REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4

Broj: Pp-3735/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UJ, zastupanog po odvjetniku Damiru Ercegovcu, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22,114/22 i 133/23, dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-07/25-4/11548 od 6. studenog 2025., nakon provedenog žurnog postupka, dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni:

UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i C, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem  u [adresa], državljanin  Republike  Hrvatske,  prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što je 11. rujna 2024. u 19:05 sati u Splitu, na kolniku Ulice kralja Stjepana Držislava kod kbr. 17, kao vozač vozila M1 marke „Audi“ registarske oznake [registarska oznaka], kroz naseljeno mjesto gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina od 70 km/h, upravljao brzinom od 117 km/h; koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja CORDON M2, a umanjena za 10% sigurnosne razlike iznosi 105 km/h, odnosno kretao se brzinom koja je za 35 km/h veća od dopuštene,

dakle, kao vozač u naselju vozilom se kretao brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od prometnim znakom ograničene brzine,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavka 4. istog Zakona.

Na temelju citiranog propisa okrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 390,00 (tristo devedeset) EURA

Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, izdala je pod gore navedenim brojem obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenog UJ zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude; na koji nalog je okrivljenik podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 243. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio kako je prigovor podnesen u zakonskom roku te je nalog stavio izvan pravne snage, nakon čega je na temelju članka 221. stavka 1. točke 6. i članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3. Žurni postupak je odgovarajućom primjenom članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveden u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika koji je sudu dostavio svoju pisanu obranu. U pisanoj obrani okrivljenik ne spori da je kritične prigode upravljao vozilom na mjestu i vrijeme koje se navodi u optužnom aktu, ali ističe kako je imao zdravstvene smetnje koje su kod njega prouzročile jak i nekontroliran kašalj (vjerojatno se radilo o COVID-u) pa je bio nesvjestan brzine kretanja. Smatra da su postojale okolnosti koje isključuju protupravnost, odnosno da je postupao u krajnjoj nuždi. Dodaje kako je riječ o brzoj cesti, bez pješaka, pa svojim ponašanjem nije ugrozio druge sudionike u prometu. Nadalje navodi kako izrečena kazna nije primjerena težini prekršaja te predlaže njezino ublažavanje, s obzirom na sve okolnosti i loše imovno stanje. Konačno, osporava zakonitost izrečene mjere zabrane upravljanja motornim vozilo, jer se ista prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ne može izreći kada je predmetni prekršaj počinjen prvi put.

4. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pročitao prigovor okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga, zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila i obavijest o počinjenom prekršaju s obrascem podataka o vozaču. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje je vidljivo da je okrivljenik jednom osuđen zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

5. Na temelju ovako provedenog žurnog postupka; Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je potonji počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

6. Odredbom članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

6.1. Odredbom članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km/h veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

7. Dakle, okrivljenik ne spori da je kritične prigode upravljao svojim vozilom brzinom većom od dopuštene, ali nudi paušalne, ničim potkrijepljene i, u krajnjoj liniji uobičajene izlike za ovaj prekršaj, kojima očigledno nastoji od sebe otkloniti prekršajnu odgovornost. Ukoliko je okrivljenik doista in tempore criminis imao određeno zdravstveno stanje koje bi mu otežavalo upravljanje vozilom, kao prvo, u takvom stanju uopće nije smio sudjelovati u prometu kao vozač, a kao drugo, to je jednostavno mogao potkrijepiti medicinskom dokumentacijom, da ona postoji. Prema tome, okrivljenik je opisanim postupanjem ostvario sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, a istovremeno nisu utvrđene nikakve okolnosti, osobito za njih ne postoje nikakvi dokazi, koje bi isključivale protupravnost.

8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenom UJ, sud je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir njegovu prethodnu osuđivanost, međutim ne zbog prekršaja iz područja prometa na cestama, a kao olakotnu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, u smislu da je riječ o brzoj cesti gdje nema pješačkog prometa, zbog čega je stupanj ugrožavanja drugih sudionika manji nego kod uobičajene prometnice u naseljenom mjestu. Sud nije razmatrao navodno loše imovinske prilike okrivljenika kao olakotnu okolnost, jer okrivljenik za ovu svoju tvrdnju nije ponudio nikakve dokaze. Polazeći od utvrđenih okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u najmanjem zakonskom iznosu, koliko mu je inicijalno izrekao i ovlašteni tužitelj. Na taj način će se prema mišljenju suda adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja; kako u smislu izražavanja društvenog prijekora, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.

8.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

9. Što se tiče zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, nije točno da se ova mjera ne može izreći osobi koja se prvi put pojavljuje kao počinitelj utuženog prekršaja, ako sud procijeni da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, okrivljenik odnosno njegov branitelj pogrešno interpretira odredbu iz članka 53. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja izričito propisuje da će se vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 4. izreći predmetna mjera u trajanju od najmanje 3 mjeseca, ako je prekršaj počinjen drugi put. To znači da se u tom slučaju mjera može izreći i u duljem trajanju, ovisno o procijenjenom stupnju opasnosti. Argumentom a contrario, vozaču koji je prvi put proglašen krivim za isti prekršaj može se izreći mjera u kraćem trajanju, naravno u slučaju ocjene suda da ova opasnost postoji.

9.1. Međutim, u konkretnom slučaju sud je mišljenja kako ne postoji opasnost da će okrivljeni UJ upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, kao što je već istaknuto, ni prije ni poslije počinjenja predmetnog prekršaja imenovani se nije javljao kao kršitelj prometnih pravila; iz čega za sada ne proizlazi postojanje iteracijske opasnosti, a time ni potreba izricanja predložene mjere. Iz tog razloga sud smatra da će se samim izricanjem novčane kazne prema okrivljeniku za sada ostvariti svrha zaštitne mjere.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 20. travnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić, v.r.

Mario Bakota, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena. (Članak 244. Prekršajnog zakona)

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, tužitelju, u spis