REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Kž-507/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dorijane Dolenec Kujundžić kao predsjednice vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Igora Rakića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika VJ podnesenoj putem branitelja Borisa Brljačića, odvjetnika iz Rijeke protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-722/2016-65 od 14. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VJ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-722/2016-65 od 14. studenog 2022. temeljem odredbe čl. 544. st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-722/2016 od 25. listopada 2016. te je okrivljenik VJ oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1 KZ/11 pa je temeljem čl. 236. st. 1 KZ/11 osuđen na kanu zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju kaznu je temeljem čl. 56. st. 1, 2, 3 i 4 u svezi sa čl. 62. st. 1, toč. 1 KZ/11 primijenjena uvjetna osuda te određeno da se izvršenje izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenika u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Osim toga, okrivljeniku je izrečena posebna obveza iz čl. 62. st. 1, toč. 1 KZ/11 da popravi štetu počinjenju kaznenim djelom i to na način da u roku od dvije godine isplati iznos od 3.538,65 eura/26.662,00 kuna.

1.1. Nadalje, određeno je da na temelju odredbe čl. 58. st. 5 KZ/11 sud može opozivati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

1.2. Temeljem čl. 158. st. 2 ZKP/08 oštećeniku Centru za socijalnu skrb Rijeka dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.538,65 eura/26.662,00 kuna te je naloženo okrivljeniku VJ da naknadi oštećeniku Centru za socijalnu skrb Rijeka navedeni iznos u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude .

1.3. Nadalje, temeljem čl. 148. st. 1 ZKP/08 okrivljenik VJ obvezan je na naknadu troškova kaznenog postupka i to paušalnu svotu sudu u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna dok je na temelju odredbe čl. 148. st. 6 ZKP/08 okrivljenik osobađa obveze naknade ostalih troškova kaznenog postupka.

2. Protiv pobijane presude žalbu pravodobno podnosi okrivljenik VJ putem branitelja Borisa Brljačića, odvjetnika iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.

5. Žalba okrivljenika VJ nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te da je izreka presude nejasna jer njoj nedostaje sadržaj o tome koju je to blanketnu normu okrivljenik povrijedio.

6.1 Nasuprot tome, izreka presude sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare, a u izreci je i izrijekom naznačeno da je okrivljenik prikrivanjem činjenica postupao suprotno čl. 29. st. 1. toč. 4. Zakona o socijalnoj pomoći pa mu je isplaćen nepripadni iznos socijalne naknade, odnosno zajamčene minimalne naknade u iznosu od 3.538,65 eura. Stoga izreka presude sadrži i navode o tome koje odredbe Zakona o socijalnoj skrbi je okrivljenik prekršio, a sadrži i potpune i jasne razloge o visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku i taj se iznos dade jasno ispitati. Stoga je izreka presude u potpunosti jasna i nije počinjena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud činjenično stanje nepotpuno utvrdio jer nije ispitao svjedoka FJ na okolnosti koja je namjena drugog vozila koje nije posebno vozilo, a također smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li se radi o tehnički neispravnim osobnim vozilom. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge kao nevažne s obzirom je pod toč. 12. pobijane presude vrste vozila (osobno ili teretno), kao i činjenicu da su ta vozila sva bila registrirana utvrdio iz podataka koje je dostavila PU PG Rijeka i PP Delnice o vozilima i podatcima da su ta vozila bila registrirana. Stoga je prvostupanjski sud te odlučne činjenice utvrđivao temeljem podataka sadržanim u ispravama te činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno.

7.1 Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik smatra da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da je okrivljenik, a s obzirom da je dugogodišnji korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, pa da je dobro znao da ukoliko dođe do promjene u imovini njegovog kućanstva, takvu promjenu u roku od 8 dana prijaviti nadležnom centru za socijalnu skrb, a što nije učinio iako je njegov sin MJ u vremenu od 2. rujna 2014. do 20. kolovoza 2015. postao vlasnikom dva osobna automobila i jednog teretnog automobila pa da je time prikrio, odnosno prešutio, okolnosti koje utječu na pravo ili visinu zajamčene minimalne naknade sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi slijedom čega mu je isplaćena nepripadna materijalna korist u iznosu od 3.538,65 eura te za koji iznos je oštećen Centar za socijalnu skrb Rijeka.

7.2 Osporavajući takav zaključak prvostupanjskog suda, okrivljenik u žalbi ističe da on ima svega četiri razreda osnovne škole te da nije nikoga htio prevariti, te da se prethodno u centru za socijalnu skrb raspitivao vezano o mogućnosti stjecanja upravo teretnog vozila od strane člana njegovog kućanstva. Ovakvim prigovorima okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda da je okrivljenik kroz dulje razdoblje primao rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb, a u kojim rješenjima je bilo jasno naznačeno da je korisnik prava na pomoć za uzdržavanje ili njegov zakonski zastupnik obavezan pravodobno prijaviti svaku promjenu u svojim prihodima i imovini koja utječu na ostvarivanje ili visinu pomoći za uzdržavanje najkasnije u roku od 8 dana, a takva rješenja okrivljenik je primao još od 2012. godine pa su pravilni zaključci prvostupanjskog suda da je okrivljenik za svoju obavezu znao te da je prilikom postupanja postupao sa izravnom namjerom, a kako bi nadležnom centru za socijalnu skrb prešutio okolnosti bitne za ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu te na taj način i u inkriminirano vrijeme nastavio primati isplate naknade koje mu nisu pripadale. Stoga niti okolnost da je okrivljenik osoba sa četiri razreda osnovne škole, pravno neuk pri pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda da je dugi niz godina ostvarivao pravo na pomoć ne dovodi u pitanje utvrđenje suda da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, o čemu je prvostupanjski sud dao iscrpne i valjane razloge pod toč. 40. i 41. pobijane presude. Da je okrivljenik znao da mora prijaviti činjenicu da je njegov sin ima registrirana dva osobna vozila i jedno teretno vozilo u inkriminiranom razdoblju, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da u prilog tome govori i činjenica da je obitelji MJ ranije dozvoljeno da koriste jedno drugo osobno vozilo koje nije glasilo ni na koga od članova obitelji MJ, a centar za socijalni rad im je u ranijim odlukama izrijekom dozvolio korištenje tog vozila jer je obitelj imala jedno invalidno dijete te zbog činjenice da su živjeli u mjestu koje nije povezano s većim mjestom ili gradom.

8. Iako optuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona radi se o tzv. "posrednoj" povredi kaznenog zakona, a u suštini prigovoru činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu. Međutim, kako je po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, te je pravilno postupio kada je okrivljenika oglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

9. Okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, odnosno primjeni uvjetne osude, iako tu žalbenu osnovu posebno niti ne obrazlaže. Međutim, po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, pravilno je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti u smislu čl. 41. KZ/11 te je pravilno kao olakotno okrivljeniku cijenio okolnost što je kaznenopravno neosuđivana osoba u vrijeme počinjenja kaznenog djela, te teške financijske prilike mnogobrojne obitelji V u kojoj je i jedno invalidno dijete, činjenicu što je okrivljenik bio sudionik Domovinskog rata, a prema podatcima iz medicinske dokumentacije proizlazi da boluje od PTSP-a. S druge strane pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani okrivljenika nema otegotnih okolnosti. Stoga je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je pravilno primijenio uvjetnu osudu te odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Nadalje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je okrivljeniku uz uvjetnu osudu izrekao posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. odnosno da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da u roku od dvije godine isplati oštećeniku Centru za socijalnu skrb Rijeka iznos od 3.538,65 eura te odredio da u smislu čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

9.1 Po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 3.538,65 eura i za taj iznos oštetio Centar za socijalnu skrb Rijeka, oštećenik u Centru za socijalnu skrb Rijeka u smislu čl. 158. st. 2. ZKP/08 dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.538,65 eura te potom uz uvjetnu osudu izrekao i posebnu obvezu da okrivljenik popravi štetu počinjenu kaznenim djelom.

9.2 Upravo izricanje uvjetne osude uz nalaganje posebne obveze da okrivljenik popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te će se njome izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak, te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela odnosno njome će se ostvariti svrha specijalne i individualne prevencije.

10. Slijedom izloženog, žalba okrivljenika odbijena je kao neosnovana, a kako ne postoje niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1 ZKP/08, to je u smislu čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola 20. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dorijana Dolenec Kujundžić