2021., ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu broj ovjere OV-11370/2021 izvršen na temelju navedenog Ugovora broj: Z-13437/2021 od dana 20.8.2021. te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu brisanje navedenog upisa pod brojem Z-13437/2021 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja donesenog povodom zaprimljenog prijedloga tako da se briše pravo vlasništva 1. tuženika na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Varaždin, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], u novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VINOGRAD, DVORIŠTE,
ZGRADA ZA POVREMENI BORAVAK, SEKETIN, VINOGRADSKA ULICA 113, VINOGRADSKA KUĆA, POMOĆNA ZGRADA, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) , ukupne površine 1969 m2 i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VOĆNJAK, VINOGRAD, LIVADA, LIVADA, ukupne površine 3311 m2.
3. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen dana 15.5.2023. ovjeren po javnom bilježniku Rankica Benc broj ovjere OV-1032/2023 sklopljen između SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 422024 - [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10 000 Zagreb.
4. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka upis uknjižbe prava vlasništva na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina sklopljen dana 15.5.2023. ovjeren po javnom bilježniku Rankica Benc broj ovjere OV-1032/2023 izvršen na temelju navedenog Ugovora broj:
Z-8935/2023 od dana 15.5.2023. te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu brisanje navedenog upisa pod brojem Z-8935/2023 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja donesnog povodom zaprimljenog prijedloga tako da se briše pravo vlasništva 2. tužene na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Varaždin, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], u novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VINOGRAD, DVORIŠTE, ZGRADA ZA POVREMENI BORAVAK, SEKETIN, VINOGRADSKA ULICA 113, VINOGRADSKA KUĆA, POMOĆNA ZGRADA, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) , ukupne površine 1969 m2 i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VOĆNJAK, VINOGRAD, LIVADA, LIVADA, ukupne površine 3311 m2 uz istovremeni upis prava suvlasništva tužiteljice u ½ djela.
5. Nalaže se tuženima solidarno tužiteljici naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana plateža po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da 1. tuženiku ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.750,00 eura (tisućusedamstopedeset eura), u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da 2. tuženoj SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], O , naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.750,00 eura (tisućusedamstopedeset eura), u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tužiteljici OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da i 3. tuženiku RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.750,00 eura (tisućusedamstopedeset eura), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica, po punomoćniku, protiv tuženih podnijela je tužbu u kojoj je navela da ima opravdani imovinskopravni interes za podnošenje predmetne tužbe slijedom činjenične okolnosti da je radi prijevarnih postupanja tuženika dovedena u situaciju da je izgubila vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, a koje joj nesporno pripada, stoga podnosi predmetnu tužbu kako bi vratila prijevarno oduzeto pravo vlasništva, a svoje navode kao i osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva izlaže kako slijedi. Naime, tužiteljica je sada bivša supruga 3. tuženika RU te je bila upisana kao vlasnica nekretnina koje su predmet ovog postupka i to nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] koje sada odgovaraju zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] te nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]., a u pogledu kojih nekretnina se između ostalih vodio postupak radi utvrđenja bračne stečevine po tužbi ovdje 3. tuženika protiv ovdje tužiteljice pred Naslovnim sudom pod brojem: P Ob-166/19, da se tužiteljica radi svog lošeg emotivnog stanja popraćenog bračnim problemima sa 3. tuženikom 2019. godine obratila 1. tuženiku BU do kojeg je došla preko novina „24 sata“ u kojima se isti oglašavao i reklamirao pod nazivom „Ključ nade“ nudivši usluge tarota i vidovnjaštva te pomoć ljudima koji se nalaze u životnim problemima i nedaćama pa je tako s istim stupila u kontakt radi pomoći u pogledu svog tadašnjeg lošeg emotivnog stanja, da je 1. tuženik iskoristio tadašnju emotivnu slabost tužiteljice koji je istu upoznao u trenutcima njene ranjivosti zbog recentne bolne i intenzivne brakorazvodne parnice, što zbog zdravstvenog stanja njenih roditelja i njenoga brata te je iskoristio informacije koje je dobio od strane tužiteljice te je na najgrublji način izmanipulirao tužiteljicom te prijevarnim radnjama uvjerio istu da imovinu – nekretnine – koje su inicijalno bile u vlasništvu tužiteljice, a koje je darovnim ugovorom prenijela na svog oca koji ugovor je na nagovor i uvjeravanje 1. tuženika naknadno raskinula te potom na 1. tuženika prenijela pravo vlasništva predmetnih nekretnina ugovorom o kupoprodaji nekretnina i to sve radi prijevarnih uvjerevanja 1. tuženika upućenih tužiteljici kako bi na taj način istoj 1. tuženik „pomogao“, odnosno uvjerio ju je da isto mora učiniti kako bi sačuvala svoje zdravlje i život kao i živote i zdravlje svojih roditelja te da zbog „pozitivne energije“ i činjenice da su nekretnine darovanjem upisane u vlasništvu njenog oca da je i radi sačuvanja njegova zdravlja potrebno nekretnine prenijeti na 1. tuženika kako na njenog oca ne bi prešla „negativna energija“ za njegovo već narušeno zdravlje za koje je potrebno da se sačuva jedino ako nekretnine ne glase na njegovo ime s obzirom se tada vodio postupak radi utvrđenje bračne stečevine upravo predmetnih nekretnina, pa je tužiteljica sve u strahu da sačuva svoje zdravlje i zdravlje svojih roditelja isto učinila i postupila sukladno prijevarnom uvjeravanju 1. tuženika te je s 1. tuženikom kao kupcem dana 18.8.2021. zaključila ugovor o kupoprodaji nekretnina (upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, k. o. [katastarska općina], sada zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška]) za iznos od 10.000,00 EUR i ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] za iznos od 19.000,00 EUR, da navedena kupoprodajna cijena nikada nije ni u najmanjem djelu isplaćena tužiteljici te navedena cijena niti kupoprodaja ne odražava kako stvarnu tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina tako niti stvarnu namjeru tužiteljice za kupoprodajom već je cilj takve kupoprodaje bio da nekretnine prijeđu privremeno u vlasništvo 1. tuženika samo i jedino kako bi radi prijevarnog uvjerenja 1. tuženika prema tužiteljici prijenosom nekretnina na drugu osobu – 1. tuženika – tužiteljica zaštitila svoje zdravlje i zdravlje svojih roditelja i to ponajviše oca „protokom pozitivne energije prijenosom nekretnina u vlasništvo 1. tuženika“ pa da je potrebno da nekretnine samo taj određeni period budu u vlasništvu 1. tuženika, a poslije da će ih vratiti na tužiteljicu čime je 1. tuženik u potpunosti prijevarnim radnjama i najgrubljim uvjerenjima šarlatana doveo tužiteljicu u stanje zablude iskoristivši njeno loše emotivno stanje u navedenom periodu radi kojeg stanja je ostvarila i partnerski odnos sa 1. tuženikom radi kojeg odnosa je u potpunosti povjerovala 1. tuženiku da govori istinu pa je u cijelosti postupila sukladno njegovom uvjeravanju sve u strahu da sačuva živote i zdravlje sebe i svoje obitelji, da je navedenim postupanjima 1. tuženik je u potpunosti prevario tužiteljicu te nadalje raspolagao predmetnim nekretninama sve i u dogovoru sa 2. i 3. tuženima radi čega će tužiteljica pored ove tužbe podnijeti i kaznenu prijavu protiv tuženika radi kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, dakle, nakon što je 1. tuženik prijevarnim radnjama ishodio upis prava vlasništva predmetnih nekretnina u cijelosti na svoje ime stupio je u kontakt sa 2. tuženom SU, sadašnjom suprugom 3. tuženika RU, a također sve i u dogovoru sa RU, s obzirom od dana upisa prava vlasništva 1. tuženika na predmetnim nekretninama, 3. tuženik je temeljem pravomoćne presude Naslovnog suda broj: P Ob-75/21 koji postupak se vodio radi utvrđenja bračne stečevine (ranije P Ob-166/19) stekao suvlasništvo na predmetnim nekretninama u ½ djela pa su 1. i 3. tuženik postali suvlasnici na predmetnim nekretninama radi čega je 1. tuženik u dogovoru sa 2. i 3. tuženima sklopio ugovor o zamjeni nekretnina kojim je predmetne nekretnine u svojoj polovini prebacio na 2. tuženu SU dok je u zamjenu za navedene nekretnine ista 1. tuženom prenijela pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] koju je potom prodao tako da su sada kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani 2. i 3. tuženi u ½ djela dok je tužiteljica prijevarnim raspolaganjima tuženika u potpunosti izgubila pravo vlasništva predmetnih nekretnina, dakle, tuženi su na najgrublji način prevarili i izmanipulirali tužiteljicu tako da je ista u potpunosti opisanim prijevarnim postupanjima tuženika oštećena za vlasništvo na predmetnim nekretninama na kojima definitivno i nesporno polaže pravo vlasništva, podredno isplate stoga ima opravdani pravni interes ustati predmetnom tužbom kako bi zaštitila svoja prava i pravne interese koji su joj postupanjima tuženika u potpunosti ugroženi, da je nesporno da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina te da neovisno o naknadnom upisu 3. tuženika na predmetnim nekretninama u ½ djela suvlasništva koji je ishodio temeljem pravomoćne presude Naslovnog suda polaže pravo na upis u ½ djela što je nesporno utvrđeno i u pravomoćno gore navedenom okončanom postupku koji se vodio u pogledu bračne stečevine dok 2. tužena SU temeljem nijednog zakonskog osnova ne polaže pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dok je u navedenom djelu u potpunosti neosnovano upisana sve kao rezultat da sa svojim suprugom 3. tuženim RU dijeli suvlasništvo predmetne nekretnine kako bi nesmetano istima mogli raspolagati radi čega su upravo zaključili ugovor o zamjeni nekretnina sa 1. tuženikom i na taj način tuženi svi zajedno rasporedili i stekli vlasništvo na nekretninama na način koji im svima odgovara, a na kojima ne polažu pravo, odnoseći se na nekretnine koje su predmet ovog postupka dok je tužiteljica na najperfidniji način „izgurana“ kao vlasnica/suvlasnica predmetnih nekretnina te oštećena u svojim vlasničkim pravima koja joj bespogovorno pripadaju. Naime, zbog prijetnje, prisile, zablude i prijevare poništenje ugovora može tražiti osoba koja je pod prijetnjom, prisilom, u zabludi ili zbog prijevare zaključila ugovor; da je odredbom čl. 284. st. 1. ZOO propisano da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanja ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Prijevara postoji kad jedna strana svjesno poduzima određene radnje u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora. Pobojnost ugovora može se zahtijevati u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prinude, ako je ugovor sklopljen pod prijetnjom ili prisilom (čl. 335. st. 1. ZOO). Krajnji pak rok za poništenje ugovora je tri godine, računajući od dana sklapanja ugovora (čl. 335. st. 2. ZOO). Nadalje, protivno je pravilima zakona tako da je 2. tužena bez pravne osnove, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a time i moralu društva - na suvlasničkom djelu predmetnih nekretnina uknjižila sebe kao vlasnika, premda je znala da 1. tuženik ne može na 2. tuženu prenijeti više prava nego ga je sam imao s obzirom 1. tuženik n ije imao nikakva prava nad predmetnim nekretninama niti je stvarna volja tužiteljice bila da isti postane stvarnim vlasnikom nekretnina i istima raspolaže kako je gore već opisano što je nesporno poznato 2. i 3. tuženima. Pri tome valja cijeniti činjenicu da tužiteljica nije imala saznanja o pravnom poslu koji je zaključen između 1. i 2. tuženika niti je bila sudionik pravnog posla između tuženih. Analizirajući da li u odnosu na 2. tuženu treba primijeniti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, ističe se kako je ovo pitanje rješeno kroz pravno stajalište Ustavnog suda RH, izraženog u odluci broj U -III- 103/2008 od 14. lipnja 2011. U odluci Ustavnog suda istaknuto je kako Ustavni sud djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po samo jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluka broj U -III- 4930/2002 od 13.10.2004. i U-III-821/2007 od 18.6.2008). U tom smislu Ustavni sud ističe da će u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju , savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.
2. U odgovoru na tužbu (list 58-60 spisa), po punomoćnici, 1. tuženik je u cijelosti osporavao navode u tužbi, istaknuo da su isti paušalni, te ničim ne dokazani, istaknuo je da su netočni navodi tužiteljice da bi isti iskoristio stanje tužiteljice. Tuženik je u nekoliko navrata pomagao tužiteljici i njezinim roditeljima i to na način da je isti u skladu s svojim vjerskim uvjerenjem molio odnosno sukladno muslimanskoj vjeroispovijesti učio za nju i njezine roditelje. Tuženik, nije doveo niti bi ikada dovodio tužiteljicu ili bilo koju osobu u položaj da bi iste iskoristio na bilo koji način ; blizak odnos koji spominje tužiteljica u drugom postupku koji je pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, nije postojao jer je pravilo tuženika da isti ne ostvaruje blizak kontakt sa svojim „strankama“. Naime, točno je da je tužiteljica pokušavala u više navrata ostvariti blizak odnos s tuženikom, i to na način da je ista uporno provjeravala stanje i poslovanje trgovačkog društva tuženika, samoinicijativno davala savjete i upute što napraviti i što bi bilo najbolje za tuženika. Tužiteljica je išla toliko daleko da je tuženiku slala bezbroj poruka putem mobilnog telefona što tekstualnih što svojih fotografija. Nadalje tužiteljica je bez najave dolazila pred kuću i pred poslovne prostorije tuženika, te tuženik ponekad nije imao mira i osjećao se kao da ga netko uhodi, da iz gore navedenih dokaza vidi se pasivnost tuženika, dok je tužiteljica toliko aktivna u pokušaju ostvarivanja kontakta i slanju raznih e-mailova i poruka, da je tužiteljica „na silu“ htjela obavljati poslove za tuženika i postati dio njegove obitelji, da tuženik nikada nije tražio partnera za svoje poslovanje, a posebno nije tražio niti predlagao da to bude tužiteljica, da je točno da je tužiteljica prodala nekretnine tuženiku, no iste su plaćene višestruko više od onoga što je navedeno u kupoprodajnim ugovorima, da joj je predmetna kupoprodajna cijena isplaćena u gotovini te je tužiteljica u nekoliko navrta potvrdila da je ista pošteno plaćena, da je tužiteljica i u vrijeme sudskog spora koji je vidio njezin bivši muž protiv ovdje I. tuženika i to RU potvrdila da je kupoprodajna cijena uredno i pošteno plaćena, da je u tom smislu tužiteljica slala e-mail i punomoćniku tuženika, da je tužiteljica išla toliko daleko da je samoinicijativno u nekoliko navrata uplatila trgovačkom društvu tuženika određene novčane svote, jer je ista u nekoliko navrata bila upoznata da tuženik ima redovnih „poteškoća“ u poslovanju, no isto tuženik nije tražio niti je na bilo koji način pokušavao ostvariti poslovnu suradnju. Tužiteljica je sama pronašla broj računa trgovačkog društva tuženika, te uplatila novac tuženiku, objašnjavajući kako se boji da joj novac bude na računu i da se boji držati isti doma sve radi svojeg bivšeg supruga, i kako je sigurniji kod tuženika. Sav taj novac tuženik je vratio tužiteljici i to u gotovini, jer tužiteljica nije htjela predmetni novac primiti na račun pravdajući se da joj to ne odgovara jer vodi postupak radi razvoda braka. O vraćanju predmetnog novca može posvjedočiti i zaposlenica tuženika ŠU, na adresi tuženika, da tužiteljica očito ima isti ili sličan „modus operandi“ prema ljudima za koje vjeruje da ima blizak odnos ili da je ostvarila blizak odnos, te ista svojim ponašanjem navodi ljude da joj povjeruju, da joj pruže pomoć, sve kako bi se ista involvirala u njihovo poslovanje i njihov život; tako je tužiteljica pokušala postati dio tuženika i odlučivati o poslovanju, sve šaljući razne e-mail poruke kako treba nešto poduzeti, pa dolazeći na kućna vrata tuženiku, ne bi li ostvarila nepripadnu korist , da je tužiteljica godinama pokušavala ostvariti svoj naum, kako bi postali dio tuženikove obitelji, prodala tuženiku svoje nekretnine, tvrdila da će se spor na predmetnim nekretninama uredno riješiti u njenu korist, te time uvela tuženika svojim manipulacijama u probleme, jer ista vješto manipulira i koristi pravne izraze, time stvarajući kod tuženika dojam osobe koja je jako sposobna; kada su nastali problemi vezano uz predmetne nekretnine tužiteljica je pokušavala „pomoći“ tuženiku svojim savjetima, gurajući istoga u još veće probleme, a tuženik se našao u situaciji da je za predmetne nekretnine platio tužiteljici 120.000, 00 Eura i na taj način kupio problem, a nakon što je uredno isplatio cijenu, za koju i sama tužiteljica u e-mailu upućenom punomoćniku tuženika navodi da je gospodin UU uredno i pošteno platio cijenu, našao se u problemima vezanim uz posjed nekretnine, na način da mu je bivši suprug tužiteljice oduzeo posjed, sve nakon što je spor koji je bio zabilježen na nekretninama završio u korist bivšeg supruga tužiteljice ovdje RU. Dakle, tuženik je osim što je platio kupoprodajnu cijenu platio i porez na promet nekretnina, i dalje nije mogao koristiti predmetne nekretnine, odnosno iste je koristio svega nekoliko mjeseci prije završetka spora kojim je RU utvrđen kao suvlasnik u ½ dijela. Dakle, nakon predmetnih problema, tužiteljica se na neki način povlači iz dijeljenja savjeta, i ostavlja tuženika da se sam bori s problemima koje mu je ista uzrokovala. Nadalje, tek kada tuženik rješava situaciju s ostalim ovdje tuženicima, na način da uređuju imovinsko pravne odnose kako bi svatko mogao imati samo vlasništvo na određenim nekretninama, i nakon što tuženik prodaje stan koji je dobio u zamjeni nekretnina, tužiteljica dolazi ponovno tuženiku i traži ga da joj da novac, jer je on „zaradio“ na prodaji stana. Tužiteljica očito pokušava iskoristiti stanje oko sebe, vješto manipulirajući ljudima, koristeći pravne izraze i navodeći ljude da postupanju po njenim uputama, sve kako bi ih kasnije pokušala ucijeniti i ostvariti korist za sebe. Ovdje nije bilo manipulacije od strane tuženika prema tužiteljici, nego upravo suprotno. Tužiteljica je ta koja je izmanipulirala svojeg bivšeg supruga, navela ga da joj prenese svu svoju imovinu, zatim izmanipulirala I. tuženika i navela ga da u ugovor o kupoprodaji napišu nerealno nisu cijenu, navela ga da sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnina iako je na istima bio zabilježen spor, od I. Tuženika ostvarivala pomoć, doslovno istoga uvela u niz problema i kada je nakon nekoliko godina I. tuženik riješio probleme, došla s idejom da se istoj da određena svota od prodaje stana, pa kada nije ostvarila svoj naum krenula s uhođenjem i ucjenama, pa konačno s tužbama. Tuženik je predlagao odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troška ovog postupka.
