Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-148/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: UC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Stupavsky -Stella odvjetnica u Umagu, protiv tuženika: 1. ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],; 2. mljt. IC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], zastupan po zz majci IC ĐC; 3. mljt. RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po zz majci RC ĐC, radi utvrđenja, temeljem čl.279. i čl.284. u svezi s čl.331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nekretnina – stan kao poseban dio zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], 4. suvlasnički dio: 31/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -3), POSEBAN DIO S3 - stan na prvom katu površine 100,28 m2, kojemu pripadaju tri terasa oznake S3-11, S3-12 i S3-13 te dva parkirališta oznake S3-14 i S3-15, ne predstavlja dar ostavitelja RC NC tužitelju TC slijedom čega se vrijednost navedenog stana ne uračunava tužitelju TC kao zakonskom nasljedniku u nasljedni dio.

II Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.796,46 (tisućusedamstodevedesetšest eura i četrdesetšest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja 20. travnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnesenom tužbom traži da se utvrdi da stan označen kao 4. suvlasnički dio: 31/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), POSEBAN DIO S3 - stan na prvom katu površine 100,28 m[2] , kojemu pripadaju tri terasa oznake S3-11, S3-12 i S3- 13, te dva parkirališta oznake S3-14 i S3-15, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja dar ostavitelja NC tužitelju TC i da se isti ne uračunava tužitelju kao zakonskom nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Tužitelj u tužbi od bitnog navodi kako je rješenjem ostavinskog suda u ostavinskom postupku iza pok. TC NC koji se vodi pod poslovnim brojem O-222/2020, kao zakonski nasljednik ostavitelja upućen u parnicu radi utvrđenja da nekretnine iz ugovora o darovanju sklopljenim između ostavitelja i tužitelja ne predstavljaju dar.

Tužitelj navodi kako iz okolnosti zaključenja ugovora o darovanju proizlazi da je isti sklopljen u namjeri namirenja zahtjeva tužitelja po osnovu nasljednog prava iza njegove pok majke CC.

Navodi kako je predmeta nekretnina, ranije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, bila upisana kao vlasništvo majke ostavitelja, a bake tužitelja EC koja je iste nekretnine naslijedila iza svog pok. supruga, te da su za trajanja braka ostavitelja NC i pok. CC, majke tužitelja, isti temeljem pisane suglasnosti tadašnjeg vlasnika odnosno oca ostavitelja, dogradili još dvije etaže na postojećem objektu koji dijelovi sada predstavljaju stanove koji čine ostavinsku imovinu, te stan koji je darovan tužitelju.

Obzirom da su tužiteljevi roditelji građenjem uz suglasnost vlasnika nekretnine, za trajanja braka stekli navedenu imovinu, tužitelj je pokrenuo parnični postupak protiv svoje bake, radi utvrđenja prava vlasništva na idealnom dijelu cijele nekretnine koji dio je sukladno veličini dograđenih dijelova iznosio 2/6 dijela cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja tada još nije bila etažirana, tijekom kojeg postupka je dogovoreno da tadašnja vlasnica EC prenese darovnim ugovorom dograđene dijelove, odnosno stanove na 1.i 2. etaži ostavitelju, a MC darovnim ugovorom pripadajući dio stečen u bračnoj zajednici s CC da daruje tužitelju kao sinu, tako da je tužitelj navedenim stanom namiren u svom nasljednom pravu na imovini svoje pok. majke.

Dodaje kako je u to je vrijeme ostavitelj MC već živio u [adresa], te tužitelju nije bilo poznato da je ostavitelj u novom braku i da ima još dvoje djece, te je u tijeku ostavinskog postupak iza pok. oca utvrdio da ostali zakonski nasljednici smatraju da je namiren s učinjenim darovanjem u svom nasljednom dijelu iza pok. oca te da mu stoga iz ostavinske imovine ne pripada ništa, a što ne odgovara istini, pa tužitelj stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Sud je dostavio tužbu na odgovor tuženicima, te je tuženike pozvao da podnesu odgovor na tužbu u roku od 30 dana.

3. Dostava tuženicima, koji se nalaze u inozemstvu, izvršena je po Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim

stvarima

(Narodne novine 12/1996) putem kurira Općinskog suda u Cazinu ostavljanjem pismena odraslom članu domaćinstva – majci 1.-tuženice.

4. Tuženici su poziv za podnošenje odgovora na tužbu primili dana 23.07.2025. godine, međutim nisu u ostavljenom roku, koji je istekao dana 25.08.2025. godine, podnijrli odgovor na tužbu, a niti su to učini do dana donošenja ove presude zbog ogluhe, iako su u pozivu bili upozoreni da se u tom slučaju može donijeti presuda zbog ogluhe.

5. Ovaj prvostupanjski sud nalazi da su u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sve tuženike ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz čl.331.b ZPP-a.

6. To iz razloga jer tuženici nisu u ostavljenom roku podnijeli odgovor na tužbu iako su im tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljen i dana 23.07.2025. godine, čime je ispunjen uvjet iz članka 331.b stavak 1. točka 1. ZPP- a.

7. Sud nadalje nalazi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

Tužitelj je u tužbi okolnosno opisao činjenično stanje vezano uz sklapanje darovngo ugovora za predmetni stan slijedom čega sud smatra da postoji dovoljan stupanj vjerojatnosti koji isključuje razumu sumnju u mogućnost postojanja drugačijeg činjeničnog stanja od onog navedenog u tužbi, čime je ispunjen i uvjet iz članka 331.b stavka 1. točke 2. ZPP-a.

8. Sud nadalje nalazi da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj u tužbi podnio i predložio ili s činjenicama koje su općepoznate. Sud ocjenjuje kako je tužitelj u tužbi predložio dokaze kojima se mogu dokazati sve odlučne činjenice vezane uz sklapanje darovnog ugovora, kao i o načinu stjecanja vlasništva na dograđen dijelu, koji predstavlja darovani stan.

Sud stoga utvrđuje kako ne postoje suprotnosti između činjenica na kojima tužitelj zasniva svoj zahtjev i dokaza koje je predložio, čime je ispunjen i uvjet iz članka 331.b stavak 1. točka 3. ZPP-a.

9. Sud je također utvrdio da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženike spriječio opravdani razlog da podnesu odgovor na tužbu, čime je ispunjen i uvjet iz članka 331.b stavak 1. točka 4. ZPP-a.

10. Sud isto tako nalazi kako u ovoj pravnoj stvari nije riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati iz čl.3.st.3. ZPP-a.

11. Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019) u čl.89.st.3. propisuje da se vrijednost dara ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude zbog ogluhe.

12. U ovoj pravnoj stvari su svi nasljednici ostavitelja u položaju jedinstvenih i nužnih suparničara u smislu čl.201 ZPP-a jer se spor može riješiti samo na jednak način u odnosu na sve nasljednike, slijedom čega na strani tuženih osoba postoji jedinstveno suparničarstvo.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

14. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora od 50.000,00 eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 500 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

15. Obzirom da su tuženici izgubili parnicu isti su dužan tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u iznosu od 250,00 eura po Tbr.46. Tarife;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 273,23 eura Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023 – dalje: Uredba);

- za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 273,23 eura po Tbr.2.st.2. Uredbe.

16. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 1.796,46 eura, a pa budući da su tuženici jedinstveni suparničari u glavnoj stvari, te budući da je tužitelj postavio zahtjev za solidarnom isplatom troškova postupka, stoga tuženici odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani u slučaju tužiteljevog uspjeha u parnici sukladno čl.161.st.3. ZPP-a, pa je temeljem čl.154 st.1., čl.155.st.1. i čl.161.st.3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude zbog ogluhe.

17. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

18. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

19. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je

2.-tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie, 20. travnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude (čl.348.st.1. ZPP-a). Žalba se podnosi naslovnom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud (čl.357. i čl.34.a ZPP-a). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnice,

2. Tuženicima, na adrese putem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.