Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-182/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri, Zagreb, Petrova 120/I, protiv tuženog Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku, Marijani Tokić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Obala kneza Branimira 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2779/2011-114 od 13. prosinca 2023., nakon donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-791/2025-2 od 21. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2779/2011-114 od 13. prosinca 2023. u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja TN za plaćanjem zatezne kamate:

- na neimovinsku štetu u iznosu od 2.477,18 EUR od 13. prosinca 2011. do isplate,

- na imovinsku štetu u iznosu od 1.041,87 EUR od 13. prosinca 2011. do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je tužitelju na iznose od 2.477,18 EUR i 1.041,87 EUR dosuđena zatezna kamata tekuća od 17. ožujka 2011. do 12. prosinca 2011. i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja TN za plaćanjem zatezne kamate na iznose od 2.477,18 EUR i 1.041,87 EUR tekuće od 17. ožujka 2011. do 12. prosinca 2011.

2. Nalaže se tuženom Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, da tužitelju ŽN na iznos od 2.831,73 EUR plati zateznu kamatu od 13. prosinca 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ŽN da tuženom Euroherc osiguranje d.d. Zagreb naknadi trošak postupka u povodu izvanrednog pravnog lijeka u iznosu od 900,00 EUR (devet stotina eura), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženog Euroherc osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu izvanrednog pravnog lijeka u iznosu od 109,95 EUR (stotinu devet eura devedeset pet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, da tužitelju ŽN iz [adresa], isplati:

- s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.477,18 EUR / 18.663,09 kuna, te

- s osnove imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 1.041,87 eur / 7.850,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. ožujka 2011. do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, da tužitelju ON iz [adresa], plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.450,19 eur / 26.000,00 kn za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17.3.2011. do 13.10.2011., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.''

2. U povodu žalbe tuženika, izjavljene protiv točke I. izreke u dosuđujućem dijelu te protiv točke II. i III. izreke navedene presude, ovaj sud je presudom poslovni broj Gž - 627/2024-2 od 3. listopada 2024., između ostaloga, navedenu presudu:

- potvrdio u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja TN za isplatom neimovinske štete u iznosu od 2.477,18 EUR i imovinske štete u iznosu od 1.041,87 EUR sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2011. do isplate i

- preinačio i naložio tuženiku da tužitelju isplati daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 2.831,73 EUR sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2011. do isplate.

3. U povodu revizije tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom Rev- 791/2025-2 od 21. siječnja 2026. ukinuo navedenu presudu u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena kamata na dosuđene iznose glavnice na ime naknade štete te u tom dijelu predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje, uz sljedeće obrazloženje (točka 21. do 23. obrazloženja:

„21. Ovaj sud je u primjerice odluci poslovni broj Rev-2476/2016 od 6. rujna 2023. zauzeo pravno shvaćanje glede tijeka zakonske zatezne kamate na odštetne zahtjeve gdje je rečeno:

''9. Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja kojim umješač pita ima li oštećenik, u situaciji kada je njegovo liječenje završeno nakon podnesenog odštetnog zahtjeva pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od dana kada je osobi odgovornoj za naknadu štete nakon završenog liječenja dostavio potpunu dokumentaciju o svom zdravstvenom stanju.

10. Ocijenjeno je da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredaba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

11. Iz odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr. – dalje: ZOO), proizlazi da osoba odgovorna za naknadu štete pada u zakašnjenje (pa tada nastaje i njena obveza plaćanja zatezne kamate) danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

12. Treba napomenuti da je u ovoj odredbi, umjesto da je jasno naznačeno da se ona odnosi na zakašnjenje dužnika, pogrešno upotrijebljena riječ "dospijeva" koja označava pravo vjerovnika tražiti ispunjenje obveze u smislu odredbe čl. 1086. ZOO (dospijeće i zakašnjenje ne moraju padati u isto vrijeme).

13. Međutim, ovu odredbu se pravilno shvaća kao propis koji određuje zakašnjenje (zatezna kamata se plaća za slučaj zakašnjenja a ne od dospijeća, dakako, ako dospijećem obveze dužnik istovremeno nije pao u zakašnjenje, npr. kod ugovornih obveza).

14. Dakle, ako je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje.''

22. Dakle, već je iznesenim pravnim shvaćanjem u citiranoj odluci ovog suda odgovoreno na pitanje zbog kojeg je u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije.

23. Kako je sud drugog stupnja donoseći odluku o tijeku zakonske zatezne kamate zauzeo drugačije pravno shvaćanje pa time zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve odlučne okolnosti glede ocjene kada je tuženik pao u zakašnjenje, zbog čega je valjalo glede odluke o zateznoj kamati ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a.“

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate i to:

- na imovinsku štetu, dosuđenu u iznosu od 1.041,87 EUR, od 17. ožujka 2011. do isplate,

- na neimovinsku štetu u iznosu od 2.477,18 EUR, od 17. ožujka 2011. do isplate te

- na daljnji iznos neimovinske štete, dosuđen drugostupanjskom odlukom, u iznosu od 2.831,73 EUR, od 17. ožujka 2011. do isplate.

6. Donošenjem prvostupanjske presude u navedenom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP.

7. U postupku je, između ostaloga, utvrđeno:

- da se 7. veljače 2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe (HN, majke tužitelja), a tužitelj, u vrijeme prometne nezgode star 5 godina, je teško ozlijeđen,

- da je tužitelj 17. ožujka 2011. tuženiku podnio prijavu štete, zahtijevajući isplatu iznosa od 12.475,94 EUR / 94.000,00 kn sa zateznim kamatama,

- da je tuženik 14. listopada 2011. isplatio tužitelju nesporni iznos od 3.450,79 EUR / 26.000,00 kn i to 3.318,07 EUR / 25.000,00 kn po osnovi neimovinske i 132,72 EUR / 1.000,00 kn po osnovi imovinske štete,

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobilo tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma bedrene kosti koji se morao opskrbiti operacijskim načinom i kontuziju (nagnječenje) bubrega s hematomom i vidljivom krvi u mokraći, što se uspješno izliječilo konzervativnim liječenjem,

- da je kirurško liječenje tužitelja završeno krajem studenoga 2011.,

- da se psihičko stanje odnosno redukcija životne sposobnosti, vezano uz predmetnu prometnu nesreću, kod tužitelja kvantificira na subkliničkoj razini od 4% trajno od srpnja 2016.,

- da je nakon prvog izlaska iz bolnice (12. veljače 2011.) tužitelju bila potrebna pojačana njega i pomoć kroz mjesec dana te još mjesec dana po 3 sata dnevno,

- da mu je nakon drugog boravka u bolnici (25. kolovoza 2011.) bila potrebna tuđa njega i pomoć kroz 3 tjedna po 4 sata dnevno,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. prosinca 2011.

7.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, na dosuđene iznose imovinske i neimovinske štete, tužitelju je dosuđena zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, u skladu s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOOP), u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-550/2014-2, Rev- 934/2014-2, Rev-1910/2017, Rev-1052/13-2 i Rev-373/2022.

8. Budući da je kirurško liječenje tužitelja završeno tek krajem studenoga 2011., u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženim u presudi Rev-791/2025-2 od 21. siječnja 2026., osnovano tuženik u žalbi ističe da tužitelju ne pripada zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva jer je liječenje tužitelja završeno kasnije pa dužnik nije mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Budući da je, u slučaju kada je liječenje završeno nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje, a iz stanja spisa proizlazi da mu je cjelokupna medicinska dokumentacija, na kojoj se temelji mišljenje medicinskog vještaka dr. Mihovila Biočića, dostavljena tek uz predmetu tužbu, onda je kao datum zakašnjenja trebalo uzeti datum podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (13. prosinca 2011 .), u skladu s čl. 1103. ZOO.

9. U odnosu na neimovinsku štetu koja se očituje u narušenju duševnog zdravlja i duševnog mira zbog gubitka majke, prvostupanjski je sud prihvatio prigovor tuženika da je u odnosu na smanjenje životne aktivnosti, kao posljedicu gubitka majke, stvar pravomoćno presuđena, presudom toga suda broj P-868/11 (točka 15.3. i 15.4. obrazloženja presude suda prvoga stupnja).

9.1. Stoga je tužitelju dosudio samo neimovinsku štetu za koju je utvrđeno da nije posljedica duševnih boli zbog gubitka majke, već se isključivo odnosi na smanjenu aktivnost za vrijeme boravka u bolnici, nakon otpusta iz bolnice, do prve kontrole i za vrijeme daljnjeg boravak u bolnici pa do kraja studenog 2011. (točka 15.2. obrazloženja prvostupanjske presude).

9.2. Naime, u mišljenju od 23. studenoga 2022. (list 224 spisa) vještaci dr. Josip Podobnik i prof. RN, između ostaloga, naveli su:

''Nastavno na vještaka kirurga što se tiče pretrpljenog straha se može zaključiti da je primarni egzistencijalni strah (za vlastiti život), dakle strah u visokom stupnju, postojao u vrijeme od trenutka kritičnog događaja do prvog operativnog zahvata. Strah djeteta od boravka u bolnici (sekundarni strah – intenziteta srednjeg stupnja mogao je trajati oko 6 dana odnosno do otpusta iz bolnice te se mogao javiti zbog rehospitalizacije zbog druge operacije koji je trajao jedan dan)''.

9.3. Prema tome, okolnost utvrđena po psihijatru i psihologu, da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo tek 2016. godine, nije odlučna za ishod spornog odnosa među strankama u odnosu na tijek zatezne kamate jer u ovoj pravnoj stvari tužitelju naknada po osnovi naknade neimovinske štete zbog smanjenja životnih aktivnosti od 10% odnosno 4% u vidu gubitka tužiteljevog duševnog mira odnosno psihičkog zdravlja, nije ni dosuđena.

9.4. Osim toga, tuženik je 14. listopada 2011. tužitelju isplatio iznos za koji je smatrao da odgovara visini imovinske i neimovinske štete, očito smatrajući da ima podlogu u ispravama koje je do tada primio pa je onda svakako već i po primitku tužbe znao za opseg i visinu štete te je mogao izvršiti isplatu njezinog punog iznosa.

9.5. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju pomoć i njega bila potrebna do 12. travnja 2011., a zatim do 15. rujna 2011., to su navedeni troškovi do podnošenja tužbe već nastali pa je stoga u vrijeme podnošenja tužbe dospjela i ta imovinska šteta. Kako je visina te naknade, u iznosu od 25,00 kn po satu, evidentno određena u skladu s čl. 223. ZPP, odnosno prema cijenama u vrijeme kada je ta usluga bila pružana (npr. prema Rev-x 366/13-2 u razdoblju od 22. ožujka 1995. do 31. prosinca 1995. iznosila je 15,00 kn po satu, prema Rev-x 1034/2013-4, u razdoblju od 5. svibnja 2003. do 31. prosinca 2011. nije bila manja od 17,28 kn, a za prvih pet mjeseci 2012. nije bila manja od 28,92 kn, dok je prema Rev-x 362/2018-2 u razdoblju od 10. lipnja 2000. pa nadalje iznosila 35,00 kn po satu), to tužitelju i na navedenu naknadu pripada kamata od dana podnošenja tužbe do isplate (čl. 1086. i čl. 29. st. 1. ZOO).

10. Na dosuđene iznose tužitelju pripada zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, istu preinačiti, kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.

12. Budući da je tuženik uspio s prijedlogom za dopuštenje revizije i revizijom, pripada mu pravo na naknadu troškova sastavljanja tih pravnih lijekova.

12.1. Prema tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), za sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, tuženiku pripadaju iznosi od po 300,00 EUR, odnosno 900,00 EUR, nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. Tarife). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

12.2. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe zatražen u iznosu od 109,95 EUR jer iz stanja spisa ne proizlazi da je navedena pristojba plaćena i da je tuženiku taj trošak nastao (točka IV. izreke).

U Velikoj Gorici 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor