Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-84/2025-2

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužitelja RN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku ŠN, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-593/2022-35 od 15. studenoga 2024., dana 20. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR- 593/2022-35 od 15. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 1.074,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos neimovinske štete od 1.000,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva-03. ožujka 2022. pa do isplate, a na iznos imovinske štete od 74,00 eura od dana 15. studenoga 2024. pa do isplate (točka I. izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim je od tuženika potraživao iznos naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 4.234,91 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.977,10 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva-od 03. ožujka 2022. pa do isplate, te na iznos od 257,81 eura od dana presuđenja pa do isplate te u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 74,00 eura za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva-od 03. ožujka 2022. pa do dana 15. studenoga 2024. (točka II. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 590,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2024. pa do isplate (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2024. pa do isplate (točka IV. izreke).

2.Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točkama III. i IV. izreke presude žali se tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi sa čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 - dalje: ZPP), predlažući ga preinačiti sukladno žalbenim navodima.

2.1.Ovdje je odmah reći kako tužitelj, premda u uvodnom dijelu žalbe navodi da rješenje o troškovima osporava i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude koja sadrži odluku troškovima postupka u dijelu u kojem je njegov zahtjev prihvaćen, a iz sadržaja žalbe jasno proizlazi kako tužitelj sadržajno osporava rješenje o troškovima postupka samo u dijelu pod točkom IV. izreke a u kojem je njegov zahtjev odbijen, slijedom čega je ovaj sud pozivom na odredbu čl. 365. st. 1. ZPP-a odlučivao o osnovanosti žalbe samo u odnosu na taj dio izreke.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud odlučujući o troškovima parničnog postupka utvrdio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 5.308,91 eura prihvaćen za iznos od 1.074.00 eura, dok je isti odbijen za iznos od 4.234,91 eura.

4.1.Slijedom iznijetog utvrdio je uspjeh stranaka i to tužitelja u pogledu osnova za 100 % i visine za 20 %, odnosno ukupno 60 %, dok je tuženikov uspjeh 40 % te je primjenjujući pravilo iz članka 154. stavak 2. ZPP-a prema kojemu je od tužiteljevog (većeg) uspjeha u parnici oduzeo postotak uspjeha (manjeg) tuženika, smatrao da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju 20 % priznatih tužiteljevih troškova.

4.1. Dosljedno iznijetom prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka prihvatio za iznos od 590,45 eura, dok je isti odbio za iznos od 1.675,00 eura.

6. Žalitelj osporavajući odluku o troškovima parničnog postupka smatra kako sud prvog stupnja nije uzeo u obzir specifičnost instituta povrede prava osobnosti uslijed čega je tužitelj tužbeni zahtjev mogao specificirati isključivo nakon provedenog medicinskog vještačenja. Ujedno ističe i da je sud prvog stupnja prihvaćanjem tuženikovog protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu a time i tužiteljevo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija). Također drži i da je sud prvog stupnja propustio primijeniti načelo razmjernosti čime je, prema stavu tužitelja, također povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu kao jamstvo prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava.

7.Žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

8.Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

8.1.Dosljedno, prema citiranoj odredbi omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pri čemu sud mora voditi računa u uspjehu dokazivanja u pogledu osnove, kako je u konkretnom slučaju i postupljeno.

9.Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio uspjeh stranaka u sporu, pravilno primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100 %, a u odnosu na visinu 20 % iz čega slijedi da je uspjeh tužitelja u sporu iznosi 60 % a tuženika 40 %, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.

10.Ni žalbeni navodi koji ukazuju na tuženikovo osporavanje osnove i visine tužbenog zahtjeva unatoč tome što je upravnim aktom HZZO-a tužitelju ozljeda priznata kao ozljeda na radu nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja budući je, kako je već navedeno, prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100 %.

11.Ujedno je pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i uspjeh stranaka u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

11.1.U konkretnom slučaju, tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, pa je sud prvog stupnja pravilno odlučivao o tužbenom zahtjevu kojeg je tužitelj postavio u tužbi i u odnosu na njega utvrđivao uspjeh stranaka u odnosu na visinu. Okolnost što je u postupku bilo potrebno provesti dokaz vještačenjem nakon kojeg je tužitelj mogao preciznije postaviti tužbeni zahtjev ne znači i da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP.

12.Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je sud prihvaćanjem tuženikovog protivljenja povlačenju tužbe povrijedio pravo tužitelja na pravično suđenje, te da je temeljeći svoju odluku na obveznom pravnom mišljenju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske postupio protivno presudi Suda Europske unije broj C-554/21, C- 622/21 i C-727/21 u predmetu Hann-Invest (presuda od 11. srpnja 2024., Hann- Invest, C-554/21, C-622/21 i C-727/21, ECLI:EU:C:2024:594).

13.Ovo stoga što tuženik kao stranka u postupku, sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a ima pravo protiviti se djelomičnom povlačenju tužbe, pa je sud prvog stupnja pravilno odlučivao o tužbenom zahtjevu kojeg je tužitelj istaknuo u tužbi, a takvo postupanje ne predstavlja postupanje protivno čl. 40. st. 2. Zakon o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 16/23, 155/23, 36/24 – dalje: ZS) i presudi u predmetu Hann-Invest, već predstavlja pravilnu primjenu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

14.Žalitelju je ujedno odgovoriti i kako okolnost što je Sud Europske unije u presudi u predmetu Hann-Invest utvrdio da je obvezatnost pravnih shvaćanja zauzetih na sjednicama odjela sudova protivna pravu Europske unije, ne znači da pojedini sud primjenjujući materijalno pravo i tumačeći propise ne može odlučiti u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim na ranijim odjelnim sjednicama, koja nakon presude u predmetu Hann-Invest, zbog nadređenosti prava Europske unije, više nemaju takvu snagu da su obvezujuća za suce odjela koji je donio pravno shvaćanje, temeljem u međuvremenu brisane odredbe čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima-Narodne novine 136/25).

15.Bez utemeljenja su i žalbeni navodi o propustu primjene načela razmjernosti jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve činjenice potrebne za primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koju je u konkretnom slučaju pravilno primijenio.

15.1.Naime, tužitelj je djelomično uspio u sporu koji uspjeh je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, pa okolnost što zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nije prihvaćen u cijelosti već samo djelomično i to sukladno omjeru njegovog uspjeha u sporu, ne znači da mu je nametnut prekomjeran teret ili da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

15.2.Ujedno je žalitelju ukazati kako se kod troškova postupka pri ocjeni razumnog odnosa razmjernosti između upotrijebljenih sredstva i cilja koji se želi postići najprije ocjenjuje je li tužba nerazumna i lišena izgleda za uspjeh, nakon čega se, ako se utvrdi da tužba nije bila nerazumna, uzimaju u obzir visina (iznos) troškova i materijalne odnosno financijske mogućnosti stranke i ovisno o tim okolnostima ocjenjuje se je li osobi nametnut značajan financijski teret.

15.3.U konkretnom su slučaju troškovi postupka, premda ne u zatraženom opsegu dosuđeni upravo tužitelju, a ne tuženiku, pa nije jasno, niti to tužitelj u žalbi pobliže obrazlaže, kakav je to prekomjerni financijski teret nametnut tužitelju.

15.4.Slijedom navedenog pobijanom odlukom nije povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, a niti je odluka suda prvog stupnja protivna pravu Europske unije i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (2016/C 202/01).

16.Budući je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, a pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je na pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

U Splitu, 20. travnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić