Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-471/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, koga zastupa punomoćnica VVA, protiv ovršenika VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr-48/2021-27 od 20. rujna 2024., 20. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr-48/2021-27 od 20. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda određena je predložena ovrha na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 6. travnja 2016. - javnobilježničkog akta broj OV-2402/16, solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, koji je postao ovršan 13. listopada 2020., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 69.307,06 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na nekretnini u vlasništvu ovršenika VV upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada ukupne površine 44 m2 te je ovrhovoditelju dosuđen trošak u iznosu od 1.181,90 EUR-a.
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbama pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu.
2.1. U žalbi ovršenik ističe da prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja nije vodio računa o tome je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, da je predmet ovrhe nekretnina koja služi za stanovanje i zadovoljavanje osobnih životnih potreba ovršenika i članova njegove obitelji te da nema drugih nekretnina. Nadalje, ističe da predmet ovrhe predstavlja dom ovršenika i da je pravo na dom zaštićeno čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), da je ovrhovoditelj bio dužan prije pokretanja ovog ovršnog postupka svoju tražbinu pokušati namiriti na drugi prikladan način te predlaže odgodu ovrhe do okončanja postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2017/2019, a u kojem postupku će se utvrditi tražbina ovršenika prema ovrhovoditelju. Osim navedenog, ovršenik ističe da je tražbina ovrhovoditelja znatno manja od tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda u okviru žalbenih navoda ovršenika i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 50 st. 5. OZ-a.
6. Uvidom u spis utvrđeno je da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave i to Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 6. travnja 2016. - javnobilježničkog akta broj OV-2402/16, solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, koji je postao ovršan 13. listopada 2020., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 69.307,06 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na nekretnini u vlasništvu ovršenika VV upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada ukupne površine 44 m2 te je ovrhovoditelju dosuđen trošak u iznosu od 1.181,90 EUR-a.
7. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odredio predloženu ovrhu po prijedlogu ovrhovoditelja, jer iz podataka spisa proizlazi da tražbina utvrđena ovršnom ispravom nije prestala, odnosno nije bez učinka niti je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. OZ-a).
7.1. Naime, iz spisa je utvrđeno da je ovrhovoditelj stekao založno pravo radi osiguranja predmetne novčane tražbine na cijeloj nekretnini koja je predmet ovrhe (izvadak iz zemljišne knjige na str. 6. – 7. spisa) na temelju ugovora o kreditu od 6. travnja 2016. solemniziranog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću 6. travnja 2016. pod brojem Ov-2402/16.
8. Neosnovano žalitelj ističe prigovor prava na dom te prigovor da je nekretnina na kojoj je određena ovrha njegova jedina nekretnina u smislu čl. 75. OZ-a.
8.1. Ovo stoga što je iz ovršne isprave (čl. 8. Ugovora o kreditu broj [broj kredita]) vidljivo da je ovršenik dobrovoljno zasnovao založno pravo na nekretnini na kojoj je ovrha određena i za koju tvrdi da je njegov dom te je on prilikom zasnivanja založnog prava morao biti svjestan da će predmetna nekretnina biti prodana kako bi se ostvarilo namirenje njegovog duga prema ovrhovoditelju ukoliko u roku dospijeća ne vrati dug.
8.2. Dakle, budući da je ovršenik pristao i prihvatio da se podmirenje njegovog duga prema ovrhovoditelju izvrši prodajom nekretnine koja je predmet ovrhe, to po ocjeni ovog suda nije došlo do povrede čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja štiti pravo na dom.
9. Osim toga, a suprotno žalbenim navodima ovršenika, kako je založno pravo na predmetnoj nekretnini upisano u zemljišnoj knjizi u korist ovrhovoditelja na temelju dozvole ovršenika, radi osiguranja tražbine iz prijedloga za ovrhu, ovaj sud smatra da se ovršenik, u smislu odredbe čl. 77. st. 1. OZ-a, ne može pozivati na ograničenje od ovrhe zbog narušene pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika iz odredbe čl. 80. b. st. 3. OZ-a, jer se kod dobrovoljnog založnog prava, kao što je u konkretnom slučaju, ne provodi ocjena je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika iz navedene zakonske odredbe.
10. O pitanju utjecaja dobrovoljnog zasnivanja založnog prava na ovrhu valja napomenuti da je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 11. ožujka 2022. (Su IV-87/2022-2), zaključeno da žalbene navode ovršenika o tome da je narušena pravična ravnoteža pozivom na odredbu čl. 80. b OZ-a nepotrebno ocjenjivati primjenom čl. 80 b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.
10.1. Pri tome valja ukazati da je i Europski sud za ljudska prava u odluci povodom Zahtjeva br. 2545/14 Nikole Frlana protiv Hrvatske od 20. rujna 2016. iznio sličnu argumentaciju, i to tim više što je u navedenom postupku predmet osiguranja na kojem je pravnim poslom zasnovano založno pravo bio dom ovršenika.
11. O prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P- 2017/2019 nije ovlašten odlučivati drugostupanjski sud, već je isto u nadležnosti prvostupanjskog suda.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 20. travnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Varžić
