REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: P Ob-155/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Mariji Dukić, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika M.. K…, OIB: … iz Zadra, Ul. M.. G… 37, s boravištem u [adresa], D.. F.. B.. 66c, zastupanog po punomoćnici A.. J.. Š.., odvjetnici u Zadru, protiv tuženice/protutužiteljice M..Š.. K.., OIB: .. iz Bibinja, O.. k.. J.. 11, zastupana po punomoćnici G.. Š…, odvjetnici u Zadru, uz sudjelovanje mlt. Š.. K…, OIB: …, mlt. I… K…, OIB: …. i mlt. K.. K.., OIB: …, zastupani po posebnoj skrbnici M.. V…, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon održane glavne rasprave sa koje je bila isključena javnost, zaključene 4. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja/protutuženika, tužene/protutužiteljice osobno uz punomoćniku, te posebne skrbnice i objave 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se Presuda ovog suda pod posl. br. P Ob-…/19 od 19. prosinca i to u odnosu na uređenje pitanja stanovanja ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece; Š… K… OIB: …, I… K… OIB: … i K… K.. OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem M.. K… OIB: .. ( točka IV. Izreke) na sljedeći način;
I a) Osobni odnosi mlt. Š… K… OIB: …., mlt. I… K.., OIB: …, te mlt. K..K.., OIB: … s ocem M… K…, OIB: .. ostvarivati će se susretima i druženjem svakog drugog vikenda od petka u 17:00 sati do nedjelje u 17:00 sati, polovicom državnih praznika i blagdana, te polovicom kolektivnog godišnjeg odmora oca koji se preklapa s zimskim i ljetnim školskim praznicima, i to na način da će otac preuzeti mlt. djecu u mjestu stanovanja i po proteku vremena za susrete i druženja vratiti djecu majci.
II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Tužitelju/protutuženiku, M.. K…., OIB: .. iz Zadra, Ulica M…G… 37, s trajnim boravištem u [adresa], D.. F… B.. 66C nalaže se da za uzdržavanje mldb. Š…K.., OIB: .., umjesto određenog iznosa od 203,00 eura, koji je iznos bio određen presudom Općinskog suda u Zadru posl.br. P Ob-../2022 od dana 13. ožujka 2024. godine, doprinosi iznos od 132,00 eura mjesečno, za uzdržavanje mldb. I.K., OIB: .., umjesto određenog iznosa od 203,00 eura, koji je iznos bio određen presudom Općinskog suda u Zadru posl.br. P Ob-../2022 od dana 13. ožujka 2024. godine, doprinosi iznos od 132,00 eura mjesečno te da za uzdržavanje mldb. K. K., OIB: …, umjesto određenog iznosa od 172,00 eura, koji je iznos bio određen presudom Općinskog suda u Zadru posl.br. P Ob-182/2022 od dana 13. ožujka 2024. godine, doprinosi iznos od 132,00 eura mjesečno i to počev od dana podnošenja ove tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a na račun majke M. Š. otvoren kod OTP Banke d.d. Split, IBAN: [broj bankovnog računa].“
III. Odbija se, kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
„Tužitelju/protutuženiku, M. K., OIB: … iz Zadra, U.M. G. 37, s trajnim boravištem u [adresa], D. [adresa] nalaže se da za uzdržavanje mldb. Š. K., OIB: …, umjesto određenog iznosa od 203,00 eura, koji je iznos bio određen presudom Općinskog suda u Zadru pod posl.br. P Ob-…182/2022 od dana 13. ožujka 2024. godine, doprinosi iznos od 264,00 eura mjesečno, za uzdržavanje mldb. I. K., OIB: .., umjesto određenog iznosa od 203,00 eura, koji je iznos bio određen presudom Općinskog suda u Zadru pod posl.br. P Ob-../2022 od dana 13. ožujka 2024. godine, doprinosi iznos od 264,00 eura mjesečno te da za uzdržavanje mldb. K. K., OIB: …., umjesto određenog iznosa od 172,00 eura, koji je iznos bio određen presudom Općinskog suda u Zadru pod posl.br. P Ob-../2022 od dana 13. ožujka 2024. godine, doprinosi iznos od 264,00 eura mjesečno i to počev od dana podnošenja ove tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a na račun majke M. Š. otvoren kod OTP Banke d.d. Split, IBAN: [broj bankovnog računa].“
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj M.K., podnio je tužbu protiv tužene M. Š. K. radi izmjene , radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na njihovu zajedničku mlt. djecu; Š., I. i K. K.. Naime, Presudom Općinskog suda u Zadru, posl.br. P Ob-…/2019 od 19. prosinca 2019. godine razveden je brak između tužitelja tuženice, te je temeljem međusobnog sporazuma bivših supružnika određeno da će se osobni odnosi mlt. Š. K., mlt. I.K. i mlt. K. K., s ocem M. K. ostvarivat kroz susrete i druženja utorkom i četvrtkom od 18,00 do 20,00 sati, svaki drugi vikend od subote u 08,00 do nedjelje u 20,00 sati, polovicu svih školskih praznika, te svaki drugi državni praznik i blagdan na način da će otac preuzeti djecu u mjestu stanovanja i po proteku vremena za susrete i druženja vratiti djecu majci. Od donošenja prethodno navedene sudske odluke proteklo je više od šest godina i okolnosti su se u međuvremenu bitno promijenile. Tužitelj već više od godinu dana iz poslovnih i privatnih razloga prebiva i radi u [adresa]. Zbog značajne prostorne udaljenosti između mjesta prebivališta tužitelja i mjesta stanovanja djece, isti više nije u mogućnosti ostvarivati osobne odnose s djecom na način kako je to predviđeno važećom sudskom odlukom. Također, obzirom da je navedenom odlukom prema sporazumu stranaka određeno da isključivo tužitelj preuzima i vraća djecu majci, isti, primarno zbog prostorne udaljenosti, a zatim i materijalnih prilika nije u mogućnosti viđati djecu u razdoblju predviđenom odlukom. U posljednjih šest godina tužena nikad nije sudjelovala u preuzimanju i vraćanju djece, čak i u razdoblju kad tužitelj kroz dulji vremenski period nije bio u mogućnosti upravljati motornim vozilom, pa se ista tako i danas odbija prilagoditi novonastalim okolnostima i sudjelovati u prijevozu djece. Predlaže de se po provedenom postupku, posebno uzimajući u obzir interes mlt djece izmjeni postojeću odluku o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom sadržanu u toč. IV. Presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P Ob-…/2019 od 19. prosinca 2019. godine, i to na način da se osobni odnosi mlt. djece ostvaruju kroz susrete i druženja svakog drugog vikenda od petka u 17:00 sati do nedjelje u 17:00 sati, polovicom državnih praznika i blagdana, te polovicom kolektivnog godišnjeg odmora oca koji se preklapa s zimskim i ljetnim školskim praznicima, i to na način da će majka MJ, o svom trošku dovesti djecu u mjesto stanovanja oca, a otac će po proteku vremena za susrete i druženja o svome trošku djecu vratiti majci.
2. U odgovor na tužbu, tužena se u bitnome, nije usprotivila zahtjevu promjenom opsega ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece i oca, ali se usprotivila da da bi ona zbog činjenice što je tužitelj promijenio prebivalište zbog nove partnerice, ona morala djecu dva puta mjesečno voziti u Split i snositi troškove puta. Tužitelj da je svojevoljno i iz osobnih razloga napustio [adresa] znajući kakve posljedice i nove okolnosti isto donosi. Tuženica stoga predlaže da tužitelj i dalje preuzima pa tako i vraća nakon održanih susreta djecu tuženici, a kako to čini od kada je odselio iz [adresa].
Ističe kako tužitelj posjeduje stan od cca 150m2 u [adresa] koji je samo formalno upisan na imenu njegova oca i koji je stan prazan, pa tužitelj osobne odnose s djecom može ostvarivati i u [adresa] i tako smanjiti troškove svojih putovanja.
2.1. Nadalje, kako su se od vremena kada je sud utvrdio posljednju obvezu plaćanja doprinosa za uzdržavanje mlt. djece promijenile okolnosti, a s obzirom da je najmlađe dijete u međuvremenu navršilo 7 godina, odnosno ima 8 godina, to postavlja protutužbeni zahtjev na ime povećanja iznosa uzdržavanja i to za mlt. M umjesto iznosa od 203,00 eura, na iznos od 264,00 eura, za mlt. LJ umjesto iznosa od 203,00 eura na iznos od 264,00 eura, te za mlt. L umjesto iznosa od 172,00 eura na iznos od 264,00 eura.
3. U nastavku postupka tužitelj je posebno istaknuo kako nije istina da je tužitelj-protutuženik isključivo zbog svoje partnerice promijenio boravište i preselio se u [adresa]. Naime, tužitelj je zbog nestabilnog tržišta svoj poslovni udio u tvrtki odlučio prepustiti svom partneru koji je na sebe preuzeo sve obveze i zadužnice prema HBOR-u - od kojeg je dobiven kredit za pokretanje firme, te je po izlasku na tržište rada dobio ponudu za stalni posao kao zaposlenik u Splitu i upravo to predstavlja primarni razlog promjene njegova boravišta. Obzirom na situaciju na tržištu rada, preseljenje u [adresa] je za tužitelja predstavljalo najsmisleniju odluku uzimajući u obzir njegove financijske i obiteljske prilike, te obveze prema djeci. Također da je neutemeljena je tvrdnja tužene da tužitelj u svome izvanknjižnom vlasništvu ima stan od 150 m2 u [adresa]. Naime, nekretnina na koju upire tuženica isključivo je vlasništvo i posjed oca tužitelja. Održavanje susreta s ocem u [adresa] za djecu predstavlja iznimnu radost, a sve iz razloga što su se ista iznimno zbližila s tužiteljevom partnericom, njezinom djecom, kao i ostatkom njezine obitelji, pa djeca željno iščekuju svaki dolazak u [adresa]. Protivljenje tužene da učestvuje u prijevozu djece do mjesta boravišta tužitelja predstavlja nastavak njezinog protivljenja najboljem interesu djece, a kakvo ponašanje traje od razvoda braka parničnih stranka. Naime, tužena pri donošenju odluke zanemaruje želje djece, te odbija podrediti svoj interes interesu maloljetne djece, a koji bi interes u ovoj situaciji trebao imati prvenstvo. Samostalni prijevoz djece na relaciji [adresa] za tužitelja zbog njegove loše financijske situacije nije moguć. Tužitelj zbog niskih primanja, kreditne zaduženosti, troškova najamnine i obveza plaćanja uzdržavanja nije u mogućnosti samostalno snositi troškove putovanja. U odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev tužitelj ističe da se istome izričito protivi. Naime, još pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Zadru, posl.br. P Ob-…/2022 od 13. ožujka 2024. godine visina uzdržavanja za zajedničku maloljetnu djecu je određena na temelju indicija suda da tužitelj u stvarnosti zarađuje puno viši iznos od onog prikazanog u dostavljenoj dokumentaciji. Kako tužitelj ima zakonsku obvezu uzdržavanja troje maloljetne djece, a da je odredbom čl. 314. st. 3. toč. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) određeno da se “potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, uređuje tužbeni zahtjev na način da se uz odluku o promjeni ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom smanji i njegova obveza uzdržavanja mlt. djece, i to za uzdržavanje mlt Š. K., umjesto određenog iznosa od 203,00 eura, na iznos od 132,00 eura mjesečno, za uzdržavanje mlt. I. K., umjesto određenog iznosa od 203,00 eura, na iznos od 132,00 eura mjesečno, te za uzdržavanje mlt. K. K. umjesto određenog iznosa od 172,00 eura, na iznos od 132,00 eura mjesečno.
4. Tužena/protutužiteljica je nastavno na zahtjev za smanjenjem iznosa uzdržavanja dodatno istaknula kako navodi da bi majka svoje interese podredila interesima troje mlt. djece, a kraj činjenice da ista samostalno o mlt. djeci skrbi 26 od 30 dana u mjesecu, teško da se uopće mogu komentirati, kao i predlagati umanjenje i tako minimalnih iznosa za uzdržavanje troje mlt djece, koju djecu tužitelj viđa četiri dana tijekom mjeseca, ako ih i toliko vidi, a da bi s druge strane tužitelj prvenstveno prema svojim navodima trebao namiriti potrebe svoje nove obitelji, partnerice, njezino dvoje djece, stambene kredite i ine troškove govore u prilog činjenici tko svoje interese stavlja iznad interesa vlastite mlt. djece.
5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao sljedeću materijalnu dokumentaciju; presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-…/19 (l.s. 5-8), presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob- …/2022 ( l.s. 9-22), zajedno sa priloženim cijelim predmetnom naznačenog poslovnog broja, izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom ( l.s. 23-24), nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar (l.s. 70-73), uvjerenje o vlasništvu vozila (l.s. 81), podnesak Zemljišnoknjižnog odjela. Općinskog suda u Zadru (l.s. 82), potvrdu o visini prihoda i primitaka (l.s. 87, 109-114) saslušani su tužitelj/protutuženik i tužena/protutužiteljica.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev za promjenom opsega i načina ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece i oca, uslijed bitno promijenjenih okolnosti, preseljenjem oca iz [adresa] u [adresa], kao i zahtjev za promjenom ranije dosuđenog iznosa uzdržavanja i to zahtjev za smanjenjem kao i zahtjev za povećanjem iznosa uzdržavanja.
7. Presudom P Ob-…/2019 od 19. prosinca 2019., između ostalog, određeno je da će se osobni odnosi mlt. djece i oca, ovdje tužitelja/protutuženika ostvarivati susretima i druženju utorkom i četvrtkom od 18,00 do 20,00 sati, svaki drugi vikend od subote u 08,00 do nedjelje u 20,00 sati, polovicu svih školskih praznika, te svaki drugi državni praznik i blagdan na način da će otac preuzeti djecu u mjestu stanovanja i po proteku vremena za susrete i druženja vratiti djecu majci.
8. Među strankama nije sporno da se otac preselio u [adresa], pa je i sama majka suglasna da se novom odlukom promijeni odluka o ostvarivanju osobnih odnosa, ali se protivit zahtjevu da sudjeluje u odvoženju mlt. djece o svom trošku radi realizacije osobnih odnosa oca i mlt. djece.
9. Uvidom u mišljenje Stručnog tima HZSR PU Zadar, razvidno je da su stranke postupka i ranije bile u tretmanu Zavoda, odnosno da je tijekom 2012. i 2024. tužitelj/protutuženik pokretao postupak obveznog savjetovanja radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, te da stranke nisu uspjela postići dogovor. Početkom 2023., roditelji su saslušani povodom iskazanih problema u ponašanju mlt. djece M i LJ, uz iskazanu sumnju da mlt. djeca imaju dijagnozu ADHD, ista je kasnije i utvrđena. Roditelji su tada iskazivali probleme u međusobnoj komunikaciji, različitim odgojnim stilovima. U odnosu na zahtjev oca da majka sudjeluje u odvoženju mlt. djece, radi ostvarivanja osobnih odnosa s ocem ista je iskazala kako joj je to vremenski i financijski neprihvatljivo, kako inače sve oko djece obavlja sama, brine o školi, vodi ih na treninge i tretmane CPUZ Mocire, na potrebne preglede u Zagreb i Rijeku te je uz sve to i zaposlena. Iskazuje kako joj pomaže njezina obitelj s kojom živi u zajedničkoj obiteljskoj kući. Što se tiče M. prijedloga o načinu ostvarivanja osobnih odnosa navodi kako se slaže da mlt. djeca s ocem provode svaki drugi vikend, ali isto tako predlaže da mlt. djeca s ocem provode i polovicu svih školskih praznika, a ne samo dio praznika za vrijeme njegovog godišnjeg odmora. Razvidno je da roditelji predlažu skoro pa identičan način ostvarivanja osobnih odnosa oca i zajedničke mlt. Djece, a jedini sporan dio ostaje prijevoz mlt. djece od [adresa] do [adresa], zbog čega je diskrecijska procjena stručnog tima kako nema potrebe za provođenjem kompletne obrade roditelja, obzirom da predmet spora nije u vezi s roditeljskim kapacitetima roditelja niti njihovom skrbi o djeci. S obzirom da je riječ o djeci koja imaju utvrđene teškoće u razvoju te da od preseljenja oca u [adresa] majka pretežno vodi brigu i svakodnevnu skrb o zajedničkoj mlt. djeci, ovaj stručni tim smatra nepravednim prebaciti obvezu prijevoza i na majku. Činjenica je da je posljednja zajednička adresa stanovanja stranaka bila u [adresa], kao i što je prvobitno bila i po prestanku bračne zajednice. Do preseljenja oca M. u [adresa] došlo je zbog njegovog novog zaposlenja i zasnivanja nove emocionalne veze, a čime je potrebu navedenog putovanja uzrokovao upravo otac, a ne majka. Budući da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, isti bi trebali ravnopravno sudjelovati i u svakodnevnim aktivnostima i obvezama koje mlt. djeca imaju. Stoga mišljenja su da bi u ovom slučaju otac trebao biti zadužen za odlazak po djecu i vraćanje djece majci. Mišljenja su da roditelji u ovom trenutku svojim ponašanjem grubo ne ugrožavaju dobiti djece, ali se u narednom periodu od oboje roditelja očekuje motivacija za uspostavom adekvatnog roditeljskog odnosa i primjerene komunikacije, kako se njihov sukob ne bi daljnje ugrožavao na mlt. djecu.
9.1. Uzevši u obzir sve okolnosti ovog slučaju, vodeći se prvenstveno zaštitom prava i dobrobiti mlt. djece K., Stručni tim Područnog ureda Zadar mišljenja je da bi se osobni odnosi mlt. djece i oca trebali odvijati primarno prema dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane, na sljedeći način: svaki drugi vikend počevši od petka u poslijepodnevnim satima do nedjelje u poslijepodnevnim satima, na način da otac u petak preuzme djecu na adresi majke te da ih u nedjelju po završetku susreta vrati na adresu stanovanja majke, bez obzira na to hoće li otac s djecom vrijeme provesti u [adresa] ili u [adresa], svaki drugi državni praznik i blagdan u cjelodnevnom trajanju i polovicu svih školskih praznika.
10. Tužitelj/protutuženik je prigovorio mišljenju Stručnog tima u bitnome ističući budući da je isto u svojem pretežitom dijelu utemeljeno na neistinitim navodima tuženice, a što ga čini nepotpunim i činjenično neutemeljenim, te neobjektivnim i pristranim tuženici, a sve na štetu tužitelja. Mišljenje da je izrađeno isključivo na temelju neposrednog razgovora s tuženicom, dok su navodi i argumenti tužitelja preuzeti iz pisanog podneska koji je isti dostavio Naslovnom sudu u ovom parničnom postupku, odnosno tužitelju nije bilo omogućeno da se neposredno pred tijelom očituje i iznese svoja stajališta u istom opsegu kao i tuženica, čime je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na istu. Iskaz tužene pred Zavodom pun je neistinitih i manipulativnih navoda kojima je cilj prezentirati tužitelja kao neodgovornog oca koji minimalno sudjeluje u odgoju djece. Tužitelj primarno ističe da se od preseljenja u [adresa] njegova
uključenost u svakodnevni život djece nije smanjila, već je ostala jednaka kao i prije preseljenja. Zajednička maloljetna djeca posjeduju telefonske uređaje pomoću kojih
tužitelj s njima može samostalno komunicirati, i to blizanci još od ranije imaju mobilne telefone, dok je tužitelj kćeri L nabavio pametan sat (za koji uredno plaća mjesečnu pretplatu), a sve kako bi mogao s djecom nesmetano komunicirati i sudjelovati u njihovom svakodnevnom životu. Nadalje, tuženica samoinicijativno i bez dogovora s tužiteljem upisuje djecu na sportske aktivnosti koje nisu prikladne s obzirom na njihove zdravstvene i razvojne okolnosti (ADHD), te samostalno odlučuje o bitnim pitanjima roditeljske skrbi, poput cijepljenja, izbora škole, prijave prebivališta i određivanja mjesta liječničkih pregleda, iako je riječ o odlukama o kojima se roditelji trebaju zajedno sporazumjeti. Paušalni navodi tuženice kako istoj nije financijski ni vremenski prihvatljivo voziti djecu na susrete s ocem nisu u skladu sa stvarnim stanjem. Naime, tužena je zaposlena na nepuno radno vrijeme, odnosno četiri sata dnevno. U odnosu na obveze oko skrbi o zajedničkoj djeci za istaknuti je da se maloljetna kći K. nalazi u cjelodnevnom školskom programu, dok sinovi blizanci imaju asistenta u nastavi te pohađaju istu smjenu. U odnosu na financijsko stanje tužene za istaknuti je da ista osim prihoda ostvarenih od rada ima i različite izvore prihoda koji omogućuju održavanje njezinog visokog životnog standarda i učestalih putovanja, pa je neistinita tvrdnja da sudjelovanje u prijevozu tuženici nije financijski prihvatljivo. Životno je i logično da tuženici kao osobi zaposlenoj na nepuno radno vrijeme prijevoz djece oduzima manje vremena nego tužitelju koji učestalo radi prekovremeno i vikendom. Kontradiktornost između obrazloženja i zaključka Mišljenja sadržana je u tome što Zavod istovremeno tvrdi da je bitno da djeca imaju kvalitetne odnose i sigurnost s oba roditelja, dok s druge strane zaključuje da je svejedno hoće li djeca vrijeme s ocem provoditi u [adresa], u njegovom domu, te na taj način graditi prisan odnos s partnericom tužitelja i njezinom djecom i obitelji ili će tužitelj biti primoran susrete s djecom provoditi u [adresa] (gdje ne postoji prikladno mjesto za zajednička druženja) i na taj način ostaviti djecu bez doticaja s njegovim svakodnevnim životom i njemu bliskim osobama u mjestu njegova prebivališta – [adresa]. U predmetnom Mišljenju Zavod nije uzeo u obzir mišljenje djece, pa se opetovano predlaže da Naslovni sud po posebnoj skrbnici obavijesti malodobnu djecu i utvrdi njihovo mišljenje o načinu i mjestu gdje žele provoditi vrijeme s ocem, te da Zavod isto uzme u obzir u skladu s kronološkom dobi djece prilikom izrade Mišljenja.
11. U ovom slučaju sud nije našao potrebnim naložiti posebnom skrbniku obavljanje razgovora s maloljetnom djecom. Naime, među strankama nije sporno ostvarivanje susreta i druženja djece s ocem, niti mjesto njihova održavanja, odnosno majke u niti jednom navratu nije branila ocu da se susreti i druženja odvijaju u [adresa]. Sporno je isključivo pitanje organizacije prijevoza djece radi ostvarivanja tih susreta. Sud ocjenjuje da ispitivanje djece ne bi bilo svrsishodno niti nužno za donošenje odluke, jer se ne radi o pitanju koje bi zahtijevalo utvrđivanje njihove volje ili stajališta u smislu osobnih odnosa s roditeljem, već o organizacijskom pitanju koje su dužni riješiti roditelji, odnosno o kojem odlučuje Sud vodeći računa o najboljem interesu djece. Ističe se da na djecu ne treba prenositi teret odlučivanja o pitanju tko će ih voziti radi ostvarivanja susreta i druženja, budući se radi o odgovornosti roditelja, a ne djece. Uključivanje djece u odlučivanje o takvom pitanju bilo bi protivno njihovoj dobrobiti i moglo bi ih nepotrebno opteretiti. Slijedom navedenog, Sud nije smatrao opravdanim provoditi razgovor s djecom putem posebnog skrbnika, jer takav dokaz ne bi bio od utjecaja na pravilno i zakonito rješenje ove pravne stvari.
12. Roditelji su saslušani pred sudom, pa je tako tužitelj u svom iskazu naveo kako se prošlo ljeto u kolovozu preselio u [adresa]. Susrete i druženje s djecom održava svaki drugi vikend. Radi do 16 sati, i odmah nakon posla kreće za [adresa], odnosno Bibinje i preuzimam djecu, te ih nakon proteka vikenda u nedjelju vraća majci. Predložio je da majka dovodi djecu u [adresa], s obzirom da ona radi 4 sata dnevno, a njegovo radno vrijeme je do 16 sati, pa bi u tom slučaju djeca mogla kod njega doći ranije i mogao bi više vremena provesti s njima u [adresa], a ne u putu, u slučaju da on ide po njih. Također bi mu značilo, odnosno financijski ga rasteretilo kada bi majka snosila taj dio troška puta, jer bi s tim iznosom mogao raspolagati na način da nešto kupi djeci. Ističe kako je dogovor da on preuzima djecu i vraća ih nakon susreta i druženja bio postignut u brakorazvodnoj parnici kada su okolnosti bile drugačije odnosno kada je živio u [adresa]. Djeca da se izrazito raduju kada se susreti i druženja odvijaju u [adresa], kada ih preuzima u Bibinjama da im je glavno pitanje da li idu u [adresa], s obzirom da su razvili jako dobar odnos s njegovom novom partnericom, i s njenom djecom. Ne zna zašto mu se spočitava da mu trošak koji se odnosi na preuzimanje i vraćanje djece ne bi trebao biti bitan, odnosno da se radi o mizernom iznosu, a tužena koja s druge strane radi na 4 sata i ima mogućnost sudjelovati u odvoženju ili preuzimanju djece.
12.1. Od kolovoza se zaposlio na novom, radnom mjestu u Splitu; radi u firmi SKELIN MONT, firma se bavi montažom. Njegov posao obuhvaća izlazak na teren, mjerenje ali i potom uredski dio. Ostvaruje mjesečnu plaću od 1.000,00 eura plus dodatak za topli obrok. Ima službeni automobil, mobitel. Radi od ponedjeljka do petak od 8 do 16 sati. Što se tiče njegove ranije firme Alusolutions, iz te firme je izašao, s obzirom da se brinuo za vlastitu sigurnost, jer sam imao zadužnicu na 265.445,62 eura (2.000.000,00 kn ). Upravo pod pretpostavkom da će ta firma zarađivati velike novce donesena je odluka o povećanju uzdržavanja. Kako nije bio siguran u uspješnost poslovanja firme i zbog brige za djecu zaposlio se u renomiranoj firmi u Splitu sa sigurnim primanjima. To da je osnovni razlog zbog kojeg se preselio u [adresa], a ne zbog hira kako navodi tužena ili da bi tamo živio s partnericom. Naime upravo ona da je dobila suglasnost da se sa dvoje maloljetne djece preseli u [adresa], ali zbog njegovog posla nakraju su ostali u [adresa]. Stanuje sa partnericom i njezinom dvoje maloljetne djece u stanu za koji plaćaju mjesečni najam u iznosu od 600,00 eura. Na troškove režija, struje, vode… izdvajaju iznos od 150,00 eura. Ona je zaposlena kao medicinska sestra i njezina plaća varira od 1.300,00 do 1.500,00 eura. I dalje otplaćuje kredit za automobil Citroen i to s iznosom od 112,00 eura i to negdje do sredine 2026. Posebno ističe kako, s obzirom na svoje sadašnje financijsko stanje ne može djeci priuštit ništa dodatno, od onoga što im plaća za uzdržavanje, pa im tako nije u mogućnosti niti kupiti kinder jaje kada ga u dućanu to traže, već traži nešto jeftinije kako bi im udovoljio. Osim plaće nema nikakav dodatni izvor prihoda. Već 4 godine ne bavi se iznajmljivanjem. Djecu nije odvodio na pregled u Zagreb ili Rijeku, s obzirom da si to ne može financijski priskrbiti, a i majka ga nije niti obavještavala o tome kada su ti pregledi niti mu je dostavljala nalaze.
12.2. Nadalje, da nije istina ono što tužena navodi da postoji stan u [adresa] koji je u njegovom izvanknjižnom vlasništvom u kojem bi mogao održavati susrete i druženja, s obzirom da se radi o stanu koji je u vlasništvu njegovog oca i on ga namjerava uskoro prodati. Vjeruje da je tužena svjesna njegove financijske situacije, ali da "zažmiri na jedno oko ". Naime, jedna vikend da su djeca htjela ići s njim u kino, a da on nije imao novaca za to, pa se na koncu čak majka ponudila da plati karte. Poslodavac da mu niša ne isplaćuje na ruke. Ovo da je najveća plaća koju je kao zaposlenik u svojoj struci primao i da se nada da će doći do poboljšanja na tržištu pa da će i mogući adekvatno s obzirom na svoju spremu tražiti posao sa boljim prihodima. Istina je da je u ranijem postupku ( radi promjene iznosa uzdržavanja) naveo da prima plaću od 700,00 eura, ali da tada nije imao trošak najma stana niti putovanja iz [adresa] u [adresa] radi održavanja susreta i druženja djecom. Smatrao je da će mu prihvaćanjem posla u Splitu i preseljenjem u [adresa] financijska situacija biti bolja, pa da će mogući ispunjavati svoje obveze uzdržavanja, jer su postojali planovi da njegova partnerica proda neki stan, da si osiguraju stambeno pitanje, ali da do toga nije došlo. Bivša supruga ovdje tužena da radi na 4 sata, s obzirom na zdravstveno stanje mlt. M i LJ, budući da imaju dijagnosticiran ADHD. Tužena nikada nije branila da susrete i druženja s djecom održava u [adresa]. Susrete i druženja tijekom ljeta s djecom održavao je svaki drugi vikend i polovicu svog godišnjeg odmora, jer da polovicu svih ljetnih školskih nije mogao zbog posla.
13. Tužena je u svom iskazu navela da se ona protivi da sudjeluje u odvoženju djece k ocu radi susreta i druženja u [adresa], što financijski, a što zbog nedostatka vremena. Njena plaća iznosi 1.500,00 eura. Zaposlena je na 4 sata. Međutim, da fizički ne može doći do Splita zbog obveza koje ima vezano za djecu. Konkretno petkom radi u prosjeku do 11 odnosno 12 sati, potom idem u Bibinje kupi K. iz škole, ako su Š. i I. kući da im svima ručak, K. taj dan ima trening gimnastike. Za to nema vremena s obzirom da briga i skrb troje djece, od toga dvojica imaju ADHD, zahtjeva svakodnevni veliki angažman, pa da jednostavno nema vremena još i djecu voziti tužitelju u [adresa], i oprije nego što se preselio da ga je pitala da li je svjestan kakva će to promjena biti i da li je u mogućnosti to sve obaviti. Ona
sada ima i određene zdravstvene poteškoća.
13.1. Što se tiče potreba mlt. djece;, I. i Š. ne odlaze privatno logopedu i defektologu već ih odvodi u [adresa] na Mocire utorkom. Š. I. i K., i dalje treniraju karate i mjesečna članarina iznosi za njih troje 80,00 eura. Na robotiku više ne odlaze. K. trenira i gimnastiku i za to mjesečno izdvaja 50,00 eura. K. također odlazi na produženi boravak u školi, s obzirom da sada pohađa drugi razred i to plaća 60,00 eura. Što se tiče potreba vezano za zdravstveno stanje kako je i ranije iskazivala pred sudom ( radi promjene odluke o uzdržavanju), tu su oštećenja vida pa tako I. i K. odlaze na preglede u Zagreb dva puta godišnje, išla je na ljeto i treba sada na zimu. Š. i I. i dalje po potrebi trebaju ići na pregled kod neuropedijatra u Rijeku i to da je taj pregled koji je tužitelj u iskazu naveo. U glavnini što se tiče odlazaka liječniku, kao i stambenih prilika, troškova njihovog domaćinstva je sve ostalo isto na način kako je to iskazivala u ranijem postupku radi uzdržavanja. Vezano za odlaske liječniku s djecom izvan [adresa], tužitelj je čak početno sudjelovao na način da je podmirivao polovicu troška, međutim na koncu je s tim prestao. Njena cijela plaća se potroši za potrebe nje i djece, da joj se teško precizno izjasniti koji iznos konkretno potroši za njihove materijalne potrebe. Stanuje u obiteljskoj kući svojih roditelja, njena majka kuha, ali da joj ona daje novac za namjernice, potrebe djece da su se povećale s obzirom na vrijeme donošenje ranije odluke, možda čak tri puta, s obzirom na sveukupno povećanje cijena. Ostvaruje dodatan prihod kao član srednjoškolskog đačkog doma u [adresa] i to nekih 66,36 eura ( 500 kuna). Prima dječji doplatak u iznosu od 180,00 eura, a I. i Š. primaju inkluzivni dodatak svaki u iznosu od 450,00 eura. Nije opterećena nikakvim kreditom. Njeni prihodi, uzdržavanje i dodaci su dostatni za stabilan život, a postupak radi povećanja uzdržavanja je pokrenula jer je zakon jasan i govori koliko djece trebaju u skladu s dobi primati uzdržavanja. Posjeduje vlastito vozilo.
13.2. Ne protivi se da tužitelj susrete i druženja s djecom odražava u [adresa], s tim da je ona od njega tražila i da djecu viđa utorkom i četvrtkom, što ne radi od kada se preselio u [adresa].
14. Uvidom u potvrdu o visini dohotka i primitaka, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar od 9. siječnja 2026., utvrđeno je da je tužitelj za 2024. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 9.982,39 eura, te neoporezivi primitak u iznosu od 2.101,86 eura, a za 2025. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 13.282,85 eura, poreza i prireza 496,57 eura, te neoporezivi primitak u iznosu od 1.600,34 eura.
15. Dakle, vodeći računa o svim činjenicama ovog postupka sud smatra da je opravdano odrediti da je otac dužan preuzimati i vraćati djecu radi ostvarivanja susreta i druženja. Otac je promijenio mjesto prebivališta i preselio u [adresa], dok djeca i nadalje žive s majkom u [adresa], gdje imaju ustaljeni životni ritam, školovanje i svakodnevne aktivnosti. Upravo preseljenje oca u drugo mjesto uzrokovalo je potrebu dodatne organizacije prijevoza djece, slijedom čega je ocijenjeno da teret takve organizacije treba snositi roditelj koji je promjenom svog prebivališta doveo do potrebe za dodatnim putovanjem. Ujedno je uzeto u obzir da majka svakodnevno skrbi o djeci, organizira njihove školske i izvanškolske obveze, dok bi joj dodatno opterećenje prijevozom na većim udaljenostima predstavljalo nerazmjeran teret u odnosu na postojeće obveze. Sud je posebno cijenio i stvarne mogućnosti stranaka, pri čemu iz provedenih dokaza proizlazi da je otac zaposlen i koristi službeno vozilo, dok majka skrbi o troje djece, uključujući dvoje djece s utvrđenim teškoćama u razvoju (ADHD), što zahtjeva i pojačani angažman. U takvim okolnostima, određivanje obveze prijevoza na strani oca predstavlja razmjerno i pravedno rješenje koje ujedno osigurava kontinuitet i kvalitetu osobnih odnosa djece s ocem.
15.1. Nadalje, iako tužitelj osporava nalaz i mišljenje HZSR PU Zadar, ističe se da je odluka u ovoj pravnoj stvari prvenstveno utemeljena na utvrđenim objektivnim činjenicama koje proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, osobito iz iskaza stranaka, te načina na koji roditelji faktično izvršavaju roditeljsku skrb i organiziraju život djece. U ovom postupku nije bila potrebna detaljna obrada roditeljskih kapaciteta stranaka, budući da isto među njima nije bilo sporno, već je predmet odlučivanja bio ograničen na organizacijsko pitanje prijevoza djece. Slijedom toga, eventualni nedostaci u nalazu i mišljenju Zavoda, na koje tužitelj ukazuje, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene odluke.
15.2. Nadalje, preseljenjem oca iz [adresa] u [adresa] došlo je do bitne promjene u načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, budući da je time u znatnoj mjeri onemogućeno njegovo neposredno i svakodnevno sudjelovanje u životu djece, osobito u dijelu koji se odnosi na kontakte tijekom tjedna, sudjelovanje u školskim i izvanškolskim obvezama, te pružanje pomoći majci u svakodnevnoj skrbi o djeci. Iako roditelji i nadalje zajednički i sporazumno izvršavaju roditeljsku skrb, Sud ocjenjuje da je uslijed prostorne udaljenosti došlo do objektivnog smanjenja mogućnosti oca da aktivno sudjeluje u svakodnevnim obvezama djece, kao i da po potrebi neposredno „uskoči“ u izvršavanje pojedinih roditeljskih dužnosti. Time je teret svakodnevne skrbi u većoj mjeri ostao na majci. U takvim okolnostima, smatra se opravdano i pravično da otac preuzme obvezu organizacije i realizacije prijevoza djece radi ostvarivanja susreta i druženja, budući da upravo ta obveza predstavlja jedan od načina njegovog aktivnog doprinosa izvršavanju roditeljske skrbi u uvjetima smanjene mogućnosti svakodnevnog sudjelovanja.
16. Što se tiče promjene opsega ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece i oca proizlazi da je otac i do sada ostvarivao osobne odnose s djecom na način da ih je usklađivao sa svojim poslovnim obvezama, pri čemu takav način ostvarivanja susreta i druženja nije bio sporan među strankama niti je utvrđeno da bi bio protivan interesima djece, pa je u tom dijelu i usvojen zahtjev tužitelja te su osobni odnosi uz susrete i druženja svaki drugi vikend od petka u popodnevnim satima do nedjelje u popodnevnim satima također određeni, polovicom državnih praznika i blagdana, te polovicom kolektivnog godišnjeg odmora oca koji se preklapa s zimskim i ljetnim školskim praznicima. U odnosu na prijedlog Zavoda da se osobni odnosi odrede kroz polovicu svih školskih praznika, Sud isti nije prihvatio, budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da otac, zbog svojih poslovnih obveza, neće biti u mogućnosti u kontinuitetu realizirati osobne odnose u tako predloženom opsegu, niti ih je do sada održavao na taj način. Određivanje osobnih odnosa na način koji objektivno ne bi bio ostvariv dovelo bi do njihove formalne, ali ne i stvarne realizacije, što nije u interesu maloljetne djece. Sud stoga smatra da je u najboljem interesu djece odrediti opseg osobnih odnosa na način koji je realno provediv i usklađen sa životnim okolnostima roditelja, čime se osigurava njihov kontinuitet i stabilnost, umjesto određivanja šireg opsega koji bi ostao neostvaren.
17. U odnosu na zahtjev za promjenom iznosa uzdržavanja za mlt. djecu, u skladu s odredbom čl. 285. ObZ-a, između stranka je sporno da li je na strani oca, kao i na strani mlt. djece došlo do takve promjene okolnosti koja bi opravdala smanjenje, odnosno povišenje iznosa uzdržavanja.
18. Posljednjom odlukom kojom je određen iznos uzdržavanja mlt. djece, P Ob- …/2022 od 13. ožujka 2024., određeno je da otac za mlt. Š. K. ( rođ. .…...) doprinosi s iznosom od 203,00 eura, za mlt. I. K. ( rođ. ...) s iznosom od 203,00 eura, te za mlt. K. K. ( rođ. ….) s iznosom od 172,00 eura. Iz usporedbe ranije iskazanih potreba maloljetne djece (raniji postupak) i sadašnjeg činjeničnog stanja proizlazi da je došlo do određenih promjena u strukturi i visini njihovih materijalnih potreba, no ne u opsegu kako to tužena navodi. Naime, iz ranijeg iskaza proizlazi da su djeca već tada imala izražene zdravstvene potrebe koje su zahtijevale odlaske na specijalističke preglede u Zagreb i Rijeku. Također, djeca su već bila uključena u određene izvannastavne pa su ti troškovi postojali su i u ranijem razdoblju. U sadašnjem razdoblju proizlazi da su pojedine potrebe djece djelomično izmijenjene, a dijelom i povećane. Konkretno, djeca su i dalje uključena u izvanškolske aktivnosti (gimnastika, karate, produženi boravak), koje generiraju određene mjesečne troškove (u rasponu od približno 50,00 do 80,00 eura po aktivnosti). Također, i dalje postoje zdravstvene potrebe djece koje uključuju povremene specijalističke preglede. Međutim, ukupno gledano, iz provedenih dokaza ne proizlazi da su materijalne potrebe djece porasle u višestrukom opsegu kako to tužena navodi, već da se radi o umjerenom povećanju potreba koje je uobičajeno s obzirom na dob djece i njihove razvojne potrebe.
18. 1. Što se tiče imovinskih mogućnosti oca iz usporedbe ranijeg i sadašnjeg iskaza tužitelja, kao obveznika uzdržavanja, proizlazi kako unatoč iskazanim promjenama u njegovim imovinskim i životnim prilikama, nije došlo do takvih promjena koje bi opravdale smanjenje iznos uzdržavanja. Tuženik je ranije iskazivao da ostvaruje plaću od 700,00 eura, s tim da je provedenim postupkom utvrđeno da njegova primanja na mjesečnoj razini ipak premašuju iskazani iznos. Tada nije imao troškove stanovanja jer je živio u nekretnini u vlasništvu oca, a režijski troškovi bili su relativno niski. Istovremeno je imao obvezu otplate kredita za osobni automobil. Sada tuženik iskazuje kako ostvaruje plaću od oko 1.000,00 eura uz određene dodatke, pri čemu sada ima i troškove stanovanja (najamnina u iznosu od oko 600,00 eura mjesečno, dijeljena s partnericom), te režijske troškove. Što se tiče otplate kredita za automobil ona će biti ispunjena tijekom ove godine. Sam tužitelj ističe da je u međuvremenu promijenio zaposlenje radi sigurnijih i stabilnijih primanja. Iako je došlo do promjene u strukturi prihoda i rashoda tužitelja, osobito u pogledu povećanja troškova stanovanja, istodobno je došlo i do stabilizacije njegovih prihoda i smanjenja poslovnih rizika, slijedom čega se njegove ukupne imovinske prilike ne mogu ocijeniti bitno pogoršanima u odnosu na ranije razdoblje.
19. Uvažavajući aktualnu Odluko o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ( Narodne novine br. 75/2025), minimalan novčani iznos kojim je dužan pridonositi roditelj koji ne stanuje s djetetom u dobi od 7 do 12 godina dužan jest iznos od 264 eura, te odredbu čl. čl. 314. st. 3. ObZ-a, prema kojoj se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, razvidno je da tuženik na ime uzdržavanja mlt. djece već doprinosi s iznosom koji je niži od minimalnog novčanog iznosa kojim je dužan doprinositi.
20. Dakle, odlučujući o zahtjevu za povećanje iznosa uzdržavanja, kao i o zahtjevu za njegovo smanjenje, sud je imao u vidu da se materijalne potrebe mlt. djece nisu promijenile u značajnom opsegu, kao i imovinske mogućnosti roditelja, odnosno da materijalne potrebe mlt. djece prema životnom standardu roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje, uz sve okolnosti slučaja i dalje odgovaraju iznosu koji je određen ranijom presudom, odnosno za mlt. Š. i I. u iznosu od 203,00 eura, te za mlt. K. u iznos od 172,00 eura. Sud je uzeo u obzir troškove života tužitelja, te da na njegovoj strani ostaje i obveza snositi troškove prijevoza djece radi ostvarivanja susreta i druženja, što predstavlja dodatno financijsko opterećenje, pa nije našao opravdanim povećati ranije dosuđeni iznos uzdržavanja, te s druge strane da je tužitelj u dobi od 45 godina, po struci dip. ing. građevine, osoba određenih stručnih kvalifikacija i radnog iskustva, slijedom čega ima realnu mogućnost ostvarivanja i većih prihoda od onih koje trenutno iskazuje, i dužna je svoj život organizirati na način da zadovolji neophodne mjesečne materijalne potrebe djece koje nikako ne mogu biti niže od onih ranije dosuđenih.
21. Napominje se da dječji doplatak, kao i inkluzivni dodatak ne predstavljaju prihode mlt. djece kojim bi ista bila dužna pridonositi svojem uzdržavanju u smislu odredbe čl. 314. st. 2. toč. 2. ObZ-a. ( Rev-2350/14, Rev-543/2016)
21.1. Prema odredbi čl. 1. Zakon o dječjem doplatku (94/2001, 138/2006, 107/2007, 37/2008, 61/2011, 112/2012, 82/2015, 58/2018, 156/2023, 156/2023) doplatak za djecu je novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece. Naime, doplatak za djecu predstavlja dodatan izvor prihoda koji pripada roditelju kao korisniku prava, a ne djetetu, odnosno iznos ostvaren s osnove doplatka za djecu ne može se uračunavati niti kao iznos koji ostvaruje dijete, niti kao iznos kojim se ispunjava obveza uzdržavanja.
21.2. Prema odredbi čl. 5. Zakonu o inkluzivnom dodatku ( Narodne novine br. 156/2023), inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Dakle, navedena naknada po svojoj pravnoj naravi predstavlja namjensko novčano primanje koje služi pokriću povećanih potreba djeteta uzrokovanih zdravstvenim teškoćama, a ne prihod iz kojeg bi dijete bilo dužno doprinositi vlastitom uzdržavanju. Slijedom toga, navedeni iznos ne utječe na opseg obveze roditelja na uzdržavanje, već upravo potvrđuje postojanje povećanih potreba djeteta.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, gdje sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima, te u stvarima uzdržavanja, o trošku odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. Kako niti jedna stranka u postupku nije uspjela u cijelosti sa svojim zahtjevom, budući je tužbeni zahtjev djelomično usvoje, djelomično odbijen kao neosnovan, te je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a pritom niti jedna stranaka svojom krivnjom protivnoj strani nije prouzrokovala dodatne troškove, to je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
Zadar, 20. travnja 2026.
Sutkinja
Marija Dukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koja se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovog suda za županijski sud.
DNA:
1) Tužitelju/protutuženiku po pun.,
2) Tuženoj/protutužiteljici po pun.,
3) Posebnoj skrbnici,
4) Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Zadar
