Poslovni broj: Us I-128/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja LČVŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Filipu Gazivodi, odvjetniku u Zagrebu, Martićeva ulica 67, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, Ulica Gugliamina Polzinetia 6, Pag, radi rješenja po povratku stranog državljanina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 01.travnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, KLASA: UP/I- 216-04/26-02/69, URBROJ:511-18-13-26-1 od 13. siječnja 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, KLASA: UP/I-216-04/26- 02/69, URBROJ:511-18-13-26-1 od 13. siječnja 2026. godine.

Obrazloženje

1.U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/26-02/69, URBROJ:511-18-13-26-1 od 13. siječnja 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužitelj ima valjanu dozvolu za boravak i rad jer ima izdanu dozvolu za boravak i rad koja vrijedi sve do 18. veljače 2026. godine te kao takav da ima zakonito boravište u [adresa]-oj. Poziva se na članak 94. stavak 8 Zakona o strancima; da tužitelj nikada nije obaviješten o ukidanju dozvole za boravak i rad te da nije bio u mogućnosti koristiti zakonska sredstva za zaštitu svojih prava; da je tužitelj strani državljanin strani državljanin koji ne govori i ne razumije hrvatski jezik; da je zbog izostanka prevoditelja tužitelju bilo u potpunosti onemogućeno komuniciranje sa tuženikom te da nije mogao iznijeti svoju stranu predmeta niti bilo što pitati niti razumjeti mimo onoga što mu je proizvoljno od strane tuženika napisano na arapskom jeziku. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika. Tužbom je ujedno iznijet prijedlog za odgodni učinak tužbe tj. da sud donese rješenje kojim odgađa izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja upravnog spora ili drugačije odluke suda. U prijedlogu je naveo da je tužitelj kao državljanin treće zemlje je lošeg imovnog stanja te da bi napuštanjem RH ili deportacijom mu nastala nenadoknadiva šteta; da se je radi dolaska u RH- tužitelj zadužio u svojoj matičnoj državi Egiptu, a da nema novčanih sredstava da plati avionsku kartu za povratak u matičnu državu. P

2.Tuženik je po pozivu suda dostavio odgovor na tužbu u kojem je među ostalim naveo; da je provedenim postupkom utvrđeno da je tužitelj zakonito doputovao u RH- u dana 20. travnja 2023. godine temeljem vize RH izdane u Kairu dana 28.ožujka 2023. godine u trajanju od 30 dana za vremensko razdoblje od 28. ožujka 2023. do 11. svibnja 2023. godine na temelju odobrenog privremenog boravka od strane PU brodsko posavske a u svrhu rada kod poslodavca "Perišić Holding" d.o.o.; da je od dana dolaska u RH-u tužitelj neprestano bio zaposlen kod navedenog poslodavca sve do 03. srpnja 2025. godine, kada je poslodavac predao zahtjev za ukidanje radne dozvole koja je dana 12. rujna 2025. godine i ukinuta temeljem članka 94. stavak 1. točka 8. ZoS-a; da je također utvrđeno da je poslodavac "Hima" d.o.o. dana 04. listopada 2025. godine u PP Kaštela podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka temeljem rada, a za koji zahtjev je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativno mišljenje; da je od dana podnošenja zahtjeva za ukidanje izdane dozvole te podnošenja zahtjeva od strane novog poslodavca prošlo više od 60 dana nezaposlenosti propisane člankom 103. a ZoS-a (NN br. 40/25); da je netočan tužbeni navod da tužitelj ima izdanu dozvolu za boravak i rad koja vrijedi sve do 18. veljače 2026. godine te da stoga tužitelj ima zakonito boravište u [adresa]-oj, te da je ukidanje izdane dozvole za boravak i rad od dana 12. rujna 2025. godine provedeno bez da je tužitelj o istom obaviješten; da je tužitelj u postupku donošenja predmetnog rješenja o povratku dana 13. siječnja 2026. godine izjavio i vlastoručno potpisao izjavu da je od dolaska u RH-u radio za poslodavca "Perišić Holding" d.o.o. sve do srpnja 2025. godine kada je od istog poslodavca dobio otkaz nakon čega je otputovao u Split kod poznanika LČ koji mu je osigurao smještaj u Kaštel Kambelovcu, Tikvarin ul. 9A; da je iste prigode tužitelj također izjavio da je u Kaštelima stanovao sa nekoliko radnika, da nije plaćao smještaj već je povremeno radio i dobivao novac za rad, a da je LČ vlasnik "Hima" d.o.o. u listopadu 2025. godine u PP Kaštela podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka te radnu dozvolu; da se iz navedenog može zaključiti da je tužitelj bio upoznat sa otkazom od strane poslodavca "Perišić Holding" d.o.o. i sa ukidanjem dozvole za boravak i rad; da tužitelj u tužbi navodi da mu je zbog izostanka prevoditelja u potpunosti onemogućeno komuniciranje sa tuženikom te da nije mogao iznijeti svoju stranu predmeta niti bilo što pitati niti razumjeti mimo onoga što mu je proizvoljno od strane tuženika napisano na arapskom jeziku, ali da je navedeni tužbeni navod netočan; da je tužitelju na jeziku koji razumije odnosno na arapskom jeziku uručene i obavijesti o načinu ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć zajedno sa pripadajućom listom pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka, a koje je tužitelj vlastoručno potpisao da su mu uručene i da ih razumije; da je tužitelj upoznat da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i da je ako ne razumije hrvatski jezik imao pravo na prevoditelja na jezik koji razumije, a da je navedeno tužitelj odbio te je dao pristanak da se postupak vodi pomoću tehničkih pomagala sukladno članku 53. stavku 1. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21) odnosno aplikacijom za prevođenje sa hrvatskog na arapski i obrnuto na službenom računalu policijske službenice; da je tužitelju osim uručenja obavijesti na jeziku koji razumije, koje nisu proizvoljno napisane od strane tuženika nego su tipski obrasci, tipiziranog sadržaja na više stranih jezika kojima se stranog državljanina poučava o njegovim pravima, a da se isti obrasci nalaze u službenom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova. Slijedom navedenog da je netočan navod da tužitelj nije bio u mogućnosti komunicirati sa tuženikom. Tuženik ističe da u provedenom postupku tužitelj nije dokazao da ima zakonitu osnovu za boravak u RH-oj, da tužitelj nije na kratkotrajnom boravku jer je državljanin zemlje koja podliježe viznom režimu i za ulazak u RH-u mu je potrebna viza; da tužitelj u zakonski predviđenom roku od 60 dana nije osigurao novo zaposlenje, odnosno da je od 03. srpnja 2025. godine kada je podnesen zahtjev za ukidanje izdane dozvole te podnošenja novog zahtjeva dana 04. listopada 2025. godine prošlo više od 60 dana nezaposlenosti; da od 12. rujna 2025. godine nema prijavljenu adresu boravka u RH-oj. Slijedom sveg navedenog da je u postupku utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa]-oj radi čega je donijeto predmetno rješenje o povratku. Ističe se da je tužitelj u RH-oj boravio i radio od 2023. godine pa da je imao dovoljno vremena da nauči osnove hrvatskog jezika i da bude upoznat sa uvjetima boravka i rada na području RH-e. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/26-02/69, URBROJ: 511-18-13-26-1 od 13. siječnja 2026. godine je među ostalim navedeno da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski pojas (EGP) u roku od 25 dana, računajući od dana dostave ovog rješenja, a ako ne izvrši rješenje da će se prisilno udaljiti iz RH-e, te da je prilikom napuštanja RH-e se dužan prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja EGP-a.

4.Na raspravi od 01. travnja 2026. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod svih tužbenih navoda i tužbenog zahtjeva te je popisao trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodove (po 1.000,00 eura). Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 13.siječnja 2026. godine, odgovor na tužbu, podnesci predani na ročištu, te je pregledan spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/26-02/69, URBROJ:511-18-13-26-1 od 13. siječnja 2026. godine. Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja počinjene neke postupovne povrede na štetu tužitelja.

8.Člankom 184. stavak 1., 2. i 3. ZoS-a je propisano: Državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem državnog tijela prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku (st. 1). Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP-a (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP-a i odrediti država u koju će se državljanin treće zemlje prisilno udaljiti (st. 2). Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana (st. 3). Stavkom 5 istog članka je propisano da u slučajevima iz članka 186. stavak 1. ZoS-a rok za dragovoljni odlazak se može odrediti u trajanju duljem od 30 dana.

Člankom 186. stavak 3. ZoS-a propisano je da se rješenje o povratku državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša nezakonito prijeći državnu granicu može donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

Člankom 103.a ZoS-a je propisano da državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ZoS-a može biti nezaposlen unutar roka važenja te dozvole za boravak i rad ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana.

9.Prema stanju spisa nespornim proizlazi da je tužitelj dana20. travnja 2023. godine zakonito doputovao u RH-u temeljem odobrenog privremenog boravka od strane PU brodsko-posavske u svrhu rada kod poslodavca "Perišić Holding"; da je tužitelj od dana dolaska u RH-u pa sve do dana 03. srpnja 2025. godine bio neprekidno zaposlen kod navedenog poslodavca, a da je dana 03. srpnja 2025. godine navedeni poslodavac predao zahtjev za ukidanje radne dozvole koja je dana 12. rujna 2025. godine i ukinuta temeljem članka 94. stavak 1. točka 8. ZoS-a.

10.Također je iz spisa vidljivo da je za tužitelja poslodavac "Hima" d.o.o. dana 04. listopada 2025. godine u PP Kaštela podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka temeljem rada a za koji zahtjev je od strane HZZ-a dano negativno mišljenje, jer navedeni poslodavac ima nepodmirene obveze po osnovu javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije – 04. 11. 25. PD iznosi 486,22 eura, te da nije priložen pravovaljan ugovor o radu – zatražen ispravak ugovora (zanimanje, plaća, rad nedjeljom i blagdanom), a nije dostavljen dugo nakon zadanog roka.

11.Temeljem provedenih provjera i utvrđenog u postupku je utvrđeno da je tužitelj počinio prekršaj iz članka 183. stavak 1. točka 1. i 2. ZoS-a, budući da nije bio na kratkotrajnom boravku odnosno budući da je tužitelj državljanin treće zemlje za ulazak u RH-u mu je potrebna viza, te nije imao valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak.

Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj nakon ukidanja dozvole za boravak nije sukladno članku 103. a ZoS-a, u dopuštenom roku od 60 dana nezaposlenosti osigurao zaposlenje kod novog poslodavca odnosno da nije napustio područje RH-e, što je bio dužan već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa]-oj.

Stoga neosnovan je tužbeni navod da je tužitelj imao valjanu dozvolu za boravak i rad jer ima izdanu dozvolu za boravak i rad koja vrijedi sve do 18. veljače 2026. godine.

12.Neosnovan i netočan je tužbeni navod da tužitelju u postupku nije na adekvatan način osigurano prevođenje na jezik koji razumije. Naime, tuženik se je u odgovoru na tužbu detaljno očitovao na navedeni tužbeni navod što sud u potpunosti prihvata jer se isto očitovanje temelji na stanju spisa iz kojeg proizlazi osnovanost navoda tuženika u odnosu na ovaj prigovor. Radi navedenog radi ekonomičnosti sud ne nazali potrebu da se po istome prigovoru tužitelja dodatno očituje u ovoj presudi.

13.Slijedom sveg navedenog Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

14.Prijedlog za odgodu izvršenja rješenja tuženika nije osnovan.

15.Odredbom članka 42. stavak 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda. Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

16.U svom prijedlogu za odgodu izvršenja osporenog rješenja, tužitelj nije ničim dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodni učinak tužbe ne razmatra se osnovanost samog tužbenog zahtjeva.

17.Prema sadržaju odredbe članka 42. ZUS-a odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena je samo iznimno.

Razlog za odgodu izvršenja nije u činjenici da će izvršenjem rješenja tužitelju nastati kakva šteta, jer će ona uglavnom nastati svakim izvršenjem. Razlog za odgodu treba biti u činjenici da će nastati takva šteta koja se teško može popraviti. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja ne razmatra se meritum upravne stvari.

18.S druge strane odgoda izvršenje rješenja se ne smije protiviti javnom interesu. U konkretnom slučaju u javnom je interesu da se državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa]-o i nakon isteka dozvole boravka i nastavlja nezakoniti boravak iskazujući pritom upornost da nastavi sa nezakonitim boravkom i da bez odobrenja nadležnih tijela RH-e nastavi raditi i mijenjati poslodavce. Stoga, odgoda izvršenja osporenog rješenja bi se protivilo javnom interesu.

19.U prijedlogu kojim se traži određivanje odgodnog učinka tužbe se navodi da u slučaju eventualnog uspjeha tužitelja u upravnom sporu se ne bi mogla sanirati posljedice izvršenja rješenja (protjerivanja), zbog prekida poslovnih veza, onemogućavanja ponovnog dolaska i troškova.

Međutim, ni u kojem slučaju ne radi o šteti koja se ne bi mogla popraviti, a koja bi tužitelju nastala izvršenjem osporenog rješenja, jer se radi o materijalnoj šteti, pa u slučaju da bi tužitelj i uspio u upravnom sporu da ima mogućnost da od tuženika traži naknadu štete sukladno mjerodavnim odredbama.

20.Radi navedenog sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 20. travnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

Protiv rješenja je dopuštena žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 42. st. 5. ZUS- a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Filipu Gazivodi, Zagreb, Martićeva ulica 67,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Pag, Ulica Gugliamina Polzinetia 6,

- u spis.