3. U odgovoru na tužbu (list 161-167 spisa), po punomoćnici, 2. tužena je navela kako navodi da bi tuženici, tužiteljicu “prevarili radi čega je izgubila pravo vlasništva nad nekretninom” na kojoj konstrukciji se temelji cijela tužba u cijelosti su neosnovani , ali i neozbiljni, na što ukazuje upravo historijat tužbe koji ne počinje činjeničnim strukturnim opisom, nego paušalnim klevetama. Pri tome, iz sadržaja tužbe nije jasno tko je od tuženika i na koji točno način izvršio u odnosu na tužiteljicu prijevaru, prisilu, odnosno iskoristio zabludu i “manipulacije” pa je tužba u tom smislu nejasna i nerazumljiva; isto tako podredno postavljeni tužbeni zahtjev je nejasan kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, pa se predlaže Sudu pozvati tužiteljicu tužbu ispraviti u smislu odredbe čl. 109 Zakona o parničnom postupku. Tužba nema nikakav osnov niti opravdanje te predstavlja klasični primjer obijesnog parničenja i nanošenja štete drugotuženici. To je dodatni kontekst iz kojeg drugotuženica smatra da valja vrijednost predmeta spora odrediti realno, kako bi tužiteljica poštivala ozbiljnost i parničenja i posljedica koje iz njega proizlaze. Tužba u ovom predmetu je podnijeta točno 1045 dana računajući nakon što je tužiteljica sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa prvotuženikom. Taj je kupoprodajni ugovor sklopljen u vrijeme kada je u tijeku bio spor između tužiteljice i trećetuženika (kao bivših supružnika), u kojem se između ostalog raspravljalo upravo o vlasništvu nekretnina koje su predmetom ove tužbe; u postupku vođenom pod brojem P Ob 166/19 (kasnije P Ob 75/2021) između tužiteljice i trećetuženika detaljno je raspravljeno vlasništvo nekretnina te okolnosti stjecanja tih nekretnina u odnosu na tužiteljicu i trećetuženika. Radi se o predmetu radi utvrđivanja bračne stečevine te vlasništva nad nekretninama. Tužiteljica se na taj postupak poziva, ali ne predlaže uvid u taj postupak pa drugotuženica predlaže Sudu da uvidom u postupak utvrdi da je u tom postupku tužiteljica aktivno i angažirano sudjelovala, te je u istom postupku pravomoćno (ali i do razine Vrhovnog suda) utvrđeno suvlasništvo nad navedenim nekretninama, i to u ½ dijela u odnosu na tužiteljicu i trećetuženika. Dakle tijeku trajanja tog postupka tužiteljica je - tada još upisana kao zemljišno knjižni vlasnik opisanih nekretnina u 1/1 dijela, prodala te nekretnine prvotuženiku, o čemu trećetuženik a posebno drugotuženica, nisu imali nikakva saznanja niti su na to mogli utjecati. Trećetuženik, a onda kasnije i drugotuženica upoznali su prvotuženika prvi puta kada je on kontaktirao trećetuženika tek 2022. godine, a radi činjenice da su se “našli” upisani kao suvlasnici nekretnina, i radi čega su počeli komunicirati radi uređenja međusobnih suvlasničkih odnosa; štoviše, u početku se pred Općinskim sudom Varaždin između prvo i trećetuženika vodio spor pod brojem Psp -19/22 koji je riješen sporazumno, te je tužba od strane prvotuženika u svojstvu tužitelja, povučena. U tom je postupku tužiteljica bila čak prvotuženiku svjedok i u tom je postupku dala iskaz u kojem je opisala da je nekretninu svojevoljno prodala prvotuženiku, drugotuženica se u komunikaciji i kasnije poslovnom odnosu sa prvotuženikom dakle našla isključivo radi činjenice da je tužiteljica nekretnine, i to u odnosu na koje je u tijeku bio spor sa trećetuženikom, prodala prvotuženiku, koji se posljedično učincima pravomoćne sudske odluke u predmetu broj P Ob 75/2021 našao u suvlasničkom odnosu sa njezinim suprugom, ovdje trećetuženikom; razlozi radi kojih je tužiteljica stupila u kontakt sa prvotuženikom, drugotuženici su potpuno nepoznati i nezanimljivi. Ono što je sigurno drugotuženica nije ni na koji način utjecala na to da tužiteljica sa prvotuženikom ostvari bilo kakav kontakt, a kamoli da bi utjecala na činjenice i posljedice koje tužiteljica u tužbi želi prikazati. Drugotuženica je međutim upoznata sa pojedinostima sudskih postupaka koje tužiteljica vodi sa trećetuženikom računajući od 2019. godine. Drugotuženica smatra da su postupci i imovinsko pravno neriješeni odnosi sa bivšim mužem razlog i podnošenja ove tužbe, koja je obijesna i neopravdana, što je razvidno iz svake rečenice i navoda koji se u suštini svode na tvrdnje da se tužiteljica u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora sa prvotuženikom u svom lošem stanju “bojala za zdravlje i život sebe, svojih roditelja i svog brata”, bez ijednog argumenta a kamoli dokaza za takve tvrdnje. U svakom slučaju drugotuženica ne može komentirati niti ulaziti u odnos prvotuženika i tužiteljice, niti može komentirati poslovne aktivnosti i uopće život prvotuženika. Drugotuženica osporava da bi na bilo koji način makar pokušala tužiteljicu prevariti, a nije niti imala nikakav razlog sumnjati da bi to bio slučaj sa prvotuženikom. Pojedinosti svog odnosa sa tužiteljicom prvotuženik će prezentirati sam, ali i sama tužiteljica ističe kako se ona obratila njemu, pa ostaje nejasno na koji bi način drugotuženica ikako mogla utjecati na njihov odnos i posljedice koje su iz njega proizašle. Ne ulazeći u prosudbu zdravlja tužiteljice, drugotuženica ukazuje da ukoliko ona inzistira da je u poslovni (a prema njezinim navodima i privatni) odnos sa prvotuženikom ušla zbog svoje ranjivosti i straha za “zdravlje i život sebe i svojih roditelja i brata”, a ne bi li pomoću vidovnjaštva i tarota dobila pomoć kao i da je nekretnine prodala prvotuženiku kako bi “dobila pozitivnu energiju”, na Sudu je da procijeni ove navode u kontekstu osnovnih uvjeta za vođenje parnice (parnična sposobnost); drugotuženica međutim ne vjeruje da je tužiteljica svoje nekretnine prodala prvotuženiku “kako bi dobila pozitivnu energiju”. Tužiteljica prema saznanju drugotuženice, radi na poslovima voditelja računovodstva poslodavca Vestok d.o.o. Zagreb, te ima završen ekonomski fakultet. U tom smislu, tužiteljica sigurno ima osnovna a vjerojatno i dobra znanja u pogledu matematike i ekonomije, pa je jednostavno nevjerojatno da bi nekretnine veće vrijednosti prodavala u bescijenjenje radi “dobre energije” odnosno predavala bilo kome da “privremeno da budu u vlasništvu”. Ukoliko bi to i bilo njezino vjerovanje, za to nisu i ne mogu biti odgovorne druge osobe, posebno ne drugotuženica; govoreći o zdravlju njezinih roditelja, otac tužiteljice LU također vodi sporove sa trećetuženikom i ne pokazuje nikakav strah za život ili zdravlje. Primjerice, postupak koji se pod brojem P
-534/20vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu LU pokrenuo je protiv trećetuženika 2020.godine u kojem je postupku aktivno sudjelovao odnosno još uvijek sudjeluje (postupak je završen u prvom stupnju); dodatno, LU vodi i druge postupke sa trećetuženikom, primjerice i postupak koji se pod brojem P 321/23 vodi pred Općinskim sudom Zadar, u kojem postupku je uz trećetuženika tužena i Općina Posedarje i to radi ništetnosti ugovora o kupoprodaji iz 2002. godine ; drugotuženica nema konkretnih saznanja koja je točno cijena isplaćena temeljem kupoprodajnijh ugovora koje je tužiteljica sklopila sa prvotuženikom, ali ukazuje na nevjerojatnost da bi se radilo o 10.000,00 odnosno 19.000,00 € ; Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen sa drugotuženicom nije ni u kakvoj vezi sa tužiteljicom, a posebno nije rezultat “prijevarnih radnji” usmjerenih prema tužiteljici. Drugotužena je imala interes da nekretninu – stan upisan u zemljišno knjižni izvadak broj 6679 k. o. [katastarska općina], zamijeni sa nekretninama prvotuženika u kojima je on bio u suvlasništvu sa trećetuženikom sa kojim je dakle drugotuženica u braku. Razlozi iz kojih je prvotuženik htio kupiti taj stan odnosno zamijeniti nekretnine drugotuženoj nisu bili poznati u vrijeme sklapanja Ugovora o zamjeni, osim što joj je prvotuženik rekao da će stan koristiti za komercijalne svrhe. Ugovor je sklopljen nakon više od godinu i pol dana računajući od kada je prvotuženik kupio nekretnine od tužiteljice, odnosno točno 635 dana nakon stjecanja. Za drugotuženicu zamjena nekretnina bila je logična i opravdana, obzirom su kako je već navedeno prvotuženik i trećetuženik tada bili u suvlasništvu nekretnina za koje su trebali naći rješenje kako to suvlasništvo izvršavati – bilo podjelom bilo zamjenom, o čemu su duže vrijeme vodili i pregovore. Trećetuženik nije imao drugih nekretnina za zamjenu, a obzirom je drugotuženica je tada bila u vlasništvu stana upisanog u zk.izvadak broj 6679 k. o. [katastarska općina], odlučila se za zamjenu sa prvotuženikom na koji je način stekla suvlasništvo nekretnina sa trećetuženikom sa kojim je u braku. Drugotužena u skladu sa sklopljenim Ugovorom o zamjeni platila Porez sukladno Rješenju Porezne uprave Zadar dok isto tako vjeruje da je prvotuženik platio porez sukladno odgovarajućem rješenju nadležne Porezne uprave. Za nekretnine za koje je nadležna Porezna uprava [adresa] drugotuženica još nije dobila Rješenje. Drugotuženica nema nikakvih saznanja o korištenju i daljnjem raspolaganju nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; iz samog je historijata tužbe jasno da tužiteljica osim paušalnih navoda o tome da je izmanipulirana namjernim radnjama drugotuženice ne raspolaže nikakvim dokazima ali niti argumentima. Tužiteljica sama navodi da je inicirala odnos sa prvotuženikom, kojeg su drugo i trećetuženik upoznali isključivo posljedično toga odnosno posljedično činjenice da je tužiteljica prvotuženiku prodala nekretnine u odnosu na koje je vođen spor u kojem su tužiteljica i trećetuženik bili stranke. Tužiteljicu drugotuženica nikako nije, niti je mogla oštetiti jer se drugotuženica (kao i trećetuženik) u odnosu i uopće poznanstvu sa prvotuženikom našla isključivo radi činjenice da je tužiteljica sa njim ugovorila i realizirala kupoprodaju, a prema navodima iz tužbe i privatni odnos u koji drugotuženica apsolutno nije bila niti uključena, niti je na taj odnos mogla utjecati, niti je bio predmet njezinog posebnog interesa; tužitelijca nema osnova niti ikakvih prava na suvlasništvo nekretnina koje su predmetom ovog spora. Drugotuženica je nekretnine stekla na temelju ugovora o zamjeni koji po svom sadržaju ima značaj ugovora o kupoprodaji, koja transakcija je uredno provedena i prijavljena te je prema Rješenju Porezne uprave plaćen porez. U zemljišnim knjigama nije u odnosu na te nekretnine bilo nikakve zabilježbe niti je drugotužena imala ikakav razlog sumnjati u zemljišno knjižno stanje nekretnina. Štoviše, da je tužiteljica te nekretnine otuđila prvotuženiku, trećetuženik je kao stranka u više sporova koji su vođeni sa njom isticao kao činjenicu i između ostalog, na temelju čega je trećetuženik ishodio privremenu mjeru osiguranja tražbine pod poslovnim brojem P Ob 75/2021 od 29.12.2021.; iz sadržaja tužbe ostaje nejasno kako je drugotuženica koristila “prijetnju, prisilu zabludu i prijevaru” prema tužiteljici, sa kojom nije ni u kakvom odnosu i nemaju kontakt, što je očito i iz sadržaja tužbe. Nejasno je kako bi drugotuženica mogla znati i utjecati na “pravu volju” tužiteljice i prvotuženika kada u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između njih dvoje nije niti znala da prvotuženik postoji, niti za namjeru tužiteljice da mu proda nekretnine ; isto je tako nejasan kontekst pozivanja na odluke Ustavnog suda koje se bave pitanjem povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na institut bračne stečevine. Drugotuženica je u braku sa trećetuženikom, a koliko joj je poznato, tužiteljica nije bila u braku sa prvotuženikom (dok o njihovom “partnerstvu” što vjerojatno podrazumijeva bliski osobni odnos, sada ima saznanja iz sadržaja tužbe). Drugotuženica je postupala u dobroj vjeri pouzdajući se u zemljišne knjige u kojima je kao suvlasnik nekretnina bio upisan prvotuženik i to na temelju ugovora o kupoprodaji koji je sklopio upravo sa tužiteljicom, o čemu drugotuženica sve detalje odnosno puna saznanja nema niti dan danas, niti je to moguće. Zamjena nekretnina između prvotuženika i drugotuženice ne bi nikada bila moguća da prije toga tužiteljica nekretnine nije prodala prvotuženiku, sa kojim je kako i sama navodi, ona inicirala kontakt. Kako god na taj kontakt i relacije tužiteljica sagledava danas, tada na to niti na posljedice koje su iz toga proizlašle, drugotuženica nije imala apsolutno nikakav utjecaj. Interes drugotuženice da nekretnine zamijeni je bio legitiman i logičan, jer je u drugoj polovici suvlasnik nekretnina njezin suprug, trećetuženik, kako je opisano prethodnim točkama ovog Odgovora. Razlozi iz kojih tužiteljica smatra da je njoj sve dozvoljeno i da bi ostali trebali ostati u poslovnim ili suvlasničkim odnosima isključivo zato jer je ona tako zamislila, nepoznati su, ali sasvim irelevantni jer je tako nešto nerealno, a prije svega nedopušteno; pozivanje na odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju utjecaj zablude, sile ili prijetnje potpuno su promašeni. Tužiteljica uopće niti ne pokušava objasniti kako bi drugotuženica utjecala na njezin odnos sa prvotuženikom kojeg je upoznala isključivo zbog raspolaganja upravo tužiteljice, i zašto ne bi bio legitiman njezin interes da sa prvotuženikom zamijeni nekretnine kako bi u suvlasničkom odnosu trećetuženik kao njezin muž bio sa njom, a ne sa prvotuženikom. Opreza radi, ističe se i prigovor zastare u smislu odredbe čl.335. Zakona o obveznim odnosima pa je predlagala odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
4. U odgovoru na tužbu (list 155-159 spisa), po punomoćnici, trećetuženik je naveo kako navodi tužiteljice da bi tuženici, tužiteljicu “prevarili radi čega je izgubila pravo vlasništva nad nekretninom” na kojoj konstrukciji se temelji cijela tužba u cijelosti su neosnovani ali i neozbiljni, na što ukazuje upravo historijat tužbe koji ne počinje činjeničnim strukturnim opisom, nego paušalnim klevetama; pri tome, iz sadržaja tužbe nije jasno tko je od tuženika i na koji točno način izvršio u odnosu na tužitelj icu prijevaru, prisilu, odnosno iskoristio zabludu i “manipulacije” i po kojem je točno osnovu trećetuženik obuhvaćen tužbom, pa je tužba u tom smislu nejasna i nerazumljiva. Isto tako podredno postavljeni tužbeni zahtjev je nejasan kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, pa se predlaže Sudu pozvati tužiteljicu tužbu ispraviti u smislu odredbe čl. 109. Zakona o parničnom postupku. Tužba nema nikakav osnov niti opravdanje te predstavlja klasičan primjer obijesnog parničenja i nanošenja štete trećetuženom. To je dodatni kontekst iz kojeg trećetuženi smatra da valja vrijednost predmeta spora odrediti realno, kako bi tužiteljica poštivala ozbiljnost i parničenja i posljedica koje iz njega proizlaze. Tužba u ovom predmetu je podnijeta nakon proteka skoro 3 godine od tužiteljičinog sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina sa prvotuženikom. Taj je kupoprodajni ugovor sklopljen u vrijeme kada je u tijeku bio spor između tužiteljice i trećetuženika, u kojem se između ostalog raspravljalo i o vlasništvu nekretnina koje su predmetom ove tužbe; u postupku vođenom pod brojem P Ob - 166/19 (kasnije P Ob - 75/2021) između tužiteljice i trećetuženika detaljno je raspravljeno vlasništvo nekretnina te okolnosti stjecanja tih nekretnina u odnosu na tužiteljcu i trećetuženika. Radi se o predmetu radi utvrđivanja bračne stečevine te vlasništva nad nekretninama. Tužiteljica se na taj postupak poziva, ali ne predlaže uvid u taj postupak pa trećetuženik predlaže Sudu da uvidom u postupak utvrdi da je u tom postupku tužiteljica aktivno i angažirano sudjelovala, te je u istom postupku pravomoćno (ali i do razine Vrhovnog suda) utvrđeno suvlasništvo nad navedenim nekretninama, i to u ½ dijela u odnosu na tužiteljicu i trećetuženika. Dakle u tijeku trajanja tog postupka tužiteljica je - tada još upisana kao zemljišno knjižni vlasnik opisanih nekretnina u 1/1 dijela, prodala te nekretnine prvotuženiku, o čemu trećetuženik nije imao nikakva saznanja niti je na to mogao utjecati. Trećetuženik je prvotuženika upoznao prvi puta kada je on kontaktirao tek 2022. godine, iz razloga što su se “našli” upisani kao suvlasnici nekretnina, i radi čega su počeli komunicirati, zbog uređenja međusobnih suvlasničkih odnosa. Štoviše, u početku se pred Općinskim sudom Varaždin između prvo i trećetuženika vod io spor pod brojem Psp -19/22 koji je riješen sporazumno, te je tužba od strane prvotuženika u svojstvu tužitelja, povučena. U tom je postupku tužiteljica bila čak prvotuženiku svjedok i u tom je postupku dala iskaz u kojem je opisala da je nekretninu svojevoljno prodala prvotuženiku; dakle trećetuženik je u komunikaciju sa prvotuženikom ušao isključivo radi činjenice da je tužiteljica nekretnine, i to u odnosu na koje je u tijeku bio spor sa trećetuženikom, prodala pa se trećetuženik posljedično učincima pravomoćne sudske odluke u predmetu broj P Ob-75/2021 našao u suvlasničkom odnosu sa prvotuženikom; razlozi radi kojih je tužiteljica stupila u kontakt sa prvotuženikom, trečetuženiku su potpuno nepoznati i nezanimljivi. Ono što je sigurno trećetuženik nije ni na koji način utjecao na to da tužiteljica sa provtuženikom ostvari bilo kakav kontakt, a kamoli da bi utjecao na činjenice i posljedice koje tužiteljica u tužbi želi prikazati. Trećetuženik smatra da je važno istaknuti da se između njega i tužiteljice vodi više sporova koji proizlaze iz prijepora u vezi bračne stečevine, i koji se vode računajući od 2019. godine. Trećetuženik smatra da su upravo ti postupci i imovinsko pravno neriješeni odnosi, razlog i podnošenja ove tužbe koja je obijesna i neopravdana, što je razvidno iz svake rečenice i navoda koji se u suštini svode na tvrdnje da se tužiteljica u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora sa prvotuženikom u svom lošem stanju “bojala za zdravlje i život sebe, svojih roditelja i svog brata”, bez ijednog argumenta a kamoli dokaza za takve tvrdnje. U svakom slučaju trećetuženik ne može komentirati niti ulaziti u odnos prvotuženika i tužiteljice, niti može komentirati poslovne aktivnosti i uopće život prvotuženika. Trećetuženik osporava da bi zajedno sa prvotuženikom i drugotuženicom tužiteljicu dovodio u zabludu, da bi prijevarno postupao odnosno smišljeno onemogućavao tužiteljici njezina prava. Trećetuženik se našao u suvlasničkom odnosu sa prvotuženikom isključivo iz razloga jer je tužiteljica svojom voljom raspolagala nekretninama, te je sa prvotuženikom bio primoran suvlasničke i suposjedovne odnose urediti na odgovarajući način. Ne ulazeći u prosudbu zdravlja tužiteljice, trećetuženik ukazuje da ukoliko ona inzistira da je u poslovni (a prema njezinim navodima i privatni) odnos sa prvotuženikom ušla zbog svoje ranjivosti i straha za “zdravlje i život sebe i svojih roditelja i brata”, a ne bi li pomoću vidovnjaštva i tarota dobila pomoć kao i da je nekretnine prodala prvotuženiku kako bi ona ili otac “dobili pozitivnu energiju”, na Sudu je da procijeni ove navode u smislu parnične sposobnosti tužiteljice; trećetuženik ne vjeruje da je tužiteljica svoje nekretnine prodala prvotuženiku “kako bi dobili pozitivnu energiju”. Tužiteljica prema saznanju trećetuženika radi na poslovima voditelja računovodstva poslodavca Vestok d.o.o. Zagreb, a ista ima završen ekonomski fakultet. U tom smislu, tužiteljica sigurno ima osnovna, a vjerojatno i dobra znanja u pogledu osnova matematike i ekonomije, pa je jednostavno nevjerojatno da bi nekretnine veće vrijednosti prodavala u bescijenje radi “pozitivne energije” odnosno predavala bilo kome da “privremeno budu u vlasništvu”. Ukoliko bi to i bilo njezino vjerovanje, za to nisu i ne mogu biti odgovorne treće osobe. Govoreći o zdravlju njezinih roditelja, otac tužiteljice LU također vodi sporove sa trećetuženikom i ne pokazuje nikakav strah za život ili zdravlje. Primjerice, postupak koji se pod brojem P -534/20 vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu LU pokrenuo je protiv trećetuženika 2020.godine u kojem je postupku aktivno sudjelovao odnosno još uvijek sudjeluje (postupak je završen u prvom stupnju). Dodatno, LU vodi i druge postupke sa trećetuženikom, primjerice i postupak koji se pod brojem P- 321/23 vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu, u kojem postupku je uz trećetuženika tužena i Općina Posedarje i to radi ništetnosti ugovora o kupoprodaji iz 2002. godine; trećetuženik nema konkretnih saznanja koja je točno cijena isplaćena temeljem kupoprodajnih ugovora koje je tužiteljica sklopila sa prvotuženikom, ali ukazuje na nevjerojatnost da bi se radilo o 10.000,00 EUR; Ugovor o zamjeni nekretnina koji je sklopila drugotuženica sa prvotuženikom nije rezultat namjernih dogovornih radnji između trećetuženika, prvotuženika i drugotuženice. Taj Ugovor nije ni u kakvoj vezi sa tužiteljicom posebno ne na način kako ona implicira u tužbi. Supruga trećetuženika, ovdje drugotužena, imala je interes da nekretninu – stan upisan u zemljišno knjižni izvadak broj 6679 k. o. [katastarska općina], zamijeni sa nekretninama prvotuženika u kojima je on bio u suvlasništvu sa trećetuženikom. Razlozi iz kojih je prvotuženik htio kupiti taj stan odnosno zamijeniti nekretnine drugotuženoj nisu trećetuženiku bili poznati u vrijeme sklapanja Ugovora o zamjeni. Trećetuženik nema nikakvih saznanja o korištenju i daljnjem raspolaganju nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; iz samog je historijata tužbe jasno da tužiteljica osim paušalnih navoda o tome da je izmanipulirana namjernim radnjama svih troje tuženika, ali bez konkretnog razgraničenja, ne raspolaže nikakvim dokazima niti argumentima. Tužiteljica sama navodi da je inicirala odnos sa prvotuženikom, kojeg je trećetuženik upoznao isključivo posljedično činjenice da je tužiteljica prvotuženiku prodala nekretnine u odnosu na koje je vođen spor u kojem su tužiteljica i trećetuženik bili stranke. Štoviše, da je tužiteljica te nekretnine otuđila prvotuženiku, trećetuženik je kao stranka u više sporova koji su vođeni sa njom isticao kao činjenicu, na temelju čega je trećetuženik ishodio I privremenu mjeru osiguranja tražbine pod poslovnim brojem P Ob 75/2021 od 29.12.2021.; izsadržaja tužbe ostaje nejasno kako je trećetuženik koristio “prijetnju, prisilu zabludu i prijevaru” prema tužiteljici. Nejasno je kako bi trećetuženik mogao znati i utjecati na “pravu volju” tužiteljice i prvotuženika kada u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između njih dvoje nije niti znao da prvotuženik postoji, niti za namjeru tužiteljice da mu proda nekretnine ; isto je tako nejasan kontekst pozivanja na odluke Ustavnog suda koje se bave pitanjem povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na institut bračne stečevine. Drugotuženica je pri zamjeni nekretnina postupala u dobroj vjeri pouzdajući se u zemljišne knjige u kojima je kao suvlasnik nekretnina bio upisan prvotuženik i to na temelju ugovora o kupoprodaji koji je sklopio upravo sa tužiteljicom, o čemu drugotuženica i trećetuženik sve detalje odnosno puna saznanja nemaju niti dan danas, niti je to moguće. Zamjena nekretnina između prvotuženika i drugotuženice ne bi nikada bila moguća da prije toga tužiteljica nekretnine nije prodala prvotuženiku, sa kojim je kako i sama navodi, ona inicirala kontakt. Kako god na taj kontakt i relacije tužiteljica sagledava danas, tada na to niti na posljedice koje su iz toga proizlašle trećetuženik nije imao apsolutno nikakav utjecaj. 11. Pozivanje na odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju utjecaj zablude, sile ili prijetnje potpuno su promašeni. Tužiteljica uopće niti ne pokušava objasniti kako bi trećetuženik utjecao na njezin odnos sa prvotuženikom kojeg je on upoznao isključivo zbog raspolaganja upravo tužiteljice, i zašto ne bi bio legitiman interes drugotuženice da sa prvotuženikom zamijeni nekretnine kako bi u suvlasničkom odnosu bili trećetuženik i drugotuženica koji su supružnici. Opreza radi, ističe se i prigovor zastare u smislu odredbe čl.335 Zakona o obveznim odnosima , predlagao je odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova trećetuženiku.
5. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju u spisu: Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22. travnja 2024. (list 6-9 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18. 8. 2021. (list 10-12 spisa), izvadak iz z.k. od 19. 6. 2024. (list 13-15 spisa), Ugovor o zamjeni nekretnina od 15. 5. 2023. (list 16-21 spisa), građevinsku dozvolu od 15. 10. 2021. (list 22-35 spisa), izjavu od 15. 5. 2023. (list 36-37 spisa), izvadak iz BZP-a od 14. 6. 2024. (list 38-40 spisa) i 19. 6. 2024. (list 41-44 spisa), mailove, uz SMS poruke na listu 62-152 spisa, dokumentaciju predanu po tužiteljici uz podnesak od 20. 9. 2024. (list 177-282 spisa), dokumentaciju predanu uz podnesak 3. tuženika od 28. 1. 2025. (list 296-372 spisa) i uz podnesak 2. tužene (list 379-459 spisa), dokumentaciju 2. tužene uz podnesak od 2. 4. 2025. (list 466-507 spisa), dokumentaciju uz podnesak od 27. 8. 2025. (list 517-536 spisa), dokumentaciju 2. tužene predanu .na ročištu 6. 11. 2025. (list 546 spisa), kaznenu prijavu od 29. 7. 2024. (list 548-550 spisa), uvid u e-spis Psp-19/2022, Psp-3/2021, P-534/20 i P Ob-75/21, dok se za spis P-321/2023 uvidom u e-spis utvrđuje da je ustupljen na daljnje rješavanje nadležnom Općinskom sudu u Zadru i saslušao je stranke u svrhu dokazivanja. Personalni dolazi predloženi po strankama nisu provedeni jer sud smatra da svjedoci nemaju revevantnih saznanja pravoj volji stranaka prilikom zaključenja spornih ugovora.
6. Tužiteljica je u ovom postupku tražila poništenje Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 18.8.2021., ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu broj ovjere OV-11370/2021 kojim je tužiteljica OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prodala 1. tuženom UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], u novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VINOGRAD, DVORIŠTE, ZGRADA ZA POVREMENI BORAVAK, SEKETIN, VINOGRADSKA ULICA 113, VINOGRADSKA KUĆA, POMOĆNA ZGRADA, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) , ukupne površine 1969 m2 i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], VINOGRADSKA ULICA, VOĆNJAK, VINOGRAD, LIVADA, LIVADA, ukupne površine 3311 m2, navodeći da je radi prijevarnih postupanja 1.tuženika dovedena u situaciju da je izgubila vlasništvo predmetnih nekretnina, da je 1. tuženik iskoristio tadašnju emotivnu slabost tužiteljice zbog recentne bolne i intenzivne brakorazvodne parnice, da je izmanipulirao tužiteljicu te prijevarnim radnjama uvjerio da će prijenosom vlasništva na 1. tuženika sačuvati njeno zdravlje i život, kao i živote i zdravlje njezinih roditelja.
7. Nesporno je da su tužiteljica i 1. tuženik zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina 18.8.2021., ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu broj ovjere OV-11370/2021.
8. Sporno je da li je prava volja ugovornih stranaka bila prijenos prava vlasništva navedenih nekretnina ili je, kako to tužiteljica tvrdi, postojao sporazum da te nekretnine budu privremeno prebačene na 1. tuženika te da će joj 1. tuženik nakon poboljšanja njezinog zdravstvenog stanja pa i zdravstvenog stanja njenog oca, iste vratiti kako bi glasile na nju.
9. U iskazu je tužiteljica pojasnila da je 1. tuženika upoznala 2019. godine u stanju svoje ranjivosti zbog brakorazvodnog postupka sa 3. tuženikom, kada je bila emotivno narušenog zdravstvenog stanja i trebala joj je pomoć, a sve i zbog situacije u kojoj je tada bilo pitanje zdravlja njenog oca, tako da je u oglasnoj stranici u kojoj je u tjedniku 24 sata izlazila petkom, pronašla podatke o 1. tuženiku koji je oglašavao i reklamirao se pod nazivom "Ključ nade" pa mu se obratila za pomoć i onda prvo telefonskom komunikacijom, a kasnije prilikom njihovog susreta uvjerio da je u njenom najboljem interesu, što se tiče njenog zdravstvenog stanja, a i zdravstvenog stanja njenog oca, najbolje da nekretnine koje je ona darovala ocu darovnim ugovorom prenese na njega privremeno, a kako ne bi bilo negativnog utjecaja na zdravlje njenog oca, tako daje taj darovni ugovor, po nagovoru 1. tuženika raskinula, a kako bi zaključila predmetni ugovor o kupoprodaji sa 1. tuženikom, da je od 1. tuženika očekivala pomoć, ali je kasnije shvatila da je on iskoristio njenu emotivnu slabost i ranjivost kako bi upoznao njenu bračnu situaciju, imovinske prilike, tako da je kasnije shvatila da je u njoj zapravo vidio "dobro potkovani financijski plijen", da joj je 1. tuženik dao broj telefona, za koji je kasnije shvatila da je bio njegov privatni broj, a vremenom su ušli u intimne odnose i vezu, tako da je isti zapravo iskoristio njenu ranjivost, da prava volja 1. tuženika i nje prilikom zaključenja predmetnog ugovora nije bila kupoprodaja, niti je njoj isplaćen bilo kakav novac, da je njihov sporazum bio da te nekretnine budu privremeno prebačene na 1. tuženika, a iste bi joj nakon poboljšanja njenog zdravstvenog stanja pa i zdravstvenog stanja njenog oca vratio. Na upit raspravnog suca jesu li dogovorili način vraćanja, odgovorila je da su dogovorili samo da će joj vratiti nekretnine kako bi iste glasile na nju.
