REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pp-3595/2026-5

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Marijani Ostojić Kavain, uz sudjelovanje Matee Lukšić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VC, zbog prekršaja iz članka 176. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/1, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 , 133/23, 145/24 dalje: Zakona o sigurnosti prometa na cestama) kažnjivog po članku 176. stavak 5. istog Zakona te članka 43. stavka 1. kažnjiv po članku 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 196. stavka 1. kažnjivog po članku 196. stavku 5. istog Zakona, povodom prigovora okrivljenika podnesenog protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač, Klasa: 211-07/26-3/2355, Urbroj: 511-12-25-26-1 od 18. veljače 2026. nakon provedenog žurnog postupka u prisutnosti okrivljenika, a izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I

Okrivljenik: VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. FC i V, rođen **.**.1939. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom oko 1000,00 eura, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je dana 12. veljače 2026. godine u 13:45 sati u [adresa] upravljao vozilom M1 marke Ford registarske oznake [registarska oznaka] u prometu na cesti iako mu je isteklo važenje vozačke dozvole,

dakle, upravljao vozilom u prometu na cesti, a isteklo mu je važenje vozačke dozvole,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 196. stavku 1., kažnjiv po članku 196. stavku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa se na temelju odredbe članka 196. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a uz primjenu odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., dalje: Prekršajni zakon) prema okrivljeniku

p r i m j e n j u j e

O P O M E N A

Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona u odnosu na označeno djelo troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točke 4. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

II

Na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

a) " dana 12. veljače 2026. godine u 13:45 sati u [adresa] kao vozač vozila M1 marke Ford registarske oznake [registarska oznaka], kao počinitelj prometne nesreće nije s oštećenom strankom potpisao Europsko izviješće niti je na drugi način ostavio vjerodostojnu dokumentaciju"

čime da bi počinio prekršaj iz članka 176. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivog po članku 176. stavku 5. istog Zakona

b) „iste prigode kao pod a) nije se prije započinjanja radnja kretanja vozila unatrag uvjerio da to može uraditi bez opasnosti za tuđe zdravlje ili imovinu",

čime da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivog po članku 43. stavku 3. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona

Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona u odnosu na označena djela troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Brač izdala je protiv okrivljenika prekršajni nalog pod gore navedenim brojem, a zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude. Okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor protiv označenog prekršajnog naloga zbog poricanja prekršaja pa je sud isti stavio izvan snage.

2.Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da se smatra krivim za prekršaje iz članka 176. stavak 2. i 5. i članka 43. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok se ne smatram krivim za prekršaj iz članka 196. stavak 1. i 5. istog Zakona a što je naveo u obrani. Točno je da je u mjestu [adresa] upravljao označenim vozilom međutim ne bi bila istina da se to desilo 12. veljače 2026. u 13:45 sati s obzirom da se događaj desio 02. veljače 2026. godine nešto iza 19:00 sati a to se dobro sjeća s obzirom da je bila ŽC te je prisustvovao na misi u 18:00 sati u crkvi Svetog Petra koja se nalazi na adresi [adresa] gdje je i parkiralište na kojem je ostavio svoj automobil kada je došao na misu. Stoga smatra da je imao važeću vozačku dozvolu kada se kritični događaj desio jer je to bilo 02. veljače 2026. a njegova vozačka dozvola je važila do 04. veljače 2026. te je podnio zahtjev za izdavanje vozačke dozvole PP Brač 08. travnja 2026.godine a o čemu prilaže dokaze sudu i to uvid u njegovu vozačku dozvolu broj [broj vozačke dozvole] te potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole. U odnosu na prometnu nesreću te ne ostavlja obavijesti oštećenoj stranci naveo je kako je zaista osjetio prilikom vožnje u rikverc kada je odlazio s navedenog parkinga da je svojim zadnjim lijevim dijelom udario u zadnji desni dio automobila Citroen koji je bio parkiran u označenoj ulici i odmah je izašao iz automobila vidjeti ima li štete i kako je to već bila noć i padala je kišica on zaista nije vidio nikakva oštećenja odnosno eventualno jedno manje pa je onda napustio mjesto događaja. Kako nije znao čiji je automobil nije znao kome ostaviti podatke. Moli sud ukoliko ga proglasi krivim da mu maksimalno ublaži novčanu kaznu odnosno izreče opomenu s obzirom da je umirovljenik s niskim primanjima te lošijom materijalnom situacijom.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci MC i RC, pročitan je prigovor okrivljenika, zapisnik o očevidu, potvrda, situacijski plan, preslik vozačke dozvole na ime okrivljenika broj 12842207, te potvrda o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole. Vrši se uvid u prekršajnu evidenciju, Ministarstva pravosuđa, uprave digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije za okrivljenika od 09. travnja 2026.

4. Na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona iz spisa predmeta izdvojena je kao nezakonit dokaz službena bilješka, s obzirom da ista sadrži izjave svjedoka EC i RC, koje ne udovoljavaju uvjetima iz članka 158. stavka 6. i 7. Prekršajnog zakona da bi bili korišteni kao dokazi u prekršajnom postupku.

5. Svjedok MC naveo je kako se sjeća događaja o kojem ga se pita. Dana 12. veljače 2026. vratio se s puta u [adresa], te ga je istog dana gospođa RC, misli da se djevojački preziva F, koja radi u Osnovnoj školi u Supetru obavijestila da je dan ranije VC na parkiralištu ulice kipara FC, a koja je u naravi jednosmjerna cesta i slijepa ulica na čijem je kraju crkva Svetog Petra te on u toj ulici parkira jer i živi u njoj, izlazeći u rikverc udario u njegov automobil te je otišao sve prijaviti u PP Brač 18. veljače 2026. a nakon što je jedno par dana čekao VC da mu se povratno javi kako mu je to isti rekao kada ga je nazvao 12. veljače 2026., odnosno kada se vratio u [adresa] . Na upit suda kada se desila prometna nesreća rekao je da sa sigurnošću ne može reći točan datum s obzirom da je obaviješten o strane treće osobe gospođe RC. Istaknuo je kako mu je okrivljenik nadoknadio svu materijalnu štetu na automobilu te da je bio zaista korektan u cijeloj ovoj situaciji.

6. Svjedokinja RC navela je kako se sjeća događaja o kojem je se pita. Točno se sjeća da je bio 12. veljače. 2026. godine oko 13:50 sati jer je tada išla na posao, pješke niz predmetnu ulicu odnosno [adresa], s obzirom da tuda prolazi prema Osnovnoj školi u kojoj je zaposlena. Sjeća se točno da je bio kišni dan te je u jednom trenutku ugledala ovdje prisutnog okrivljenika kojeg zna iz viđenja te su sumještani te je jasno vidjela da je udario dva puta u stražnji desni dio parkiranog automobila na šljunčanom prilazu privatne obiteljske kuće kada je išao u rikverc tom ulicom te je tek iz trećeg puta uspješno uspio proći uz oštećeni automobil. Ona ga je pokušala zaustaviti te mu je rukom mahala da ga upozori međutim on je samo kroz zatvoreni prozor odmahnuo bez namjere da se zaustavi te nije izašao iz automobila da opće provjeri oštećenja te je produžio dalje a ona je otišla na posao. Kako nije provjeravala da li ima oštećenja na tom parkiranog automobilu, a znala je čija je obiteljska kuća, čekala je jedan dan da vidim hoće li se okrivljenik javiti i kako je imala broj od vlasnikove zaove, kontaktirala je te joj je ispričala što se desilo i da provjeri automobil te čiji je opće automobil. Ona joj se javila nazad te joj je rekla da je to Dinov automobil i da ga je ona obavijestila, a koji je onda otišao provjeriti automobil i utvrditi oštećenja. Na poseban upit suda da li je moguće da se kritični događaja dogodio 2. veljače (nedjelja) svjedokinja odgovara na to opće nije moguće s obzirom da je to bio radni dan, a ona kao učiteljica radi od ponedjeljka do petka te je na tom dijelu kritične prigode bilo dosta prolaznika i učenika. Kako je 12. veljače radila popodnevnu smjenu nije joj padalo na pamet da vlasnike automobila ili ikoga drugoga zove u 19: 00 sati navečer, već je kontaktirala Dinovu svojtu idući dan ujutro odnosno 13. veljače 2026.

7. Upitan okrivljenik je izjavio kako ima primjedbu na iskaz svjedokinje u djelu u kojem je opisala sraz dva automobila, jer da je taj parkirani auto svojim stražnjim dijelom bilo u poziciji na način da je bio parkiran i na javnoj površini tj. cesti i to stražnjim dijelom u koji je udario svojim automobilom kada je izlazio u rikverc, točnije da su se samo ogrebli. U odnosu na iskaz svjedokinje u djelu u koji je navela da se kritični događaj zbio 12. veljače ( radni dan) rekao je kako se on sjeća da je to bio 2. veljače (nedjela) kada se vraćao s mise iz obližnje crkve.

8.U provedenom suočenju okrivljenika i svjedokinje, okrenuti jedan prema drugome, te gledajući se izravno u oči, su izjavili kako u svemu ostaju pri svojim izjavama iznesenim pred ovim sudom. Okrivljenik je opisao kako je vozio te da je bilo parkirano auto od EC na način da mu je jedan dio bio parkiran na cesti, te je priznao da ga je udario, na što ga je svjedokinja pitala kada je on nazvao EC te da li je priznao svoju grešku odnosno da je udario u njegov auto, jer da ona misli da se on čuo s njim tek kada ga je MC nazvao, a na što je okrivljenik priznao da se čuo s njim tek kad je MC nazvao njega. RC je nadalje kategorički ponovila kako predmetne prigode nije bila noć i da nije bila nedjela, te da je bio radni dan, usred bijela dana, a okrivljenik je naveo kako se to desilo u nedjelju, predvečer i da on jest pogriješio što nije kontaktirao EC i da nije znao čiji je automobil, već se čuo s njim tek kad je nazvao njegovu kćer, te je dalje ustrajao u tvrdnji kako je nastala mala šteta, odnosno da je to bila samo ogrebotina. Svjedokinja je na te navode okrivljenika mirnim tonom odgovorila da je to sve stvar savjesti i priznanja kada se greške počine, a okrivljenik je odgovorio kako on na kraju priznaje da je počinio opisanu prometnu nesreću.

9.Iz označenog izvatka iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske razvidno je da okrivljenik do sada u navedenim evidencijama nije bio evidentiran odnosno da do sada nije prekršajno kažnjavan niti osuđivan.

10.Temeljem ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika kao i uvidom u kompletan spis, sud drži dovoljno utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika sporne prigode ostvarila sva pravna obilježja prekršajnog djela opisanog pod točkom I izreke presude, radi čega je istog trebalo proglasiti krivim i sankcionirati.

11.Odredbom članka 196. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je kako motornim vozilom i tramvajem u prometu na cesti može samostalno upravljati samo osoba koja ima važeću vozačku dozvolu izdanu u Republici Hrvatskoj, inozemnu vozačku dozvolu ili međunarodnu vozačku dozvolu, za onu kategoriju vozila kojom upravlja u prometu na cesti.

12. Nije sporno da je okrivljenik predmetne prigode upravljao označenim osobnim vozilom u prometu na cesti. Nije sporno ni to da je valjanost vozačke dozvole okrivljenika istekla 4. veljače 2026.godine. Sporno se ukazuje to da li je okrivljenik imao valjanu vozačku dozvolu u vrijeme kada je prekršaj koji mu se stavlja na teret počinjen s obzirom da je u optužnom aktu označeno kao vrijeme počinjenja djela 12. veljače 2026. (četvrtak) u 13:45 sati, dok je okrivljenik tijekom postupka tvrdio kako bi to bilo 2. veljače 2026.( nedjelja) oko 19:00 sati.

13. Svjedok MC je naveo kako se dana 12. veljače 2026. vratio s puta u [adresa] te da je bio obaviješten od strane RC da je dan ranije VC na parkiralištu [adresa], a koja je u naravi jednosmjerna cesta i slijepa ulica na čijem je kraju crkva Svetog Petra te on u toj ulici parkira jer i živi u njoj, izlazeći u rikverc udario u njegov automobil te je otišao sve prijaviti u PP Brač 18. veljače 2026. Međutim, na poseban upit suda ima li saznanja kada se desila opisana prometna nesreća svjedok je odgovorio kako ne može sa sigurnošću reći točan datum kada bi to bilo s obzirom da je obaviješten o strane treće osobe gospođe RC. Međutim, svjedokinja RC jasno je i decidirano iskazivala kako se točno sjeća da se opisana prometna nesreća kojoj je svjedočila desila 12. veljače. 2026. godine oko 13:50 sati jer je tada išla na posao, pješke niz predmetnu ulicu s obzirom da tom ulicom prolazi prema Osnovnoj školi u kojoj je zaposlena. Nadalje, navela je kako se sjeća da je bio kišni dan te je u jednom trenutku ugledala okrivljenika kojeg zna iz viđenja te su sumještani detaljno opisujući tijek i dinamiku prometne nesreće. Na poseban upit suda da li je moguće da se kritični događaja dogodio 2. veljače (nedjelja) svjedokinja je kategorički odgovorila kako to opće nije moguće s obzirom da je to bio radni dan, a ona kao učiteljica radi od ponedjeljka do petka te je na tom dijelu kritične prigode bilo dosta prolaznika i učenika. Kako je 12. veljače radila popodnevnu smjenu u školi da joj nije padalo na pamet da vlasnike automobila ili ikoga drugoga zove u 19:00 sati navečer kada je završila s poslom već je kontaktirala Dinovu svojtu idući dan ujutro, odnosno 13. veljače 2026. U suočenju s okrivljenikom imenovana svjedokinja je ponovila kako predmetne prigode nije bila noć i da nije bila nedjela, već da je bio radni dan i to usred bijela dana, a ne kako je okrivljenik ponovio kako se kritični događaj desio u nedjelju, predvečer. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir spomenutu detaljnost i okolnosno iskazivanje svjedokinje RC uz držanje prilikom iskazivanja te tijekom suočavanja s okrivljenikom, dovodeći njen iskaz u vezu sa ostalim dokazima provedenim u postupku, sud je utvrdio kako se predmetni događaj dogodio 12. veljače 2026. u 13:45 sati, a kako je to navedeno u optužnom aktu. Kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno, a posebno uvidom u vozačku dozvolu okrivljenika, da je ista važila do 04. veljače 2026. te s obzirom na okolnost da je okrivljenik sam predočio sudu potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole Policijskoj postaji Brač s datumom zaprimanja zahtjeva 08. travnja 2026., to proizlazi kako okrivljenik zaista nije imao važeću vozačku dozvolu upravljajući u prometu na cesti u kritičnom razdoblju (12. veljače 2026.)

14.Stoga, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik postupanjem opisanim u izreci ove presude ostvario sva zakonska obilježja prekršaja opisanog u točki I izreke ove presude, kažnjivog po članku 196. stavku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji mu se stavlja na teret.

15.Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za označeni počinjeni prekršaj, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

16.Odredbom članka 196. stavka 5. novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji upravlja vozilom u prometu na cesti, a isteklo mu je važenje vozačke dozvole te ako je ispunio uvjete za upravljanje motornim vozilom, a nije mu izdana vozačka dozvola.

17. Odlučujući o prekršajnopravnoj sankciji sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona te je kao olakotne cijenio okrivljenikovo korektno držanje pred sudom i njegovu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost odnosno nekažnjavanost, a što upućuje na to da okrivljenik inače nije sklon činjenju prekršaja te da je predmetni prekršaj izolirani slučaj kršenja propisa od strane okrivljenika, činjenicu da počinjenim prekršajem nije izazvano ometanje ili ugrožavanje drugih sudionika u prometu, dok otegotnih okolnosti nije bilo pa je stoga sud, na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku primijenio mjeru upozorenja – opomenu, smatrajući da se u cilju ostvarenja svrhe prekršajnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.

18. Nadalje u odnosi na točku II izreke presude za istaknuti je sljedeće

19.Materijalnom odredbom članka 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je kako vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

20. Kažnjivom odredbom članka 43. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je kako će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

21.Posebnom odredbom članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.

22. Zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržan u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, a sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

23. U konkretnom slučaju, iz citiranih zakonskih odredbi (članak 43. stavak 1. i 3. u vezi sa člankom 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) proizlazi da je bitno obilježje predmetnog prekršaja da je postupanje protivno odredbama članka 43. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom.

24 Međutim, iz činjeničnog opisa djela koje se okrivljeniku stavlja na teret pobijanim prekršajnim nalogom, a koje je navedeno u izreci presude pod točkom II, ne proizlaze njegova zakonom propisana obilježja jer radnja kretanja vozilom unatrag bez nastupanja posljedica ne može biti smisao navedene zakonske odredbe. Smisao predmetnog prekršaja je da je uslijed radnje okrivljenika nastala posljedica, odnosno, u konkretnom slučaju, da je izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom.

25.Budući da u činjeničnom opisu prekršaja iz članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometu na cestama, kako je naveden u optužnom aktu, nije opisana posljedica, odnosno nije opisano da bi uslijed takvog protupravnog postupanja okrivljenika došlo do prometne nesreće u kojoj bi nastupila materijalna šteta, to u činjeničnom opisu nisu sadržana sva bitna obilježja prekršaja iz članka 43. stavci 1. i 3., u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

26.Nadalje, odredbom članka 176. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima.

27.S obzirom na navedenu zakonsku odredbu proizlazi kako je bitno obilježje označenog prekršaja i da je nastala prometna nesreća u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, a kako je prethodno utvrđeno da prekršaj iz članka 43. stavci 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u vezi članka 293. stavka 1. istog zakona iz predmetnog optužnog akta nije prekršaj, to činjenični opis djela iz članka 176. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način kako je opisan u optužnom aktu ne sadrži sva njegova zakonom propisana obilježja propisana označenom zakonskom odredbom, a sve vezano za činjenicu kako se navedeni prekršaji okrivljeniku stavljaju na teret da bi ih počinio u stjecaju.

28. Slijedom navedenog, a s obzirom da iz činjeničnog opisa djela sadržanog u označenom optužnom aktu ne proistječu sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 43. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u vezi sa člankom 293. stavak 1. istog Zakona, te isto tako ne proistječu sva zakonska obilježja prekršaja iz 176. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj sud je, na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe budući da označena djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, a koje su činjenično opisana kao pod točkom II izreke ove presude, po propisu nisu prekršaji.

29. U odnosu na djelo iz točke I izreke presude temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 1. do 4. istoga Zakona, a za djela za koja je okrivljenik oslobođen (točka II izreke presude) također je oslobođen plaćanja troškova temeljem odredbe članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Supetar, 20. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Matea Lukšić, v.r.

Marijana Ostojić Kavain, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Supetru, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, u spis