REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Ovr-4286/2025-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K L JU Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Vladimiru Dimanovskom, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb, protiv ovršenika AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 16. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 25.prosinca 2025. za obustavu ovrhe u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 23. prosinca 2016. i potvrđene istog dana po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-23257/2016.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 23. prosinca 2016. i potvrđene istog dana po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 23257/2016 kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice izdane i potvrđene dana 23. prosinca 2016. po javnom bilježniku Mariji Baković, Zagreb pod poslovnim brojem OV-23257/16 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („ Narodne novine “ br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17,131/20,114/22 i 6/24 - dalje: OZ) i čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Podneskom od 25. studenog 2025., dopunjenog podnescima od 9. siječnja 2026. i 2. ožujka 2026. ovršenik je sudu podnio prijedlog za odgodu ovrhe i deblokadu računa u postupku izravne naplate tražbine temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice izdane dana 23. prosinca 2016. i potvrđene istog dana po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-23257/2016 navodeći da je ovrha nedopuštena u cijelosti jer je bjanko zadužnica popunjena na temelju tražbine koja je nastupom zastare prestala postojati kao i da je zahtjev ovrhovoditelja za povratom glavnice od 3.026,08 eura neosnovan budući da iz priložene dokumentacije proizlazi kako su svi doprinosi plaćeni, stoga je i ispunjenje bjanko zadužnice tim iznosom ništetno jer je popunjena na temelju nepostojeće obveze.

2. Također predlaže i odgodu ovrhe obzirom kako se blokadom računa onemogućava poslovanje, ugrožava egzistencija kao i da se ruši poslovni ugled.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 5. siječnja 2026. kojim je osporio sve navode ovršenika i predložio odbiti ovršenikove prijedloge.

4. Prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe nije dopušten.

5. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu kojim zahtjeva naplatu novčane tražbine temeljem bjanko zadužnice izdane dana 23. prosinca 2016. i potvrđene istog dana po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-23257/2016.

6. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

7. Dakle, iz odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a proizlazi da ovršenik u postupku izravne naplate ima na raspolaganju dva pravna sredstva: prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, dok prijedlog za obustavu ovrhe Ovršni zakon ne predviđa u postupku izravne naplate.

8. Stoga, budući je ovršenik podnio sudu prijedlog koji OZ ne predviđa u postupku izravne naplate, a koji se iz navedenog razloga ne može niti razmatrati, valjalo je temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a isti odbaciti kao nedopušten i odlučiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

9. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o postupku izravne naplate te obzirom je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo prigovor visine i postojanja tražbine i prigovor zastare predmetnog potraživanja, sud je podnesak ovršenika cijenio kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a i čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava

10. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

11. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

12. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

13. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a proizlazi da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

14. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22,114/22,155/23 i 146/25- dalje u tekstu: ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.

15. Prijedlogom od 25. studenog 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a i 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a

16. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

17. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

18. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik niti tvrdi niti je podnio bilo koji dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za povrat novčanih sredstava ako bi naknadno bilo utvrđeno da ovrhovoditelj nije imao pravo na njihovu isplatu.

19. Ovršenik vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da će mu biti onemogućeno poslovanje radi namirenja, prema njezinom mišljenju, već isplaćene tražbine kao i zastarjele tražbine, odnosno ističe kako bi blokada računa bila otegotna za njegovu egzistenciju, međutim time nije dokazana vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

20. Institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom.

21. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe.

22. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode prijenosa učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

23. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu.

24. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

25. Dakle, odgađa se samo prijenos zaplijenjenih sredstava ne i daljnja zapljena sredstava do visine iznosa tražbine, a sve budući da je samom dostavom naloga za zapljenu banci ovrhovoditelj stekao založno pravo na zaplijenjenim sredstvima, odnosno, zabranjeno je ovršeniku njima raspolagati do visine zaplijenjenih sredstava.

26. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

27. Odredba čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

28. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a.

29. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. OZ-a.

30. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točaka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točaka 9. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

31. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. OZ-a, koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku

3. Spis