Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1882/2025-2

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru-Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Psp-49/2023- 29 od 20. svibnja 2025., dana 20. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Uvažava se žalba tužitelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru-Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Psp-49/2023-29 od 20. svibnja 2025. u točkama I/"1.,2.3" i II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II.O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom suposjedu dijela č.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenom slovima A-B-C-D-A, ukupne površine 35m², i žutom bojom, na Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod., od 28.03.2024.g., koja skica je sastavni dio tog rješenja, na način da je dana 22. svibnja 2023. na navedenom dijelu nekretnine parkirao odnosno dozvolio parkiranje dva osobna automobila, čime je u potpunosti onemogućio tužitelja u dotadašnjem načinu korištenja predmetnog dijela nekretnine, kao i u dijelu kojim je traženo da se tuženiku zabrani da ubuduće smeta tužitelja u suposjedu dijela predmetne nekretnine na isti ili sličan način te u dijelu kojim je traženo obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju (sve pod točkom I.“1., 2. i 3.“ izreke); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja (pravilno: od donošenja rješenja) do isplate (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog (točka III. Izreke).

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj zbog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje:ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku odluku i prihvatiti zahtjev, podredno, ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

2.1.Na žalbu je odgovorio tuženik predlažući je odbiti.

3.Žalba tužitelja je osnovana.

4.Predmet spora je utvrđenje čina smetanja suposjeda dijela nekretnine pobliže opisanog točki I. izreke, a počinjenog po tuženiku 22. svibnja 2023. parkiranjem odnosno dozvolom parkiranja dvaju automobila čime bi tužitelj bio onemogućen u dotadašnjem načinu korištenja tog dijela nekretnine i zabrana svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće.

5.Među strankama nije sporno da su suvlasnici nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tužitelj za 1/3 a tuženik za 2/3 dijela), u naravi zgrade sa dvorištem, da nisu razvrgnuli suvlasničku zajednicu ali je svaki od njih u nespornom posjedu dijela zgrade i dvorišta.

6.Sporno je je li tužitelj suposjednik dijela predmetne nekretnine koji je na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Latkovića od 28. ožujka 2024. označen slovima A-B-C-D, površine 35m2 i obojen žutom bojom, je li tuženik počinio čin smetanja suposjeda čije utvrđenje se traži, je li tužba podnesena u prekluzivnom roku za traženje posjedovne zaštite te je li fotografija u spisu priložena uz tužbu u dokaz čina smetanja parkiranjem dvaju automobila vjerodostojna i kada je snimljena, kao i kasnije priložene tri fotografije.

7.Predmetni zahtjev sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan smatrajući kako tužitelj nije dokazao da ga je utužene prigode-22.svibnja 2023. parkiranjem automobila na spornom dijelu nekretnine označene sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] baš tuženik onemogućio u pristupu vozilom do nespornog dijela iste nekretnine koja je u njegovom isključivom posjedu, niti da je baš on bio posljednji mirni suposjednik predmeta spora jer da to ne proizlazi iz provedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka EČ i ĆČ, tužiteljevih roditelja, prema kojima predmet spora koristi pretežito tužiteljev otac EČ, dok utužene prigode 22. svibnja 2023. tužitelj uopće nije bio prisutan na predmetu spora, već njegovi roditelji te tuženik sa suprugom.

8.Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-dalje ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a propisano je, da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

9.Prema stabilnoj sudskoj praksi trenutak saznanja za čin smetanja (su)posjeda, a time i početak subjektivnog roka od 30 dana sadržan u čl. 21. st. 3. ZV-a počinje teći od dana kada je ovlaštenik prava na traženje posjedovne zaštite saznao da je čin izvršen te se mogao osobno i neposredno uvjeriti o činu smetanja.

10.Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, prema odredbi čl. 19. st. 1. ZV-a posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, a prema odredbi čl.22. st.2.ZV sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom,javnom ili sličnom interesu.

11.Iz tako definiranog sadržaja posjeda stvari, odnosno posjednikovih ovlasti ne može se zaključiti da je posjed pravo, nego je ono faktično stanje zaštićeno pravom.

12.Utoliko je bez značaja prigovor tuženika kako tužitelj i mimo spornog dijela nekretnine, ima još tri mogućnosti pristupa nespornom dijelu nekretnine koji koristi kao isključivi posjednik jer se ovdje radi u smetanju suposjeda i jedino je bitno je li tužitelj bio u faktičnom suposjedu predmeta spora i je li iz toga isključen ili bitno ograničen, kako to proizlazi iz čl. 441. ZPP-a.

13.O tome kako tužitelj nije dokazao da bi ga tuženik onemogućio u suposjedu i da je bio posljednji mirni suposjednik ovaj sud za sada ne nalazi uporišta u rezultatima dokaznog postupka na koje se prvostupanjski sud pozvao.

13.1.Naprotiv, takav zaključak je u protivnosti s iskazima nesrodnih svjedoka GČ i ŽČ kao i onima svjedoka ĆČ i EČ, tužiteljevih roditelja koji su iskazivali o tužiteljevom suposjedu, načinu izvršavanja i „provokacijama tuženika“, a okolnost što roditelji pretežito koriste nekretninu ne isključuje ovlasti tužitelja kao suposjednika koji radi u inozemstvu i posjed izvršava povremeno, uglavnom tijekom ljeta kod korištenja godišnjeg odmora, a kod činjenice da se pristup spornom dijelu zatvara vratima čiji ključ imaju obje stranke, nije bezrezervno zaključivati kako bi bilo tko treći bez volje i suglasnosti stranaka na tom dijelu parkirao svoj automobil odnosno automobile.

14.Zbog izloženog ostvarena su obilježja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a jer, između ostalog, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka danim u postupku i samih tih zapisnika, radi čega se odluka ne može ispitati, kako to osnovano navodi žalitelj, iz kojih razloga je pobijanu odluku valjalo ukinuti.

15.U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti uočenu povredu te će, vodeći računa o tome da je prema odredbi čl. 22. st.1. ZV-a smisao pružanja posjedovne zaštite uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće, na temelju provedenih dokaza kao i dokaza saslušanjem stranaka a eventualno i drugih zakonito predloženih raspraviti sve bitne okolnosti vezane za okolnosti faktičnog posjeda predmetnog dijela nekretnine, eventualnog čina smetanja i vremena smetanja te nazočnosti tužitelja s tim u svezi, a slijedom toga ocijeniti osnovanost prigovora pravodobnosti zatražene zaštite, kao i iz kojih razloga nije zatražena uspostava u prijašnje stanje jer iz rezultata postupka ne proizlazi je li i kada izvršena uspostava te na koji način i kako se prije i nakon toga ponašao tuženik.

16.Pri tome će prvostupanjski sud imati u vidu kako je čin smetanja posjeda odnosno suposjeda svaka samovlasna radnja-čin kojim se mijenja postojeće posjedovno stanje faktične vlasti te da je u postupku smetanja posjeda pasivno legitimirana ona osoba koja je poduzela čin smetanja, a to znači da će, u slučaju kada čin smetanja posjeda poduzme jedna osoba u korist druge osobe, biti moguće podnijeti tužbu protiv osobe neposrednog izvršitelja čina smetanja ili protiv osobe po čijem je nalogu ta osoba postupala, ili protiv njih oboje. Također, onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja, s njegovim nalogom i bez njega, pasivno je legitimiran već samim time što je čin smetanja išao u njegovu korist (npr. on je njime stekao posjed), a on se nije od toga ogradio. I sudska praksa je po ovom pitanju nepodijeljena, a prema toj praksi je pasivno legitimirana, u parnici zbog smetanja posjeda, svaka osoba koja je posjednika uznemiravala, odnosno oduzela mu posjed, pa tako i ona koja je postupala po nalogu trećega (tako odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1208/1996- 2 od 08. siječnja 1998. i broj Rev-1024/2021 od 12. rujna 2023.).

17.Ujedno se, dodatno ranije navedenom, prvostupanjskom sudu ukazuje kako se u parnici zbog smetanja posjeda prvo utvrđuje u čemu se sastoji čin smetanja, drugo- nalaže se tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja prije čina smetanja i treće- tuženiku se zabranjuje svako daljnje isto ili slično smetanje, kao i da je dopušteno i moguće pružiti posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. i čl. 22. ZV-a utvrđenjem čina smetanja posjeda i izricanjem zabrane takvog ili budućeg smetanja, a sve i kada nema pretpostavki za nalaganje uspostave ranijeg posjedovnog stanja, jer prema shvaćanju ovog suda koje je u skladu sa stabilnom sudskom praksom, pored elemenata koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV (posljednji mirni posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg ili sličnog smetanja posjeda, koji predstavljaju zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a (tako i u odlukama VSRH Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011., Rev-1709/16-3 od 1. listopada 2019., Rev-338/2024 od 29. svibnja 2024. i Rev- 439/2025. od 5. studenog 2025.).

18.Nakon otklona uočene povrede i utvrđenja svih odlučnih činjenica na koje je ukazano, prvostupanjski će sud moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku o predmetu spora uključiv i odluku o troškovima postupka (čl.166. ZPP).

19.Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 20. travnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić