REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-541/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Zorana Junaković, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Croatia banka d.d. Zagreb, Filijala [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-179/2010 od 13. studenog 2025., u sjednici održanoj 20. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-179/2010 od 13. studenog 2025. i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja utvrđeno kako je ništav i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu broj 19/96 od 26. listopada 1995. sklopljen između Croatia banke d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], kao nalogoprimca i gostionice „Ilirija“ Rogoznica kao korisnika kredita, po kojem ugovoru da je tuženik Croatia banka d.d. Zagreb, Filijala Šibenik „ugovoreni iznos kredita od 400.000,00 DEM-a isplatio nepoznatoj osobi.“ Odlučeno je i o troškovima parničnog postupka tako što je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici te troškove u iznosu od 3.225,58 eura u roku 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, ističući kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) te iz odredaba članaka 355. i 356. ZPP, poglavito u odnosu na obvezu povrata onoga što je primljeno na ime ugovora o kreditu, a osobito stoga jer je nesporno da je iznos uplaćen upravo na račun obrta u vlasništvu tužiteljice. Smatra kako zaključak prvostupanjskog suda koji svoju odluku temelji na iskazu tužiteljice iz kojeg proizlazi kako ona nije potpisala ugovor o kreditu niti joj je isplaćen novac na račun odnosno iznos koji je naveden u točki 2. ugovora o kreditu, nema utemeljenja u dokazima jer suprotno proizlazi iz ovršnog spisa Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Ovrv-7862/03, ugovora o kreditu i izvještaja o zaduženju bivšega Zavoda za platni promet (dalje: ZAP) od 26. listopada 1995. i izvatka broj 65 ZAP od 27. listopada 1995. iz kojih proizlazi kako je novčani iznos iz točke 2. ugovora o kreditu isplaćen upravo na račun broj 34600-685-5610 koji je istaknut u tekstu ugovora o kreditu u zaglavlju kao sastavni dio podataka korisnika kredita, slijedom čega nije točno da novac nije isplaćen, već je isplaćen upravo na račun komitenta banke i korisnika kredita kako je to razvidno iz tih dokaza i potvrda ZAP. Dodaje i kako iz pregleda navedenog spisa jasno proizlazi kako nikada nije bilo isticano da bi bilo što u pogledu kredita bilo sporno, dok pitanje odnosa tužiteljice i njezina pokojnog supruga nije i ne može biti predmet raspravljanja, osobito stoga jer tužiteljica nije ničim dokazala da bi svojeg supruga teretila za kakvu zlouporabu povjerenja ili prijevaru, pri čemu ističe i činjenicu da je tužiteljica u času potpisivanja ugovora o kreditu bila u braku sa GE za kojeg i ona sama ističe kako on stoji iza tog ugovora pa se takav dug ima smatrati bračnom stečevinom. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva a podredno i ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
2.1. Tužiteljica, kojoj je tuženikova žalba uredno dostavljena, nije podnijela odgovor na žalbu.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet je spora zahtjev tužiteljice RE za utvrđenje da je ništetan (ništav) i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu „broj 19/96“ od 26. listopada 1995. koji je sklopljen između Croatia banke d.d. Zagreb kao nalogoprimca i gostionice „Ilirija“ Rogoznica kao korisnika kredita a po kojem je ugovoru tuženik Croatia banka d.d. Zagreb, Filijala Šibenik ugovoreni iznos kredita od „400.000,00 DM-a“ isplatio nepoznatoj osobi.
5. Tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji kako nije sudjelovala u sklapanju navedenog ugovora o kreditu, nije ga potpisala niti je iznos kredita primila na ruke.
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije potpisala sporni ugovor o kreditu niti primila novčana sredstva od „400.000,00 DM-a“ po osnovi tog ugovora o kreditu od 26. listopada 1995. te da je za taj ugovor saznala nakon smrti supruga kada je stupila u ovršni postupak koji se vodio po drugom kreditu koji je njezin suprug imao kod Privredne banke d.d. Zagreb, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje kako tužiteljica kao registrirani vlasnik obrta nije potpisala ugovor o kreditu niti primila novčana sredstva pa da zbog toga nije bila ugovorna stranka te ugovorne odredbe nemaju pravni učinak prema njoj, zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev, a prvostupanjski se sud poziva na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čiji je potpisnik Republika Hrvatska a kojom je propisano da je ugovor ništavan ako nema pravni temelj u domaćem pravu, kao i na odredbu članka 322. stavka. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO/05) kojom je propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo a svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu i osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva a kad osnova ne postoji ili je nedopuštena tada je ugovor ništav, kao i na odredbu članka 327. ZOO/05 kojim je propisano kako na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te da se na nju može pozvati ugovorna stranka, svaka zainteresirana osoba te državni odvjetnik, slijedom čega tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14 ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda za sada rezultat nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a opterećena je i bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zbog čega su ostvarene pretpostavke za ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje pred istim sudom prvoga stupnja.
8. Tužiteljica u ovoj parnici zahtijeva utvrđenje da je ništav i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 19/96 od 26. listopada 1995. zaključen između Croatia banka d.d., [adresa] kao nalogoprimca i gostionice „Ilirija“ Rogoznica kao korisnika kredita po kojem Ugovoru je tuženik Croatia banka d.d., Zagreb, Filijala Šibenik, ugovoreni iznos kredita od 400.000,00 DEM-a isplatila nepoznatoj osobi a prvostupanjskom je presudom prihvaćen upravo tako postavljeni tužbeni zahtjev.
8.1. U spisu međutim postoji izvornik Ugovora o kreditu broj 19/95 od 26. listopada 1995. u kojemu je naznačen iznos kredita od 400.000,00 kuna (listovi 38 do 40), a ne 400.000,00 njemačkih maraka (DEM) kako je to naznačeno u tužbenom zahtjevu i prvostupanjskoj presudi kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev te je i u obrazloženju presude navedeno da ugovoreni iznos kredita iznosi „400.000,00 DEM- a“ što znači da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
9. Prvostupanjski će sud u ponovnom postupku na odgovarajući način otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba ZPP primjenom mjerodavnih odredaba ZPP s obzirom na vrijeme pokretanja postupka pa potom povesti i računa o sadržaju deklaratornog tužbenog zahtjeva (jesu li u njemu sadržane i činjenice) te provesti odgovarajući dokazni postupak u smislu utvrđenja je li sklopljen usmeni ugovor o kreditu i je li ispunjen, je li iznos kredita isplaćen na račun gostionice „Ilirija“ Rogoznica i tko je tim sredstvima dalje raspolagao te mogao raspolagati, sve s obzirom na postojeće isprave u spisu i tužiteljičin iskaz o tome kako misli da je na ugovoru potpis njezina sada pokojnog supruga, da je ona bila nositelj obrta odnosno gostionice „Ilirija“ Rogoznica i da joj je u tome pomagao suprug.
9.1. U pogledu primjene materijalnog prava prvostupanjski sud mora voditi računa o tome da je obvezni odnos nastao prije stupanja na snagu aktualnog ZOO/05.
10. Iz svih je navedenih razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje pa time, a na temelju članka 370. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 20. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
