REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Hvaru
Broj: Pp-5949/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje Olivere Dedić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika "KRALJICE MIRA" d.o.o. i HK zbog prekršaja iz članka 15. stavka 1. i st. 4. u svezi čl. 20. st. 1. i st. 2. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena (Narodne novine broj: 73/97, 128/99 i 66/01, dalje u tekstu: Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena) i dr., povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača (dalje u tekstu: Državni inspektorat) Klasa: 336-02/25-01/2430, Urbroj: 443-02-03-01-25-6 od 17. travnja 2025. godine, nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 16. travnja 2026. godine u odsutnosti prvookrivljenika i drugookrivljenika, branitelja okrivljenika te ovlaštenog tužitelja, dana 20. ožujka 2026. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
prvookrivljenik: "KRALJICA MIRA" d.o.o. za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam, OIB: 32889547583, sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba, prekršajno nekažnjavan,
drugookrivljenik: HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan k r i v i s u
1) što su u razdoblju od 07. veljače do 05. ožujka 05. ožujka 2025. godine u Jelsi, Štrosmajerovo šetalište bb, u pekari „Kraljica Mira“, kao pravna osoba i odgovorna osoba navedene pravne osobe, protivno odredbama čl. 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena zaračunavali potrošačima maloprodajnu cijenu iznad najviše razine cijena propisane Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (NN 17/25) za proizvod pecivo kajzerica po komadu u iznosu od 0,66 €/kom, a koja maloprodajna cijena je za 0,53 € po komadu viša od najviše propisane Odlukom, prema kojoj najviša maloprodajna cijena peciva kajzerica po komadu ne smije prelaziti 0,13€ po komadu, sukladno čl. III. toč. 5. Odluke, pa su u navedenom periodu prodali ukupno 31 komasd peciva kajzerica, sliejdom čega je iznos od 16,43 € ukupni iznos zaračunate cijene iznad propisane Odlukom,
dakle, kao pravna osoba i odgovorna osoba nisu pri isticanju cijene iz članka 15. stavka 4. ovoga Zakona postupili na način i pod uvjetima određenim odlukom iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona (članak 15. stavak 5.),
2) što su u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod 1), kao i odgovorna osoba navedene pravne osobe, navodeći pri pozivu na kupnju odnosno prilikom izlaganja prodaji i isticanja maloprodajnih cijena, netočne inforamacije o maloprodajnoj cijeni proizvoda „pecivo kajzerica, po kom“, za kojeg su istaknuli cijenu u iznosu od 0,66 €/kom, iako su znali ili trebli znati da najviša maloprodajna cijena peciva kajzerica prilikom izlaganja prodaji sukladno Odluci ne smije prelaziti cijenu od 0,66€/kom, sukladno članku III. točki 5. Odluke, te nigdje nisu istaknuli plakat koji sadrži minimalno vizualnu identifikacijsku oznaku i popis artikala pripadajućom maloprodajnom cijenom proizvoda, koje trgovac nudi u svom asortimanu, odnosno nisu istaknuli plakat na ulazu u prodajni objekt ili na drugom za potrošače vidljivom mjestu, kako je to propisano u toč. VII. Stavku 2. Odluke o izravnim mjerama kontrole kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo ( NN 17/25),
dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba prodavatelj i drugookrivljenik kao odgovorna osoba prodavatelja se koristili praksom koja je nepoštena u smislu članka 34., 35. stavku 1. i stavku 2. toč. 2. i 4. te čl. 36. stavku 2. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača,
čime su u stjecaju radnjom pod toč. 1. počinili prekršaj opisan u opisan u članku 15. stavku 1. i 5. Zakona o trgovini, kažnjiv po članku 20. stavku 1. alineja 28. u svezi st. 2. istog Zakona te radnjom pod toč. 2. opisan u članku 34., 35. stavka 1. u svezi st. 2. toč. 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 36. stavku 2. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a kažnjiv po članku 149. stavku 1. toč. 49. u svezi st. 2. istoga Zakona.
I. Na temelju naprijed citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 dalje u tekstu: Prekršajni zakon), prvookrivljeniku se
u t v r đ u j u
za djelo pod 1) novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću i četrdeset) eura za djelo pod 2) novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću i četrdeset) eura
Nakon toga se na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona prvookrivljeniku
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD
2.080,00 (dvije tisuće i osamdeset) EURA
Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
II. Na temelju naprijed citiranih propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 dalje u tekstu: Prekršajni zakon), drugookrivljeniku se
u t v r đ u j u
za djelo pod 1) novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura za djelo pod 2) novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura
Nakon toga se na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona drugookrivljeniku
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD
1.000,00 (tisuću) EURA
Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat podnio je dana 25. travnja 2025. godine, pod gore navedenom poslovnom oznakom, optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja navedenih u izreci presude.
2. Postupak je odgovarajućom primjenom članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveden u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i njihovog branitelja, s obzirom na to da su isti dostavili pisanu obranu a naknadno nije bilo drugih dokaza u čijem izvođenju bi okrivljenici mogli eventualno sudjelovati; zbog čega nije bilo potrebe za njihovim neposrednim ispitivanjem na ročištu pred sudom.
2.1. Jednako tako, na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.
3. Okrivljenici su u pisanoj obrani priznali počinjenje prekršaja i izrazili kajanje te su bitnome naveli da su točni navodi iz predmetnog optužnog akta, da su odmah po provedenom inspekcijskom nadzoru nepravilnosti u cjelini otklonjene te je poslovanje usklađeno sa važećim propisima. U postupku nije utvrđena nikakva konkretna šteta za potrošače, nije evidentirana pojedinačna pritužba, nije utvrđena obmana ni materijalna šteta dakle radi se o formalnim prekršajima bez štetnih posljedica. Također su naveli da su okrivljenici mali gospodarski subjekti koji posluju u sezonskim uvjetima s minimalnim prometom izvan turističke sezone, ne raspolažu stručnim pravnim službama te je propust posljedica objektivnih poteškoća u praćenju i implementaciji izmjena podzakonskih akata a ne namjernom ignoriranja propisa. Slijedom navedenog predložili su da se primijeni institut ublažavanja kazne.
4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su podnesak branitelja sa pisanom obranom okrivljenika od 23. i 25. veljače 2026. godine, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 05. ožujka 2025. godine, izvod iz Sudskog registra za prvookrivljenika te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenike, a iz kojih je vidljivo da prvookrivljenik nije prekršajno kažnjavan, dok je drugookrivljenik prekršajno kažnjavan .
5. Članak 8. st. 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena određuje da mjere izravne kontrole cijena iz članka 6. ovoga Zakona, kao i uvjete, sadržaj i način informiranja detaljnije razrađuje Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) odlukom na prijedlog ministarstva nadležnog za gospodarstvo. Članak 15. stavak 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena propisuje da mjera obveznog isticanja dodatne cijene koja je bila primjenjiva u prethodnom razdoblju podrazumijeva isticanje dodatne cijene koja je bila primjenjiva u točno određenom prethodnom razdoblju radi praćenja rasta cijena i informiranja kupaca. Stavkom 4. istog članka određeno je da je trgovac je dužan jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti dodatnu cijenu određenu odlukom iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, sukladno propisu kojim se uređuje zaštita potrošača. Stavkom 5. određeno je da pri isticanju cijene iz stavka 4. ovoga članka trgovac je dužan postupati na način i pod uvjetima određenim odlukom iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona. Člankom 20. stavka 1. alineja 28. istog Zakona određeno je da će se novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 do 30.000,00 eura kazniti za prekršaj trgovac – pravna osoba ako a novčanom kaznom od 1000,00 do 4000,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba, ako pri isticanju cijene iz članka 15. stavka 4. ovoga Zakona nije postupio na način i pod uvjetima određenim odlukom iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona (članak 15. stavak 5.).
5.1. Člankom III. toč. 5. Odluke o objavi cjenika i isticanju dodatne cijene kao mjere izravne kontrole cijena u trgovini na malo (NN br. 17/2025) propisano je da Kategorije proizvoda iz točke I. ove Odluke i najviša razina njihove maloprodajne cijene su: 5. pecivo kajzerica, po kom. – do 0,13 eura. Člankom VII. Toč. 2. iste Odluke propisano je da kako bi se osigurala pravovremena obaviještenost potrošača o maloprodajnim cijenama artikla iz točaka II. i III. ove Odluke te marže iz točke IV. ove Odluke, trgovci su dužni: na ulazu u prodajni objekt ili na drugom za potrošače vidljivom mjestu unutar prodajnog objekta i na mrežnoj stranici, ako je uspostavljena, jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti plakat koji sadrži minimalno:
1. vizualnu identifikacijsku oznaku iz podstavka 1. ove točke, i
2. popis artikala s pripadajućom maloprodajnom cijenom
5.2. Člankom 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:
Poslovna praksa je nepoštena:
– ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i
– ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.
(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.
(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:
– zavaravajuća poslovna praksa i
– agresivna poslovna praksa.
5.3. Člankom 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:
Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. (2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:
1. postojanje ili priroda proizvoda
2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu
3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda
4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu
5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka
6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja
7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke
8. rizici kojima potrošač može biti izložen.
(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:
1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu
2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja
3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.
5.4. Člankom 36. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:
(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. (2) Uzimajući u obzir okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, zavaravajućim se propuštanjem smatra:
1. ako trgovac skriva obavijesti iz stavka 1. ovoga članka ili ako su pružene obavijesti nejasne, nerazumljive, dvosmislene ili nepravodobne te
2. ako trgovac ne navede poslovnu svrhu poslovne prakse, a ona nije razvidna iz konteksta, a u oba slučaja, takva praksa, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
(3) Kada trgovac pri prenošenju poslovne prakse koristi konkretno sredstvo komunikacije koje je ograničeno vremenom ili prostorom, prilikom ocjene je li određena važna obavijest izostavljena vodit će se računa o tim ograničenjima, kao i o ostalim mjerama koje je trgovac poduzeo kako bi se te obavijesti dostavile potrošaču na neki drugi način. (4) U slučaju poziva na kupnju, ako to već nije razvidno iz konteksta, bitnima će se smatrati informacije o:
1. osnovnim obilježjima proizvoda u mjeri koja je prikladna proizvodu i komunikacijskom sredstvu koje se koristi
2. sjedištu i identitetu trgovca, kao što su njegova tvrtka, naziv ili ime te, ako je to potrebno, adresa i identitet osobe u čije ime nastupa
3. maloprodajnoj cijeni proizvoda ili kad proizvod ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, o načinu na koji će cijena biti izračunata, kao i, gdje je potrebno, o dodatnim poštanskim troškovima te troškovima prijevoza i dostave, a kada ti troškovi ne mogu biti izračunati unaprijed, naznaku da se plaćaju i ti dodatni troškovi
4. uvjetima plaćanja, dostave, ostalim elementima ispunjenja ugovora, ako ti elementi odstupaju od zahtjeva profesionalne pažnje
5. postojanju prava na raskid ili otkaz ugovora, ako je riječ o proizvodima ili pravnim poslovima u vezi s kojima su predviđena i ta prava
6. tome da je treća osoba koja nudi proizvode na internetskim tržištima trgovac ili nije trgovac, temeljem izjave te osobe pružatelju internetskog tržišta.
(5) Bitnima se smatraju i:
1. one informacije koje je, na temelju ovoga Zakona i drugih propisa usklađenih s pravilima Europske unije, trgovac dužan pružiti potrošaču prilikom bilo koje vrste poslovne komunikacije, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište
2. opće informacije o najvažnijim parametrima kojima se određuje rangiranje proizvoda prikazanih potrošaču kao rezultat upita u obliku ključne riječi, izraza ili drugog unosa, i o relativnoj važnosti tih parametara u odnosu na ostale parametre, koje su dostupne u posebnom dijelu internetskog sučelja koji je izravno i lako dostupan sa stranice na kojoj su prikazani rezultati upita, ako se potrošačima omogućuje pretraživanje proizvoda koje nude temeljem upita korištenjem ključne riječi, izraza ili drugog unosa, neovisno o tome gdje se sklapa ugovor
3. informacije o tome osigurava li trgovac, i na koji način, da objavljene recenzije potječu od potrošača koji su proizvod doista koristili ili kupili, ako trgovac pruža pristup potrošačkim recenzijama proizvoda.
(6) Odredba iz stavka 5. točke 2. ovoga članka ne primjenjuje se na pružatelje internetskih tržišta uređenih Uredbom (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (Tekst značajan za EGP) (SL L 186, 11. 7. 2019).
5.5. Kaznena odredba članka 149. stavka 1. toč. 49. istog Zakona propisuje da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 200.000,00 kuna (1.327,23 do 26.544,56 eura) kazniti za prekršaj trgovac-pravna osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona, dok je stavkom 2. istog zakona propisano da će se za prekršaje iz stavka 1. ovog članka kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna (1.327,23 do 1.990,84 eura).
6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, u prvom redu iz obrane okrivljenika koji su priznali počinjenje prekršaja, koji navodi su potkrijepljeni citiranim materijalnim dokazima; Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
6.1. Ističe kako je sud sukladno uvidu u navedene dokaze, izvršio manje izmjene činjeničnog opisa predmetnih prekršaja (kao i zakonskog opisa i pravne kvalifikacije prekršaja pod toč. 1.) smatrajući da time ne zadire u identitet presude i optužbe, kao i da je način počinjenja djela u dovoljnoj mjeri određeno. Napominje se da time sud nije prekoračio optužbu jer se okrivljenicima ne stavlja na teret veća kriminalna količina, već se samo konkretizira radnja počinjenja prekršaja.
7. Pri odmjeravanju kazne vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjene prekršaje i osobu drugookrivljenika, pa je tako kao olakotne okolnosti cijenio njihovo priznanje kojim je pridonijeli bržem okončanju postupka, izraženo kajanje, da su naknadno u potpunosti otklonjene posljedice prekršaja, osobne i imovinske prilike drugookrivljenika te osobito prekršajnu nekažnjavanost prvookrivljenika, dok je otegotnim cijenio prekršajnu kažnjavanost drugookrivljenika (ne i za isti ili istovrsni prekršaj). Sud smatra da olakotne okolnosti u dovoljnoj mjeri pretežu da opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. Stoga je okrivljenicima izrekao novčane kazne niže od najmanje propisane kazne za pojedine prekršaje te potom primjenom odredbi o stjecaju jedinstvenu novčanu kaznu, navedenu u izreci presude. Na taj način će se prema stajalištu suda ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja prijekora za počinjeni prekršaj, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.
7.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te dostupne podatke o imovnom stanju okrivljenika.
Hvar, 20. travnja 2026. godine
Zapisničarka
Sutkinja
Olivera Dedić,v.r.
Lara Menđušić,v.r
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Hvaru, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni sud.
Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, ovlaštenom tužitelju, u spis
