Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-279/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. u Zagrebu, radi smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Psp-11/2025-39 od 15. prosinca 2025., dana 20. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Psp-11/2025-39 od 15. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbacuje se žalba tuženice u odnosu na točku III. izreke kao nedopuštena.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

''I. Tuženica VV smetala je tužitelja CV u posljednjem mirnom i nesmetanom suposjedu kuće na adresi [adresa], a koja je izgrađena na čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 138 čhv (497 m2), kuća površine 11 čhv (40 m2), dvorište površine 127 čhv (457 m2), upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time što je tijekom mjeseca studenoga 2021. godine, a za što je tužitelj saznao dana 18. studenoga 2021., bez dozvole tužitelja promijenila bravu na ulaznim vratima u prizemlju kuće i na ulaznim vratima na katu kuće do kojih se dolazi vanjskim stepeništem uz kuću, svojatajući si na taj način isključiv posjed navedene kuće pa je dužna kloniti se takvog ili sličnog smetanja suposjeda te joj se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja tako da postavi stare brave ili preda tužitelju ključeve novopostavljenih brava i to na ulaznim vratima u prizemlju kuće i na ulaznim vratima na katu kuće, a sve to o svom trošku, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici VV naknaditi tužitelju CV troškove parničnog postupka u iznosu od 1.607,72 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja CV za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog pod točkom II. izreke ove presude.''

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženice, te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ga je tuženica smetala u posljednjem mirnom suposjedu kuće na adresi [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 138 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način opisan u izreci pobijanog rješenja, te zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja.

6. Prvostupanjski sud je, a obzirom da je među strankama sporno je li tužitelj tužbu zbog smetanja posjeda podnio unutar zakonskog prekluzivnog roka, je li bio u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine na adresi [adresa] odnosno je li i kada napustio suposjed iste i je li tuženica počinila čin smetanja njegovog suposjeda promjenom brave na ulaznim vratima kuće, proveo dokaze navedene pod točkom 3. obrazloženja, te njihovom analizom utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz prekršajnog spisa poslovni broj Pp-1763/2021 proizlazi da je vođen prekršajni postupak protiv stranaka te da su presudom od 17. kolovoza 2021., pravomoćnom istog dana, stranke proglašene krivima zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je CV izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz kuće i dvorišta u [adresa] na rok od tri mjeseca, dok je VV izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci,

- da je uvidom u spis poslovni broj: R1 Ob-177/2021 utvrđeno je da je u istome vođen postupak povodom prijedloga predlagateljice VV protiv protustranke CV radi određivanja prava stanovanja u obiteljskom domu, koji prijedlog je rješenjem od 28. srpnja 2021. odbijen kao neosnovan , te da je u tom predmetu NV na zapisniku o održanom ročištu od 27. srpnja 2021. u svojim osobnim podacima naveo adresu stanovanja: [adresa], koju je potvrdio i u iskazu navodeći da stanuje na toj adresi u iznajmljenom stanu, a po djecu dolazi pred obiteljsku kuću u [adresa], dok u kuću ne ulazi jer ima zabranu približavanja tuženici,

- da iz spisa poslovni broj: R1 Ob-291/2021, u kojem je vođen postupak povodom prijedloga predlagateljice VV i djece stranaka ŽV i AV protiv protustranke CV, radi ostvarivanja prava na obiteljski dom na nekretnini u [adresa], proizlazi da je pravomoćnim rješenjem od 26. svibnja 2022. postupak obustavljen jer su predlagatelji povukli prijedlog, te da je u tom spisu NV na ročištu 20. srpnja 2021. naveo da on i supruga na žive zajedno nekoliko mjeseci, da je iz zajedničkog kućanstva otišao prije dva mjeseca, da je oko mjesec dana boravio u građevinskom kontejneru od poslodavca, a prije mjesec dana se preselio na adresu [adresa] gdje boravi u statusu podstanara u praznoj kući najmodavca, te da djeca dolaze k njemu više puta tjedno odnosno svaka dva do tri dana, dok je na ročištu održanom 15. rujna 2021. naveo "..a pogotovo to radim onda kada djeca dođu k meni u iznajmljeni stan u [adresa]…" te je u nastavku iskaza izjavio "…dok smo živjeli zajedno ja sam također..",

- da iz iskaza svjedoka UV i GV, detaljno opisanih pod točkom 8. obrazloženja, proizlazi da je tužitelj dana 18. studenoga 2021. pokušao otvoriti vrata na kući na adresi [adresa], ali sa ključevima koje je imao kod sebe nije mogao otključati vrata u prizemlju kuće niti ući u kuću, a koje je iskaze sud prihvatio obzirom da je o tom događaju tužitelj dao izjavu i kod Centra za socijalnu skrb Zabok 22. studenoga 2021. i koincidira s istekom zaštitne mjere koja je tužitelju bila izrečena u prekršajnom postupku,

- da su svjedoci BV i ĆV (roditelji tuženice), a čiji su iskazi detaljno navedeni pod točkama 10. i 11. obrazloženja, iskazivali o posjedu predmetne nekretnine u razdoblju dok je na snazi bila zaštitna mjera izrečena tužitelju u prekršajnom postupku, dok o činu smetanja suposjeda utuženom u ovom postupku nisu imali saznanja,

- da iz iskaza tužitelja i tuženice proizlazi da je tužitelj u svakom slučaju bio u suposjedu kuće do svibnja 2021. (uključujući i svibanj) kada je po tvrdnji tuženice dobrovoljno odselio iz kuće, da je tužitelj i prije izricanja zaštitne mjere u prekršajnom postupku dana 17. kolovoza 2021. boravio na drugim adresama jer iz predmeta istog suda poslovni broj Pp-1120/2021 proizlazi da je od 21. svibnja 2021. tužitelju izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja tuženici na udaljenosti manjoj od 50 metara i zabrana uspostavljanja veze s njome, dok mu je u predmetu poslovni broj Pp- 1763/2021 dana 17. kolovoza 2021. bila izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz kuće i dvorišta na adresi [adresa] u trajanju od tri mjeseca, te da je tužitelj i nakon svibnja 2021. i dalje imao ključeve od ulaznih vrata kuće, a u podrumu kuće se još uvijek nesporno nalazi njegov motor,

- da je prilikom uviđaja na licu mjesta provedenog 17. travnja 2023. utvrđeno da ključevi koje je tužitelj donio sa sobom nisu ulazili u bravu ulaznih vrata u prizemnom dijelu niti u bravu ulaznih vrata na katu, te da je tuženica osporila da su ključevi koje je donio tužitelj sa sobom ključevi od ulaznih vrata u prizemlju i na katu kuće, uz istodobnu tvrdnju da ona nikada nije izmijenila brave niti na vratima u prizemnom dijelu niti na vratima na katu kuće,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje: ZV) obzirom da iz iskaza tužitelja, svjedoka GV i UV te izjave tužitelja dane 22. studenoga 2021. kod Centra za socijalnu skrb Zabok, proizlazi da je tužitelj za promjenu brave na ulaznim vratima predmetne kuće saznao 18. studenoga 2021. nakon što mu je istekla zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa] određena mu u trajanju od 3 mjeseca računajući od 17. kolovoza 2021., a tužba je podnesena 15. prosinca 2021.,

iz kojih zaključuje da je u smislu odredbe čl. 19. ZV-a tužiteljevo propuštanje izvršavanja suposjeda predmetne kuće od svibnja 2021. bilo privremeno i to kao posljedica izvršavanja izrečenih zaštitnih mjera iz prekršajnih postupaka, dok tuženica u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZV-a nije dokazala da je tužiteljev suposjed prestao ili bio prekinut uslijed nekih drugih okolnosti, te da je tuženica promjenom brava na ulaznim vratima u prizemlju i na katu kuće na adresi [adresa] tijekom trajanja zaštitne mjere izrečene tužitelju u prekršajnom postupku poslovni broj Pp-1763/2021 potpuno isključila tužitelja iz dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine , slijedom čega je primjenom odredbe čl. 21. st. 1., čl. 22. st. 1. i čl. 24. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. Tuženica, osporavajući prvostupanjsko rješenje, u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) navodeći da izreka proturječi razlozima samog rješenja, da u rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su nejasni i proturječni, da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te da su utvrđenja suda navedena u obrazloženju rješenja kontradiktorna i nije jasno na temelju kojih nespornih utvrđenja je sud donio ovakvu odluku . Navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, te posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja , jer smatra da tužitelj u ovom postupku uopće nije dokazao svoje pravo na posjed niti je dokazao da je bio u posljednjem mirnom i kontinuiranom suposjedu niti je dokazao čin smetanja, te opširno analizira provedene dokaze i iznosi svoju ocjenu istih. Tuženica navodi da nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da je u predmetu Pp-1120/2021 tužitelju 21. svibnja 2021. bila izrečena mjera zabrane približavanja tuženici, kad nije izvršio uvid u taj predmet, niti je utvrdio do kada je eventualno trajala ta mjera, a da bi nesporno mogao utvrditi da bi prekid izvršavanja mirnog suposjeda nekretnine tužitelja bio samo do isteka zaštitnih mjera iz prekršajnog postupka, dok je činjenicu promjene brave utemeljio isključivo ne iskazu tužitelja bez da je to stvarno utvrdio u ovom postupku.

8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženica u žalbi, jer izreka pobijanog rješenja nije proturječna razlozima rješenja, razlozi rješenja o odlučnim činjenicama nisu proturječni provedenim dokazima i činjeničnim utvrđenjima, te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Protivno žalbenim navodima tuženice navedenim pod točkom V. žalbe, činjenicu da je tužitelju rješenjem poslovni broj Pp-1120/2021 od 21. svibnja 2021. bila izrečena mjera zabrane približavanja tuženici na udaljenost manju od 50 metara i zabrane uspostavljanja i održavanje veze, s trajanjem dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju, prvostupanjski sud je utvrdio uvidom u citirano rješenje koje je sama tuženica dostavila u spis istog suda R1 Ob- 177/2021, a koji spis je kao dokazni prijedlog tuženice (iznesen u odgovoru na tužbu) pročitan u ovom postupku. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski sud činjenicu promjene brave na ulaznim vratima kuće na adresi [adresa] nije utemeljio isključivo na iskazu tužitelja, već je ista rezultat provedenog dokaznog postupka, a posebice proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda sa uviđaja provedenog na licu mjesta.

8.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP- a, na koju sadržajno upućuju žalbeni navodi tuženice, jer je provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o osnovnosti zahtjeva, te je u razlozima pobijanog rješenja jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu, pri čemu valja navesti da postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženice, prvostupan jski sud nije ostvario navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka , a žalbeni navodi tuženice kojima preocjenjuje dokaze na način kako joj to odgovara nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud je, a protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje pravilnim i potpunim prihvaća i ovaj sud, te tuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost odlučnih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Naime, prema čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (st. 2. istog članka). Temeljem čl. 24. st. 1. ZV-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11. Prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, tužitelj i tuženica su živjeli u bračnoj zajednici u kući na adresi [adresa], pa su time bili i suposjednici predmetne nekretnine do svibnja 2021., kada je izvršavanje tužiteljevog suposjeda u smislu odredbe čl. 19. ZV-a privremeno prekinuto do isteka zaštitnih mjera izrečenih tužitelju u prekršajnim postupcima, a što nedvojbeno upućuje na zaključak da je tužitelj bio u suposjedu predmetne nekretnine - kuće, posljedično čemu ima pravo na suposjedovnu zaštitu, odnosno ovlašten je štititi svoj suposjed predmetne nekretnine od tuženice kao suposjednice iste nekretnine budući ga je tuženica promjenom brava na ulaznim vratima u prizemlju i na katu kuće u potpunosti isključila od dotadašnjega suposjeda predmetne nekretnine. Žalbeni navodi tuženice kojima elaborira o pravu promjene brava na vlastitoj kući koje je samovlasnica nisu odlučni, obzirom da je u smislu odredbe čl. 441. ZPP-a u parnicama zbog smetanja posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda.

12. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom I. i II. izreke , primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke ) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi sadržajno uopće nije pobijala odluku o troškovima (pobijala ju je samo vezano za osporavanje glavnog zahtjeva, bez navođenja određenih razloga pobijanja odluke o troškovima).

13. Obzirom da je pod točkom III. izreke tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, to tuženica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na tu točku, jer je u tom dijelu uspjela u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP, valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženice u odnosu na tu točku kao nedopuštenu.

14. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 20. travnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović