Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-198/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Valentini Božiček, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6572/2024-13 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6572/2024-13 od 12. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 016-1504/2006 sklopljenog između tužitelja DV (ranije DVU), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 od dana 19.06.2006. godine., sadržana u članku 5. stavku 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25%

(jedancijelihdvadesetipet posto) iznosa kred ita.„

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 platiti tužitelju DV (ranije DVU), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 847,21 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 19.06.2006. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak iznos od 1.102,32 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 12. prosinca 2025. godine pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik u žalbi predlaže drugostupanjskom sudu da zbog pogrešne primjene materijalnog prava preinači prvostupanjsku presudu, odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka. Podredno, tuženik predlaže drugostupanjskom sudu da ukine presudu i vrati postupak na ponovno odlučivanje uz uputu prvostupanjskom sudu da se mora jasno izjasniti o svim navodima, prigovorima i stavovima koje je tuženik iznio u ovom postupku. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 274,19 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na navode tuženika valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 338. ZPP-a budući suprotno elaboriranju tuženika presuda je pravilno obrazložena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 5. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 016-1504/2006 sklopljenog 19. lipnja 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika (koji je tada da poslovao pod nazivom HypoAlpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora (dalje: Ugovor) kojom je određeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu 1,25 % jednokratno.

8. Tuženik se zahtjevu protivi tvrdeći da je imao pravo naplatiti naknadu troška obrade kredita koji su jasno ugovoreni i određeni, da ta odredba nije nepoštena, da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i samim tim da nije ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora (Narodne novine broj 96/03,46/07, 79/07 – dalje ZZP/03).

9. Žalbenim navodima i razlozima tuženika koji se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

10. Odredbom članka 5.2. Ugovora, koju je sud prvog stupnja utvrdio ništetnom, ugovoreno je da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu 1,25 % jednokratno s time da se korisnik kredita uz to nadalje obvezao da će snositi sve troškove u svezi s izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje predmetnog ugovora i naplatu tražbine iz istog, što dodatno budi sumnju u pogledu stvarnih troškova naplaćenih kroz taj trošak obrade kredita, jer se korisnik kredita uz troškove obrade, za koji tuženik tvrdi da je osnovano naplaćen, obvezao snositi i "sve troškove u svezi s izradom ugovora".

11. U vrijeme sklapanja ugovora nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetne naknade, već je tek stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 101/17, 128/22, 156/23 – dalje ZSPK) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambeno potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita preciznije definirane te naknade.

12. Budući da se o odredbama akata tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom Ugovoru, po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati, znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora, tako da nije ostvaren žalbeni razlog tuženika koji upućuje na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

13. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na članka 81. stavak 1. i 2. i članak 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) kojim je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mog la postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja, jer su takvi ugovori po svojoj prirodi tipski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga i po ocjeni ovog suda tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelj icu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, dok tuženik, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a suprotno nije dokazao.

15. Stoga je i po ocjeni ovog suda naplata troškova obrade kredita tužitelj ici, i to bez definiranja o kakvim se troškovima radi, u visini od 1,25 % iznosa kredita prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tim više što tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. ZZP-a.

16. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe članka 5.2. Ugovora o kreditu o jednokratnim troškovima obrade kredita, te je pravilno usvojio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO), odnosno isplatu iznosa od 847,21 eura (visina nije sporna među strankama).

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 323. ZOO-a naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 847,21 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje u skladu s člankom 1115. ZOO-a teku od dana stjecanja, a kako je pravilno utvrđeno da je tuženik već prilikom sklapanja samoga ugovora bio nepošten to je isti dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja.

18. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, jer kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužiteljica u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita, dok je pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga zastara u ovom slučaju nije nastupila.

19. Tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača koristeći u ugovoru nepoštene, a samim time i ništetne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03 i ZOO-a. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud.

20. Iz tih je razloga utvrđeno da je sud prvog stupnja pravilno odlučio o zahtjevu radi utvrđenja ništenosti dijela ugovornih odredaba i radi isplate.

21. Odlučujući o trošku postupka sud prvog stupnja se pravilno pozvao na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, te joj je dosuđen samo trošak koji joj je bio neophodan radi ostvarenja uspjeha u parnici.

22. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tuženik, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom na to da tuženik nije uspio sa svojom žalbom.

U Gospiću, 20. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić