Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-129/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikolu Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3 A, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, temeljem objave od 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu broj partije 5102349978 sklopljenog 19. travnja 2005. godine koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je uplatiti 1,00 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita je suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

II-Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju plaćeni iznos s osnove ništetne odredbe čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu broj partije 5102349978 u iznosu od 290,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 23. travnja 2005. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj partije 5301924304 od 21. studenog 2008. godine u dijelu u kojem se mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke, pa tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od prve promjene kamatne stope pa nadalje.

IV-Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju plaćeni iznos s osnove ništetne odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj partije 5301924304 u iznosu od 117,68 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 47,81 EUR od 16. srpnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 48,33 EUR od 23. listopada 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 21,54 EUR od 16. siječnja 2015. godine pa do isplate

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. st. 1. Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj partije 5301924304 od 21. studenog 2008. godine koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je uplatiti u roku 8 dana 1,90 % (jedancijelihdevedet posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“

VI-Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju plaćeni iznos s osnove ništetne odredbe čl. 10. st. 1. Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj partije 5301924304 u iznosu od 378,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. studenog 2008. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VII-Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove postupka u iznosu od 2.201,54 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 2. veljače 2021., navodi da je bio vlasnik obrta za stočarstvo, šumarstvo i trgovinu [adresa], koji obrt je prestao s radom 28. veljače 2017. godine, o čemu se u prilogu dostavlja izvadak iz obrtnog registra, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

2.Obrt za stočarstvo, šumarstvo i trgovinu [obrt] je kao korisnik kredita s tuženom Erste&steiermarkische bank d.d. sklopio 19. travnja 2005. godine Ugovor o kreditu, broj partije 5102349978 na iznos od 29.660,88 EUR. Ugovorom o kreditu je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva i koja u trenutku ugovaranja iznosi 7,00 % godišnje. Nadalje je odredbom čl. 8. st. 2. navedenog Ugovora propisano da su „Ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

3.Također, isti je obrt u vlasništvu tužitelja kao korisnik kredita sklopio je 21. studenog 2008. godine s tuženom Erste&steiermarkische bank d.d. Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj partije 5301924304 na iznos od 150.000,00 kuna. Ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u trenutku ugovaranja iznosi 9,00 %. Dok je odredbom čl. 8. st. 2. navedenog Ugovora propisano da je „Korisnik kredita suglasan da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. O navedenoj promjeni Banka će pravovremeno obavijestiti korisnika kredita“

4.Tužena je mijenjala kamatnu stopu po kreditu tužitelja na način da je dopisima obavještavala tužitelja da je povećala kamatne stope po kreditu tužitelja sukladno jednostranoj odluci banke.

5.Tužitelj smatra da je odredba članka Ugovora o kreditu kojom je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, odnosno da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke, nepoštena ugovorna odredba budući da ista nije određena niti odrediva. Naime, Zakonom o obveznim odnosima u članku 269. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Nadalje, odredbom čl. 272. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Konkretna ugovorna odredba nije određena, niti sadrži podatke na temelju koje se činidba može odrediti, te je kao takva suprotna odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je stoga nepoštena, a samim time i ništetna.

6.Nadalje, tužitelj smatra da je ugovorna odredba o promjeni kamatne stope u skladu s važećim odlukama tuženika, ništetna, a sve iz razloga što je takva ugovorna odredba unaprijed formulirana od strane tuženika i o njoj tužitelj kao ugovorna strana nije mogao imati utjecaj, već mu je od strane tuženika nametnuta obveza koju nije mogao objektivno sagledati budući da ista nije imala jasne parametre po kojima se kamatna stopa mijenja. Formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je takva da je na temelju nje tužitelj znao jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok on ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

7.Predmetni ugovori o kreditu su dvostrani pravni posao u odnosu na koje vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zlouporabe prava, pa sukladno tome, tužitelj smatra da je izvjesno da unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjena kamatne stope je suprotno svim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika.

8.Naime, čl. 295. ZOO-a propisano je da su „Opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.“ Dok je odredbom čl. 296. ZOO-a propisano da su „Ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.“

9.Stoga, tužitelj smatra da su takve ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu u kojima, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva, a osim toga sadržaj ugovornih odredbi o načinu i uvjetima za promjenu kamatne stope sukladno važećim odlukama banke odnosno tuženika, tužitelju objektivno nisu bile, niti su mogle biti razumljive, ništetne ugovorne odredbe sukladno čl. 296. ZOO-a. Naime, tuženik je unaprijed formuliranom ugovornom odredbom o promjeni kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke, prouzročio očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja, čime je takva ugovorna odredba sukladno čl. 296. st.1. ZOO-a ništetna.

10.Tužitelj je, budući je svoje obveze uredno ispunjavao po dospijeću, na temelju nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno važećim odlukama tuženika, preplatio kamate u dijelu u kojem je tuženik neosnovano stekao iznos koji čini razliku između izmijenjene odnosno povećane kamate i redovne početne kamate ugovorene na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

11.O svemu gore iznesenom u prilog ide i pozitivna sudska praksa, te tako tužitelj u prilogu dostavlja pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1171/17 od 17. lipnja 2020. godine, iz koje je razvidno da su ugovorne odredbe o promjeni kamatnih stopa po odlukama banaka ništetne i u ugovorima o kreditu s valutom u EUR-u te kada je tužitelj obrtnik, budući da isti ima jednaka prava kao i potrošači.

12.Isto tako, odredbom članka 10. stavak 1. predmetnog Ugovora o kreditu broj partije 5102349978 od 19. travnja 2005. godine ugovoreno je da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita, ovdje tužitelj dužan platiti 1,00 % naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana. Tužitelj ističe kako je navedena odredba, nepoštena ugovorna odredba, budući se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, već se radi o tipskom ugovoru koji je prethodno sastavio tuženik. Ista odredba dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja te je samim time i ništetna sukladno čl. 296. ZOO-a. Naime, odredbama Zakona o obveznim odnosima je regulirano da se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. U konkretnom ugovornom odnosu nikakvog zakonskog ni stvarnog uporišta nema tuženik u naplaćivanju dodatnih naknada za nekakvu obradu zahtjeva i odobravanje kredita, budući da takve troškovi niti nema, odnosno ne radi se o stvarnim troškovima koji su nastali za tuženika.

13.Tužitelj ističe kako je nepošteno bez pregovaranja sa suugovarateljem, ovdje tužiteljem tipskim ugovorom nametnuti na početku kredita naknade za nekakvu obradu zahtjeva i odobravanje kredita za koje ne postoji nikakvo obrazloženje, potreba niti osnova, te iz same odredbe nije niti jasno zašto se radi baš o 1,00 % iznosa kredita.

14.Također, i u Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu broj partije 5301924304 od 21. studenog 2008. godine je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita, ovdje tužitelj dužan uplatiti u roku 8 dana, 1,90 % naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, koja ugovorna odredba je ništetna a sve iz gore navedenih razloga.

15.Nadalje, tužitelj ističe kako smatra da su pogrešno obračunate ugovorne kamate po dospijeću u gore navedenim Ugovorima, te budući su pogrešno obračunate ugovorne kamate, samim time je pogrešno utvrđena i zatezna kamata na neosnovano naplaćene iznose od strane tuženika.

16.Tužitelj je dana 19. siječnja 2021. godine dopisom pozvao tuženika da mu dostavi potrebnu dokumentaciju u vezi s ugovorom, i to otplatni plan ugovoren predmetnim ugovorom, pregled prometa po partiji predmetnog kredita, te dopise o obavijesti o promjeni kamatne stope, na što se tuženik oglušio.

17.Budući da zatražene podatke, i to, otplatni plan ugovoren predmetnim ugovorima, pregled prometa po partiji predmetnih kredita, te podatke o promjenama kamatne stope, tuženik ne želi dati iako nedvojbeno njima raspolaže, a koje je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno isti se mogu smatrati zajedničkima za obje strane, tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego dođe do tih podataka, te se predlaže naslovnom sudu da temeljem odredbi čl. 186. b. st. 3. Zakona o parničnom postupku donese rješenje kojim će se tuženiku naložiti dostava dokumentacije i to Ugovora o kreditu broj partije 5102349978 od dana 19. travnja 2005. godine, otplatnog plana ugovorenog predmetnim ugovorom, pregled prometa po partiji predmetnog kredita, te podatke o promjeni kamatne stope, kao i Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj partije 5301924304 od 21. studenog 2008. godine, otplatni plan ugovoren predmetnim ugovorom, pregled prometa po partiji predmetnog kredita, te podatke o promjeni kamatne stope. Tužitelj će, sukladno odredbi čl. 186. st. 4. ZPP-a, po dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika te po provedenom financijskom vještačenju na gore specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev.

18.Tužitelj je konačno uredio i postavio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve kao što je odlučeno u izreci presude.

19.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

20.Tuženik prigovara stvarnoj nadležnosti naslovnog suda. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora su odredbe trgovačkih ugovora sklopljenih između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja, tada u svojstvu vlasnika obrta. Prema tome, obje ugovorne strane su trgovci. S obzirom na to, tuženik smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 34.b st. 1. t. 1 ZPP te da bi se naslovni sud trebao oglasiti stvarno nenadležnim i predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Rijeci na daljnje postupanje.

21.Nije sporno da su među strankama bila sklopljena dva ugovora o kreditu i to po partijama 5102349978 i 5301924304. Svi ostali činjenični navodi i pravna shvaćanja iznesena u tužbi se osporavaju.

22.Tuženik ističe kako tužitelj prema njemu još uvijek nije podmirio svoje obveze po predmetnim ugovorima te je stoga ovaj postupak umjeren isključivo tome da se tuženika onemogući u naplati njegovih tražbina.

23.S tim u vezi, tuženik ukazuje kako je radi naplate tražbine iz ugovora br. 5301924304 već vođen parnični postupak pred naslovnim sudom, pod br. Povrv-1443/17, u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je tamo tuženiku, a ovdje tužitelju naloženo platiti ovdje tuženiku iznos od 206.773,62 kn s kamatama i troškovima postupka. Posebno je bitno istaknuti da je u tom postupku ovdje tužitelj isticao prigovor ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope, da je sud o tom prigovoru odlučivao te isti u konačnici odbio kao neosnovan, a što je potvrdio i drugostupanjski sud u svojoj presudi.

24.Tako prvostupanjski sud u svojoj presudi navodi kako je tamo tuženik isticao “ da je ništetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu” (str. 9), da je “stoga sud… razmatrao prigovor tuženika o ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu” (str. 10), da “tuženik nije dokazao osnovne pretpostavke uz koje bi odredba Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu bila ništetna” pa da je “sud napokon utvrdio da je pravno neprihvatljiv prigovor tuženika, koji se ticao ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi” (str. 12). Stav prvostupanjskog suda je potvrdio drugostupanjski sud navodeći kako “žalba je u tom dijelu neosnovana… jer to povećanje nije prouzročilo značajniju ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka” (str. 3) te “To su sve okolnosti iz kojih, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, proizlazi kako ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tuženika pa se ta ugovorna odredba ne smatra nepoštenom u smislu članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja i trajanja ugovora o kreditu” (str. 4).

25.Stoga da proizlazi da je o t. V tužbenog zahtjeva već pravomoćno odlučeno pa stoga tuženik ističe prigovor presuđene stvari te traži da se tužba u tom dijelu odbaci kao nedopuštena.

26.Iz tužbe da evidentno proizlazi da tužitelj za sebe pokušava ishoditi potrošačku zaštitu iako on u konkretnom slučaju nije bio potrošač. Naime, predmetne ugovore o kreditu sklopio je u svojstvu vlasnika obrta za stočarstvo, šumarstvo i trgovinu. Iako navedeno ne bi trebalo biti sporno, tuženik ukazuje da Zakon o zaštiti potrošača u čl. 5. st. 1. t. 15. definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Pritom je za istaknuti da je namjena ugovora o kreditu sklopljenog 2005. bila kupovina traktora i financiranje obrtnih sredstava, dok je namjena revolving kredita iz 2008. godine bila financiranje poslovanja obrta.

27.Tužitelj u tužbi navodi kako je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope “nepoštena”. Zakon o obveznim odnosima, međutim, ne poznaje pojam nepoštene ugovorne odredbe već se radi o institutu Zakona o zaštiti potrošača. Jasno je stoga da niti ta niti bilo koja druga ugovorna odredba ne mogu biti nepoštene.

28.Iako sudske odluke nisu izvor prava pa je pozivanje tužitelja na odluku drugog suda bespredmetno, tuženik svejedno ističe kako, suprotno neargumentiranim navodima iz priložene odluke, Direktiva Vijeća EZ 93/13/EEZ od 05.04.1993. nije implementirana u Zakon o obveznim odnosima, jer je iz čl. 1.a ZOO jasno vidljivo koje direktive jesu implementirane u taj propis te da spomenuta direktiva nije među njima. Prema tome, ovaj spor je moguće razriješiti jedino primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima te bez pozivanja na institute zaštite potrošača.

29.Tužitelj da u tužbi također navodi kako je odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna jer da nije odrediva. Protivno navodima tužitelja, predmetna odredba jest odrediva. Naime, potpisom ugovora o kreditu tužitelj je, kao korisnik kredita, preuzeo obvezu plaćanja. Njegova činidba se dakle sastoji u plaćanju određenog novčanog iznosa na ime povrata kredita. Pritom se iznosi koje plaća sastoje od glavnice i kamate. U ugovoru o kreditu je visina kamatne stope jasno navedena, kao i činjenica da se radi o promjenjivoj stopi. Istovremeno, ugovorne strane su se suglasile da se za vrijeme trajanja ugovora kamatna stopa mijenja sukladno važećim odlukama banke. Dakle, tuženik je u svakom trenutku znao koliko iznosi njegova obveza kao i kolika je kamatna stopa.

30.Činjenica da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva znači da je kod tužitelja morala postojati svijest o tome da su tijekom trajanja ugovora moguće promjene te stope. Tuženik ističe kako ZOO u čl. 26. izričito dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope. U konkretnom slučaju kamatna stopa nije ugovorena kao fiksna te je se ne može tako tretirati, kao što to pokušava učiniti tužitelj u tužbi. Visina kamatne stope kod ugovora s fiksnom kamatom je drugačija jer i davatelj kredita preuzima drugačiji rizik kod takvih ugovora.

31.Pritom je za istaknuti da je tužitelj trgovac te je sukladno čl. 10. st. 2. ZOO bio dužan postupati s povećanom pažnjom. Stoga ne može osnovano tvrditi da mu odredba o načinu promjene kamatne stope nije bila poznata jer to upućuje na njegovu nesavjesnost prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Povrh toga, tužitelj nije bio obvezan sklopiti ugovore ako je smatrao da mu uvjeti koje mu je tuženik ponudio ne odgovaraju. S obzirom na navedeno, pozivanje tužitelja na čl. 296. ZOO je neosnovano jer je odredba o načinu promjene kamatne stope jasna, razumljiva i lako uočljiva.

32.Nadalje, postupanje tuženika nije bilo nesavjesno. Naime, do promjene kamatne stope nije došlo iz nekog hira tuženika već zbog objektivnih vanjskih okolnosti i stanja na tržištu. Na visinu kamatne stope utječe više faktora i to kreditni rizik države u kojoj banka posluje, kreditni rizik same banke, cijena izvora financiranja i regulatorni trošak koji tereti banku. Jedan od glavnih tržišnih pokazatelja koji utječe na visinu kamatne stope je Credit Default Swap (CDS). To je financijska izvedenica za kreditni rizik te je njeno povećanje u direktnoj korelaciji s povećanjem rizika od bankrota države ili poslovnog subjekta. Prema tome, rastom CDS-a za neku državu raste i trošak financiranja banke koja u toj državi posluje. Uslijed globalne finacijske krize koja je nastupila u rujnu 2008. CDS za Hrvatsku se povećao s 0,90% na 5,16% (veljača 2009.). Prema tome, za tuženika je došlo do značajnog povećanja troškova poslovanja, što je onda za posljedicu imalo povećanje kamatnih stopa u ugovorima u kreditu. Bitno je, međutim, za istaknuti da je većinu nastalog troška tuženik preuzeo na sebe dok je samo manji dio prevaljen na klijente u vidu povećanja kamatne stope. Stoga nije došlo do neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana, s obzirom da je većinu troška novonostale tržišne situacije preuzela upravo banka. Kao što je već rečeno, kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva te je tužitelj morao računati na mogućnost da se ista poveća. Kada bi okolnost povećanja kamatne stope sama po sebi značila da je došlo do neravnopravnosti među strankama, tada bi posljedično i smanjenje kamatne stope, koje je također bilo moguće, značilo da je došlo do neravnopravnosti među strankama, ali ovaj put na štetu banke. Prema tome, ugovorni odnos treba sagledati u njegovoj ukupnosti, što tužitelj u svojoj tužbi propušta učiniti.

33.Navod tužitelja da nije mogao znati “u kojem će se smjeru kamatna stopa kretati” je promašen jer čak i da je kamatna stopa bila ugovorno vezana uz neku referentnu stopu, buduće kretanje te referentne stope bi tužitelju i dalje bilo nepoznato, kao uostalom i svakom drugom sudioniku na tržištu. U oba slučaja se kretanja na tržištu reflektiraju u promjeni kamatne stope, jer kao što je gore objašnjeno, tuženik nije proizvoljno promijenio kamatnu stopu već isključivo kao rezultat nepovoljnih kretanja na tržištu uslijed financijske krize.

34.Slijedom navedenog, vidljivo je da postupanje tuženika nije bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je kamatna stopa promijenjena tek nastupom objektivnih, gore opisanih, tržišnih uvjeta.

35.U konkretnom pak slučaju efekti za tužitelja su bili minimalni jer po ugovoru 5102349978 uopće nije došlo do promjene kamatne stope, dok je po ugovoru 5301924304 kamatna stopa promijenjena samo jednom i to 01.04.2009. pri čemu su efekti za tužitelja bili minimalni jer je rok otplate tog kredita isticao u studenom iste godine. Prema tome, nije došlo do neravnopravnosti u pravima ugovornih strana niti je postizanje svrhe ugovora nije bilo ugroženo. Navedeno je potvrđeno i u postupku koji se između stranaka vodio pod posl. br. Povrv-1443/17.

36.Kako, dakle, po ugovoru 5102349978 uopće nije došlo do promjene kamatne stope, dok je za ugovor 5301924304 već donesena pravomoćna presuda o tome da odredba o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna, jasno je da pitanje promjenjivosti kamatne stope ne može biti predmet ovog postupka. Tužitelj da je u tužbi namjerno propustio navesti da još uvijek nije podmirio dug niti po jednom kreditu, a što zasigurno nema veze s problematikom na kojoj zasniva svoju tužbu.

37.Slijedom svega navedenog pod t. IV jasno je da tužitelj nije preplatio kamate niti je platio više od onoga što se ugovorom obvezao, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da još uvijek nije podmirio svoje obveze prema tuženiku.

38.Zahtjev tužitelja za dostavom dokumentacije da je neosnovan. Tužitelj naime traži da mu se dostave sami ugovori o kreditu (iako ih je dostavio uz tužbu), plan otplate (ovdje se ukazuje da se kod ugovora 5301924304 radi o revolving kreditu kod kojeg nema plana otplate već je dužnik na kraju odobrenog razdoblja u obvezi vratiti cjelokupan iznos kredita) koji mu je dostavljen prilikom potpisa ugovora te popis uplata, koje je sam vršio. Vidljivo je, dakle, da tuženik traži dokumentaciju kojom sam raspolaže pa ako je istu eventualno zagubio, tada trošak njegovog nemara ne može ići na teret tuženika.

39.Tužitelj u tužbi traži i utvrđenje ništetnosti odredbe o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, s istom argumentacijom kao i u pogledu odredbe o načinu promjene kamatne stope. Kao što je već rečeno, ova odredba nije nepoštena. Također, i ovdje se radi o jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj odredbi, kakva je posve uobičajena u pravnom prometu s obzirom da plaćanja naknade za obradu kredita traže kako domaće tako i strane banke. Iako nije odlučno, za istaknuti je da naknada za obradu kredita pokriva troškove djelatnika banke uključenih u proces obrade i odobrenja kreditnog zahtjeva, kao i nastale materijalne troškove. Tužitelju je postojanje ovog troška bilo unaprijed poznato te se ne radi o nikakvoj “skrivenoj obvezi”. Ponavlja se da tužitelj nije bio u obvezi sklopiti ugovore o kreditu pa ako mu plaćanje ove naknade nije bilo prihvatljivo, nije trebao pristupiti sklapanju ugovora.

40.Posve je pogrešan stav tužitelja da je ova odredba ništetna jer obveza plaćanja naknade za obradu kredita nije predviđena zakonom. Upravo suprotno, Zakonom o obveznim odnosima je predviđena sloboda uređivanja obveznih odnosa te je zabranjeno samo ono što je suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Jasno je da plaćanje naknade za obradu kredita nije protivno niti jednom od navedenog.

41.Tužitelj je kao trgovac bio slobodan birati svoje poslovne partnere te sklapati one ugovore za koje je smatrao da su za njega povoljni ili prihvatljivi. Svi ugovorni uvjeti su tužitelju bili unaprijed poznati te je u tom pogledu tuženik postupao savjesno dok je tužitelj primjenom dužne pažnje mogao i morao procijeniti želi li ulaziti u takav ugovorni odnos. Tužitelj kao trgovac ne uživa dodatnu zaštitu koju država pruža potrošačima te je sam odgovoran za poslovne odluke koje donosi u svom sudjelovanju na tržištu.

42.Iako da je iz svega navedenog razvidno da ne postoji nikakva obveza tuženika prema tužitelju, opreza radi se tuženik poziva na čl. 1112. ZOO jer ako je tuženik platio nešto za što je znao da nije dužan platiti tada je izgubio pravo tražiti vraćanje uplaćenog.

43.Zaključno, tuženik rezimira da po ugovoru 5102349978 nije došlo do promjene kamatne stope, dok je za ugovor 5301924304 o tom pitanju već donesena pravomoćna presuda. S obzirom da je navedenom presudom pravomoćno utvrđen dug ovdje tužitelja prema tuženiku, jasno je da on obuhvaća i trošak naknade za obradu kredita. Stoga se u ovom postupku ne može ponovo raspravljati o istom pitanju.

44.Jedino pitanje o kojem se ovdje još može raspravljati je t. II tužbenog zahtjeva, tj. pitanje ništetnosti odredbe o obvezi plaćanja naknade za obradu ugovora po kreditu br. 5102349978. Tuženik je pak u ovom odgovoru detaljno obrazložio zašto navedena ugovorna odredba nije ništetna.

45.Slijedom svega navedenog, tuženik ponavlja da su tužba i tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani u cijelosti, a u jednom dijelu i nedopušteni pa stoga predlaže tužbu djelomično odbaciti, a u preostalom dijelu tužbene zahtjeve odbiti, kao i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

46.Tužitelj podneskom zaprimljenim 3. travnja 2023. osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu. U bitnome ističe da iz izvatka iz obrtnog registra kojeg je tužitelj priložio uz tužbu proizlazi da je obrt tužitelja prestao s radom dana 28. veljače 2017.g. iz čega slijedi da u trenutku podnošenja tužbe isti nije imao svojstvo obrtnika pa posljedično tome nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 34.b toč. 1. ZPP-a budući da se radi o sporu između fizičke i pravne osobe pa je sukladno odredbi čl. 34. st. 2. ZPP-a za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan općinski sud. Navedeno jasno proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Gr1 211/17-2.

47.Neosnovan je i tuženikov prigovor presuđene stvari u odnosu na toč. V. tužbenog zahtjeva. Naime, presudom Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Povrv-1443/2017- 7 od 15. prosinca 2017.g. djelomično se održava na snazi, a djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl.br. Ovrv-6221/2013 izdan od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića. Predmetnom presudom nije meritorno odlučeno o ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope, odnosno o toč. V. tužbenog zahtjeva, kako to pogrešno ističe tuženik.

48.Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da se radi o dvije parnice koje su objektivno i subjektivno identične. Dvije parnice su objektivno identične ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev te da se oba tužbena zahtjeva temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi, dok subjektivni identitet postoji ukoliko se radi o parnicama koje se vode između istih stranaka.

49.U konkretnom slučaju, u odnosu na postupak koji se vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem Povrv-1443/2017, ne postoji istovjetnost tužbenih zahtjeva. To stoga što se u predmetu Povrv-1443/2017 radilo o postupku povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi radi isplate zatražene od strane ovdje tuženika, dok je predmet ovoga postupka, točnije toč. V. tužbenog zahtjeva, za koju tuženik upire da je presuđena stvar, deklaratorni zahtjev tužitelja o kojem nije odlučeno u postupku posl.br. Povrv-1443/2017 niti je, ovdje tužitelj, u istome postavljao protutužbeni zahtjev. Jednako tako, u istome se nije odlučivalo niti o trošku obrade zahtjeva i kredita, odnosno o njegovoj ništetnosti i zahtjevu za isplatom uslijed te ništetnosti. Dakle, iz navedenih razloga nikako se ne može raditi o presuđenoj stvari kako to pogrešno upire tuženik.

50.Nadalje, Direktiva vijeća Europske zajednice 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima implementirana je, ne samo u Zakon o zaštiti potrošača, već djelomično u odredbe čl. 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Razlog tome je zaštita šireg kruga sudionika u obveznopravnim odnosima. U skladu s predmetnim odredbama, a s obzirom na općenite kriterije iz odredbe čl. 296. st. 1. ZOO, u svakom konkretnom slučaju valja utvrditi je li riječ o odredbama suprotnima načelu savjesnosti i poštenja i jesu li te odredbe prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Tekstovi predmetnih ugovora predstavljaju formulirane, tipske ugovore te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu zahtjeva i kredita nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelji kao ugovorna strana na bilo koji način mogao individualno pregovarati o predmetnim odredbama obzirom da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog, tipskog ugovora tuženika.

51.Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je odredba o načinu promjene kamatne stope odrediva iz razloga što je visina iste u ugovoru navedena, kao i činjenica da je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, odredivost kamatne stope, odnosno njezinih promjena, zasigurno podrazumijeva ugovaranje više kriterija, odnosno parametara njene promjene od onih na koje se tuženik poziva u svojemu odgovoru.

52.U konkretnome slučaju, promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre te je kao takva bila nejasna korisniku kredita, neovisno o činjenici što je isti imao svojstvo obrtnika. Naime, u unaprijed formuliranom ugovorima, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope, već je u čl. 8. određeno da se promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate mogu mijenjati u skladu s odlukama Banke.

53.U tužbi se navodi da tužitelj ne ističe da je namjera stranaka bila sklapanje ugovora s fiksnom kamatnom stopom, već tužitelj tvrdi da je nepošten način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez vidljivih, ugovorenih i razumljivih parametara promjene. U takvim okolnostima, jedina je valjana i zakonita kamata ona koja je određena prilikom sklapanja ugovora, a to je početna kamatna stopa i ona vrijedi sve dok se drugačije stranke ne sporazume, odnosno ne ugovore drugu kamatnu stopu, promjenjivu i s jasnim i razumljivim parametrima promjene.

54.Slijedom navedenog, korisniku predmetnog kredita se protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnule obveze koje nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, a koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu-tuženika, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

55.U odnosu na navode tuženika o troškovima obrade zahtjeva i kredita ističe se slijedeće. Predmetni naplaćeni troškovi su neosnovani budući da se radi o ništetnim odredbama kojima je tužitelju nametnuta obveza plaćanja naknade za koju banka ne pruža nikakvu uslugu niti se radi o naknadi troškova banke. Usluga banke je davanje na korištenje u obliku kredita vlastitog novčanog iznosa i za takvu uslugu banke korisnicima kredita naplaćuju naknadu u vidu kamata, stoga traženje dodatnih naknada predstavlja nametanje bez ikakve osnove. Nedavno je donesena i pravomoćna presuda kojom je utvrđena ništetnost tzv. ulazne naknade za obradu kredita – troškovi obrade kredita. Županijski sud u Zagrebu je potvrdio 20. srpnja 2021. presudom Gž-1368/21 pravomoćnost presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu i time je utvrdio ništetnost ulazne naknade za obradu kredita. Predmetnom presudom utvrđeno je da je odredba o troškovima obrade kredita odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da je riječ o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji ulazna naknada te da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu korisnika kredita, slijedom čega je ista utvrđena ništetnom.

56.Odredbom članka 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za ništetnost odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili prema okolnostima morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je upravo suprotno tužena kao kreditor povrijedila načela obveznog prava zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi.

57.O tome je li dolazilo do promjene kamatnih stopa i koliko je tužitelj iste preplatio uslijed ništetnih odredbi predmetnih ugovora o kreditu predloženo je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojim će se točno utvrditi pravo stanje stvari.

58.Tuženik i nadalje osporava sve navode tužitelja.

59.Sud je proveo dokaze uvidom u ovosudni spis Povrv-1443/2017, u izvadak iz obrtnog lista za obrt [obrt], vl. KC, u Ugovor o dugoročnom kreditu br. 2402006-1031262160 / 51404639-5102349978 od 19. travnja 2005., u Sporazum o osiguranju novčanih tražbina zasnivanem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 20. travnja 2005. i Aneks istome od 19. srpnja 2005., u Aneks Ugovora o dugoročnom kreditu br. 2402006-1031262160 / 51404639-5102349978 od 14. Srpnja 2005., u Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu br. 2402006-1031262160 / 50404220-5301924304 od 12. studenog 2008., u Pregled prometa po partiji kredita, plan otplate, saslušanjem svjedoka GC i ĆC, osobnim saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem po vještaku Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. iz Rijeke te uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

60.Nije osnovan prigovor stvarne nenadženosti ovog suda.

61.Uvidom u izvadak iz obrtnog lista za [obrt]", vl. KC iz [adresa], utvrđeno je da je počeo obavljanje obrta 2. prosinca 2003., a obrt je prestao 28. veljače 2017. Tužba je u ovom predmetu podnijeta 2. veljače 2021. Ne radi se dakle o sporu između pravne osobe i fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, već o sporu između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika kao pravne osobe, pa stoga nema mjesta primjeni odredbe članka 34.b. stavak 1.t.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP), odnosno proglašavanju ovog suda stvarno nenadležnim i ustupanju predmeta Trgovačkom sudu.

62.Nije osnovan niti prigovor presuđene stvari iz odredbe članka 333. ZPP-a.

63.Uvidom u ovosudni predmet posl.br. Povrv-1443/17 utvrđeno je da je vođen između tužitelja Erste&Steiermärkische bank d.d. i tuženika KC, radi isplate. Presudom od 15. prosinca 2017. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rešenju o ovrsi posl.br. Ovrv-6221/2013 od 24. listopada 2013., temeljem kojeg je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 206.773,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2013 te iznos od 75.064,81 kn, a u preostalom dijelu koji se odnosi na visinu kamatne stope iznad onih u t.I izreke presude do zatražene stope platni nalog je ukinut. Odlučeno je i o parničnom trošku., a sve to s osnova reprograma obveza iz ugovora o kratkoročnom revolving kreditu, što je tuženik osporavao. U obrazloženju sud prvog stupnja navodi da tuženik nije dokazao osnovne pretpostavke uz koje bi odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna.

64.Presuda je u odluci o glavnoj stvari potvrđena Presudom Županijskog suda u Puli

– Pola Gž-616/2018 od 10. svibnja 2018., a preinačena u odluci o trošku.

65.Ne radi se o presuđenoj stvari, obzirom da parnice nisu identične. Iako je parnica Povrv-1443/2017 vođena između istih parničnih stranaka kao i ova predmetna, iako u različitim procesnim ulogama, ne postoji istovjetnost tužbenog zahtjeva o kojem bi već bilo pravomoćno odlučeno. Različit je i činjenični osnov u odnosu na ovaj spor. Stoga rečeni prigovor tuženika nije osnovan.

66.U ovom je postupku sud ocjenom provedenoh dokaza utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

67.Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu br. 2402006-1031262160 / 51404639- 5102349978 od 19. travnja 2005., zaključen između ovdje tužene banke i [obrt], vl. K kao korisnika kredita, utvrđeno je da je tuženiku odobren kredit u iznosu od 99.660,88 eur, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan puštanja kredita u tečaj, namjena : dugoročni kredit za kupovinu traktora LKT i do 30% za obrtna sredstva iz programa Poduzetnik 2, s rokom vraćanja 60 mjeseci, s valutnom klauzulom. Člankom 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 7,000% godišnje. U članku 10.st.1. ugovoreno je da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan uplatiti 1,000% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana.

68.Stranke su zaključile i Sporazum o osiguranju novčanih tražbina zasnivanem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 20. travnja 2005. i Aneks istome od 19. srpnja 2005., te Aneks Ugovora o dugoročnom kreditu br. 2402006-1031262160 / 51404639-5102349978 od 14. srpnja 2005., no odredbe istih nisu perdmet ove parnice.

69.Uvidom u Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu br. 2402006-1031262160 / 50404220-5301924304 od 12. studenog 2008., zaključen između istih stranaka kao i ugovor o dugoročnom kreditu, utvrđeno je da je istim odobren korisniku kredita iznos kredita od 150.000,00 kn, namjena : revolvnig kredit, s rokom vraćanja 11. studenog 2009. U članku 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 9,000% godišnje U stavku 2. toga članka ugovoreno je da je korisnik kredita suglasan da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke, o kojim promjenama će banka pravovremeno obavijestiti korisnika kredita.

70.U članku 10. stavak 1. ugovoreno je da je korisnik kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan uplatiti u roku od 8 dana 1,900% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom ugovora.

71.Saslušanjem svjedokinje GC, po zanimanju financijski zastupnik u banci, utvrđeno je da se zbog proteka puno godina ne sjeća osobe tužitelja. Zna da je imao obrt koji se bavio stočarstvom i šumarstvom odnosno sječom drvenih sortimenata, a radio je za jednu firmu u Sloveniji. Poznato joj je da je imao prethodno odobren investicijski kredit u Erste banci, poslovnica Čabar i to za kupnju traktora. Nakon nekoliko godina došao je u Rijeku, to se tada zvao Poduzetnički centar za financiranje malih poduzetnika, tražio je kratkoročni revolving kredit. To mu je odobreno. Taj kredit se koristi kroz rok od 12 mjeseci za financiranje obrtnih sredstava. Tu nisu određene mjesečne rate no dužan je u roku od najviše godinu dana kredit vratiti.

72.Taj prvi kredit je koliko se sjeća odobren u proljeće, a vraćen negdje u ljeto. Nakon toga je tužitelju još u 2-3 navrata odobrio takav kredit. Misli da je prvi iznos bio 40.000,00 kuna iduće godine 50.000,00 kuna. Onda su došli do protuvrijednosti od 20.000,00 eur. Banka je pripremila svu dokumentaciju i kredit, a na zahtjev korisnika. To su tipski ugovori. Odredbe ugovora se čitaju korisniku prije samog potpisa.

73.Kredit je proizvod banke i banka na ime toga prima naknadu u vidu kamata. odnosno naknadu za odobrenje, što je jednokratna kamata i kamatu za iskorišteni dio kredita. U naknadu idu materijalni troškovi, troškovi za zaposlenika, neka stopa rizika.

74.Imaju svoj kreditni odbor. Trebali bi pitati banku što sve ulazi u te materijalne troškove i kako se formira cijena. Nije se mogao ugovoriti kredit bez da se plati ta materijalna naknada. Svaki kredit ima naknadu za odobrenje.

75.Svjedokinja i dalje radi u banci. Oduvijek pa i danas se naplaćuju te naknade za odobravanje kredita. Troškove bilježnika snosi klijent o čemu ga se prethodno informira. To ne spada u ovu naknadu za odobrenje.

76.Klijentu je jasno iskomunicirano da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Prije potpisa ugovora ili ostave klijentu da sam pročita ili zajedno prođu barem ove najvažnije odredbe ugovora. Ne sjeća se da je tužitelj prigovarao vezano za plaćanje te naknade. Pretpostavlja da nije jer inače ne bi potpisao ugovor.

77.Kamatna stopa mijenjala se sukladno poslovnoj politici banke i tržnoj situaciji. Misli da tada nije bilo moguće ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. U trenutku u kojem se kredit odobravao sukladno tržišnim uvjetima te sukladno financijskom bonitetu obrta se određivala kamatna stopa. Prilikom ugovaranja kredita dogovarala se kamatna stopa koja je vrijedila za vrijeme trajanja tog ugovora o kreditu, na 12 mjeseci. Bila su jedno 4 revolving kredita, a u zadnjem kojeg je tužitelj sklopio se ta kamatna stopa promijenila u tijeku važenja ugovora o kreditu.

78.Svjedok ĆC izjavio je da je bio direktor poslovnice Erste banke u Čabru. Tužitelj je dao zahtjev za kredit, kreditni referent ga je obradio, a kreditni odbor odobrio. To su bili krediti u CHF. Ne sjeća se broja kredita. Iz banke je otišao prije 12 godina. Ti krediti su tada bili jako povoljni i interesantni. Radilo se sukladno zakonskim propisima i pravilima banke. Sad ne zna konkretno koje kredite je tužitelj uzimao.

79.Inače ugovore je koncipirala banka. Bankarski službenik je klijentu sve objašnjavao. Klijent bi otišao kod javnog bilježnika. To su bili tipski ugovori.

80.Klijent je nakon što bi dao zahtjev za kredit bio obaviješten o svim uvjetima za dobivanje tog kredita. Znao je i da treba platiti naknadu za obradu kredita. Ne sjeća se konkretno koje je ugovore gospodin K sklopio u banci.

81.Tužitelj, osobno saslušan, izjavio je da je dizao dva kredita kod tuženika i to prvi za nabavku traktora u poslovnici u Čabru, a drugi za obrtna sredstva i to u Rijeci s time da je to sve njegova supruga s Rijekom dogovorila putem telefona i faksa. On u Rijeku nije odlazio. Nije mu jasno zašto svjedokinja GC spominje četiri ugovora jer je on sklopio samo dva ugovora i to ove koji su predmet tužbe.

82.U Čabru je podnio zahtjev i tražio kredit u iznosu od 30.000,00 Eur, a odobren mu je kredit od cca 29.000,00 eur s time da je baka od supruge stavila kao osiguranje svoju kuću pod hipoteku. To je bio kredit na rok do 10 godina. Drugi kredit je bio revolving kredit na godinu dana. Tražio je 150.000,00 kuna, a banka si je stavila 30.000,00 kuna kao zalog. Taj drugi kredit je riješio preko telefaksa.

83.Banka je pripremila oba ugovora. On ih je čitao prije potpisa. Vidio je da je ugovorena promjenjiva kamata no nije mislio da može toliko rasti. Nisu mu u banci pojašnjavali ništa detaljnije, nikakve rizike sklapanja takvih ugovora. Mislim da nije tražio nekakva pojašnjenja. Žurilo mu se dobiti kredit zbog nekih nepovoljnih situacija u poslovanju. Firma u Sloveniji im je odjednom prestala plaćati, a samo su s njima surađivali.

84.Nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Platio je troškove bilježnika kao i procjenu kuće koja je stavljena pod hipoteku. Rečeno mu je da moram platiti naknadu za obradu kredita. Nije mogao dobiti kredit bez te naknade.

85.Sjeća se da su zatezne kamate jako porasle, koliko točno se ne sjeća. Ne sjeća se koliko su rasli anuiteti.

86.Provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

87.Zadaća vještaka bila je da:

-izračuna preplatu s osnova promjene kamatnih stopa uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditima,

-izračuna visine naknade za obrade zahtjeva i odobravanje kredita.

88.Tužitelj je s tuženikom zaključio dva ugovora o kreditu:

89.1.Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404639- 5102349978, od 19.04.2005. na iznos od 29.660,88 EUR, dok je stvarno isplaćeno 29.705,68 EUR,

2.Revolving kredit broj 2402006-1031262160 / 50404220-5301924304, od

12.11.2008. na iznos od 150.000,00 HRK

90.-OSNOVNI PODACI O DUGOROČNOM KREDITU OD 29.705,68 EUR

Korisnik kredita (tužitelj):

Obrt za stočarstvo, šumarstvo i trgovinu,

vl. KC

Banka (tuženik):

Erste & Steiermärkische Bank d.d.

Ugovor o kreditu broj:

2402006-1031262160  /  51404639- 5102349978, zaključen dana 19.04.2005.

Partija kredita:

5102349978

Iznos kredita:

29.705,68 EUR

Namjena kredita:

Kupnja traktora i do 30% obrtna sredstva Kamatna stopa:

7,00%, promjenljiva po odluci Banke Rok - broj mjeseci:

60 mjeseci, 20 tromjesečnih anuiteta Poček:

Od  01.05.2005.  do  01.05.2006.  Za vrijeme  počeka  plaća  se  kamata tromjesečno po danima / 360

Anuitet:

1.773,17 EUR tromjesečno. Prvi anuitet dospijeva 01.08.2006.

Datum isplate kredita:

22.04.2005.

Srednji tečaj na dan isplate kredita:

1 EUR= 7,373114 HRK

Dospijeće anuiteta:

1. dana u mjesecu

Tečaj za plaćanje anuiteta:

Srednji tečaj HNB-a na dan plaćanja Naknada za obradu kredita

1%

91.Vještak je imao uvid u sljedeću dokumentaciju: Ugovor o kreditu, list 9-12 spisa, Aneks ugovora o kreditu, list 20-22 spisa, Kartica kredita 96-102 spisa.

92.Ugovor o dugoročnom kreditu glasi na 29.660,88 EUR, dok je stvarno isplaćeno 29.705,68 EUR, te je izračun kamate i anuiteta vršen na temelju tog iznosa. Aneksom ugovora produžen je rok sa 60 na 72 mjeseca, od čega je 12 mjeseci poček na otplatu anuiteta, a za to vrijeme plaća se kamata tromjesečno na bazi stvarnog broja dana i 360 dana u godini po proporcionalnoj metodi. Isplata kredita i plaćanje anuiteta vrši se po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Kod izrade otplatnog plana vršena je kontrola sa stvarnim zaduženjima kamate i glavnice iz kartice kredita.

93.Tuženik nije mijenjao kamatu za cijelo vrijeme trajanja kredita, kao što se vidi iz otplatnog plana (tab. 1), te nema preplate kamate.

94.Stvarne uplate u valuti preuzete se iz kartice kredita. Iz ukupne uplate isključeni su troškovi i zatezna kamata koji ne ulaze u izračun preplate.

95.Preplata kamate zbog promjene kamatne stope računa se kao razlika stvarno plaćene kamate u valuti i kamate u valuti koje je trebalo platiti po početnom otplatnom planu, a za preračunavanje u kune koristi se početni tečaj.

96.Otplatni plan prikazan je u Tebeli 1.

97.Kao što je već rečeno, nema promjene kamatne stope ni anuiteta, a podaci o uplatama pokazuju da je sva zadužena kamata naplaćena, te nema preplate kamate.

98.Naknada za obradu dugoročnog kredita od 1% iznosi 296,61 EUR, odnosno 2.186,93HRK, ili 290,26 EUR po fiksnom tečaju konverzije, a naplaćena je 22.04.2005.

99.-OSNOVNI PODACI O REVOLVING KREDITU OD 150.000,00 HRK

Korisnik kredita (tužitelj):

Obrt za stočarstvo, šumarstvo i trgovinu,

vl. KC

Banka (tuženik):

Erste & Steiermärkische Bank d.d.

Ugovor o kreditu broj:

2402006-1031262160  /  50404220- 5301924304,  zaključen  dana

12.11.2008.

Partija kredita:

5301924304

Iznos kredita:

150.000,00 HRK

Namjena kredita:

Revolving kredit

Kamatna stopa:

9,00%, promjenljiva po odluci Banke

Rok - broj mjeseci:

Datum isplate kredita:

21.11.2008.

Dospijeće kamate:

1. dana u mjesecu

100.Vještak je imao uvid u sljedeću dokumentaciju: Ugovor o kreditu, list 23-26 spisa, Kartica kredita 103-105 spisa.

101.Kredit od 150.000,00 HRK iskorišten jednokratno 21.11.2008. Od tog iznosa formiran je depozit od 20% kao jedan od instrumenata osiguranja. Kredit se vraća sukcesivno tijekom roka korištenja, prema dinamici koju određuje korisnik, a krajnji rok povrata je 12 mjeseci odnosno 11.11.2009. Na stanje glavnice obračunava se kamata na temelju stvarnog broja dana i 360 dana u godini po proporcionalnoj metodi.

102.Tijekom otplate kredita nije se smanjivala glavnica kredita, a na dan dospijeća 11.11.2009. također je ostao otvoren cijeli dug po glavnici od 150.000,00 HRK.

103.Kod izrade otplatnog plana vršena je kontrola sa stvarnim zaduženjima kamate i glavnice iz kartice kredita. Tuženik je jedan put povećao kamatnu stopu sa 9% na 9,95% (tab. 2). Stvarne uplate preuzete se iz kartice kredita. Iz ukupne uplate isključeni su troškovi i zatezna kamata koji ne ulaze u izračun preplate.

104.Preplata kamate u tabeli 3 izračunana je na sljedeći način:

-u stupcu 3 je zaduženje kamate u valuti iz početnog otplatnog plana

-u stupcu 4 je stanje duga po kamati, a predstavlja zbroj zaduženja kamate u valuti na određeni datum iz stupca 3 i manje plaćene kamate iz stupca 6 na prethodni datum

-u stupcu 5 je stvarno plaćena kamata u valuti

-u stupcu 6 je stanje manje plaćene kamate, kao razlika između plaćene kamate (5) i stanja duga po kamati (4) u slučaju kada je plaćena kamata manja od stanja duga

-u stupcu 7 je preplata kamate u valuti, koja može biti plus ili minus, zavisno od toga da li plaćena kamata (5) veća od stanja duga (4) i obratno

-u stupcu 8 je preplata kamate iz stupca 7 u eurima po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

105.Preplata kamate po revolving kreditu iznosi 886,67 HRK, odnosno 117,68 EUR (tab. 3, st. 7 i 8).

106.Naknada za obradu revolving kredita od 1,9% iznosi 2.850,00 HRK, odnosno 378,26 EUR po fiksnom tečaju konverzije, a naplaćena je 12.11.2008.

107.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

108.Po dugoročnom kreditu od 29.705,68 EUR nema preplate kamate, jer tuženik nije mijenjao kamatnu stopu.

109.Preplata kamate po revolving kreditu od 150.000,00 HRK iznosi 886,67 HRK, odnosno 117,68 EUR (tab. 3, st. 7 i 8).

110.Naknada za obradu dugoročnog kredita od 1% iznosi 296,61 EUR, odnosno 2.186,93HRK, ili 290,26 EUR po fiksnom tečaju konverzije, a naplaćena je 22.04.2005.

111.Naknada za obradu revolving kredita od 1,9% iznosi 2.850,00 HRK, odnosno 378,26 EUR po fiksnom tečaju konverzije, a naplaćena je 12.11.2008.

112.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome i uredio tužbeni zahtjev.

113.Tuženik također nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, no i dalje osporava osnove tužbe.

114.Ocjenom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

115.Ništetna je odredba članka 8. stavak 2. Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu od 21. studenog 2008. u dijelu u kojem je ugovoreno da se mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke. Radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je time ništetna.

116.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

117.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

118.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu od 21. studenog 2008. u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredba je unaprijed formulirana od strane tuženika, tužitelj na istu nije imao utjecaja, a što sve tu odredbu čini ništavom, odnosno ništetnom. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te saslušanjem svjedoka i tužitelja.

119.Iz iskaza svjedokinje IC, financijske zastupnice u banci, utvrđeno je da je banka pripremila svu dokumentaciju i ugovor o kreditu, a da se kamatna stopa mijenjala sukladno poslovnoj politici banke i tržnoj situaciji. I svjedok ĆC, koji je obnašao dužnost direktora poslovnice tuženika u Čabru, izjavio je da je ugovore koncipirala banka. Također i tužitelj izjavljuje da je banka pripremila ugovo i da on nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Nije mislio da kamata može toliko rasti.

120.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

121.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope.Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

122.Odredba predmetnog Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu o kamatnoj stopi, navedena u izreci, je nepoštena ugovorna odredba. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

123.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja te svjedoka, a koji su prethodno citirani.

124.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

125.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

126.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope.

127.Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećana, kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

128.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

129.U odnosu na odredbe članaka 10. stavak 1. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2005. te Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu od 21. studenog 2008., po kojima je ugovoreno plaćanje naknade za obradu i odobravanje kredita, i te su odredbe utvrđene ništetnima.

130.Tuženik je postupao nesavjesno i nepošteno time što je nametnuo tužitelju te odredbe o plaćanju, jednokratno, na ime naknade. Radi se o nepoštenoj i ništetnoj odredbi jer tužitelj, kako i sam navodi, nije mogao dobiti kredit bez plaćanja te naknade, a u banci mu je rečeno da mora platiti naknadu za obradu kredita. Nije niti upoznat temeljem kojih parametara je ta naknada zaračunata, a na njega niti nisu mogli biti prebačeni svi troškovi kredita, osim otplate glavnice i pripadajućih kamata.

131.Svjedokinja GC izjavila je da u tu naknadu ulaze materijalni troškovi, troškovi zaposlenika, neka stopa rizika, no obračun naknade nije razumljiv, niti je specificirano na što se ista odnosi. Tuženik je tu naknadu zaračunao jednostrano i svojevoljno, bez navođenja kriterija za određivanje iste.

132.Ni o toj se odredbi dakle nije pojedinačno pregovaralo, već je sadržana u tipskim ugovorima koje je prethodno sastavio tuženik. Ne postoji nikakvo obrazloženje troškova, a niti iznosa naknade navedenoh u ugovorima.

133.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

134.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, a niti stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun, kao ni na iznose navedene u nalazu i mišljenju, sud je utvrdio da po dugoročnom kreditu od 29.705,68 EUR nema preplate kamate, jer tuženik nije mijenjao kamatnu stopu.

135.Preplata kamate po revolving kreditu od 150.000,00 HRK iznosi 886,67 HRK, odnosno 117,68 EUR (tab. 3, st. 7 i 8).

136.Naknada za obradu dugoročnog kredita od 1% iznosi 296,61 EUR, odnosno 2.186,93HRK, ili 290,26 EUR po fiksnom tečaju konverzije, a naplaćena je 22.04.2005.

137.Naknada za obradu revolving kredita od 1,9% iznosi 2.850,00 HRK, odnosno 378,26 EUR po fiksnom tečaju konverzije, a naplaćena je 12.11.2008.

138.To su iznosi koje tužitelj i potražuje tužbenim zahtjevom.

139.Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

140.Tužitelj slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu. Tuženik je dužan istome vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

141.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a).

142.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 3. travnja 2023., 24. travnja 2023., 22. svibnja 2023. i 24. lipnja 2025. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 24. travnja 2023., 12. veljače 2024., 4. veljače 2025. i 23. veljače 2026., (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 150,00 eur po radnji, te sastav kraćih podnesaka od 21. studenog 2022., 12. veljače 2025. i 23. veljače 2026. u iznosima od po 50,00 eur, ukupno 1.500,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 375,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 300,00 eur te sudske pristojbe na tužbu 26,54 eur. Sveukupno trošak iznosi 2.201,54 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

143.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.201,54 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

144.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 20. travnja 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika