REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-74/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marčan & Partneri, Rijeka protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 27. listopada 2023., poslovni broj: Pn-124/2020-52, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, od 27. listopada 2023., poslovni broj: Pn- 124/2020-52, u pobijanom dijelu (točka I i III izreke).

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja

presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.438,71 EUR/18.374,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na iznose kako slijedi:

- 1.592,67 EUR/ 12.000,00 kn počam od 03.03.2020. do isplate,

- 834,16 EUR/ 6.284,98 kn počam od 03.03.2020. do isplate,

- 3,58 EUR /27,00 kn počam od 4.12.2019. do isplate,

- 8,30 EUR/ 62,59 kn počam od 10.12.2019 do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 799,98 EUR/6.027,45 KN 1 kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 2.963,57 EUR/ 22.329,02 KN u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. listopada 2023 do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija.“

riješeno je:

„Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena na pripremnom ročištu 19. veljače 2021.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude (točka I i III izreke) pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te preinači odluku o parničnim troškovima, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

2.1. U žalbi navodi da je sporna odgovornost za nastanak prometne nezgode kao i visina dosuđene pravične novčane naknade, da prometna nezgoda ima specifičnu i rijetku dinamiku nastanka i da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke iz nalaza vještaka te da je pogrešno primijenio materijalno pravo, s obzirom da je tužitelj taj koji je odgovoran za prometnu nezgodu.

2.2. U tom smislu tuženik se poziva na odredbe članka 57. i članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17i 70/19; dalje ZSPC) ističući da je tužitelj, kao vozač koji se uključivao u promet sa sporedne ceste, označene znakom obveznog zaustavljanja, bio dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska te se uvjeriti da uključivanje može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

2.3. Dalje navodi da parkirano kombi vozilo nije predstavljalo prepreku osiguraniku tuženika, već tužitelju te da iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je osiguranik tuženika već započeo radnju obilaženja zaustavljenog vozila u svojoj prometnoj traci, u trenutku kada je iz sporedne ulice označene znakom Stop naišao tužitelj. Smatra da se tužitelj nije zaustavio na mjestu koje mu omogućuje preglednost koja je ograničena parkiranim kombi vozilom te da je reagirao kočenjem u trenutku uspostave preglednosti iz čega se može zaključiti kako je tužiteljeva reakcija izazvana već ranije poduzetom radnjom obilaženja, koju je započeo osiguranik tuženika i to kada tužitelj još nije bio vidljiv pa da u cijeloj dinamici nezgode nema protupravnosti na strani osiguranika tuženika, koji je ujedno oslobođen u prekršajnom postupku.

2.4. U odnosu na dosuđenu visinu pravične novčane naknade tuženik navodi da je prvostupanjski sud za povredu, zbog koje nisu nastale trajne posljedice, tužitelju dosudio preveliki iznos naknade, da dosuđeni iznos naknade odstupa od sudske prakse i Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio prevelik iznos bez dostatnog obrazloženja te da bi primjenom Orijentacijskih kriterija tužitelju pripadala niža pravična naknada. Tuženik smatra da bi po Orijentacijskim kriterijima tužitelju s naslova fizičkih bolova pripadao iznos od 578,00 eura, a da prvostupanjski sud dosuđuje iznos od 729,97 eura bez ikakvog obrazloženja, dok je u odnosu na duševne boli zbog pretrpljenog straha sudska praksa zauzela stav da se pravična novčana naknada određuje u visini od 70% od naknade za fizičke bolove pa da naknada za pretrpljeni strah kod tužitelja nije mogla iznositi više od 500,00 eura.

2.5. Osim toga tuženik navodi da prvostupanjski sud niti jednom rečenicom ne obrazlaže zašto toliko odstupa od Orijentacijskih kriterija pa da je u pobijanoj odluci pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka budući da presuda nije dostatno obrazložena u pogledu dosuđene pravične novčane naknade.

2.6. Tuženik u žalbi osporava i odluku o parničnom trošku, navodeći da je predmetna odluka nezakonita jer je prvostupanjski sud tužitelju priznao parnični trošak za sve poduzete radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kn, odnosno 1,99 eura, iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 1. studenog 2022., dok je tada bila na snazi Tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnji stranci mogao biti priznat parnični trošak primjenom vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn, zatim da je Tarifa po svojoj pravnoj prirodi provedbeni podzakonski propis, koji razrađuje zakonsku odredbu članka 18. Zakona o odvjetništvu i da je pravilnom primjenom Tarife, prvostupanjski sud trebao priznati parnični trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, a tek od dana stupanja na snagu Izmjene Tarife, dakle od 1. studenog 2022., prema vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kn. Tuženik se poziva na zabranu retroaktivnosti i smatra da je prvostupanjski sud trebao podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom. Predlaže odluku o troškovima postupka preinačiti zbog zabrane retroaktivnosti, kao i da drugostupanjski ponese zahtjev za ocjenu suglasnosti sporne odredbe Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2.7. Tuženik osporava i dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na parnični trošak od dana donošenja pobijane odluke, smatrajući da ista može teći tek po isteku paricijskog roka jer bi u protivnom tuženik bio stavljen u nepovoljniji položaj zbog podnošenja pravnog lijeka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP- a. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.725,39 eura/13.000,00 kn, imovinsku štetu u iznosu od 1.501,42 eura/11.312,50 kn i troškove liječenja u iznosu od 11,89 eura/89,59 kn.

7. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi u kojoj su sudjelovali tužitelj, koji je upravljao skuterom Peugeot Jetforce 50 i osiguranik tuženika PČ, koji je upravljao osobnim automobilom Opel Zafira 1.7 CDTI/14

- da se prometna nesreća dogodila 3. prosinca 2019., u Rijeci, na križanju ulica Studenska i Moše Albaharija, koje je nepregledno i T oblika te iz smjera kretanja mopeda ulicom Moše Albaharija označeno znakom obavezno zaustavljanje Stop, Obilježenim pješačkim prijelazom i punom zaustavnom linijom, dok je iz smjera kretanja osobnoga automobila označeno znakom Obavezan smjer desno i Obilježen pješački prijelaz,

- da niti jedno od vozila nije bilo u međusobnom kontaktu, a nema niti materijalnih tragova na kolniku, da se u pravcu kretanja mopeda nalazio s lijeve strane parkiran furgon, a u pravcu kretanja osobnog vozila parkirano osobno vozilo

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je s tehničke strane i analitički vjerojatnija varijanta događaja po tužitelju te da je ista prostorno i vremenski održiva,

- da je tužitelj naveo da se kretao više lijevom stranom kolnika Ulice Moše Albaharija, uz parkirana vozila, da je stao na znak Stop, da mu desna strana zbog parkiranog furgona nije bila vidljiva pa je krenuo prema naprijed, skrećući desno u Studentsku ulicu, a kada je došao u razinu pružanja lijevog boka furgona, opazio je da iz suprotnog smjera sredinom kolnika Studenskom ulicom dolazi osobno vozilo osiguranika tuženika, koje je obilazilo parkirano osobno vozilo na istočnoj strani kolnika, da je odmah reagirao kočenjem s obje kočnice te je pao na desni bok zajedno s motorom, koji mu je prikliještio desnu nogu,

- da prema varijanti događaja osiguranika tuženika, kod koje postoje tehnički neracionalna ponašanja oba sudionika nesreće, a prema kojoj se osiguranik tuženika kretao desnom stranom kolnika Studentske ulice, ali mu je na putu ispred južnog pješačkog prijelaza bilo parkirano osobno vozilo kojeg je morao zaobići, da je zbog pješaka koji su prelazili preko obilježenog pješačkog prijelaza zaustavio vozilo ispred pješačkog prijelaza te da je na to s lijeve strane iza furgona naišao tužitelj na mopedu većom brzinom i u kočenju pao,

- da prema nalazu vještaka osiguranik tuženika nije morao stati zauzimajući sredinu kolnika, već se mogao maknuti sa sredine kolnika gotovo u cijelosti na svoju stranu kolnika, ispred nepoznatog parkiranog vozila i da bi u takvom položaju moped mogao proći bez kočenja, zaustavljanja i pada,

- da je prema utvrđenju prometnog vještaka brzina kretanja tužitelja mogla je iznositi oko 14 km/h, a osobnog vozila oko 20 km/h, da je naglo reagiranje tužitelja usporavanjem bilo izravno povezano s načinom kretanja osiguranika tuženika po sredini kolnika jer mu je zapriječen prostorno siguran prolaz pored parkiranog furgona, s tim da je osiguranik tuženika takvu putanju jedino i mogao zauzeti s obzirom na potrebu obilaženja parkiranog osobnog vozila ispred pješačkog prijelaza, pri čemu se tužitelj u trenutku reagiranja već uključio u promet u raskrižju i bio u njegovom izlaznom dijelu te da do pada tužitelja ne bi moralo doći da je potreba za kočenjem tužitelja bila manje intenzivna, a morala bi biti manje intenzivna da je brzina kojom je osiguranik tuženika obilazio parkirano vozio bila manja jer bi se tada do mjesta susreta produžio put tužitelju, a skratio osiguraniku tuženika,

- da je presudom poslovni broj: 98 Pp P-174/2020-4 od 3. ožujka 2021. osiguranik tuženika oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3.,u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da iz obrazloženja prekršajne presude proizlazi da je sud prihvatio obranu okrivljenika prema kojoj je morao zaustaviti vozilo na lijevom prometnom traku zbog obilaženja parkiranog vozila i pješaka koji su prelazili preko pješačkog prijelaza, da je tužitelj skuterom skretao iz sporedne ulice te je također morao obilaziti drugo nepropisno parkirano vozilo i da je vozač prilikom skretanja pao sa skutera, da drugi dokazi nisu provedeni, odnosno nije saslušan vozač skutera niti je provedeno prometno vještačenje te da je osiguranik tuženika oslobođen zbog nedostatka dokaza.

8. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja iz razloga što se njegov osiguranik kretao cestom s prednošću prolaska, dok se tužitelj uključivao iz sporedne ulice i imao je obvezu zaustaviti moped na znak „Stop“. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja i to iz skice lica mjesta i prometnog vještačenja, proizlazi da se tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja – pada s mopeda, već uključio u promet na cesti s prednošću prolaska te se nalazio u fazi napuštanja raskrižja. Stoga se ne može prihvatiti žalbena tvrdnja da je u tom trenutku tužitelj bio u obvezi propuštanja vozila osiguranika tuženika. U takvoj prometnoj situaciji osiguranik tuženika bio je dužan prilagoditi svoje kretanje konkretnim uvjetima na cesti, osobito imajući u vidu nepropisno parkirano vozilo te okolnost da je zbog obilaženja navedenog zaustavljenog vozila bio primoran kretati se sredinom kolnika. Takav način kretanja zahtijevao je povećan stupanj opreza i pravodobnu reakciju na vozila koja se već nalaze u raskrižju. Osim toga da je brzina kojom se kretao osiguranik tuženika pri obilaženju parkiranog vozila bila manja, tužitelj ne bi imao potrebu intenzivnog kočenja jer bi se tada do mjesta susreta produžio put tužitelju, a skratio osiguraniku tuženika.

10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio provedene dokaze, uključujući prometno vještačenje iz kojeg proizlazi dinamika štetnog događaja, koja potvrđuje da je način kretanja osiguranika tuženika bio u uzročnoj vezi s reakcijom tužitelja i nastankom štete, a okolnost da između vozila nije došlo do izravnog kontakta ne dovodi u pitanje postojanje uzročne veze. Također okolnost da je osiguranik tuženika u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe nije od odlučnog značaja za ovu parnicu budući da građanski sud nije vezan takvom odlukom, a osim toga navedena odluka temelji se isključivo na obrani osiguranika tuženika bez provođenja ostalih dokaza.

11. Stoga i ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju te je štetu dužan naknaditi u skladu sa odredbama članka 1045. stavak 1., 1046., 1064., 1090. i 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO).

12. Na temelju medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja i provedenog medicinskog vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti jer je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljede u vidu udarca u područje desnog gležnja s istegnućem ligamenata, udarca u području desne strane lumbalne kralješnice, oguljotinu desnog lakta i istegnuće muskulature vratne kralješnice

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelju primarno učinjen RTG desnog gležnja i LS kralježnice te ultrazvuk abdomena i toraksa, da je otpušten na kućnu njegu uz preporučeno mirovanje s nogom u povišenom položaju, oblozima, ledom i elastičnim zavojem po potrebi, kao i hodom uz pomoć štaka, prepisani su mu Deep Relief i analgetici, zatim da je 10. prosinca 2019., zbog manjih vrtoglavica ponovno učinjen RTG, da je zbog tjeskobe tužitelj nekoliko puta zatražio liječničku pomoć psihijatra gdje je postavljena dijagnoza akutna reakcija na stres te određena terapija Helexom tri puta na dan te da je zbog ograničenih kretnji tužitelj proveo fizikalne terapije, nakon čega su mu preporučene vježbe za kod kuće i da je liječenje tužitelja trajalo oko 2 mjeseca,

- da je prema mišljenju medicinskog vještaka, specijaliste kirurške ortopedije, tužitelj trpio bolove jakog intenziteta od 6 do 12 sati, bolove srednjeg intenziteta 6 do 8 dana, bolove slabijeg intenziteta 15 do 20 dana, da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta od 10 do 15 minuta, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta 10 do 14 dana, a slabog intenziteta 2 tjedna.

- da tužitelju prema njegovom iskazu nije bila potrebna tuđa pomoć i njega

- da dosuđena imovinska šteta nije predmet žalbenog postupka.

13. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, utvrdio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.438,71 eura, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti slučaja, kao i vještačenjem utvrđene kvalifikatorne elemente i to intenzitet i trajanje tjelesnih bolova i straha.

14. Naime, tužitelj je pretrpio ozljede koje su zahvatile više dijelova tijela, zbog čega je bio podvrgnut ne samo inicijalnoj medicinskoj obradi, već i daljnjem liječenju u trajanju od oko 2 mjeseca, koje je uključivalo mirovanje, analgetike, Helex, korištenje štaka, fizikalne terapije i vježbe kod kuće, a koje liječenje podrazumijeva kontinuiranu nelagodu i ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju te je neposredno nakon štetnog događaja, a i tijekom liječenja, bio podvrgnut radiološkim obradama pa takav tijek liječenja, praćen bolovima i privremenim ograničenjem pokretljivosti te potrebom za daljnjim medicinskim postupcima, opravdava u svojoj ukupnosti dosuđeni iznos pravične novčane naknade.

15. Suprotno žalbenim navodima Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već pored toga valja imati na umu i sve individualne okolnosti konkretnog slučaja (Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revr 721/2012-2 od 28. lipnja 2016. i Rev 3082/2016-2 od 11. siječnja 2022.). Prvostupanjski sud je imao u vidu sve bitne okolnosti koje opravdavaju visinu dosuđene naknade za povredu prava osobnosti te je dostatno obrazložio razloge svoje odluke.

16. Iz navedenih razloga žalba tuženika nije osnovana.

17. Žalba tuženika nije osnovana ni u odnosu na parnični trošak.

18. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a te na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme odluke o parničnom trošku.

19. Odredbom Tbr 48. propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, kako je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučivao 27. listopada 2023., pravilno su troškovi postupka obračunati prema vrijednosti boda od 2,00 eura. Ukazivanje tuženika na neustavnost navedene odredbe Tarife nije relevantno, s obzirom je odredba Tbr. 48. Tarife na snazi i nije utvrđena neustavnom, a tuženik ukoliko smatra da je navedena odredba Tarife neustavna može, sukladno odredbi članka 38. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/99, 29/02 i 49/02), sam predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona, konkretno podzakonskog akta s Ustavom i zakonom.

20. Pored toga, kad se dosuđuje zakonska zatezna kamata na parnični trošak, onda na iznos parničnog troška kamata teče od presuđenja do isplate, budući da je tada utvrđen iznos troška, koji u cijelosti dospijeva za stranku koja je dužna trošak platiti. Prema odredbi članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona kamata na parnični trošak teče od presuđenja, dakle od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je i u ovom dijelu neosnovana žalba tuženika.

21. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je, prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (točka I i III izreke).

22. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 20. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić