Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-1087/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika B2 Kapitala d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u OD Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-580/2023-16 od 7. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-580/2023-16 od 7. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenom ovrha izravnom naplatom temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka; pod brojem: OV-13174/11 od 29. rujna 2011. godine na novčanoj tražbini pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, ovdje tužitelja, a radi naplate ovrhovoditeljeva, ovdje tuženikova potraživanja u iznosu od 2.477,99 €/18.670,42 kn na ime glavnice te 1.021,46 €/7.696,19 kn na ime troška sa zakonskim zateznim kamatama na oba iznosa tekućim od 4. siječnja 2023. godine do isplate.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2024. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III U preostalom dijelu se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a.

6. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Neosnovano pri tome tužitelj u žalbi ističe da su stavovi prvostupanjskog suda sadržani u obrazloženju presude kontradiktorni obzirom sud zadužnicu smatra apstraktnim pravnim poslom, a pitanje dospjelosti tražbine iz zadužnice veže uz trenutak raskida Ugovora o kreditu.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom ovrha izravnom naplatom temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem: OV-13174/11 od 29. rujna 2011. na novčanoj tražbini pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, ovdje tužitelja, a radi naplate ovrhovoditeljeva, ovdje tuženikova potraživanja u iznosu od 2.477,99 eura/18.670,42 kuna na ime glavnice te 1.021,46 eura/7.696,19 kuna na ime troška sa zakonskim zateznim kamatama na oba iznosa tekućim od 4. siječnja 2023. do isplate nedopuštenom pljenidbom i prijenosa po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice.

9. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tuženik 16. veljače 2023. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, radi naplate tražbine u iznosu 2.477,99 eura na ime glavnice, te 1.021,46 eura na ime troška, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na oba iznosa tekućim od 4. siječnja 2023. godine, a sve temeljem Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OV-13174/11 od 29. rujna 2011.,

- da je tužitelj podnio prijedlog za odgodu i prijedlog za proglašenje nedopuštenom ovrhe koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo na novčanim sredstvima po računima ovršenika temeljem Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem: OV-13174/11 od 29. rujna 2011. godine, te da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj: Ovr-1217/2023-5 od 28. ožujka 2023. upućen na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja ovrhe odnosno izravne naplate nedopuštenom, a iz žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 11. Ovršnog zakona, odnosno zbog istaknutog prigovora zastare i zbog istaknutog prigovora da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave,

- da je predmetna Zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika dana 29. rujna 2011. godine pod brojem OV-13174/11 u formi javnobilježničkog akta, a kojom je LŽ, ovdje tužitelj, dao suglasnost da se radi naplate 4.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hypo Alpe-Adira-bank za EUR na dan dospijeća, uvećano za kamatu, naknade i troškove, a koja kamata teče od dana dospijeća određenog od strane vjerovnika prilikom podnošenja zadužnice na naplatu, zaplijene svi njegovi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa isplaćuje vjerovniku Hypo Alpe-Adira-bank, koji je ovlašten sam odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine prilikom podnošenja zadužnice na naplatu,

- da je Ugovor o kreditu broj 758-53038960 od 28. rujna 2011. zaključio tužitelj kao korisnik kredita sa Hypo Alpe-Adira–Bank d.d. kao kreditorom, za iznos od 4.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit odobren s rokom vraćanja od tri godine, da se člankom 9. Ugovora korisnik kredita između ostalog obvezao predati više instrumenata osiguranja, između kojih i zadužnicu potvrđenu u skladu s odredbama Ovršnog zakona, a da je vjerovnik ovlašten za naplatu dospjelih tražbina iz Ugovora upotrijebiti instrumente osiguranja prema svom slobodom izboru,

- da prema članku 12. Ugovora o kreditu banka može raskinuti Ugovor prije isteka njegovog redovnog trajanja između ostalog zbog neplaćanja dospjele obveze više od 30 dana, čime tražbina iz Ugovora dospijeva u cijelosti,

- da je Izjavom o raskidu od 31. srpnja 2013. predmetni Ugovor o kreditu raskinut zbog neplaćanja,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj Zahtjev za naplatu temeljem iste Zadužnice podnosio prethodno Financijskoj agenciji dana 24. veljače 2012., a radi naplate tražbine u iznosu od 164,00 eura, te je po tom zahtjevu FINA u cijelosti provela prisilnu naplatu, a zatim da je Zadužnicu podnosio i dana 28. svibnja 2012., radi naplate tražbine u iznosu od 451,65 eura, te je i po tom Zahtjevu Agencija u cijelosti provela prisilnu naplatu, zaključno sa 15. studenim 2012.,

- da je ista Zadužnica ponovno aktivirana dana 28. ožujka 2013., a radi naplate tražbine u iznosu od 1.503,08 eura, po kojem zahtjevu je FINA također u cijelosti provela prisilnu naplatu, zaključno sa 11. prosincem 2014.,

- da je tuženik 21. prosinca 2018. podnosio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave- izvatka iz poslovnik knjiga protiv tužitelja kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 31.863,35 kuna, te je javni bilježnik David Crnov iz Đakova donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem: Ovrv-5737/2018 dana 21. prosinca 2018. godine, ali je povodom prigovora ovršenika (ovdje tužitelja) rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te da je po provedenom postupku Općinski sud u Osijeku donio presudu pod poslovnim brojem Povrv-97/2019-23 dana 14. prosinca 2022. kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, te naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, a da je ovu odluku prema danom obrazloženju sud donio iz razloga jer je primjenom općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a, utvrdio da je tražbina tužitelja, proizašla iz Ugovora o kreditu broj 758-53038960 od 28. rujna 2011., u zastari.

10. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da nije nastupila zastara tražbine radi koje je pokrenuta izravna naplata temeljem ovjerene Zadužnice broj Ov-13174/11 od 29. rujna 2011. i da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nisu ostvareni žalbeni razlozi propisani odredbama iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. OZ-a, radi kojih je tužitelj upućen na ovu parnicu.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud temeljem naprijed navedenih činjenica zaključio da tražbina tuženika osigurana zadužnicom nije zastarjela. Zadužnica ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, pa se u tom slučaju ima primijeniti zastarni rok od deset godina iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

12. U konkretnom slučaju zadužnica je vezana uz Ugovor o kreditu broj 758- 53038960 od 28. rujna 2011. ( dalje u tekstu Ugovor ), a i predmetna izravna naplata se provodi radi naplate tražbine iz navedenog Ugovora. Ugovor je zbog neplaćanja raskinut 31. srpnja 2013. i u tom trenutku je dospjela na naplatu tražbina iz tog Ugovora. Zadužnica kao sredstvo osiguranja se aktualizira tek kad kredit dospije na naplatu. Budući je predmetna izravna naplata pokrenuta 16. veljače 2023. pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije istekao 10-ogodišnji rok iz članka 233. ZOO- a.

13. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, jer, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije odlučio o zahtjevu o kojem je pravomoćno odlučeno presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv-97/2019-23 od 14. prosinca 2022.

14. Naime, u tom parničnom predmetu se radilo o prisilnoj naplati tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 758-53038960 od 28. rujna 2011. ovrhom na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, a u ovoj pravnoj stvari je riječ o naplati temeljem ovršne isprave – zadužnice, za koju je propisan poseban rok zastare od deset godina prema čl. 233. ZOO-a. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud naveo da iako je u navedenoj presudi utvrđivana zastara tražbine, sud za to nije vezan jer je ona utvrđivana u obrazloženju presude kao prethodno pitanje, a po članku 12. stavak 2. ZPP-a, odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

15. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovdje nije bio slučaj da je Financijska agencija prestajala postupati po članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20 - dalje: ZPONS). Navedeno je sud prvog stupnja pravilno utvrdio uvidom u Specifikacije naplata Financijske agencije iz kojih proizlazi da po svim prethodnim Zahtjevima za naplatu (24. veljače 2012., 28. svibnja 2012. i 28. ožujka 2013.), nije ostalo nenaplaćenog ili obustavljenog/opozvanog iznosa. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao netočne navode tužitelja da je FINA predmetnu Zadužnicu brisala iz Očevidnika redoslijeda naplate temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Naime, točno je da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju zatražio izravnu naplatu temeljem Zadužnice koja je prethodno bila podnesena Agenciji radi prisilne naplate, ali je isto tako točno da je Agencija po tim zahtjevima u cijelosti i postupila, odnosno sa ovršenikovih računa zaplijenila u cijelosti iznose radi kojih je vjerovnik podnosio Zahtjeve za naplatu, te ih prenijela na račun vjerovnika. Dakle, ovdje nije bio slučaj da je Financijska agencija prestajala postupati po članku 12. ZPONS-a, jer to ne proizlazi iz pribavljenih podataka FINA-e, niti da se vodila sudska ovrha. Slijedom navedenog, neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na zaključak Su-IV-245/2019 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019.,

16. Slijedom navedenog pravilno je odlučio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je utvrdio da nije protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha i da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Gospiću, 20. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš