Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-947/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja na odluku o parničnom trošku sadržanu u presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-620/2025-10 od 5. ožujka 2026., dana 20. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-620/2025-10 od 5. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud 5. ožujka 2026. donio presudu kojom je u točki I. izreke presudio da je ništetna ugovorna odredba ugovora o kreditu kojom se tuženik obvezuje platiti naknadu za obradu i odobravanje kredita u iznosu 1,00 % od iznosa kredita. U točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici da isplati tužitelju 499,09 eura sa zateznim kamatama po osnovu ništetne odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova plati tužiteljici 437,50 eura sa zateznim kamatama. Konačno, u točki IV. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u daljnjem iznosu od 606,18 eura sa zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom IV. izreke, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u točki IV. izreke na način da dosudi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 106,18 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg parničnog troška (preko dosuđenog iznosa od 437,50 eura sa zateznim kamatama).
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.
Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
8. U pogledu vrijednosti predmeta spora za navesti je slijedeće. U predmetnom slučaju tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice te postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu koji je među strankama sklopljen 8. ožujka 2006. te zahtjev za isplatom iznosa od 499,09 eura sa zateznim kamatama po osnovu ništetne odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita. Ovaj zahtjev za isplatom je od prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaćen, upravo na temelju stjecanja bez osnove radi ništetnosti dijelova spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Tužitelj je u tužbi označio kao vrijednost predmeta spora iznos od 1.340,50 eura. Tužbeni zahtjev se sastoji od dijela koji se ne odnosi na novčanu svotu (utvrđenje ništetnosti) te dijela koji se odnosi na novčanu svotu (zahtjev za isplatom). Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu (riječ je o deklaratornom tužbenom zahtjevu) u svrhu odlučivanja o zahtjevu za isplatom iznosa od 499,09 eura (stjecanje bez osnove).
Kod takvog stanja stvari, kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjev za činidbu – isplatu (o čemu se nedvojbeno radi u konkretnom slučaju), takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu – isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 688/2000-2 od 7. siječnja 2004., Revr-475/08 od 27. listopada 2008. i broj Revr-31/02 od 9. svibnja 2002.
9. Kako se u predmetnom slučaju radi o zahtjevu za isplatom iznosa od 499,09 eura (stjecanje bez osnove), pravilno je prvostupanjski sud smatrao, što je obrazložio u odlomcima 3.2. i 28. obrazloženja prvostupanjske presude, da je vrijednost predmeta spora 499,09 eura i sukladno toj vrijednosti predmeta spora iznos parničnog troška obračunao prema nagradi od 50 bodova, a na temelju T.br. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) u svezi s T.br. 8. i 9.Tarfe.
10. U pogledu troškova sudskih pristojbi za navesti je slijedeće.
11. Prema odredbi članka 5. stavak 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP), potvrda o uplati pristojbe mora se priložiti uz podnesak za koji je pristojba plaćena, a kada se podnosi potvrda o plaćenoj pristojbi za sudsku odluku, podnositelj treba naznačiti za koju odluku plaća pristojbu. Nadalje, sukladno odredbi članka 27. ZSP-a plaćena pristojba treba biti evidentirana u spisu kao dokaz plaćanja.
12. Sukladno navedenim odredbama ZSP-a za dosuđivanje troška sudske pristojbe nužno je postojanje dokaza o uplati pristojbe u spisu. Bez takvog dokaza sud neće priznati trošak pristojbe kao dio parničnih troškova. Jednak pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 389/2022-2 od 26. listopada 2022.
13. U predmetnom slučaju tužitelju je obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastala podnošenjem tužbe sukladno odredbi članka 4. točka 1. ZSP-a. Obveza plaćanja pristojbe na presudu je nastala zaprimanjem pisanog otpravka presude sukladno odredbi članka 4. točka 4. ZSP-a. Stoga je tužitelj bio dužan podmiriti navedene pristojbe i dokaz o tome dostaviti u spis sukladno odredbi članka 5. stavak 5. ZSP-a, a što isti nije učinio. Slijedom navedenog pravilno prvostupanjski sud nije dosudio tužitelju trošak pristojbe na tužbu i presudu, jer u spisu ne priliježu uplatnice kao dokaz da je tužitelj doista snosio taj trošak.
14. Kako je točkom III. izreke prvostupanjski sud pravomoćno dosudio iznos od 437,50 eura sa zateznim kamatama pravilno je prvostupanjski sud u točki IV. izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška u iznosu od 606,18 eura (1.043,68 eura zatraženi trošak – 437,50 eura dosuđeni trošak = 606,18 eura razlika).
15. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o parničnom trošku u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 20. travnja 2026.
Sutkinja
Mr. sc. Zrinka Tironi
