Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-125/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Grada Belog Manastira, iz Belog Manastira, Kralja Tomislava 53, OIB: 39912056947, zastupanog po punomoćniku Borisu Subotiću, odvjetniku iz Osijeka , radi isplate, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-667/2024-14 od 19. prosinca 2024., dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-667/2024-14 od 19. prosinca 2024. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju isplati 29,39 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom opisanom u izreci, kao i troškove parničnog postupka. Točkom II. izreke iste presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR -a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženika na plaćanje troškova parničnog postupka, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja naglasiti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi 1.320,00 EUR-a pa se u ovom postupku presuda može sukladno čl. 467. st.1. ZPP -a pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona. To znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove naknade za opskrbu električne energije i korištenje mreže za obračunsko mjerno mjesto broj 2201345720 na adresi u [adresa], za razdoblje od 1. kolovoza 2023. do 2. siječnja 2024. u iznosu od 29,39 EUR.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja temelji na sljedećim utvrđenjima:

- da je tuženik vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada u [adresa] površine 421 m² upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su računi za potrošnju električne energije za predmetno razdoblje od 1. kolovoza 2023. do 2. siječnja 2024. izdani na sada pok. MI koji je bio ugovorni kupac tj. krajnji korisnik električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto,

- da je tuženik 3. siječnja 2024. podnio zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto, a 4. siječnja 2024. je ugovor o korištenju mreže prenesen na DI, a tuženik je tužitelju za 3. siječnja 2024. podmirio račun u iznosu od 0,09 EUR-a,

- da tužitelj predmetno potraživanje temelji na činjenicama da je tuženik vlasnik nekretnine na koju se odnosi obračunsko mjerno mjesto odnosno kao nasljednik po rješenju o nasljeđivanju iza pok. MI,

- da je tužitelj dopisom upućenim 3. svibnja 2024. obavijestio obitelji MI na adresu u [adresa], da potražuje dospjelo dugovanje u iznosu od 29,39 EUR-a na ime evidentiranog kupca MI koji je preminuo,

pa pozivajući se na odredbe čl. 26. st. 1., 2. i 9. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 100/22. - dalje: Pravilnik) i čl. 42. st. 9. i čl. 20. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine broj 22/13., 83/23. – dalje: ZTEE) prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj mogao utvrditi tko je krajnji kupac nakon smrti pok. MI i mogao sklopiti novi ugovor s krajnjim kupcem, a obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženik kao vlasnik nekretnine trošio električnu energiju u utuženom razdoblju niti je utvrđeno da je tuženik zakonski nasljednik pok. MI, nije utvrđena obveza tuženika za plaćanje predmetne tražbine, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

8. Tužitelj u žalbi citira odredbu čl. 33. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, te navodi da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetne nekretnine i da je u smislu odredbe čl. 33. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom bio dužan podnijeti opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora odmah po smrti pok. MI, a kojemu je dao predmetnu nekretninu na korištenje, pa kako tuženik nije zatražio preprijavu niti je obavijestio tužitelja o promjeni vlasnika/korisnika na obračunskom mjernom mjestu to je upravo on dužan tužitelju podmiriti utuženi dug.

9. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu istaknutog žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a koju tužitelj ne konkretizira, ovaj sud ocjenjuje da ista nije ostvarena, a isto tako nisu ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

10. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim navodima tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, kako se odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

11. Uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje (u koje činjenično stanje ovaj sud ne može ulaziti obzirom da se radi o sporu male vrijednosti), a iz kojeg proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetne nekretnine, da tužitelj nije dokazao da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine trošio električnu energiju na obračunskom mjestu na adresi [adresa] u razdoblju od 1. kolovoza 2023. do 2. siječnja 2024. i da tužitelj nije dokazao da je zakonski nasljednik pok. MI koji je u evidencijama tužitelja bio evidentiran kao ugovorni krajnji kupac električne energije, te imajući u vidu da je prema odredbi čl. 57. st. 1. ZTEE-a određeno da se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi električnom energijom detaljnije uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama toga Zakona i zakona kojim se uređuje energetski sektor, a sukladno čl. 8. st. 1. Pravilnika Ugovorom o opskrbi električnom energijom uređuju se prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca (kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu – čl. 3. st.1. toč. 40. ZTEE-a), te da je čl. 42. st. 2. ZTEE-a propisana dužnost krajnjeg kupca plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan zaključivši da tuženik u utuženom razdoblju nije bio krajnji kupac električne energije , a time niti obveznik plaćanja utužene tražbine, a koju primjenu materijalnog prava pravilnom prihvaća i ovaj sud, te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.

13. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Varaždinu 20. travnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović