REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-51/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ante Ferara i Nina Cigić, odvjetnici u Šibeniku, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA za MUP, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-124/2022-24 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-124/2022-24 od 23. siječnja 2026.

Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u toč. I naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da tužitelju ĐT iz [adresa] isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.581,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene izrekom i to od mjeseca ožujka 2017., pa do mjeseca siječnja 2021., sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.225,00 eura u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe ( toč. II).

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužena iz svih žalbenih razloga čl. 353. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, navodi da je za obavljanje policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena ( izuzev vremena kada je policijski službenik odmarao) u kojem policijski službenik- tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme pasivnog dežurstva, a ne vrijeme prekovremenog rada ( čl. 57. Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44. st.4.). Nastavno, da proizlazi da je prvostupanjski sud u cijelosti arbitražno donio odluku sukladno traženju tužitelja, neovisno o stvarno odrađenim i plaćenim satima rada čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Žalbeni je prijedlog da se žalba tužene preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan uz zahtjev troška sastava žalbe.

3. Prvostupanjski sud je postupio prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužene nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Pri tome, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., 4.,8., 9. 13. i 14 ZPP-a, kao što je na temelju ocjene svakog dokaza, kao i rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrđeno činjenično stanje, osnovnom kojeg je i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženoj naloži isplatiti iznos od 7.581,99 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja se novčana tražbina odnosi na isplatu razlike u naknadi plaće za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena ( prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom) koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od ožujka 2017. pa do siječnja 2021. godine, utemeljena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ( "Narodne novine" 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016 i 112/2017- dalje KU/13) Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (" Narodne novine" broj 112/2017 i dr.) i odredbama čl. 86. Zakona o radu i čl. 92. Zakona o policiji.

7. Prvostupanjski sud je nakon raspravljenosti, svih za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio ( čl. 8. ZPP-a):

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tužene, raspoređen u Policijsku upravu Šibensko-Kninsku, Postaje pomorske policije Šibenik, kao samostalni policajac na radnom mjestu policijski službenik- mornar;

- da je tužena tijekom utuženog razdoblja izdavala višednevne radne naloge i na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga, vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za utuženo razbolje isplatila plaću ;

- da tijekom obavljanja navedenih radnih naloga tužene u službi na plovilu, na moru u utuženom razdoblju, tužitelj nije mogao, niti smio napuštati brod danju, noću niti praznikom, osim odlaska do dućana;

- da iz dostavljenih iskaza saslušanih svjedoka u drugim postupcima , u odnosu na istovjetan tužbeni zahtjev, kojim se priloženim dokazima tužena nije protivila, proizlazi, da je iskazom svjedok VT naveo, da su radili u komadu četiri dana na brodu, time da se evidencija vodila kao da su radili osam sati, a šesnaest sati pripravnosti - pasiva, a kada su odradili tih osam sati koji su se upisivali u evidenciju rada, nakon toga ovih ostalih šesnaest sati nisu smjeli napustiti brod i morali su biti u odor i i konstantno slušati dvije policijske radio veze, pomorsku radio stanicu i biti dostupni na mobitelu i kontrolirati agregat i da su mogli zaspati najviše sat-dva i da to nije bio kvalitetan san jer su uvijek morali biti pripravni, da njihov rad nije vezan samo uz plovidbu nego uz poslove na kopnu vezano uz kontroliranje javnog reda i mira, obiteljsko nasilje, sve ono što obavlja ostala policija, da pokrivaju sve grane policije ;

- da je iz iskaza svjedoka ĆT, zapovjednika broda tipa A, utvrđeno da su do 1. ožujka 2021. imali terenski rad i bili na brodu četiri dana višednevne službe, a osam dana za vrijeme ispomoći u PI-Istarskoj, a od 1. ožujka 2021. više tako ne rade, pretpostavlja da je upravo zbog tužbi koje su podnijeli radi isplate prekovremenih sati takav način rada i prestao, da im se nije plaćao boravak na brodu, plaćao se 8, 10 ili 12 sati, a ostalo vrijeme boravka na brodu, i ako su i tada radili, da im se to nije plaćalo, a za vrijeme odmora bi se odmarao, odspavao, a isto tako rješavao papirologiju ili radio na brodu, njemu kao zapovjedniku broda stalno je upaljen službeni mobitel, policijski sustav veze i radio stanica i u bilo kojem momentu je morao biti sposoban isploviti po potrebi službe, a u odnosu na radne naloge da mu je bilo navedeno uopćeno koji bi to bili poslovi, međutim, i neovisno o takvim zadanim radnim zadacima obavljali bi i druge potrebne zadaće, na primjer prijevoz bolesnika, a nije bilo dopušteno napuštati brod i da je brod trebao biti uvijek spreman za isploviti, a za vrijeme korištenja dnevnog odmora, nitko od njih da nije mogao, niti smio odbiti izvršenje bilo koje zadaće ni po policijskim, niti po pomorskim normama;

- da iz iskaza svjedoka GT proizlazi, da mu je tužitelj radni kolega, te da su on i tužitelj zapovjednici broda, kao i da je on sam ustao identičnom tužbom obzirom da se radi o višednevnoj službi, dok u nalogu piše do osam sati, primjerice 1.1. do 4.1., da dođu na brod u 08,00 sati, a ukoliko nije taj brod već u pogonu da ga pripreme bar sat vremena dok se svi sustavi pokrenu i tada isplovljavaju, da im je u opisu posla kontrolirati ribare, glisiranja, po pozivu hitni sanitetski prijevoz, nadzor teritorijalne granice, pokrivaju naseljene otoke pa interveniraju po pozivima o remećenju javnog reda i mira, i da se na primjer dogodi situacija da dođe poziv iz centra u [adresa], da jedinica nije prijavila ulazak u naše vode i odlaze na mjesto događaja, pišu prekršajni nalog ili privežu na prikladno mjesto uz neki otok, ispunjavaju potrebnu dokumentaciju, odnosno evidentiraju radne naloge, a da se ljeti nemaju kada odmoriti, da je zimi malo lakši tempo, međutim, da je sve to upitno iz razloga što su u zimskim periodima vremena na moru najčešće grda, a pomorska policija jedino smije isplovljavati u takvim okolnostima, trajekti da ne voze, pa oni moraju organizirati hitni sanitetski prijevoz, da po otocima uvijek bude remećenje javnog reda i mira budući na otocima nema policijskih postaja niti njihovih ispostava, a za sve da su oni nadležni, da brod stalno mora biti u pripravnosti, nemoguće organizirati kvaliteta odmor bilo kojeg člana posade iz razloga što primjerice strojar mora nadgledati sustav napajanja pomoćnih pumpi i slično radi spremnosti broda za isplovi u svakom momentu, moraju nadgledati bokobrane broda i držati brod kontrolom u slučaju da se brod ne bi oštetio ili udario u rivu i da je teško organizirati kvalitetan odmor na brodu, da je isti dnevni i noćni rad;

- da svjedok LT iskazuje, da je radni kolega tužitelja kojem je bio nadređen, pa mu je i poznat predmet spora, da je tužitelj provodio tri dana na brodu, način rada bi bio organiziran za svaki radni dan i određena satnica, bilo 8, 10 ili 12 sati, jutro, popodne ili noć, svako angažiranje izvan tog radnog vremena išlo je u prekovremeni rad za koji su naknadno pisani nalozi i naknadno se isplaćivalo, da mu je poznato da je tužitelju u to vrijeme bila plaćena pasiva s time da svakako iskakanje iz pasive njima je bilo naknadno plaćeno kao prekovremeni rad, a za vrijeme višednevnih službi da se tužitelj nalazio na brodu, a ne može u vrijeme višednevne službe napustiti brod i otići u svoje mjesto prebivališta, odnosno kući, s time da bi tužitelj ukoliko napusti brod bio podložan disciplinskom postupku ili stegovnom, a ukoliko bi zatražio da ga se zbog nekih okolnosti pusti sa broda onda bi vjerojatno dobio odobrenje, kada su svi u pasivi ne moraju biti u uniformi, a sve ostalo vrijeme moraju, da se tuži telj nalazi u vrijeme pasive na brodu, da na brodu i pomorski policajci obavljaju sve poslove javnog reda i mira, zaštite imovine građana i života, postupanje po svim prekršajima i kaznenim djelima, te da tužitelj ima i svoje mjesto za spavanje, svoju kabinu, a ovisno o tome o kojem se plovilu radi, vezano uz evidenciju konkretnog rada tužitelja, a posebno tzv. Iskakanja iz pasive navodi da svakako postoji evidencija koja se navodi kao prekovremeni rad i da posjeduju tu evidenciju, kao i da više nema tih višednevnih službi od ožujka 2021., a rad je organiziran 12/24 upravo zbog tih tužbi, pa se prestalo s višednevnim službama i može se tako organizirati rad;

- da na temelju nalaza i mišljenja Obrta za vještačenje " Vještačenja Bijelić", te ispravljenog i nadopunjenog nalaza od 17. listopada 2025. proizlazi da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 380.827,19 kuna bruto, a nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodati na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 68. 155,49 kuna bruto, a da odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo s uključenim minulim radom na te dodatke koji se međusobno isključuju temeljem odredbi Kolektivnog ugovora, iznose ukupno 11.028,96 kuna bruto, pa ukupno neisplaćeni dodati na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi u utuženom razdoblju, a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo iznose ukupno 57.126,53 kune bruto, protuvrijednost od 7. 581,99 eura, dospijeće svakog 5-og u mjesecu.

8. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje obzirom i na žalbene navode žaliteljice djelomično nije sporno, vezano i za navedene iskaze svjedoka, prvostupanjski sud je uz primjenu čl. 44. st.11. i čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 89/12) i čl. 38. st.11. i 13. Kolektivnog ureda za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17), uz primjenu čl. 33. st.2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11 i 130/12), Uredbe o plaćama policijskih službenika i čl. 257. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09 - dalje ZR), uz primjenu odredbe čl. 82. st.1. tog zakona kao i čl. 86. ZR-a, cijeneći i iskaze svjedoka, da svi članovi posade uvijek moraju biti dostupni i da ukoliko isključe vezu, skinu odoru i odu s broda poliježu stegovnoj odgovornosti, da je uvijek netko morao biti pripravan, da su bez obzira na satnicu morali odraditi, da je mala posada, nedovoljna da se izmjenjuju da bi se mogli odmarati i da su morali non-stop slušati radio vezu, kao i da se često dogodi da moraju svi biti budni cijelu noć, pa upravo iz tog razloga i potrebe za noćnim dežurstvom, ni jedan član posade, tako ni tužitelj nije mogao tijekom noći ostvariti neprekidni dnevni odmor, pa su stoga i logične i životne tvrdnje da je tužitelj dnevni odmor mogao ostvariti isključivo tijekom dana. Time i primjenom čl. 44. st.11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, vezano i za dopunjen nalaz i mišljenje " Vještačenja Bijelić" proizlazi da je razlika plaće utvrđena samo za sate stvarno određenog rada, radi čega je i odlučeno kao u toč. 1. izreke.

9. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao jasne i prihvatljive razloge, koje nisu suprotni navodima žalbe. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se i na relevantne odredbe Zakona o radu kao i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

10. Odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje ZR), propisano je da je radno vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je odredbom čl. 62. st. 2. ZR propisano da radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od 40 sati tjedno, osim u slučaju iz članka 18.a ovoga Zakona.

11. Na temelju odredbe čl. 94. st. 1. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.

11.1. Odredbom čl. 44 st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%., dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, a st. 11. propisano je da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

11.2. Isto tako i prema Direktivi 2003/88/EZ od 04. studenog 2003. u čl. 2. t. 1. i 2. radno vrijeme je razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu sa nacionalnim propisima i/ili praksom a u vrijeme odmora, definira se kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

12. Stoga, prvostupanjski sud pravilno prekovremenim radom tužitelja ocjenjuje razdoblje izvan radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora i u takvoj situaciji pravilno primjenjuje odredbe važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike kojim je čl. 38. propisano da osnovna plaća službenika i namještenika se uvećava za svaki sat rada i to za rad noću 40%, a prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom neradnim danom 150%, za rad u drugoj smjeni, ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu prvoj i drugoj smjeni.

13. Obzirom na činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, da je tužitelj u utuženom razdoblju, tijekom višednevne službe na plovidbi bio u obvezi obavljati poslove odnosno biti spremni obavljati poslove po uputama poslodavca, na plovilu koje ne smije napuštati ili po potrebi i nalogu pretpostavljenih na kopnu, to se i takav režim rada ne može smatrati pasivnim dežurstvom u odnosu na odredbe Kolektivnog ugovora, kao i već taj način rada odgovara punom radnom vremenu definiranog odredbom čl. 61. Zakona o radu. Pasivno dežurstvo koje je imala u vidu tužena, podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac, već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada. U konkretnom slučaju, to nije bio slučaj jer tužitelj cijelo vrijeme za vrijeme obavljanja radnih naloga tužene je bio na brodu a tužena tijekom postupka nije dokazala niti pokušala dokazati da je izvršila preraspodjelu radnog vremena, kao i da bi tužitelj imao dopuštene slobodne dane, odnosno da bi boravio kod svoje kuće. Uz navedeno, u odnosu na iskaze predloženih svjedoka od strane tuženika, pravilno su i cijenjeni navodi da za vrijeme pasivnog dežurstva ne napušta brod, osim za nabavku namirnica, što je i prihvatljivo jer je to vezano i za obavljanje njihove dužnosti.

14. Pri tome, nije sporno da je prema Zakonu o policiji policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na pet radnih dana i traje 40 sati a dnevno radno vrijeme traje od 8 do 16 sati i da iznimno, ministar može ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno pojedine službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način, te su odredbama čl. 38. i propisani dodaci osnovne plaće u odnosu na prekovremeni rad odnosno rad koji je duži od 40 sati. Stoga, cijeneći utvrđeno činjenično stanje i sadržaj zakonskih odredbi te odredbu čl. 38. Kolektivnog ugovora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je rad tužitelja tijekom višednevne službe na plovilu preko ostvarenih 40 radnih sati, prekovremeni rad za koju je tužena dužna isplatiti razliku pripadajućih dodataka u bruto iznosu koji je utvrđen nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Pri tome, financijski vještak je svojim vještačenjem utvrdio i izradio svoj nalaz prema platnim listama, nalozima za terenski rad, radnim nalozima i izvješćima o obavljenim radnim nalozima , kao i nalozima za prekovremeni rad, te je uračunata razlika prekovremenih sati po radnom nalogu umanjenih za osam sati odmora. U odnosu na provedenu dopunu financijskog vještačenja, od tužene nije bilo prigovora, već samo protivljenje postojanja prekovremenog rada i noćnog rada, koji je od strane tužene tretiran kao pasivno dežurstvo. Time da je i uračunata isplata i plaćeni radni sati, isplaćeni dodaci za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, te utvrđena i razlika neisplaćenih dodataka na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi , nije pogrešno postupljeno. Stoga je i žalbu žaliteljice valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovanu između ostalog i razloga što su i obračun prekovremenih sati izuzeti sati odmora po osam sati dnevno, pa je utvrđena i razlika plaće koju je tužitelju dužna isplatiti tužena utvrđena samo za stvarno odrađenog rada, pri čemu su i neosnovani žalbeni navodi kojima se to osporava zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o pojmu radnog vremena.

15. Vezano za naznačenu vrijednost predmeta spora tužbom, ista je postavljena okvirno budući da zahtjev za isplatom nije bilo moguće točno označiti. Visina zahtjeva vezana je u odnosu na konačno postavljen zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, koji je i prvostupanjski sud cijenio pravilno u odnosu na odluku o parničnom trošku.

16. U odnosu na žalbene navode žaliteljice u kojem ukazuje na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nekih Županijskih sudova, valja navesti da ona nisu primjenjiva u okolnosti na konkretnog slučaja jer su ona izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično-pravna i materijalno-pravna utvrđenja.

17. Slijedom navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužene i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci pod t. I. ove presude. Obzirom da tužena nije uspjela sa žalbom, tada je i odbijen zahtjev za naknadom troška žalbe sukladno čl. 166. u vezi sa odredbom čl. 154. ZPP-a.

Pula – Pola, 20. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić