REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-1663/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marijana Baričevića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika GK, odvjetničkog vježbenika, a po objavi presude dana 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1661/2023, na nekretnini tužitelja, nedopuštena.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u cijelosti i pod prijetnjom ovrhe, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

II Nalaže se tužitelju CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi za je zaključkom ovog suda od 20. veljače 2024. posl. broj Ovr-1661/2023 upućen kao ovršenik pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona. Rješenjem o ovrsi ovog suda od 19. prosinca 2023. posl. broj Ovr-1661/2023 određena je ovrha na nekretnini tužitelja, a sukladno podnesenom prijedlogu za ovrhu od dana 15. prosinca 2023. , i to u iznosu od 53.268,42 EUR, a koji iznos odgovara 1/5 duga koji otpada na ovdje tužitelja, prema presudi ovog suda od dana 4. svibnja 2023. posl. broj: P-3465/08 koja je ovršna isprava, a na temelju koje je pokrenut predmetni ovršni postupak. Prema navedenoj presudi tužitelj duguje 1/5 tražbine tuženiku, a koja tražbina, prema podnesenom prijedlogu za ovrhu i pobijanom rješenju iznosi 53.268,42 EUR. Od navedenog iznosa, na glavnicu otpada iznos od 21.665,00 EUR. Iz citirane presude razvidno je kako je tuženicima, među kojima je i ovdje tužitelj, naloženo isplatiti tuženiku iznos od 913.573,30 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 625.611,30 kn od 19. prosinca 2000. pa do isplate. Tužitelj ističe kako njegovo dugovanje prema tuženiku postoji i kako je navedeno dugovanje u cijelosti spreman podmiriti, o čemu je već ranije, prije donošenja pobijanog rješenja, tuženik obaviješten i upoznat. Tužitelj je u nekoliko navrata stupio u kontakt sa tuženikom, a vezano uz molbu za dostavu pisma namjere u kojem bi bila sadržana namjera tuženika za brisanjem hipoteke upisane na nekretnini tužitelja u slučaju podmirenja cjelokupnog dugovanja od strane tužitelja. Komunikaciju je tužitelj pokušao uspostaviti i dogovoriti podmirenje dugovanja prije podnošenja rješenja o ovrsi, no, do danas nije zaprimio bilo kakav odgovor tuženika u cilju rješavanja spora. Tužitelj u ovoj tužbi dostavlja e-mail korespondenciju punomoćnika tužitelja s punomoćnikom tuženika, ali i tužitelja osobno s tuženikom u kojem moli izdavanje pisma namjere brisanja hipoteke s nekretnine koja je predmet ovršnog postupka, a nakon podmirenja tražbine tuženika. Tuženik je, a što je vidljivo i iz e-mail komunikacije koja se dostavlja kao prilog tužbi, pristao i zainteresiran da se predmetni spor riješi odnosno dugovanje podmiri izvansudskim putem. Međutim, iako je tužitelj otpočeo komunikaciju s tuženikom još u srpnju 2023. oko otplate svog dijela dugovanja, još uvijek tuženik nije dostavio očitovanje o tome je li suglasan s ponudom tužitelja te da mu u tu svrhu, ukoliko do dogovora zaista dođe, izda brisovno očitovanje kojom će zabilježba hipoteke biti brisana. Umjesto da se predmetni spor riješi na zadovoljstvo obje stranke u mirnom postupku, tužitelj nailazi na opetovane opstrukcije od strane tuženika koji, iz njemu znanih razloga, predmetni spor ne želi okončati mirnim putem. Tužitelj svakako ima namjeru postupiti po pravomoćnoj presudi po kojoj je ovrha određena, međutim, upravo je tuženik strana koja izbjegavanjem komunikacije sa tužiteljem opstruira mirno rješavanje predmetnog spora. U konkretnom slučaju ostvario se razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-, prema kojem je ispunjenje tražbine, određeno vrijeme, na temelju sporazuma tuženika i tužitelja, odgođeno za vrijeme dok i tužitelj ne postignu sporazum oko iznosa i dinamike otplate predmetnog dugovanja, a sve u cilju izbjegavanja sudska prodaje predmetne nekretnine. Navedeno proizlazi iz činjenice da je tužitelj priopćio tuženiku namjeru podmirenja svog dugovanja u cijelosti prema specifikaciji u prijedlogu za ovrhu na temelju koje je doneseno pobijano rješenje. Međutim, činjenica da se tuženik povodom prijedloga tužitelja još nije oglasio, ne predstavlja volju niti spada u domašaj tužitelja, zbog čega tužitelj ne može i ne smije trpjeti štetne posljedice, a radi čega se ostvario uvjet propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1661/2023 na nekretnini tužitelja nedopuštena uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je sud naložio tužitelju da, s obzirom na prirodu iznesenih žalbenih razloga, podnese u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Zaključak kojim je ovršenik (ovdje tužitelj) pozvan pokrenuti parnicu donesen je 20. veljače 2024., a tužba je podnesena izvan 15-dnevnog roka, iako je tužba datirana s 6. ožujka 2024. (koji bi bio zadnji dan roka za podnošenje tužbe), iz elektroničkog potpisa punomoćnika tužitelja vidljivo da je tužba zapravo podnesena tek 7. ožujka 2024., odnosno izvan prekluzivnog roka te je tužbu iz navedenog razloga potrebno odbaciti kao nepravovremenu. U bitnome, tužba je neosnovana iz razloga što upisana hipoteka osigurava pravo namirenja tražbine, komunikacija putem elektroničke pošte o načelnoj spremnosti za mirno rješenje spora ne dovodi u pitanje pravo na namirenje, niti predstavlja osnovu za odgodu ispunjenja tražbine te odsutnost osnove za izdavanjem brisovnog očitovanja. Tuženik, osim što raspolaže ovršnom ispravom – presudom, temeljem koje je i pokrenut ovršni postupak, na nekretnini ima upisanu hipoteku radi osiguranja tražbine čije se namirenje traži u ovom ovršnom postupku. Postojeće založno pravo pruža tuženiku pravo na namirenje ukupne tražbine. Komunikacija putem elektroničke pošte o načelnoj spremnosti za mirno rješenje spora ne dovodi u pitanje pravo na namirenje, niti predstavlja osnovu za odgodu ispunjenja tražbine, jasno je kako tuženik nije imao nikakvu obvezu pristati na prijedlog tužitelja da mu tuženik izda pismo namjere, odnosno brisovno očitovanje, s obzirom da tužitelj kao osnovu za izdavanje pisma namjere, odnosno brisovnog očitovanja, predlaže provođenje uplate koja odgovara 1/5 iznosa ukupno dosuđenog presudom, time potpuno negirajući prava koja za tuženika kao hipotekarnog vjerovnika izviru iz samog zakona. Činjenica što je tuženik u komunikaciji s tužiteljem putem elektroničke pošte izrazio načelnu spremnost za postizanje mirnog rješenja spora, što je u skladu s uobičajenom politikom postupanja tuženika koji nastoji postići odgovarajuće rješenje sa svim klijentima, treba naglasiti da ta komunikacija ne dovodi u pitanje tuženikovo zakonsko pravo na namirenje u okviru predmetnog ovršnog postupka, sve do trenutka u kojem bi se postiglo odgovarajuće konačno rješenje. Takva komunikacija može se protumačiti isključivo kao pokušaj konstruktivnog dijaloga, ali kao takva ne utječe na pravo tuženika da nastavi voditi predmetni ovršni postupak. Ispunjenje tražbine nije ni u jednom trenutku odgođeno, zabranjeno ili izmijenjeno u skladu s člankom 50. Ovršnog zakona na koji se tužitelj potpuno neispravno poziva, nastojeći prikazati da bi njegovi prijedlozi (čak dapače, sugestije tuženiku) za izdavanjem pisma namjere odnosno brisovnog očitovanja, a u kombinaciji s dijalogom koji je tuženik s njime pristao voditi, predstavljali nekakvu osnovu za odgodu ispunjenja tražbine, što nije životno logično niti na zakonu osnovano pa stoga tuženik predlaže sudu odbiti ovakve navode tužitelja kao neosnovane. S obzirom da tuženik ima prema tužitelju dospjelu, a nepodmirenu tražbinu, koja je ujedno osigurana založnim pravom upisanim na nekretnini tužitelja, tuženik nema osnove izdati tužitelju brisovno očitovanje sve dok njegova tražbina valjano osigurana upisanim založnim pravom ne bude u cijelosti namirena. Napominje kako postizanje mirnog rješenja spora predstavlja apsolutnu dispoziciju stranaka te je neumjesno koristiti komunikaciju s tuženikom kao temelj za opstruiranje ovršnog postupka. Tužiteljevo sugeriranje sudu da bi ispunjenje tražbine bilo tobože odgođeno za vrijeme dok „tuženik i tužitelj ne postignu sporazum oko iznosa i dinamike otplate predmetnog dugovanja“, u situaciji gdje tužitelj raspravlja isključivo o podmirenju dijela duga predstavlja neprikladan i apsolutno neosnovan tužbeni razlog. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u e-mail prepisku (stranica 4 – 18 spisa) te izvršio uvid u spis ovoga suda broj Ovr-1661/2023.

4. Među strankama nije sporno da tuženik kao ovršenik odgovara tužitelju kao ovrhovoditelju za dio dugovanja prema ovršnoj ispravi-presudi ovog suda poslovni broj P-3465/08. Tužitelj ne sporni kako njegovo dugovanje prema tuženiku postoji i kako je navedeno dugovanje u cijelosti spreman podmiriti. Nije sporno niti da je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1661/2023 od 19. prosinca 2023. određena ovrha na nekretnini tužitelja sukladno podnesenom prijedlogu za ovrhu od dana 15. prosinca 2023., i to u iznosu od 24.250,40 EUR sa zateznim kamatama. Nije sporno niti da je tužitelj osobno, kao i putem svog punomoćnika putem e-maila u nekoliko navrata stupio u kontakt s tuženikom, a vezano uz dogovor oko podmirenja dugovanja. Sporno je da li je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka te da li sadržaj komunikacije između stranaka putem elektroničke pošte iz koje proizlazi načelna spremnost tuženika za mirno rješenje spora predstavlja razlog zbog kojeg bi ispunjenje tražbine tuženika kao ovrhovoditelja bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka , odnosno da li je zbog navedenog tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Ovaj sud je 20. veljače 2024. donio zaključak poslovni broj Ovr - 1661/2023 kojim je ovdje tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-1661/2023 od 19. prosinca 2023. nedopuštenom iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. t. 9. i čl. 50. st. 1. t. 10. OZ.

7. Glede prigovora tuženika da je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka, valja ukazati kako je prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama VSRH U odlukama Rev-386/2017-2 od 3. svibnja 2017. i Rev-477/2021-3 od 17. listopada 2023. koje slijedi praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/186/20 od 18. svibnja 2022.) za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom članka 52. OZ, kao i žalbe koju uređuje odredba članka 55. OZ, predviđen isti rok od petnaest dana koji je prekluzivan i dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite. Naime, odredbom članka 53. st. 1. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Odredbom članka 52. stavka 3. OZ propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Prema odredbi članka 21. stavka 1. OZ, u ovršnom se postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako odredbama OZ nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka 52. stavka 3. OZ, dolazi do primjene odredba članka 282. stavka 1. ZPP kojom je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno i ako je posebnim propisima određen rok za njezino podnošenje, a rok za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom članka 52. OZ, kao i žalbe koju uređuje odredba članka 55. OZ, određen je u trajanju od petnaest dana. Imajući u vidu da je uvidom u predmet ovog suda poslovni broj Ovr- 1661/2023 utvrđeno da je tužitelj zaključak poslovni broj Ovr-1661/2023 od 20. veljače 2024. kojim je upućen u parnicu zaprimio 22.2.2024., a tužbu je u ovom predmetu podnio 7.3.2024., to je tužba, suprotno tvrdnjama tuženika , podnesena pravodobno, odnosno u roku od petnaest dana od dana primitka zaključka kojim je upućen na pokretanje parnice.

8. Iz e-mail korespondencije koja prileži spisu proizlazi da se tužitelj osobno, kao i putem svog punomoćnika putem e-maila u nekoliko navrata obraćao tuženiku vezano uz postizanje sporazuma oko podmirenja dugovanja, da je tuženik iskazao spremnost na mirno rješenje spora i postizanje sporazuma o otplati dugovanja, da je od tuženika zatražio obračun dugovanja te da je tuženiku na ime podmirenja ukupnog dugovanja ponudio iznos od 80.000,00 EUR te da tuženik nije pristao na navedeni iznos.

9. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona važećeg u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu Ovršnog zakona važećeg u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu ovome sudu ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

10. Valja ukazati kako tuženikova spremnost na mirno rješenje spora i postizanje sporazuma o otplati dugovanja ne predstavlja razlog zbog kojeg bi ispunjenje tražbine tuženika kao ovrhovoditelja bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka pa tužbeni zahtjev nije osnovan. Isto tako, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan jer tražbina iz ovršne isprave zbog navedenog razloga nije prestala na temelju činjenica koje bi nastale u vrijeme kada ih ovršenik tj. tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Osnovano tuženik ističe da postizanje mirnog rješenja spora predstavlja dispoziciju stranaka te da tužitelj u konkretnom slučaju svoju komunikaciju s tužiteljem koristi kao temelj za opstruiranje ovršnog postupka. Isto tako, osnovano tuženik ističe da komunikacija putem elektroničke pošte o načelnoj spremnosti za mirno rješenje spora ne dovodi u pitanje pravo na namirenje tuženika u ovršnom postupku, a niti predstavlja osnovu za odgodu ispunjenja tražbine. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 5.3.20269. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1.), odnosno iznosi koji su zatraženi. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 20. travnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 579,14 EUR

2. tuženom po punomoćniku