10. Osporavajući da bi iskoristio stanje tužiteljice, kako to tvrdi tužiteljica, 1. tuženik je u odgovoru na tužbu, a i kasnije u svojem iskazu osporavao bliski odnos sa tužiteljicom, jer da je njegovo pravilo da ne ostvaruje blizak kontakt sa svojim "strankama".
11. Na ročištu 22. siječnja 2026. (list 594-598 spisa), 1. tuženik je iskazao da su se 2019. njemu za pomoć obratile tužiteljica i njezina majka, a tražile su pomoć za tužiteljičinog brata (psihički nestabilan), tražile su njegovu pomoć i on je pristao da na duhovnoj bazi, kroz molitvu bude uz njih, da je tužiteljica rekla da je sama došla kod njega, a što nije točno jer je došla sa svojom majkom, a prilikom tog susreta su morale dati svoje osobne na prijemu, kako bi mogle doći do njega, a što se može i provjeriti, da je tužiteljica iskazala da joj je dao broj svog mobitela, a što je pojasnio da bi to radio u situaciji kada ga je starija osoba, tako i tužiteljičina majka tražila da bude u kontaktu češće i da može lakše doći do njega, da su ga kontaktirali i tužiteljičina majka, a i otac, saznao je da je otac imao infarkt, ali ga nije doživio kao osobu koja bi bila slaba, a obzirom da mu je tužiteljica spominjala da putuje, da češće odlazi na put, istaknuo je da je samo želio postupati iskreno i biti od pomoći, tako da si je tijekom ovog postupka postavio pitanje zato je i je li zbog toga ovdje. Iskazao je da ga je tužiteljica često kontaktirala vezano za g. RU, ovdje 3. tuženika, a što je bilo u vrijeme kada još nisu bili u rastavi, tako da je stekao dojam da je ista prilično školovana i stručna jer je bila na visokoj poziciji u firmi g. RU, da je prihvatio tužiteljičinu ponudu kada je jedne prilike pitala zašto je slabe volje i rekao je da imam probleme u firmi pa mu je ista ponudila besplatnu pomoć, smatrao da je super što mu želi pomoći i besplatno ga savjetovati, a uključila se u poslovanje njegove firme, puno više je u nekim situacijama znala o samom poslovanju nego što je to on znao, a često mu je znala slati i po 50 poruka dnevno.
12. Analizirajući iskaze tužiteljice i 1. tuženika, sud je glede ljubavne veze između njih prihvatio istinitim iskaz tužiteljice.
13. Naime, ukoliko se radilo o isključivo poslovnom odnosu, kako to tvrdi 1. tuženik, isti bi sigurno reagirao na mnogobrojne mail poruke upućene ne samo njegovoj djelatnici ŠU (priložene u spisu na listu 81-129), a upućene u razdoblju od 14. 4. 2020. pa do 10. 6. 2021. vezano za poslovanje tvrtke SLI-MED; potpore za radnike, odgodu plaćanja poreznih obveza i sl., već i na poruke upućene njegovoj punomoćnici, odnosno Odvjetničkom društvu Babić i Čibarić (prileže u spisu na listu 62-72 spisa) od kojih je zadnja upućena 5. ožujka 2023. i o kojima je 1. tuženik imao saznanja. Obzirom na ustrajanost slanja mailova i duži vremenski period za očekivati je da se osoba sa kojom je samo u poslovnoj vezi, ignorira ili da se s istom prekine bilo kakav kontakt kako ta osoba ne bi bila involvirana u životu, a što 1. tuženik nije učinio. Dapače, u odgovoru na tužbu u predmetu istih stranaka kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3487/2024, ovdje 1. tuženik, kao tuženik, naveo je da je činjenica da su stranke bile u ljubavnoj vezi koja je prestala (list 177-178 spisa). Dakle, sud zaključuje da su tužiteljica i 1. tuženik bili u ljubavnoj vezi, koja je, prema iskazu tužiteljice, prestala početkom svibnja 2024.
14. Što se tiče prave volje tužiteljice i 1. tuženika prilikom zaključenja spornog Ugovora o kupoprodaji, tužiteljica je isticala da se radilo o sporazumu da predmetne nekretnine budu privremeno prebačene na 1. tuženika te da su se dogovorili da će 1. tuženik iste vratiti kako bi glasile na nju, da joj nikakva cijena nije isplaćena jer bi zasigurno druga strana tražila potvrdu, obzirom da "danas nitko nikome ništa ne da na lijepe oči".
15. Međutim, iz samog Ugovora o kupoprodaji, priležeće mail korenspodencije tužiteljice i djelatnice 1. tuženika ŠU, kao i ovdje punomoćnice 1. tuženika, proizlazi suprotan zaključak.
16. Naime, tužiteljica je potpisala predmetni Ugovor o kupoprodaji od 18. 8. 2021., a nesporno je da je ovjera potpisa izvršena u javnobilježničkom uredu Mladena Bureca broj ovjere OV-11370/2021. U članku 3. navedenog Ugovora, navedeno je da potpisom tog Ugovora Prodavatelj potvrđuje da mu je isplaćena kupoprodajna cijena u gotovini u iznosu od 10.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja tog Ugovora o kupoprodaji.
17. Tužiteljica je, na upit raspravnog suca, zašto je potpisala Ugovor, a obzirom na čl.3. kojim potvrđuje da joj je isplaćena kupoprodajna cijena, pojasnila da su 1. tuženik i ona dogovorili, u čl.8. tog Ugovora da mu izda potvrdu o primitku cjelokupnog ugovorenog iznosa koji je trebao ovjeriti kod javnog bilježnika, čiji trošak je trebao snositi 1. tuženik, a nikakve potvrde nije bilo, da su nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora svi troškovi režija dolazili na njenu adresu u [adresa] i ona je sve podmirivala, a što sigurno ne bi bilo da se radilo o stvarnoj kupoprodaji, da nikakve primopredaje nekretnine nije bilo jer nije bilo nikakve kupoprodaje.
18. U članku 7. Ugovora navedeno je da troškove poreza na promet nekretnina snosi Kupac na osovi konačnog rješenja o razrezu poreza po poreznoj upravi.
19. Na posebno pitanje punomoćnice 1. tuženika je li 1. tuženik platio porez na promet nekretnina, tužiteljica je odgovorila da ne zna, da ga je pitala nekoliko puta, ali joj je rekao da nije dobio rješenje, nije mogla određeno navesti kada ga je pitala prvi, a kada zadnji put, ali je navela da zna je potrebno i nekoliko godina da se dobije rješenje. Također na posebno pitanje punomoćnice 1. tuženika tko je trebao platiti porez ukoliko se radi o fiktivnom ugovoru, kako to navodi tužiteljica, tužiteljica je odgovorila da valjda 1. tuženik i očekivala da će joj reći kada dođe rješenje jer joj je rekao da ona ne mora o tome ništa brinuti i da će joj reći kada dođe rješenje i nije potezala to pitanje.
20. Međutim, tužiteljica u mailu od 5. ožujka 2023. upućen OD H i TU (list 62 spisa), navodi da njoj g. UU pošteno platio za obje nekretnine i ponavlja u zadnjem odlomku maila uz molbu da joj navedeni pomognu da g. ZU preda u vlasništvo 1/1 obje nekretnine, a što bi mogla tek kada spor za obrt pravomoćno okonča. Dakle, iz sadržaja navedenog maila proizlazi da je tužiteljici 1. tuženik "pošteno platio za obje nekretnine".
21. Iz maila od 9. veljače 2023. (list 63 spisa), proizlazi da je tužiteljica pričala s g. T i čula kako je dobila veliki porez na promet nekretnina za [adresa] (gorice), predložila mu da OD H i TU napiše žalbu u njegovo ime na rješenje o razrezu poreza na promet nekretnina. Tužiteljica je navela da navedena nekretnina ne vrijedi toliko jer da je u vrijeme kada je g. UU kupio nekretninu, na navedenoj nekretnini bio zabilježen spor, a to znatno umanjuje vrijednost nekretnine. Tužiteljica je navela da ne zna kada je g. UU primio to rješenje, ali misli da je rok za žalbu 30 dana, od primitka rješenja. Osim toga, tužiteljica je navela da utvrđena porezna osnovica nije odraz cijena koje se postižu ili se mogu postiću na tržištu za sličnu nekretninu s približno istog područja i u približno isto vrijeme. Sadržaj navedenog maila upućuje na zaključak da je tužiteljica imala saznanja da je 1. tuženik dobio rješenje o porezu na promet nekretnina za [adresa], kao i da je nekretnina procijenjena po procjenitelju, a da ne vrijedi toliko, kao i da je tužiteljici bila poznata činjenica kako se postižu cijene nekretnina na tržištu.
22. Također iz maila od 28. 9. 2021. (list 79 spisa), upućenog djelatnici 1. tuženika ŠU, tužiteljica navodi da u prilogu dostavlja dokumentaciju koja je potrebna za dostavu Poreznoj upravi za utvrđivanje poreza na promet nekretnina te dostavlja rješenje o izvedenom stanju-pomoćne građevine, popratni dopis uz napomenu ŠU da isti može modificirati, potvrdu kućnog broja i rješenje o izvedenom stanju - klijet.
23. Da je tužiteljica pristala da kupoprodajna cijena u Ugovoru bude 10.000,00 eura, potvrđuje njezin odgovor na pitanje punomoćnice 3. tuženika da joj je 1. tuženik rekao da je cijena u ugovoru zbog manjeg poreza, a na sljedeće pitanje je li tužiteljica obzirom na svoje stručno znanje smatrala da će Porezna uprava to prihvatiti, tužiteljica je odgovorila da nekad prihvati, a nekad ne.
24. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica imala dovoljno stručnog znanja glede prometa nekretnina pa i posljedica zaključenja kupoprodajnog ugovora.
25. Tužiteljica je iskazala da su nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora svi troškovi režija dolazili na njenu adresu u [adresa] i ona je sve podmirivala, a što sigurno ne bi bilo da se radilo o stvarnoj kupoprodaji.
26. Tužiteljica u mailu od 11. 7. 2022. (list 73-75 spisa) upućenom ŠU šalje dva zasebna maila sa zahtjevom za promjenu vlasništva za vodu i plin za objekat u [adresa] sa dokumentacijom-kupoprodajni ugovor VU, računima Varkoma i Termoplina, a u mailu od 5. 7. 2022. šalje zahtjev za promjenu vlasnika električne energije, također sa kupoprodajnim ugovorom VU u privitku.
27. Dakle, tužiteljica je tražila da 1. tuženik temeljem spornog kupoprodajnog ugovora traži promjenu vlasništva za vodu i plin te električnu energiju, a što sigurno ne bi tražila da 1. tuženik nije bio u posjedu nekretnine u [adresa].
28. Naime, tužiteljica je iskazala da nikakve primopredaje nekretnine nije bilo jer nije bilo nikakve kupoprodaje.
29. Da je 1. tuženik bio u posjedu navedene nekretnine, potvrđuje i postupak smetanja posjeda kojeg je pod brojem: Psp-19/2022. vodio protiv ovdje 3. tuženika.
30. Tužiteljica je iskazala da je mailove upućivala prema traženju 1. tuženika, a što je neprihvatljivo jer je tužiteljica OD H i TU slala mailove u kojima pr. obavještava da je došlo do rezanja cijevi struje koja služi za dovod vode te cijevi za dovod vode na nekretnini u Posedarju (mail od 17. listopada 2022. -list 67 spisa), dostavlja rješenje z.k. Zadar za kčbr. [katastarska čestica] (mail od 2. studenoga 2022. -list 66 spisa), za koje rješenje navodi da ga je primio i g. VU, uz zamolbu da punomoćnici napišu prigovor na navedeno rješenje i traže brisanje zabilježbe izvanrednog pravnog lijeka , a koje činjenice tuženik nije znao.
31. Iz sadržaja mail korenspodencije zaključuje se da je tužiteljica osoba stručnog znanja pa iako navodi da nije pravnik, njezino mišljenje da je rok za podizanje tužbe godina dana od dana saznanja protekao, o čemu navodi u mailu 2. studenoga 2022. da joj je g. VU rekao da RU "prijeti tužbom za poboj kupoprodajnih ugovora" . Navedeno, kao i upute za podnošenje pravnih lijekova, ukazuju na to da je tužiteljica, a ne 1. tuženik, osoba koja raspolaže i pravnim znanjem (čak iznosi mišljenje da u rješenju za smetanje posjeda treba navesti da to može obaviti i druga osoba, a ne samo ovršenik, tj. odmah se pripremiti za ovrhu-mail od 19. srpnja 2022. na listu 72 spisa).
32. Sve navedeno ukazuje na to da je tužiteljica osoba koja je sa svojim stručnim znanjem i iskustvom znala posljedice zaključenja ugovora o kupoprodaji, a što je dobro poznato i osobi prosječnog znanja.
33. Tužiteljica je u iskazu istaknula da je od početka njihovog upoznavanja 1. tuženik nju držao u zabludi, sve smišljao planski i držao ju u uvjerenju da nekretnine prebaci na njega privremeno kako bi sačuvala svoje zdravlje i zdravlje svog oca (78. godina), držao ju u zabludi da će joj nekretnine vratiti, predstavljao se kao osoba koja želi pomoći ljudima u nevolji kako bi ona dobila još veće povjerenje u njega, a cijelo vrijeme ju držao u zabludi iskoristivši njeno teško emotivno stanje.
34. Tužiteljica je na upit raspravnog suca je li tražila 1. tuženika da joj vrati nekretnine pojasnila da se njezino zdravstveno stanje nije poboljšavalo jer je i dalje bila emotivno shrvana, a također nije bilo niti bolje zdravstveno stanje njenog oca, tako da nije ni bilo uvjeta da joj se nekretnine vrate, a kasnije je saznala da je prevarena i to nakon što je čula da je 3. tuženik isplatio, odnosno riješio 1. tuženika pa je provjerom k roz e- zemljišne knjige vidjela da je nekretnina na 2. tuženu, odnosno da je izvršena zamjena jer je pisalo ugovor o zamjeni nekretnine.
35. Tužiteljičina formulacija da bi joj 1. tuženik vratio nekretnine nakon poboljšanja njenog zdravstvenog stanja pa i zdravstvenog stanja njenog oca, uopćena je i neuvjerljiva, a kada se uzme u obzir da tužiteljica i sama navodi da se njeno zdravstveno stanje kao ni zdravstveno stanje njenog oca nije poboljšavalo pa nije ni bilo uvjeta da joj se nekretnine vrate.
36. Što se tiče zdravstvenog stanja tužiteljice, tužiteljica je na upit raspravnog suca odgovorila da je tražila medicinsku pomoć pa i konzumirala sredstva za smirenje, o čemu nije doprinijela nikakovu medicinsku dokumentaciju.
37. Što se tiče zdravstvenog stanja tužiteljičinog oca, postupci na koje su 2. i 3. tuženik ukazivali, a u kojima je tužiteljičin oca aktivno sudjelovao dovode u pitanje zaključak o ozbiljnosti njegovog zdravstvenog stanja, posebice u mjeri da bi tužiteljica zbog toga zatražila pomoć 1. tuženika.
38. Osim toga, tužiteljica je iskazala da je provjerom kroz e-zemljišne knjige vidjela da je nekretnina na 2. tuženu, odnosno da je izvršena zamjena, a presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P Ob-75/2021-16 od 01. prosinca 2021., predmetne nekretnine utvrđene su bračnom stečevinom ovdje 3. tuženika u ½ i ovdje tužiteljice u dijelu od ½.
39. Dakle, tužiteljica je najkasnije 30. ožujka 2022., kada je navedena prvostupanjska presuda potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 44 Gž Ob-329/2022-4 imala saznanja o suvlasništvu 3. tuženika na predmetnim nekretninama, a znala je, kako to i sama navodi, da je 2. tužena stekla suvlasništvo ugovorom o zamjeni nekretnina.
40. Međutim, tužiteljica nije podnijela tužbu protiv 1. tuženika tada, već 28. 6. 2024., odnosno nepuna 2 mjeseca prije isteka trogodišnjeg roka za podizanje tužbe radi poništenja Ugovora o kupoprodaji zaključenog 18. 8. 2021., a što insinuira na istinitost prigovora 1. tuženika da je tužbu podnijela nakon što je 1. tuženik nekretninu dobivenu zamjenom sa 2. tuženom prodao 22. travnja 2024. Tužiteljica je iskazala da je njihova veza prestala početkom svibnja 2024., navodeći da je tada shvatila da ju je 1. tuženik prevario.
41. Tužiteljica je i prije svibnja 2024. imala saznanja da je 1. tuženik suvlasnik nekretnina koje mu je prodala, a što potvrđuje sadržaj njenih mailova kojima traži pomoć punomoćnika 1. tuženika iz OD Babić i Čibarić da g. ZU preda u vlasništvo 1/1 obje nekretnine koje je pošteno platio, odnosno da se gospodinu ZU omogući vlasništvo jedne nekretnine u cijelosti u 1/1 dijela, a ne RU (mail od 9. rujna 2022. - list 70 spisa) pa njezino zdravstveno stanje i zdravstveno stanje njezinog oca nije imalo utjecaja na to da joj 1. tuženik vrati vlasništvo nekretnina koje mu je prodala.
42. U mailu od 5. rujna 2022. (list 71 spisa), tužiteljica predlaže da g. ZU "proda" cjelokupno potraživanje iz spisa P Ob-202/2019, smatrajući da će time brže i lakše doći do rješavanja pravne "zavrzlame" oko vlasništva i posjeda nekretnina u [adresa] i [adresa] te tužiteljica navodi da kako se radi o velikom novčanom iznosu, spremna je ponuditi isplatu spora i u obrocima, uz adekvatno osiguranje.
43. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su postupci tužiteljice racionalni i da ne postoje mane volje zbog kojih bi sporni Ugovor o kupoprodaji od 18. 8. 2021. bio poništen odredbom čl.284. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje:ZOO-a).
44. Valja reći da je 1. tuženik na ročištu 22. siječnja 2026. (list 594 spisa), izjavio da je prije prvog ročišta održanog u ovom postupku njemu osobno, a i njegovoj punomoćnici iz ureda punomoćnika tužiteljice rečeno da neka sve povuku i slože se jer da će u protivnom biti pokrenut kazneni postupak. Navedena izjava irelevantna je jer je tužiteljica kaznenu prijavu Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnijela 29. 7. 2024. (list 548 spisa), dakle, prije prvog ročišta u ovom predmetu održanog 1. 4. 2025.
45. Tužiteljica je tražila i da se utvrdi ništetnim Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen dana 15.5.2023. ovjeren po javnom bilježniku Rankica Benc broj ovjere OV-1032/2023 sklopljen između SABINA RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
46. Prema tužiteljica nije ugovorna strana predmetnog Ugovora o zamjeni nekretnina, ali prema članku 327. st.1. ZOO-a, na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
47. Tužiteljica nije dokazala tvrdnju o smišljenom prijevarnom postupanju 2. i 3. tuženika.
48. Dapače, nije dokazala niti tvrdnju da bi 2. tužena i 3. tuženik poznavali 1. tuženika, a prije stjecanja suvlasništva 3. tuženika na nekretninama koje je tužiteljica Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 18. 8. 2021. prodala 1. tuženiku.
49. Uvjerljivije su i logičnije tvrdnje 2. tužene i 3. tuženika da su Ugovorom o zamjeni nekretnina od 15. 5. 2023. nastojali riješiti pitanje suvlasništva 1. tuženika i 3. tuženika na nekretninama koje je tužiteljica prodala 1. tuženiku 18. 8. 2021.
50. U prilog navedenom, govori i sudski postupak između 1. i 3. tuženika radi posjedovne zaštite 1. tuženiku zbog događaja kada je 3. tuženik promijenio bravu na objektu i vratima ulazne ograde u [adresa], a koji se vodio pod brojem: Psp-19/2022. i koji je pravomoćno okončan rješenjem Psp-19/2022-11 od 13. veljače 2023. u korist ovdje 1. tuženika, a o čemu su 1. tuženik i 3. tuženik sklopili izvansudsku nagodbu i o tome 22. svibnja 2023., dakle, nakon zaključenja ugovora o zamjeni 15. 5. 2023, obavijestili sud.
51. Interes 2. tuženice da nekretnine zamijeni bio je legitiman i logičan, obzirom da je u drugoj polovici suvlasnik nekretnina njezin suprug, ovdje 3. tuženik, a koji je u iskazu potvrdio da je nakon postupka za smetanje posjeda uz pomoć punomoćnika on i ovdje 1. tuženik pokušali riješiti pitanje održavanja nekretnina, prvenstveno u [adresa] jer nekretnina u Zadru još nije bila dovršena, da nakon susreta u Zagrebu, a uz prisustvo punomoćnika, na kojem nisu uspjeli doći do sporazuma, načelno su dogovorili da on isplati ovdje 1. tuženika, a koji je rekao da ima drugu namjeru s tom nekretninom, čak je uveo i fiksnu liniju, nudio mu da svaki od njih 15 dana koristi nekretninu, ali nekako su dogovorili da bi ga on ipak isplatio, što mu je obzirom na sporove i zabilježbe bilo teže izvedivo pa je u sporazumu sa svojom sadašnjom suprugom (2. tuženom) koja je bila vlasnica stana u [adresa], u završnoj fazi, trebalo je dovršiti neke detalje i čekali su se uporabni papiri, dogovorio sa 1. tuženikom da isplatu izvrše zamjenom nekretnina, da je njegova supruga, ovdje 2. tužena, prvi puta stupila u kontakt sa 1. tuženikom prilikom navedenog susreta punomoćnice 1. tuženika, punomoćnice 2. tužene i njegovog tadašnjeg punomoćnika odvjetnika Korušića. Svoj prvi susret sa 1. tuženikom opisao je da je negdje u devetom mjesecu 2021., kada je bio kod susjeda u [adresa], u berbi, vidio da je na njegovoj nekretnini parkirani bijeli BMW Zagrebačkih tablica, vidio je da su otvorena ulazna vrata parcele na električni pogon, znači da je isti imao ključeve, da je on prišao tom čovjeku koji je bio na dvorištu, koji mu se uljudno predstavio i dao mu svoju vizitku, stajali su na dvorištu nekih 1 metar od ulazne ograde i rekao mu je da je on tu nekretninu kupio, na što mu je on rekao da da li zna da je nekretnina u sporu i da postoji zabilježba, a on mu je rekao da mu je tužiteljica rekla da će ona dobiti ako ne na prvom stupnju, onda na drugom stupnju i da će nekretnina biti njegova u cijelosti kako je i kupio.
52. 1. tuženik je u iskazu na ročištu 26. siječnja 2023. u postupku Psp-19/2022 iskazao da je jedne prilike razgovarao s ovdje 3. tuženikom kada je 3. tuženik bio kod susjeda u vinogradu, da je bio upoznat sa time da sa bivšom suprugom (ovdje tužiteljicom) vodi spor oko vlasništva iste. Također je iskazao da je predmetnu nekretninu kupio od OU, a što je ista, saslušana kao svjedokinja na istom tom ročištu, potvrdila u iskazu.
53. Obzirom na navedeno, 2. tužena je spornim ugovorom o zamjeni postala suvlasnicom u ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1969 m2 i to: čkbr. [katastarska čestica], broj: D.l 11-2, 11-4, nalazeće u VINOGRADSKA ULICA površine 1969 m2, u naravi DVORIŠTE, površine 1222 m2, VINOGRAD površine 579 m2, ZGRADA ZA POVREMENI BORAVAK, SEKETIN, VINOGRADSKA ULICA 113 m2, VINOGRADARSKA KUĆA površine 21 m2, POMOĆNA ZGRADA površine 34 m2, PODZEMNA ZGRADA površine 0 m2; ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3311 m2 i to: čkbr. [katastarska čestica], broj: D.L 11 -2, nalazeće u VINOGRADSKA ULICA površine 3311 m2, u naravi VOĆNJAK, površine 668 m2, VINOGRAD površine 1398 m2, LIVADA površine 889 m2, LIVADA površine 356 m2, dok je u preostala ½ dijela suvlasnik 3. tuženik
54. Slijedom navedenog, sud nije utvrdio ništetnost spornog ugovora o zamjeni nekretnina od 15. 5. 2023.
55. Obzirom da sporni ugovori nisu utvrđeni pobojnim, odnosno ništetnim, nije udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice da se utvrdi bez pravnog učinka upis uknjižbe prava vlasništva na temelju tih ugovora.
56. 2. tužena i 3. tuženik su prigovorili zastari.
57. U konkretnom slučaju radi se o prigovoru prekluzije podnošenja tužbe u odnosu na poništenje ugovora o kupoprodaji od 18. 8. 2021., a naprijed je navedeno da je tužiteljica ovu tužbu podnijela unutar trogodišnjeg roka iz čl.335. st.2. ZOO-a.
58. 3. tuženik je prigovorio i promašenoj pasivnoj legitimaciji, a koji prigovor je osnovan.
59. Naime, 3. tuženik je pravo suvlasništva predmetnih nekretnina stekao temeljem pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P Ob - 75/2021-16 od 01. prosinca 2021. i to se ne može promijeniti niti u slučaju poništenja obveznopravnog odnosa tužiteljice i 1. tuženika.
60. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa glavnim tužbenim zahtjevima, o tužbenom zahtjevu da se naloži tuženima 1. UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 42204 solidarno isplatiti tužiteljici OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove naknade štete iznos od ukupno 200.000,00 EUR (slovima: dvjesto tisuća eura) (koji će se točno specificirati nakon provedenog vještačenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana plateža , nije bilo potrebno odlučivati, u smislu odredbe čl.284. st.2. ZOO-a.
61. Valja dodati da okolnosti zaključenja kupoprodajnog ugovora glede nekretnine upisane z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je također bila predmetom kupoprodaje između tužiteljice i 1. tuženika, sud posebno ne obrazlaže jer se u svezi iste vodi postupak kod Općinskog suda u Zadru kojem je ovosudni spis P-321/23 ustupljen na daljnje rješavanje.
62. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje:ZPP-a), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25).
63. Sud je 1. tuženiku, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, priznao trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr.8.1. Tarife, u iznosu od 250,00 eura, trošak zastupanja, po punomoćnici, prema Tbr. 9.1. Tarife na ročištu 1. 4. 2025., 10. 6. 2025., 8. 9. 2025., 6. 11. 2025., 22. 1. 2026. i 19. 3. 2026., svaki u iznosu od 250,00 eura, u koje iznose je uračunat PDV 25%, a što čini ukupni trošak 1. tuženika u iznosu od 1.750,00 eura, koji je 1. tuženiku dosuđen i platež naložen tužiteljici.
63.1. Tuženiku nije priznat traženi trošak sastava podneska od 2. 12. 2025. u iznosu od 250,00 eura jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka, a navode istog 1. tuženik je mogao iznijeti na ročištima.
64. Sud je 2. tuženoj, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, priznao traženi trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr.8.1. Tarife, u iznosu od 250,00 eura, trošak zastupanja, po punomoćnici prema Tbr. 9.1. Tarife na ročištu 1. 4. 2025., 10. 6. 2025., 8. 9. 2025., 6. 11. 2025., 22. 1. 2026. i 19. 3. 2026., svaki u iznosu od 250,00 eura, u koje iznose je uračunat PDV 25%, a što čini ukupni trošak 2. tužene u iznosu od 1.750,00 eura, koji je 2. tuženoj dosuđen i platež naložen tužiteljici.
64. 1. Tuženoj nije priznat traženi trošak sastava podneska od 28. 1. 2025., 2. 4. 2025., 26. 8. 2025., 13. 1. 2026. i 10. 3. 2026. jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka, a navode istih 2. tužena je mogla iznijeti na ročištima.
65. Sud je 3. tuženiku, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, priznao trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr.8.1. Tarife, u iznosu od 250,00 eura, trošak zastupanja, po punomoćnici prema Tbr. 9.1. Tarife na ročištu 1. 4. 2025., 10. 6. 2025., 8. 9. 2025., 6. 11. 2025., 22. 1. 2026. i 19. 3. 2026., svaki u iznosu od 250,00 eura, u koje iznose je uračunat PDV 25% a što čini ukupni trošak 3. tuženika u iznosu od 1.750,00 eura, koji je 3. tuženiku dosuđen i platež naložen tužiteljici.
65.1. Tuženiku nije priznat traženi trošak sastava podneska od 28. 1. 2025., 29. 1. 2025., 27. 8. 2025. i 13. 1. 2026. jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka, a navode istih 3. tuženik je mogao iznijeti na ročištima.
Ivanec, 20. travnja 2026.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Milko Križanović, odvjetnik iz Zagreba
2. TU, odvjetnica u OD Babić & Čibarić iz Zagreba
2. Irena Pikija, odvjetnica iz OD Mihalić&Pikija, Pisarnica u Varaždinu
3. Željka Pintarić, odvjetnica u OD Korušić, Hrg i Vukalović, j.t.d. iz Varaždina
